Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž R-1110/2020-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, kao sutkinji pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. V., iz V., OIB: ... zastupanog po punomoćniku odvjetniku V. P. iz O., protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova OIB: ... zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru 22. srpnja 2020. pod poslovnim brojem: Pr-81/2019-13, dana 11. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru 22. srpnja 2020. pod poslovnim brojem: Pr-81/2019-13 u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju A. V., V., OIB: ... s naslova razlike plaće,a do punog iznosa, ukupno iznos od 15.701,79 kn i to novčani iznos i po stopi pobliže navedenom u izreci pobijane presude.

2. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici od 15.701,79 kn. i više zatražene zatezne kamate za razdoblje od 06.-15. u mjesecu.

3. Isto tako nalaženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 8.250,00 kn, u roku 15 dana, dok je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.500,00 kn.

4. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, žali se tuženik pobijajući istu u tom dijelu zbog svih žalbenih navoda predviđeni odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu preinaku sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Na žalbu nije odgovoreno.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvotno je za istaknuti da, suprotno žalbenim navodima, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. t. 11. ZPP-a potrebno je da je izreka presude nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima presude, da presuda uopće nema razloga ili su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Izostanak razloga o prijedlogu za pozivanje umješača u postupak nije od utjecaja na pravilnost odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. 1. Predmet spora predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće sukladno odredbi čl. 35 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike s njegovim Dodatkom („Narodne novine“, broj 112/17, 12/18 i 2/19- Dodatak I) odnosno Sporazumom između njegovih potpisnika – Vlade RH i reprezentativnih sindikata državne službe u razdoblju od studenog 2014. pa do rujna 2019.

8. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužitelj je raspoređen na rad u PP V. na radno mjestu policijski službenik za graničnu kontrolu i da je plaća policijskog službenika propisana čl. 78-80 Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11 i dr.).

9. Isto tako između stranaka nije bilo sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od studenog 2014. godine pa do rujna 2019. godine bio u službi, sukladno rješenju tuženika od 13. 10.2014. , kao i da mu je tuženik za to vrijeme isplaćivao plaću, prema evidencija radnog vremena i obračunskim ispravama za isplatu plaće.

10. Sporno je,međutim, u postupku valjalo raspraviti i utvrditi pripada li tužitelju pravo na isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju odnosno je li tuženik prilikom obračuna i isplate plaće pravilno primjenjivao propise kojima je regulirana visina plaće uz dodatke za policijske službenike.

11. U spornom razdoblju prilikom obračuna plaće i dodataka na plaću u primjeni su bile opće odredbe Zakona o radu (dalje u tekstu: ZR/14 -„Narodne novine“, broj 93/14 i 27/17) koji je stupio na snagu 07. kolovoza 2014. , kao i odredbe Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11 i dr.) kao lex specialis te također odredbe i odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/2013 i 112/17), kao i Uredba o plaćama policijskih službenika i Odluka o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike.

12. Na okolnost načina obračuna plaće i dodataka tužitelju u utuženom razdoblju u postupku je provedenom vještačenje po vještaku knjigovodstvene struke D. V., koja je polazeći od dostavljenih platnih podataka temeljem navedenih odredaba utvrdila kako je razlika plaće koja je u spornom razdoblju trebala biti isplaćena tužitelju ukupno iznosi 15.701,79 kn bruto, za razdoblje od prosinca 2014. do rujna 2019.

13. Tako je Uredbom o plaćama policijskih službenika u čl. 2. propisano je da plaća policijskog službenika sastoji se od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima, st. 2. da osnovna plaća policijskog službenika utvrđuje se množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće koju utvrđuje Vlada RH posebnim propisom, uvećane za 0,5 % za svaku godinu navršenog radnog staža, st. 3. koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatka za specifičnost policijske službe, te stavak 4. propisuje da visina dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima Vlada RH propisuje posebnom uredbom sukladno Zakonu o državnim službenicima i Zakonu o policiji.

14. Dakle, Uredbom je regulirano da se osnovna plaća dobije na način da se osnovica pomnoži sa koeficijentom složenosti poslova i sve uveća za minuli rad, a koeficijent složenosti poslova se sastoji od osnovnog koeficijenta i njegovog uvećanja. Uvećanje koeficijenta se računa od osnovice, a tako izračunato uvećanje ne znači da se primjenjuje na osnovicu.

15. Osnovom provedenog nalaza i mišljenja vještaka, koji prvostupanjski sud prihvaća kao stručan i dovoljno obrazložen te argumentiran i zasnovan na primjeni važećih odredaba kojima je regulirana plaća i visina dodataka za policijske službenike, u utuženom razdoblju utvrđen je postotak dodatka u iznosu od 4,62% te je u tom postotku i uračunat, i navedeno je formula za uračunavanje visine dodatka, a način obračuna i primjene visine predmetnog dodatka je reguliran odredbama KU („Narodne novine“, broj 104/2013) i to čl. 41. koji propisuje da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodatak na osnovnu plaću, st. 2. da osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik i namještenik i osnovica za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te st. 3. da dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće. Istovjetne odredbe sadržane su u čl. 35. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/2017) dok je u st. 3. propisano da je osnovica za izračun plaće iz st, 2, ovog članka od 01. studenog 2017. iznosi 5.421,54 kn, a primjenjuje se počevši s plaćom za studeni 2017. koja se isplaćuje u prosincu 2017.

16. Naime, prema odredbi čl. 192. st. 2. ZR/14 pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se sukladno odredbama tih Zakona primjenjuje kolektivni ugovor, dok je odredbom čl. 194. st. 1. ZR/14 propisano da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, tako da se na temelju ovih zakonskih odredbi na tužitelja kao policijskog službenika u razdoblju od studenog 2014. pa do rujna 2019. godine imaju primijeniti i odredbe Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike, a sve sukladno čl. 1. st. 3. Zakona o policiji. Na taj način na plaću tužitelja se primjenjuje najpovoljnije pravo, prije svega ono koje je utvrđeno Ugovorom o radu, ali također i sva prava koja tužitelju pripadaju na temelju odredaba Kolektivnog ugovora koji obvezuje tuženika kao poslodavca.

17. U navedenom proizlazi pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, a kako je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom vještaka naloženo je tuženiku da tužitelju isplati razliku plaće ukupan iznos od 15.701,79 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne utužene iznos jer se bruto plaća treba uvećati za dodatke što tužitelj ovom tužbom i zahtijeva, a što je tuženik propustio to učiniti.

18. U odnosu pak na navode tuženika kako je rješenje o plaći upravni akt sukladno čl. Zakona o policiji, pa ukoliko je tužitelj bio stajališta da isto nije zakonito navodi se da je imao mogućnost protiv rješenja izjaviti žalbu Odboru za državnu službu odnosno pokrenuti spor pred nadležnim upravnim sudom, jer su u protivnom rješenja o plaći su pravomoćna i izvršna za navesti je da po čl. 46. st. 1. Zakona o policiji rješenje o plaći upravna stvar. No, tužitelj ne osporava predmetno rješenje o plaći već njegovu primjenu u izračunu pa su utoliko u tom pravcu neosnovani navodi žalbe.

19. Pri tome pravilno sud prvog stupnja u pobijanoj presudi navodi da je bez ikakvog pravnog značaja to što tuženik primjenjuje u obračunu plaće tužitelju sustav COP po Financijskoj agenciji i sustav AS-400 kao informacijski sustav MUP-a koji daju isti financijski rezultat budući da tuženik nije ispravno obračunao podatke na bruto plaću tužitelja, a sukladno navedenim propisima koji ga obvezuju na to.

20. I na koncu u odnosu na žalbene navode glede pogrešnog izračuna dodataka za odgovoriti je kako se vještak tijekom postupka očitovao na primjedbe tuženika s obrazloženjem da se u dostavljenom nalazu rad blagdanom obračunavao uvećanjem od 150%, a ne kako to ističe žalitelj uvećanjem od 250% iz razloga što se rad blagdanom treba plaćati u visini osnovice od 100% i tu osnovicu uvećati za 150%, pa ako radni dan košta 100,00kn, 150% od tih 100,00 kn je slijedećih 150,00 kn pa nastavno na navedeno rad na blagdan košta 250,00 kn. Isto tako u odnosu na primjedbu tuženika da nije točno utvrđen iznos naknade za godišnji odmor u svibnju 2019. vještak se očitovao da je u nalazu točno upisan iznos koji je tuženik obračunao i isplatio tužitelju u visini 9.522,03 kn, a da je omaškom upisan iznos isplaćene naknade za godišnji odmor 4.603,58 kn, a uvidom u obračunsku listu da je vidljivo da je trebalo pisati 4.457,48 kn.

21. U svezi navoda tuženika kako nije ispravno obračunata plaća tužitelja u mjesecima u kojima je tužitelj radio poslove više složenosti vještak se očitovao da se tužitelju mijenjao koeficijent složenosti u pola mjeseca i to u veljači i travnju 2019. i da je tako i obračunato, te je vještak u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja.

22. Slijedom izloženog, kako nakon usmenih izjašnjenja vještaka nije bilo daljnjih primjedbi na njegov nalaz i mišljenje, osim i daljnjeg osporavanja prava tužitelja na potraživanje utužene razlike, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je sukladno citiranom nalazu i mišljenju vještaka prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izraci pobijane presude.

23. Kako dakle nisu ostvareni navodi žalbe, te kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Splitu 11. studenog 2021.

Sutkinja:

Andrea Boras Ivanišević , v. r.