Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj K-488/2019-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Petrović, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Pecikozić, u kaznenom predmetu protiv optuženog Veljka Trkulje, zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., - dalje u tekstu: KZ/11.), povodom izmijenjene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, od 19. ožujka 2019., poslovni broj K-DO-1135/2017-62, nakon javne rasprave održane 9. rujna 2021., a održane i zaključene 8. studenog 2021. u prisutnosti zamjenika općinske državne odvjetnice u Osijeku Damira Livaje i branitelja optuženika Davora Petrovića, odvjetnika u Osijeku, a u odsutnosti optuženog V. T., 10. studenog 2021. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi V. T., OIB:, sin B., rođen 6. lipnja 1984. u K., s prebivalištem u K., K. 31B, sa završenom srednjom stručnom spremom, državljanin R. H., nezaposlen, neoženjen, bez djece, srednjeg imovnog stanja, kazneno i prekršajno osuđivan,

k r i v  j e

što je:

u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 30. svibnja 2017. u Č., kao direktor trgovačkog društva A. I. V. d.o.o. Č., u nakani da navedeno trgovačko društvo potpuno izbjegne plaćanje poreza na dodanu vrijednost (dalje u tekstu: PDV), premda znajući da je na prodaju dobara - robe dužan obračunati, evidentirati, prijaviti i platiti PDV, računalnu opremu prethodno nabavljenu od mađarskih trgovačkih društava P. sport depo K.. K., A. G. K. B. i M.-T. D. K. K. dalje prodao za iznos od 4.473.308,63 kune, a za koju prodaju nije izdao izlazne račune na kojima bi iskazao obvezu PDV-a u iznosu od 1.118.327,19 kuna, isto tako prodaju s obvezom PDV-a nije evidentirao u poslovnim knjigama društva te navedenu prodaju i obvezu PDV-a u citiranim iznosima nije prijavio u mjesečnim obrascima PDV-a koje je dostavio Poreznoj upravi, čime je za svoje društvo pribavio protupravnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 1.118.327,19 kuna, istovremeno oštetivši D. proračun R. H., odnosno R. H. za navedeni novčani iznos,

dakle, s ciljem da druga osoba potpuno izbjegne plaćanje poreza u slučaju obvezne prijave nije prijavio prihod, predmet ili druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, pa je zbog toga došlo do neutvrđenja porezne obveze velikih razmjera,

čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - utaju poreza ili carine, iz članka 256. stavka 1. i 3. KZ/11.

II. Optuženi V. T. na temelju članka 256. stavka 3. KZ/11.

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom V. T. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja, lišenja slobode i dosadašnje trajanje istražnog zatvora od 12. siječnja 2019. do 31. siječnja 2019.

IV. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. nalaže se optuženom V. T. isplatiti oštećenoj R. H. iznos od

1.118  327.19  kuna (milijunistoosamnaesttisućatristodvadesetisedamkunaidevetnaestlipa), u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi članka 145. stavka 2. i 3. ZKP/08. nalaže se optuženom V. T. platiti troškove kaznenog postupka i to trošak za provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 3.250,00 kuna (tritisućedvjestopedesetkuna), te paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna (tisućukuna), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Izmijenjenom optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje u tekstu: ODO u Osijeku), od 19. ožujka 2019., poslovni broj K-DO-1135/2017-62, optužen je V. T. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva - utaja poreza ili carine, iz članka 256. stavka 1. i 3. KZ/11.

1.2. Također, navedenom optužnicom optuženo je i trgovačko društvo A. I. V. d.o.o. Č., u odnosu na koje je kazneni postupak rješenjem ovog suda od 9. rujna 2021., poslovni broj K-488/2019-28 (listovi 302 i 303 spisa) pravomoćno obustavljen, budući da je navedeno trgovačko društvo brisano iz sudskog registra 3. travnja 2019., a isto nema upisanog pravnog sljednika.

2. Prije početka rasprave, stranke su se, u smislu članka 19. b stavka 3. ZKP/08., suglasile da raspravu provede predsjednica vijeća kao sudac pojedinac.

3. Optuženi V. T. očitovao se da se ne smatra krivim u odnosu na kazneno djelo iz optužnice.

4. U dokaznom postupku, u smislu članka 417. stavka 5. ZKP/08., optuženik je sukladno svom zahtjevu, ispitan na početku dokaznog postupka. Nadalje, provedeno je vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke D. D., time da je pročitan njegov nalaz i mišljenje od 18. ožujka 2019. (listovi 221-229 spisa), te je vještak na raspravi neposredno ispitan, na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08., uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedokinje D. I., od 25. rujna 2018. (listovi 130-132 spisa), zatim su pročitani zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru PDV-a kod brisanog trgovačkog društva A. I. V. d.o.o. Č. oznake Klasa: UP/I-471- 02/17-01/11 od 11. rujna 2017. zajedno s prilozima - financijsko-knjigovodstvenom dokumentacijom navedenog trgovačkog društva, porezno rješenje doneseno u postupku poreznog nadzora PDV-a oznake Klasa: UP/I-471-02/17-01/11 od 3. listopada 2007., podaci iz Informacijskog sustava Porezne uprave glede prometa po računu brisanog trgovačkog društva u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 24. studenoga 2017., službena zabilješka Porezne uprave o dostavi poreznog akta od 20. studenoga 2017., te bruto bilanca za brisano trgovačko društvo A. i V. d.o.o. Č. za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. travnja 2017, povijesni izvadak iz sudskog registra za brisano trgovačko društvo A. i V. d.o.o. (listovi 306-310 spisa), te izvaci iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika (listovi 293-295 spisa).

4.1. Rasprava od 8. studenog 2021. održana je na temelju članka 404. stavka 3. ZKP/08. u odsutnosti uredno pozvanog optuženika, budući da je on ispitan i očitovao se o optužbi u prisutnosti branitelja, a njegova prisutnost nije bila nužna s obzirom da je bio prisutan njegov branitelj, tako da je vještak kontradiktorno ispitan, a obrana je imala priliku i isticati primjedbe na pročitanu materijalnu dokumentaciju.

5. Optuženi V. T. iznoseći obranu na raspravi naveo je da je tijekom 2017. godine bio direktor trgovačkog društva A. i V. d.o.o. Č., a njegov motiv za to je bio da ima plaću, zdravstveno osiguranje i da mu ide staž, nije imao nikakvog znanja o knjigovodstvu i računovodstvu, te je za potrebe poslovanja uzeo jednu računovodstvenu firmu u O., ne zna točno kako se zove. Za novac za koji ga se tereti da je oštetio državni proračun nema, nema nikakve specijalne ušteđevine, možda bi taj novac uspio vratiti, ali ga nema. On je prije ovog događaja redovito nosio u knjigovodstveni servis fakture, dokumentaciju, ulazne i izlazne račune, koje je knjigovodstveni servis, koliko mu je poznato, plaćao. Nije mu bila namjera oštetiti državni proračun, on uopće ni ne zna, nije mu jasno točno kako bi se on s ovime mogao okoristiti, on te novce nema i nije ih nikada ni imao. Smatra da je do ovog događaja za koje se tereti, vodio trgovačko društva A. i V. s pažnjom dobrog gospodarstvenika, prije ovog događaja, svoje fakture je davao knjigovodstvenom servisu kako bi se obračunavao porez. Nije mu poznato što se dogodilo s računalnom opremom tvrtke u M., a na koju se odnose ovi računi. Bilo mu je rečeno da će on dobiti izlazne fakture za tu računalnu opremu, ali to se nije dogodilo. On nema ušteđevinu u iznosu od 30.000,00 eura. Nema u vlasništvu niti osobni automobil, vlasnik automobila je njegova majka. U trgovačkom društvu A. i V. d.o.o. Č. bio je direktor i bio je samo on zaposlen. Nije bio suosnivač ove pravne osobe, nego je osnovao I., ne sjeća se točno prezimena, a on je bio samo direktor u toj firmi. Da bude direktor u ovoj tvrtci, ponudio mu je N., misli da se tako zvao, ali ne zna prezime. Ne zna ni prezime niti adresu ili neke druge podatke. Ta osoba je do njega došla preko jednog lanca komunikacije koji je išao preko njegovog brata, neki njegov prijatelj je rekao da ta osoba N., želi osnovati tvrtku u H., te da trebaju nekog da u toj firmi bude odgovorna osoba, odnosno direktor, on je to prihvatio jer je rečeno da će imati plaću, da će mu ići staž i da će imati zdravstveno osiguranje. On je za trgovačko društvo A. i V. d.o.o. Č. otvorio, misli, samo jedan račun, i to u banci, ali se ne sjeća točno u kojoj, a jedan je račun bio otvoren i u M.. Ne sjeća se da li je sa bankom ugovorio Internet bankarstvo. Optuženik je bio ovlašten raspolagati novčanim sredstvima na računu trgovačkog društva A. i V. d.o.o. Č., ali da li je netko osim njega bio ovlašten raspolagati sredstvima na tom računu se ne sjeća. Žig trgovačkog društva A. i V. d.o.o. Č. imao je on u posjedu, a misli da je žig imao i N., pošto se tu zapravo radilo o N., a ne o njegovim novcima. Nitko mu nije prijetio da mora učiniti nešto vezano za poslovanje trgovačkog društva A. i V. d.o.o. Č.. On je sve poslove odgovorne osobe u toj firmi radio dobrovoljno, imajući povjerenje u osobe s kojima je cijelu tu priču dogovorio. Trgovačko društvo A. i V. d.o.o. Č. bavilo se trgovinom računalne opreme. On je novac koji bi mu N. davao u gotovini u forintama, fizički uplaćivao na račun koji je tvrtka imala u M. i onda je s tog računa plaćao dobavljačima. Računalna oprema koja je bila predmet trgovine, nije fizički, koliko on zna, ušla u R. H., a on ne zna što se dalje događalo s tom robom. Ne zna na koji način je ta roba stvarno isporučena, nije nikoga ovlastio za to da primi isporučenu robu. On je s mađarskom tvrtkom koja je isporučivala računalnu opremu nije bio u kontaktu, nije ih obavještavao da mu roba nije isporučena niti su mu oni rekli da su nekog drugog ovlastili da primi robu. Vidio je da je roba isporučena toj osobi N. jer je bio u M. tom prilikom kad je roba isporučena, a tu je onda i potpisao fakturu za robu i preuzeo fakturu, a robu nije preuzeo. Tu je svoj dio posla završio i ne zna što se dalje događalo s robom. Ta roba je bila veće vrijednosti, ali se ne sjeća točno koje. Tada kad je bio prisutan preuzimanju robe u M., N. je preuzeo robu, a njemu nije prijetio ni na koji način. Nije pitao zašto oni uzimaju robu ni kuda će s njom. On ne zna koje je podrijetlo novaca koje je bio uplatio na račun tvrtke, a kojim je roba plaćena, nije nikada nikoga ni pitao. Poslovanje trgovačkog društva A. i V. d.o.o. Č. trajalo je jako kratko, kad je primijetio da mu je nešto čudno, već je bio u problemu u kojem je. Nikada nije pitao gdje je roba i je li nekome prodana, nije dobio nikakav odgovor, niti je dobio ikakvu dokumentaciju u vezi toga.

6. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženi V. T. u inkriminirano vrijeme bio direktor tada aktivnog, a sada brisanog trgovačkog društva A. i V. d.o.o. Č., da je kao direktor navedenog trgovačkog društva, koje se bavilo prodajom računalne opreme, dalje prodao računalnu opremu prethodno nabavljenu od mađarskih trgovačkih društava navedenih u činjeničnom opisu optužnice, za iznos od 4.473.308,63 kune, a za koju prodaju nije izdao izlazne račune na kojima bi iskazao obvezu PDV-a u iznosu od 1.118.327,19 kuna, isto tako prodaju s obvezom PDV-a nije evidentirao u poslovnim knjigama društva te navedenu prodaju i obvezu PDV-a u citiranim iznosima nije prijavio u mjesečnim obrascima PDV-a koje je dostavio Poreznoj upravi, odnosno da je za svoje društvo pribavio protupravnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 1.118.327,19 kuna, istovremeno oštetivši D. proračun R. H. za navedeni novčani iznos.

7. U postupku je bilo sporno je li optuženi V. T. imao namjeru da trgovačko društvo A. i V. d.o.o. Č., kojem je tada bio direktor, potpuno izbjegne plaćanje PDV-a, i time pribavi protupravnu imovinsku korist, odnosno je li znao da je na prodaju dobara – robe dužan obračunati, evidentirati, prijaviti i platiti PDV.

8. Iz provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja po vještaku D. D., proizlazi da optuženi V. T., kao član uprave i direktor trgovačkog drštva A. i V. d.o.o. Č., te osoba ovlaštena za zastupanje, nije u ime navedenog trgovačkog društva A. i V. d.o.o. Č. u poslovnim knjigama evidentirao prodaju robe (izlazne račune) u iznosu od 4.473.308,63 kune, te nije obračunao i prijavio obvezu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 1.118.327,19 kuna. Zbog neevidentiranja, neobračunavanja i neprijavljivanja prodaje robe u iznosu od 4.473.308,63 kune optuženi V. T. nije u ime trgovačkog društva A. i V. d.o.o. Č. uplatio u državni proračun R. H. iznos od 1.118.327,19 kuna.

8.1. Obrana je imala primjedbu na nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem je vještak naveo da se izraz "manjak dobara" nalazi u pozitivnim propisima obzirom da se navedeni izraz ne spominje u Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, a konkretnom slučaju optuženik se upravo tereti za iznos PDV-a. Navedenu primjedbu vještak je otklonio navodeći da je člankom 4. Zakona o PDV-u i člankom 2. Pravilnika o PDV-u utvrđeno na što se sve obračunava PDV. Između ostalog PDV se spominje kao i obaveze i obveza na stjecanje dobara unutar EU. Ukoliko je navedeno iskorišteno po ovoj osnovi, a nema podataka da je došlo do isporuke ovih dobara temeljem kojih je korišten pretporez jasno je da se radi o manjku dobara na koji je potrebno obračunati porez na dodanu vrijednost, osim toga člankom 26. stavak 2. Pravilnika o PDV-u vidljivo je da se koristi upravo termin "manjak dobara".

8.2. Nalaz i mišljenje vještaka financijsko knjigovodstvene struke, prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje, time da je vještak na raspravi uspješno otklonio jedinu primjedbu obrane.

9. Svjedokinja D. I. u iskazu od 25. rujna 2018. navela je da je zaposlena u trgovačkom društvu S. d.o.o. B. na poslovima vođenja knjigovodstva, koje društvo ima poslovnu jedinicu u O.. Poznato joj je T. društvo A. i V. d.o.o. Č. jer je za to društvo vodila knjigovodstvene poslove. Optuženi V. T. bio je direktor tog trgovačkog društva, a njega je prvi put vidjela u ožujku 2017. godine, a nakon toga još svega tri ili četiri puta. Optuženi V. T. donosio je dokumentaciju na knjiženje, a u razdoblju od siječnja do travnja 2017. bilo je ukupno otprilike 16 ulaznih računa i samo jedan izlazni račun, koji je storniran. Osim s optuženim V. T., vezano za poslovanje T. društva A. i V. d.o.o. Č., nije komunicirala ni sa kim drugim. U odnosu na taj izlazni račun, isti je glasio na nekakvu tvrtku iz N., te je provjerom putem V. sustava, utvrdili kako navedena tvrtka nije aktivna, zbog čega je taj račun i storniran. Taj pokušaj navodne isporuke robe se dogodio negdje na početku poreznog nadzora i oni su o tome odmah izvijestili poreznog inspektora M. S.. Knjigovodstveni servis bio je zadužen samo za knjiženje poslovnih promjena, a budući da je optuženi V. T. donosio ulazne račune za nabavku razne opreme iz R. M., koji su bili potpisani od njegove strane i pečatirani, takve račune su uredno i knjižili. Radilo se o kupovini razne računalne opreme veće vrijednosti, također, i nekakve slastičarske opreme i proteina (ukupna vrijednost je bila nekih 5,000.000,00 kuna). Glede računalne opreme, radilo se o brojnim računima na više stranica, koji su bili na mađarskom jeziku, te su koristili G. kako bi iste preveli, a sve kako bi carini prijavili uvoz robe. Samo se mali dio računa odnosio na slastičarsku opremu i proteine. Računalna oprema bila je plaćena gotovinom u banci u M., te su postojali popratni papiri kojim se to dokazuje. Njima u knjigovodstvu bilo je sumnjivo je li moguće tako veće plaćanje gotovinom, zbog čega su provjerili je li to u M. dopušteno i utvrdili su da je to zakonito. Osim toga, uz spomenute račune postojale su i carinske deklaracije tzv. CMR-ovi, u kojima je vidljivo kojim vozilom je roba prevezena, registarske oznake tog vozila, masa robe i slično. S obzirom na to, oni su takve račune po tom proknjižili u poslovnim knjigama, a nisu dalje ispitivali gdje se ta roba nalazi jer to nije njihova dužnost niti spada u opseg njihovog posla. Vrlo brzo nakon toga, u nadzor je došla Porezna uprava, koja je u poreznom nadzoru utvrdila da te robe nema, kao i da T. društvo A. i V. d.o.o. Č. nema svoje skladište u kojem bi moglo uskladištiti tako veliku količinu robe, utvrđeno je da nema ni skladište u zakupu, a nema ni zaposlenih djelatnika, osim samog optuženog V. T.. Čim je došao porezni nadzor, misli u travnju 2017., optuženi V. T. je jednostavno nestao, nije se više javljao, a isto tako ostavio je neplaćene račune prema S. d.o.o. S obzirom na sve navedeno, prije svega na činjenicu da T. društvo A. i V. d.o.o Č. nije imalo svoje skladište niti skladište u zakupu, da nije imalo zaposlenih djelatnika, te da je optuženi V. T. dao podatke o neaktivnoj tvrtki iz N., koje bi navodno isporučio računalnu opremu, oni su u knjigovodstvu zaključili da je doista uvezena računalna oprema od strane optuženika "prodavana na crno". Ono što je još više "pojačalo" takav njihov zaključak je bila činjenica da po njihovim saznanjima optuženi V. T. nije imao nikakve prihode, a gotovinom je plaćao velike milijunske ulazne račune za svoju tvrtku, te je čim je došao porezni nadzor, on jednostavno nestao. Naknadno su saznali da je istu stvar učinio i u K. glede jedne druge tvrtke.

9.1. Iskaz svjedokinje D. I. sud je ocijenio vjerodostojnim jer je okolnosan i detaljan, te suglasan ostalim izvedenim dokazima – pa i samoj obrani optuženika u kojoj on nije osporio da je bio direktor trgovačkog društva A. i V. d.o.o. Č., odnosno da je bio osoba ovlaštena za zastupanje imenovanog trgovačkog društva, te da je vodio poslovanje tog društva, pa i da je na račun trgovačkog društva A. i V. d.o.o. Č. uplaćivao veće gotovinske novčane iznose. Svjedokinja D. I. nema nikakvog razloga optuženika neosnovano teretiti, budući da s njim nema niti je imala bilokakve osobne odnose, nego je s njim surađivala isključivo u poslovnom smislu, kao zaposlenica trgovačkog društva S. d.o.o. B., koje je trgovačkom društvu A. i V. d.o.o. Č. vodilo knjigovodstvene poslove.

10. Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru PDV-a kod brisanog trgovačkog društva A. I. V. d.o.o. Č. oznake Klasa: UP/I-471-02/17-01/11 od 11. rujna 2017. zajedno s prilozima - financijsko-knjigovodstvenom dokumentacijom navedenog trgovačkog društva, porezno rješenje doneseno u postupku poreznog nadzora PDV- a oznake Klasa: UP/I-471-02/17-01/11 od 3. listopada 2007., podaci iz Informacijskog sustava Porezne uprave glede prometa po računu brisanog trgovačkog društva u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 24. studenoga 2017., službena zabilješka Porezne uprave o dostavi poreznog akta od 20. studenoga 2017., te bruto bilanca za brisano trgovačko društvo A. i V. d.o.o. Č. za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. travnja 2017. predstavljaju materijalnu dokumentaciju koju je vještak financijsko knjigovodstvene struke koristio prilikom izrade svog nalaza i mišljenja, a kojim vještačenjem je utvrđeno – kako je već gore navedeno – da optuženi V. T. nije obračunao i prijavio obvezu poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 1.118.327,19 kuna, odnosno nije u ime trgovačkog društva A. i V. d.o.o. Č. uplatio u državni proračun R. H. navedeni iznos.

11. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za brisano trgovačko društvo A. i V. d.o.o. Č. proizlazi da je navedeno trgovačko društvo osnovano na temelju Izjave o osnivanju društva sklopljene u obliku javnobilježničkog akta 9. prosinca 2016., od stane I. M. iz S., S., S. 29, a da je optuženi V. T. bio direktor navedenog trgovačkog društva – osoba ovlaštena za zastupanje društva. Navedeno trgovačko društvo brisano je iz trgovačkog registra 3. travnja 2019., rješenjem T. suda u O. poslovni

12. Iz kaznene evidencije za optuženika proizlazi da je isti do sada osuđivan i to zbog kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci uz rok provjeravanja od jedne godine.

13. Iz prekršajne evidencije za optuženika proizlazi da je isti prekršajno kažnjavan, između ostalog i zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. i 2. točke 35. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj 78/15., 134/15., 120/16. i 116/18.).

14. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi V. T. počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavljaju na teret.

15. Da je tomu tako proizlazi iz svih provedenih dokaza, a osobito iz provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, kojeg je sud prihvatio u cijelosti, a kojim je utvrđeno da optuženi V. T. nije obračunao i prijavio obvezu PDV-a u iznosu od 1.118.327,19 kuna, a koji dokaz je potkrijepljen i iskazom svjedokinje D. I. koja je u svom iskazu navela ˝da su oni u knjigovodstvu, s obzirom da trgovačkog društvo A. i V. d.o.o Č. nije imalo svoje skladište niti skladište u zakupu, da nije imalo zaposlenih djelatnika, te da je optuženi V. T. dao podatke o neaktivnoj tvrtki iz N., koje bi navodno isporučio računalnu opremu, zaključili da je doista uvezena računalna oprema od strane optuženika "prodavana na crno", pogotovo zato što po njihovim saznanjima optuženi V. T. nije imao nikakve prihode, a gotovinom je plaćao velike milijunske ulazne račune za svoju tvrtku, te je čim je došao porezni nadzor, on jednostavno nestao˝, koji je iskaz sud prihvatio u cijelosti kao vjerodostojan. Ovakav zaključak proizlazi i iz same obrane optuženika, koji je u suštini osporavao isključivo svoju namjeru izbjegavanja plaćanja porezne obveze i stjecanja trgovačkom društvu A. i V. d.o.o. Č. protupravne imovinske koristi, odnosno svoju svijest o tome da je na prodaju dobara – robe dužan obračunati, evidentirati, prijaviti i platiti PDV.

15.1. Sud nije prihvatio obranu optuženika u kojoj on zapravo tvrdi da svog postupanja i odgovornosti uopće nije bio svjestan, da je on poslove direktora obavljao isključivo radi drugih osoba (spominje ime N.), a da je njegov jedini motiv bio da ima zaposlenje, da mu ide staž i da ima zdravstveno osiguranje. Naime, sud drži mogućim da je njegov početni motiv prihvaćanja uloge direktora trgovačkog društva A. i V. d.o.o. Č. doista bio taj koji optuženik navodi, međutim nije životno i logično da osoba odrasle dobi i srednje stručne spreme nije svjesna da je kao direktor trgovačkog društva na prodaju robe dužan obračunati, evidentirati, prijaviti i platiti PDV, tim više što se njegovo trgovačko društvo bavilo prodajom očito skupe računalne opreme, pri čemu je samo roba iz zadnje prodaje za koju optuženik nije izdao izlazne račune, vrijedila i bez računa prodana za iznos od 4.473.308,63 kuna. Iako optuženik u obrani navodi da novci s kojima je prvotno kupio računalnu opremu, a koja je onda dalje prodana bez računa, nisu njegovi, pa i da nije on tu robu prodao, nego da je to sve činio osoba N. – za koju optuženik ne navodi prezime niti bilo koje druge podatke, nesporna je činjenica da je upravo optuženik bio direktor - osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva A. i V. d.o.o. Č., koje je predmetnu računalnu opremu prodalo bez izlaznog računa, a da je optuženik bio svjestan da je prodaja obavljena, odnosno da je roba predana, slijedi iz njegove obrane u kojoj je naveo da je vidio da je roba isporučena toj osobi N. jer je bio u M. tom prilikom kad je roba isporučena, a tu je onda i potpisao fakturu za robu i preuzeo fakturu, a robu nije preuzeo.

15.2. Kako je optuženik u svojoj obrani naveo da ga u tom poslovnom odnosu tzv. N. ili bilo tko drugi nije silio niti mu prijetio da nešto vezano za poslovanje trgovačkog društva A. i V. d.o.o. Č. mora učiniti, te da je on sve poslove odgovorne osobe u toj firmi radio dobrovoljno, slijedi da je optuženi V. T. kao direktor trgovačkog društva A. i V. d.o.o. Č. svojevoljno i samostalno odlučio izvršiti daljnju prodaju računalne opreme svog trgovačkog društva na način kako se to odvilo, pri čemu je evidentno i on sam u tom svemu imao neku korist izuzev činjenice zaposlenja, staža i zdravstvenog osiguranja, međutim prave motive optuženikovog postupanja sud u ovom postupku nije utvrđivao, budući da je ovdje važno jedino je li optuženik postupao svjesno i želeći da trgovačko društvo A. i V. d.o.o Č. izbjegne plaćanje porezne obveze.

15.3. Slijedom svega navedenog, sud obranu optuženika u dijelu u kojem on poriče da bi bio svjestan svog postupanja, odnosno da bi imao namjeru svom tadašnjem trgovačkom društvu pribaviti protupravnu imovinsku korist neplaćanjem porezne obveze, drži neistinitom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti, posebno imajući u vidu i način na koji je optuženik obranu iznio, pri tom često navodeći da se nekih događaja ne sjeća (primjerice ne sjeća se nikakvih podataka o osobi Norbet, ne sjeća se u kojoj je banci trgovačko društvo A. i V. d.o.o. Č. imalo otvoren račun, kao niti je li imao internet bankarstvo i sl.), opisivajući događaje konfuzno, s vrlo malo detalja.

16. Kazneno djelo protiv gospodarstva – utaju poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. i 3. KZ/11. čini onaj tko, između ostalog, s ciljem da druga osoba potpuno izbjegne plaćanje poreza u slučaju obvezne prijave nije prijavio prihod, predmet ili druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze, pa zbog toga dođe do neutvrđenja porezne obveze velikih razmjera.

17. Optuženi V. T. počinio je navedeno kazneno djelo tako što je u inkriminiranom razdoblju, kao direktor trgovačkog društva A. I. V. d.o.o. Č., u svjesno i želeći da navedeno trgovačko društvo potpuno izbjegne plaćanje PDV-a, premda znajući da je na prodaju dobara - robe dužan obračunati, evidentirati, prijaviti i platiti PDV, računalnu opremu prethodno nabavljenu od mađarskih trgovačkih društava P. sport depo K.. K., A. G. K. B. i M.-T. D. K. K. dalje prodao za iznos od 4.473.308,63 kune, a za koju prodaju nije izdao izlazne račune na kojima bi iskazao obvezu PDV-a u iznosu od 1.118.327,19 kuna, isto tako prodaju s obvezom PDV-a nije evidentirao u poslovnim knjigama društva te navedenu prodaju i obvezu PDV-a u citiranim iznosima nije prijavio u mjesečnim obrascima PDV-a koje je dostavio Poreznoj upravi, čime je za svoje društvo pribavio protupravnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 1.118.327,19 kuna, istovremeno oštetivši D. proračun R. H., odnosno R. H. za navedeni novčani iznos.

18. Iz provedenog dokaznog postupka slijedi da je optuženi V. T. pri počinjenju kaznenog djela za koje je proglašen krivim postupao s izavnom namjerom, a razlozi zbog kojih njegova obrana u dijelu u kojem to osporava nije prihvaćena, navedeni su već ranije, pod točkama 15.1., 15.2. i 15.3. obrazloženja ove presude.

19. Ubrojivost optuženika tijekom postupka nije dovedena u pitanje.

20. U odnosu na svijest o protupravnosti, koju optuženik suštinski osporava, navodeći ˝da je znao koje odgovornosti za sobom povlači, ovakvu funkciju odgovorne osobe u firmi ne bi nikada ni prihvatio˝ kao i da ˝on uopće ni ne zna, nije mu jasno točno kako bi se on s ovime mogao okoristiti, on te novce nema i nije ih nikada ni imao˝, sud ovakvu obranu optuženika nije prihvatio i drži ju usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti, sve imajući u vidu da je činjenica obveze izdavanja računa za prodanu robu (a time i plaćanja PDV-a) općepoznata, a pogotovo je poznata osobama koje kao direktori nastupaju u svojstvu osoba ovlaštenih za zastupanje pravnih osoba, time da je optuženik po vlastitim navodima kao direktor postupao dobrovoljno i samostalno.

21. Nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

22. Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi V. T. počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – utaju poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. i 3. KZ/11. koje mu se stavlja na teret, te je za navedeno kazneno djelo i proglašen krivim.

23. Sukladno članku 47. KZ/11., pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna za svako pojedino kazneno za koje je optuženik proglašen krivim po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

23.1. Od olakotnih okolnosti sud je optuženom V. T. uzeo u obzir činjenicu da je nezaposlen.

23.2. Od otegotnih okolnosti sud je optuženom V. T. uzeo u obzir njegovu prekršajnu i kaznenu osuđivanost, činjenicu da je počinjenjem kaznenog djela došlo do neutvrđenja porezne obveze koja znatno prelazi minimalni iznos od 600.000,00 kuna koji je sukladno članku 87. stavku 27. KZ/11. potreban da bi se radilo o kaznenom djelu iz članka 256. stavka 3. KZ/11. (prelazi taj iznos za iznos oko 500.000,00 kuna), kao i činjenicu da optuženik nije iskazao niti najmanju volju i trud da štetu učinjenu kaznenim djelom naknadi, navodeći da nema novčanih sredstava niti imovine (dok je s druge strane tijekom postupka radi njegovog puštanja na slobodu iz istražnog zatvora uplaćeno jamstvo u gotovini, u iznosu od 75.000,00 kuna).

24. Analizirajući olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženog V. T. ovaj sud nalazi da će se svrha kažnjavanja, u smislu članka 41. KZ/11 (specijalna i generalna prevencija), u konkretnom slučaju postići osudom optuženika na kaznu zatvora u zakonom propisanim granicama za kazneno djelo za koje je proglašenim krivim, te je optuženog V. T. osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, što je predstavlja zakonski minimun kazne za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim.

25. Zbog svih navedenih otegotnih okolnosti, s obzirom na to da one značajno pretežu nad utvrđenom olakotnom okolnosti, sud drži da će se dostatna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, kao i utjecaj na optuženika i na sve druge da ne čine kaznena djela, u konkretnom slučaju postići jedino osudom optuženika na bezuvjetnu kaznu zatvora, dakle, po mišljenju suda izricanje uvjetne osude ili djelomične uvjetne osude u konkretnom slučaju ne dolazi u obzir.

26. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom V. T. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja, lišenja slobode i dosadašnje trajanje istražnog zatvora od 12. siječnja 2019. do 31. siječnja 2019.

27. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenoj R. H. u cijelosti u iznosu od 1.118 327.19 kuna, budući da je njegova visina nedvojbeno utvrđena provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, kojeg je sud prihvatio u cijelosti.

28. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi članka 145. stavka 2. i 3. ZKP/08. naloženo je optuženom V. T. platiti troškove kaznenog postupka i to trošak za provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 3.250,00 kuna, te paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna, koja je odmjerena sukladno točki I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj 101/12.). Navedene troškove optuženik je dužan uplatiti u državni proračun nakon što po pravomoćnosti presude primi poziv suda na plaćanje s uplatnicom.

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 10. studenog 2021.

Sutkinja

Dunja Petrović, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO u Osijeku, na poslovni broj K-DO-1135/2017

2. Optuženom V. T.

3. Branitelju optuženika Davoru Petroviću, odvjetniku u Osijeku

Za točnost otpravka – ovlašteni

službenik

Ljiljana Stolla