Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 6 Gž-179/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz P., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u S., protiv tuženika A. Š. K. iz S., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. A. M., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Supetru poslovni broj P-6000/19 od 23. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 11. studenog 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika A. Š. K. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Supetru poslovni broj P-6000/19 od 23. prosinca 2020. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je tužitelj N. M. iz P., …, OIB: …, vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 3453/1 k. o. P. u površini od 61 m2, koji dio je označen točkama C, D, E, F, G, H, I, J, a koji dio je prikazan u predmetnoj skici mjesta spora broj V 18/2018 od ožujka 2018., pa se stoga isti ovlašćuje postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnom dijelu nekretnine uz istovremeni izbris tog prava s imena tuženika i pod točkom II. izreke.

II. Preinačava se navedena presuda pod točkom I. izreke u dijelu kojim se tužitelj ovlašćuje ishoditi parcelacijski elaborat koji će formirati novu nekretninu prema točnoj oznaci i dijelu kako je prikazano u navedenom vještvu, te nakon toga isti provesti kroz katastarski operat i zemljišne knjige i za isto sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja N. M. u dijelu kojim zahtijeva da ga se ovlasti ishoditi parcelacijski elaborat koji će formirati novu nekretninu prema točnoj oznaci i dijelu kako je prikazano u navedenom vještvu, te nakon toga isti provesti kroz katastarski operat i zemljišne knjige.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika A. Š. K. za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

''I. Utvrđuje se da je tužitelj N. M. iz P., …, OIB: …, vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 3453/1 k.o. P. u površini od 61 m2, koji dio je označen točkama C,D,E,F,G,H,I,J, a koji dio je prikazan u predmetnoj skici mjesta spora broj V18/2018 od ožujka 2018. godine, pa se stoga isti ovlašćuje postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnom dijelu nekretnine uz istovremeni izbris tog prava s imena tuženika, odnosno isti se ovlašćuje ishoditi parcelacijski elaborat koji će formirati novu nekretninu prema točnoj oznaci i dijelu kako je prikazano u navedenom vještvu, te nakon toga isti provesti kroz katastarski operat i zemljišne knjige

II. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana, naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.075,00 kuna.''

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Za sastav žalbe traži naknadu od 250 bodova, uz PDV od 25%, tj. traži naknadu od 3.125,00 kn.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je vlasnik dijela čest. zem. 3453/1 k. o. P. u površini od 61 m2, zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na tome dijelu te zahtjev da ga se ovlasti ishoditi parcelacijski elaborat koji će formirati novu nekretninu.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tuženik. Naime, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se može ispitati.

6. Kako tužitelj tvrdi da je stekao pravo vlasništva dosjelošću te da je njegov posjed i posjed njegovih prednika samostalan – zakonit, istinit i pošten u razdoblju dužem od 80 godina, mora dokazati postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to samostalnost posjeda određene kakvoće, zakonom predviđeno vrijeme trajanja takvog posjeda (točan početak i završetak dosjedanja), sposobnost posjednika da bude vlasnik određene stvari i sposobnost same stvari.

7. Prema odredbi čl. 388. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZVDSP prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, s time da je st. 3. navedene odredbe određeno da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

8. S obzirom da tužitelj smatra da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini počeo teći prije više od 80 godina i s obzirom da je tužba podnesena 30. lipnja 2017., a imajući u vidu navedene odredbe ZVDSP, u vrijeme početka tijeka roka dosjelosti u konkretnom slučaju je bio na snazi Opći građanski zakonik (dalje: OGZ), koji se primjenjivao kao pravna pravila na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije, preuzet Zakonom o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), potom je 1. rujna 1980. na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 – dalje: ZOVO), a u vrijeme podnošenja tužbe na snazi je ZVDSP (od 1. siječnja 1997.).

9. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio da je kao vlasnik čest. zem. 3453/1 iz zk. ul. 2341 k. o. P. u zemljišnim knjigama upisan tuženik, da je tužitelj posjednik dijela te nekretnine na skici geodetskog vještaka označenog slovima C, D, E, F, G, H, I, J površine 61 m2, na kojoj kleše kamen, postavio je lanac, parkira svoj automobil, a u naravi predstavlja povišeni plato na kojem se nalazi septička jama i otvor stare septičke jame obiteljske kuće tužitelja, stablo murve i stablo smokve (u vrijeme očevida na spornoj površini je bio parkiran automobil i naslagana drva), da su prije tužitelja posjednici bili njegovi preci i to; pradjed P. od početka šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada ju je kupio od J. C., da je pradjed P. 1961. uz pomoć sinova Lj. i N., tužiteljevog djeda, izgradio staru septičku jamu za potrebe obiteljske kuće te posadio stabla murve i smokve sa kojih je ubirao plodove, na spornom dijelu slagao drva za ogrjev i vezivao magarca; potom tužiteljev djed N., kojem je otac P. (tužiteljev pradjed) darovao spornu nekretninu; N. je pak nekretninu darovao tužiteljevu ocu I., koji je 1981. uz pomoć brata 1981. izgradio septičku jamu za obiteljsku kuću; a otac I. je zatim nekretninu darovao tužitelju. Utvrđeno je da ni tužitelju niti njegovim prednicima nitko nije osporavao posjed i vlasništvo sporne nekretnine, da tuženik na spornom dijelu nekretnine nije vršio posjedovne čine, a niti je smatrao svojom, tako da je od tužiteljeva oca zatražio dopuštenje da otvori prozore na svojoj kući na strani koja gleda na predmetnu nekretninu.

10. Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su se stekle pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Pri tome se sud prvog stupnja, doduše, pozvao na pravna pravila iz OGZ, mada prema stanju spisa za važenja OGZ rok još nije protekao, no i pravilnom primjenom materijalnog prava valja jednako odlučiti o predmetu spora. Naime, OGZ je za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretnini propisao rok od trideset odnosno četrdeset godina (prema načelnom mišljenje Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda od 4. travnja 1960. rok od dvadeset godina), koji do stupanja na snagu ZOVO nije protekao. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima u čl. 28. st. 2. propisuje da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, dok prema st. 4. istog članka savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina, koji rok je protekao.

11. Tko stekne vlasništvo nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, sukladno odredbi čl. 130. st. 1. ZVDSP, pa je osnovano sud prvog stupnja tužitelja ovlastio da ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

12. Utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tuženika. Na njegove žalbene navode da je tužitelj nepošten stjecatelj, valja reći da to u postupku tuženik nije dokazao. Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik kao protivnik dosjedanja morao dokazati nepoštenje posjednika , što međutim tuženik nije dokazao. Osim toga je za reći da točno određeni dio nekretnine može biti predmetom dosjedanja, pa neosnovano ističe tuženik da predmet spora nije samostalna stvar. Da li se pak može provesti parcelacija nekretnine koja se nalazi u građevinskom području, unutar naselja nije odlučno za odluku za odluku o stjecanju vlasništva.

13. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP kao neosnovanu valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je tužitelj vlasnik dijela čest. zem. 3453/1 k. o. P. označenom slovima C, D, E, F, G, H, I, J i u dijelu kojim je tužitelj ovlašten postići uknjižbu prava vlasništva (točka I. izreke ove drugostupanjske presude).

14. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužitelja ovlastio da ishodi parcelacijski elaborat i formira novu česticu za provedbu u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama. Postupak odnosno uvjeti pod kojima se provodi parcelacija zemljišta uređeni su posebnim zakonom – Zakonom o prostornom uređenju (''Narodne novine'', broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19 – dalje: ZPU). Sudska presuda kojom se utvrđuje pravo vlasništva je samo jedan od akata u skladu s kojim se, uz postojanje pretpostavki propisanih ZPU, provodi parcelacija (čl. 161. ZPU). Upravno tijelo nadležno za provođenje parcelacije, u smislu odredbi ZPU, koje odredbe su kogentne naravi, dužno je odlučivati o provođenju parcelacije u svakom konkretnom slučaju u skladu s odredbama ZPU te nije pravno dopušteno sudskom presudom u ovakvoj vrsti parnice naložiti provođenje parcelacije.

15. Slijedom toga je na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je tužitelj ovlašten ishoditi parcelacijski elaborat i formirati novu nekretninu i taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan odbiti (točka II. izreke drugostupanjske presude).

16. Iako je djelomično preinačena prvostupanjska presuda, čime je izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, dužan je tuženik tužitelju naknaditi sve opravdane troškove postupka. Naime, tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP u vezi čl. 155. ZPP tuženik dužan tužitelju naknaditi sve opravdane troškove postupka. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke.

17. Na žalbene navode tuženika da nije odgovoran za nastale troškove, jer da tužitelj niz godina nije poduzimao radnje usmjerene na uređenje imovinsko pravnih odnosa, valja reći da su ti navodi neosnovani, jer su troškovi koji su priznati tužitelju opravdani.

18. Odluka pod točkom III. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 5. ZPP. Tuženik je sa žalbom uspio sa razmjerno neznatnim dijelom, dok je većim dijelom žalba neosnovana pa je njegov zahtjev za naknadom troškova sastavljanja žalbe odbijen kao neosnovan.

U Velikoj Gorici 11. studenog 2021.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.