Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

 Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-207/2019-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. B. iz B., OIB:.... kojeg zastupa punomoćnik F. D.,odvjetnik u R. protiv tuženika M. o. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Č.., Ž. odvjetnik u Z, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3228/18- 18 od 28. siječnja 2019. i žalbi punomoćnika tužitelja protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3228/18-18 od 28.siječnja 2019., u sjednici vijeća 11. studenog 2021.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 3228/18-18 od 28. siječnja 2019. i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3228/18-18 od 28. siječnja 2019. u točki I. izreke, te predmet vraća u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

II. Uvažava se žalba tužitelja i ukida rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3228/18-18 od 28. siječnja 2019. u točki III. izreke, te predmet vraća u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

III. Uvažava se žalba punomoćnika tužitelja i ukida rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3228/18-18 od 28. siječnja 2019. u točkama IV., V. i VI. izreke.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 13. listopada 2017. dana tužitelju u svojstvu radnika od strane tuženika, kao i Odluka tuženika od 9. studenog 2017. kojim je odbijen zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, da radni odnos zasnovan Ugovorom o radu od dana 1. siječnja 2014. godine na neodređeno vrijeme između tužitelja u svojstvu radnika i tuženika u svojstvu poslodavca nije prestao, te da se naloži tuženiku da vrati tužitelja na posao na radno mjesto regionalnog voditelja sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2014.

Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

Rješenjem sadržanim u istom otpravku kao i citirana presuda u točki I. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn. Točkom II. izreke rješenja odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška za iznos preko dosuđenih 2.500,00 kn.

Točkom III. izreke odbačen je kao nepravovremen zahtjev tužitelja za izuzeće suca.

Točkom IV. izrečena je novčana kazna punomoćniku tužitelja u iznosu od 2.000,00 kn zbog zlouporabe procesnih ovlaštenja te mu je u točki V naloženo platiti novčanu kaznu na naznačeni račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, a u točki VI izreke određeno je da ako navedeni odvjetnik ne plati izrečenu novčanu kaznu isto će se dostaviti FINI radi izravne naplate novčane kazne provedbom ovrhe na novčanim sredstvima kažnjene osobe.

Protiv presude i rješenja u toč. I. i III. izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijane odluke ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

Punomoćnik tužitelja istom žalbom pobija rješenje kojim mu je izrečena novčana kazna zbog svih žalbenih razloga uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine.

Žalbe su osnovane.

Tužitelj prije svega u žalbi protiv presude sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s 74. st. 1. i čl. 75. st. 1. ZPP-a jer da je u postupku istaknuo zahtjev za izuzeće suca o kojem nije odlučio predsjednik prvostupanjskog suda.

Nastavno, tužitelj u žalbi u odnosu na prvostupanjsko rješenje kojim je odbačen njegov zahtjev za izuzeće suca (toč. III. izreke), ističe da je prvostupanjski sud protivno odredbama čl. 73. st. 1. i 74. st. 1. ZPP-a u rješenju sadržanom u istom otpravku kao i presuda odbacio njegov zahtjev za izuzeće suca, umjesto da je o tom zahtjevu odlučio predsjednik prvostupanjskog suda, pa je s obzirom na istaknute žalbene navode valjalo u prvom redu ispitati pravilnost tog rješenja jer je to od utjecaja i na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

Naime, pri donošenju tog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da je nakon zaključenja glavne rasprave, punomoćnik tužitelja odbio potpisati zapisnik navodeći da isto čini „zbog načina vođenja raspravnog zapisnika te zbog izjave sutkinje da u toj firmi nitko ništa ne radi, zbog selektivnog kreiranja zapisnika, zbog prihvaćanja dokaza tuženika nakon zaključenja pripremnog postupka“ te da je zbog svega navedenog zahtijevao izuzeće suca. Utvrđuje da je zahtjev podnesen nepravovremeno u smislu odredbe čl. 73. st. 5. ZPP-a te ga slijedom toga odbacuje.

Nadalje, osnovano tužitelj u žalbi navodi da sud prvog stupnja nije bio ovlašten odlučivati o zahtjevu za izuzeće.

Prema odredbi čl. 74. st. 1. ZPP-a o zahtjevu stranke za izuzeće suca odlučuje predsjednik suda, ako zakonom nije drugačije određeno, dok je prema odredbi čl. 73. st. 6. ZPP-a u vezi s čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine br. 70/19) stranka dužna zahtjev za izuzeće suca podnijeti čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave pred prvostupanjskim sudom, a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke.

Sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak, ovlašten je prema odredbi čl. 73. st. 3. ZPP-a odbaciti samo nedopuštene zahtjeve taksativno pobrojane u čl. 73. st. 2. ZPP-a, odnosno zahtjev kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekoga suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu, zahtjeve o kojima je već odlučeno, kao i zahtjeve u kojima nije naveden obrazloženi razlog zbog kojeg se traži izuzeće, ali to samo ako su navedeni nedopušteni zahtjevi podnijeti do zaključenja glavne rasprave.

Međutim, odredbom čl. 73. st. 6. ZPP-a nije propisano takvo, odnosno drugačije postupanje u slučaju kad je zahtjev podnijet nakon vremena određenog za njegovo podnošenje zbog čega treba primijeniti opću odredbu čl. 74. st. 1. ZPP-a.

Stoga je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja zahtjev tužitelja bio dužan, postupajući po odredbi čl. 75. st. 1. ZPP-a, uputiti na odlučivanje predsjedniku suda prvog stupnja, pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a pobijano rješenje valjalo ukinuti i vratiti predmet u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovan postupak radi postupanja na prethodno navedeni način.

S obzirom na prednje izloženo, osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je u donošenju pobijane presude ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 75. i čl. 71. st. st.1. ZPP-a.

Odredbom čl. 75. ZPP-a propisano je da je sudac, kad sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan odmah obustaviti svaki rad na tom predmetu, a ako je izuzeće zatraženo zbog razloga iz čl. 71. toč. 7. ZPP-a, može do donošenja rješenja o zahtjevu poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode.

U ovoj pravnoj stvari, sudac čije izuzeće je traženo nije postupio u skladu s citiranom zakonskom odredbom budući da je donio prvostupanjsku presudu, a da prethodno nije odlučeno o zahtjevu za njegovo izuzeće sukladno čl. 74. st. 1. ZPP-a., te je ovaj propust mogao biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne prvostupanjske presude.

Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s time da je primjenom odredbe čl. 371. ZPP-a u vezi s čl. 377. st. 1. ZPP-a određeno da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

Budući da je ukinuta odluka u dijelu glavne tražbine, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka (toč. I izreke prvostupanjskog rješenja) te će prvostupanjski sud u ponovnom suđenju odlučiti o cjelokupnom parničnom trošku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Konačno, u odnosu na rješenje suda prvog stupnja o izricanju novčane kazne punomoćniku tužitelja (toč. IV.-VI. izreke prvostupanjskog rješenja), sud prvog stupnja nije pravilno primijenio odredbu čl. 75. st. 5. toč. 10. ZPP-a.

Tom odredbom propisano je da će sud novčano kazniti, uz odgovarajuću primjenu odredaba čl. 10. ZPP-a, stranku i umješača, odnosno njihova zastupnika ako se utvrdi da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je podnesen samo zato da bi se omelo ili spriječilo sud u poduzimanju nekih radnji ili radi odugovlačenja postupka.

Prvostupanjski sud je odluku o izricanju novčane kazne donio uslijed ocjene da podnošenje nepravovremenog zahtjeva za izuzeće predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja na način da bi se omeo sud u donošenju odluke.

Međutim, protivno shvaćanju suda prvog stupnja, okolnost da je punomoćnik tužitelja zahtjev za izuzeće suca od suđenja u ovoj parnici prema sadržaju raspravnog zapisnika podnio nakon zaključenja glavne rasprave, ne daje osnove za zaključak da je taj zahtjev podnesen samo radi sprječavanja suda u poduzimanju pojedinih procesnih radnji ili radi odugovlačenja postupka, konkretno donošenja odluke, kraj činjenice da prvostupanjski sud taj zahtjev nije uputio predsjedniku suda na odlučivanje, odnosno o tome nije donesena odluka po ovlaštenoj osobi pa se ne može prejudicirati da bi zahtjev već sada predstavljao (tešku) zlouporabu instituta izuzeća.

Stoga je uvaženjem žalbe punomoćnika tužitelja pobijano rješenje valjalo ukinuti bez vraćanja sudu prvog stupnja na ponovan postupak, primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a

Rješenje suda prvog stupnja sadržano u istom otpravku kao i prvostupanjska presuda u točki II. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 11. studenog 2021.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović