REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9193/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A.J., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 9. ožujka 2021., broj: 33. Pp J-4063/12020-68, u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. A.J. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. A.J. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 9. ožujka 2021., broj: 33. Pp J-4063/12020-68, proglašena je krivom okr. A.J. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu 900,00 kuna, koju je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 100,00 kuna.
2. Protiv te presude, žalbu je podnijela okrivljenica osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica ističe kako smatra da su inkriminirane prilike ona i njena majka bile uznemirene i oštećene radi toga što je D.J. vrijeđao majku i derao se te zbog njegove općenite nestabilnosti i neuravnoteženosti i činjenice da je od prije sklon fizičkom i psihičkom nasilju. Navodi kako je inkriminirane prilike reagirala da obrani svoju majku iz neznanja njegove slijedeće reakcije, a ne zato što smatra da se stvari rješavaju nasiljem, da je svog brata nazvala smećem nakon što ju je on počeo udarati, te zbog njegovog nepriličnog ponašanja, jer je on prvi uvrijedio nju te se obraćao majci na neprimjeren način.
6. Međutim, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Da su se u ponašanju okrivljenice ostvarila sva bitna obilježja počinjenja prekršaja nasilja u obitelji prema bratu D.J., prvostupanjski sud je osnovano zaključio iz same obrane okrivljenice, koje okolnosti okrivljenica ni sada u žalbi ne otklanja, nego smatra da je njeno ponašanje bilo opravdano zbog neprimjerenog i protupravnog ponašanja njenog brata D.J..
6.1. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe neprimjereno i protupravno ponašanja Dominika Jurića, brata okrivljenice, kako inkriminirane prilike, tako i u nekim ranijim situacijama, treba navesti da radnje okr. D.J. nisu predmet ovog prekršajnog postupka, jer je ovlašteni tužitelj pokrenuo postupak samo protiv okr. A.J., zbog čega ovaj sud nema zakonske ovlasti iznositi bilo kakve svoje stavove i ocjene u vezi ponašanja D.J., a niti je u tom smislu prvostupanjski sud imao bilo kakve ovlasti utvrđivati činjenično stanje. Nadalje, bez obzira na puno uvažavanje životne situacije koja se opisuje u žalbi, navedene okolnosti nemaju nikakvog utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenice, jer se zaštita majke inkriminirane prilike sasvim sigurno mogla ostvariti i drugim efikasnim načinima, pri čemu se ističe da se, zbog toga što se radilo o verbalnoj agresiji brata okrivljenice prema majci okrivljenice, nije radilo o situaciji u kojoj bi bilo mjesta primjeni instituta nužne obrane. Pritom se ističe da je okrivljenica u svojoj obrani navela da je svom bratu zadala udarac otvorenim dlanom u lice u trenutku kada se on već bio povukao u svoju sobu, a ona krenula za njim, dakle u trenutku kada je incidentna situacija između njenog brata i njene majke već bila prestala. U tom smislu, dakle, s obzirom da je okrivljenica bila ta koja je prva počinila tjelesno nasilje, nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima okrivljenica tvrdi da je brata nazvala smećem nakon što je on nju počeo udarati. Stoga je, po ocjeni ovog suda, zaključak prvostupanjskog suda o krivnji okr. A.J. pravilan i osnovan.
6.2. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Žaleći se zbog odluke o izrečenoj kazni, okrivljenica ističe da će je izrečena novčana kazna dodatno materijalno ugroziti s obzirom da trenutno nema nikakve prihode te da su sveukupni prihodi u obitelji vrlo mali, jer otac ima mirovinu 1.700,00 kuma, a majka invalidninu 1.500,00 kuna.
7.1. Međutim, razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, i više nego dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenica proglašena krivom zakonom propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu 900,00 kuna, predstavlja, prije svega, blažu vrstu kazne propisanu za ovaj prekršaj, a osim toga novčanu kaznu daleko ispod zakonom propisanog minimuma. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud smatra da je loše imovno stanje okrivljenice našlo dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni, pri čemu se naglašava da okrivljenica nije dostavila nikakve dokaze u prilog ovih žalbenih tvrdnji.
8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenica bila nesposobna za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle u visini minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 11. studenog 2021.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu, žrtvu nasilja i tužitelja.
