Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-434/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ankice Matić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V., OIB: … iz Z., zastupana po punomoćnici D. V., odvjetnici u Z., protiv tuženika D. V., OIB: … iz Z., zastupan po punomoćniku D. J., odvjetniku u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-117/2015-69 od 21. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-117/2015-69 od 21. travnja 2021.

Trošak sastava odgovora na žalbu se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda suđeno je, kako slijedi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica M. V. iz Z., OIB: … suvlasnica u 1/6 dijela nekretnine upisane u pod uložak 2, broj uloška 2614, nalazeće u kući broj 4 i dvorište sagrađene na kčbr.497/3 k.o. C. 2. etaža 4560/8915, dvoetažni stan na drugom katu i potkrovlju koji se sastoji od predsoblja, kupaonice, kuhinje, sobe, balkona, predsoblja, kupaonice te sobe I. i sobe II. neto korisne površine 45,60 m[2] uključujući zemljište i zajedničke dijelove povezane temeljem članka 68, 69 i 370 stavka 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine što je tuženik D. V. iz Z., OIB: … dužan priznati i izdati ispravu podobnu za upis prava suvlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama koju će u protivnom zamijeniti ova presuda sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za utvrđenje da je suvlasnica nekretnine opisane pod točkom I. izreke ove presude preko utvrđenih 1/6 dijela do zatraženih 1/3 dijela kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku D. V. naknaditi tužiteljici M. V. parnični trošak u iznosu od 23.829,02 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2021. do isplate po stopi prema odredbi članka 29. stavka 2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno po stopi, određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod točkom III. izreke ove presude kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučena tužba pod točkom II. i III. tužbenog zahtjeva koje glase:

"II. Utvrđuje se da je tužiteljica M. V. iz Z., OIB: … suvlasnica u 1/2 dijela nekretnine upisane u zk.ul.1765 k.o. P., kčbr.6519 k.o. P. vinograd S. površine 432hvata, u naravi izletnički dom uz S. bruto površine zgrade 94,34 m[2] što je tuženik D. V. iz Z., OIB: … dužan priznati i izdati ispravu podobnu za upis prava suvlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama koju će u protivnom zamijeniti ova presuda sve u roku od 15 dana."

III. Utvrđuje se da je tužiteljica M. V. iz Z., OIB: … suvlasnica u 1/2 dijela automobila marke Volkswagen Passat 2.0 TDI godina proizvodnje 2006. broj šasije ..., reg. oznake ZG ... što je tuženik D. V. iz Z., OIB: … dužan priznati i izdati ispravu podobnu za upis prava suvlasništva tužiteljice u javnom upisniku motornih vozila koju će u protivnom zamijeniti ova presuda sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žale se obje stranke.

3. Tužiteljica izjavljuje žalbu protiv točke II. i IV. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), uz žalbeni prijedlog da se presudu u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

4. Tuženik presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Na žalbu tuženika odgovorila je tužiteljica, u odgovoru je porekla žalbene navode te je predložila odbijanje žalbe.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka čini zahtjev tužiteljice na utvrđenje da dvoetažni stan u Crikvenici na drugom katu i potkrovlju, sagrađen na kč. br. 497/3 K.O. C. 2., etaža 4560/8915, koji se sastoji od predsoblja, kupaonice, kuhinje, sobe, balkona, predsoblja, kupaonice te sobe I. i sobe II. neto površine 45,60 m[2] , uključujući zemljište i zajedničke dijelove čini bračnu stečevinu stranaka, slijedom čega je tužiteljica suvlasnica istog u 1/3 dijela.

8. U postupku među strankama nije bilo sporno:

- da je tužiteljica s tuženikom brak sklopila ..., koji je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Z. C. za godinu 1994. pod brojem 288, koji brak je razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj P2-1727/12 od 14. lipnja 2013.;

- da je bračna zajednica prestala u veljači 2012. te da je sporna nekretnina u C., što se tiče dovršenosti objekta, bila u jednakom stanju u vrijeme prekida bračne zajednice, kao i u vrijeme izrade nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo I. K.;

- da je predmetni stan sagrađen u razdoblju od 2002. do 2004.

9. Među strankama je bilo sporno, a sporno je i u ovoj fazi postupka predstavlja li stan u C. bračnu stečevinu stranaka i ako jest je li tužiteljica suvlasnica istog u 1/3 dijela.

10. Suprotno žalbenim razlozima kako tužiteljice tako i tuženika, donoseći pobijanu presudu i u postupku koji je istoj prethodio, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, jer je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice, odnosno zaključak prvostupanjskog suda temelji se na stanju spisa i provedenim dokazima, presuda se može ispitati te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju dokaza, odnosno isprava i sami tih isprava. Također, nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

11. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio, kako slijedi:

- da je uvidom u građevnu dozvolu izdanu po Općini Crikvenica, Sekretarijatu zaštite okoliša prostornog uređenja i graditeljstva Klasa: UP/Io-361-03/90-01/80, Ur. broj: 2107-07-91-6/BG od 16. svibnja 1991. utvrđeno da je istom dozvoljeno N. V. i Z. iz Z. kao investitorima rekonstrukcija – nadogradnja stambenog objekta u postojećim gabaritima (4,5x5,7m) na gradilištu označenom kao kč. br. 497/3 upisana u zk. ul.2614 k.o. C. koja se nalazi u C., prema tehničkoj dokumentaciji izrađenoj po ing. građ. D. V. iz Z.;

- da iz građevne dozvole koju je izdala županija Primorsko-goranska, Sekretarijat zaštite okoliša prostornog uređenja i graditeljstva u Crikvenici Klasa:

UP/I-361-03/93-01/26, Ur. broj: 07-2107-93-1/CT od 8. lipnja 1993. proizlazi da se istom dozvoljava N. V. i Z. iz Z. kao investitorima rekonstrukcija – nadogradnja stambenog objekta u postojećim gabaritima (4,5 x5,7m) na gradilištu označenom kao kčbr. 497/3 upisana u zk.ul.2614 k.o. C. koja se nalazi u C., prema tehničkoj dokumentaciji izrađenoj po ing građ. D. V. iz Z.;

- da je uvidom u Sporazum sklopljen 24. rujna 2001. između Z. V. i D. V. u predmetu nadogradnje drugog kata na kući u C. utvrđeno da je istim majka Z. V. dozvolila izvođenje nadogradnje na svojoj kući sinu D. V., ovdje tuženiku, da je D. V. samostalni investitor nadogradnje osim dijela što će Z. V. dati prilog od 2.000,00 DEM za izgradnju i montažu novog krovišta te troškove izgradnje kupaone. Istim sporazumom Z. V. dozvoljava uknjižbu stambenog dijela izgrađenog nadogradnjom u zemljišne knjige čime će isti postati isključivi vlasnik. Navedeni sporazum da je potpisan po obje strane te su potpisi stranaka ovjereni po javnom bilježniku K. B. iz C., da iz Sporazuma koji je sklopljen 20. prosinca 2001. između Z. V., kao vlasnice nekretnine i D. V., kao graditelja, proizlazi da se istim konstatira da je Z. V. zk. vlasnica kuće broj 4 i dvorišta upisane u zk.ul.2614 k.o. C. kao zk. čestica 497/3 u naravi dvije etaže i to prizemlje površine 20,50 m[2] i prvi kat površine 18,20 m . Istim sporazumom se konstatira da je D. V. po prethodnom pisanom sporazumu sa Z. V. izgradio za sebe kao trajnog vlasnika stan na trećoj etaži površine 27 m[2] i potkrovlje površine 21,21 m[2] s kojim vlasništvom je neodvojivo povezan suvlasnički dio cijele nekretnine u omjeru 1/2 dijela. Z. V. da ističe kako je dopustila sinu D. V. da u svoje ime i vlasništvo izgradi treću etažu i potkrovlje kao i da ishodi upis prava vlasništva predmetnog stana u zemljišnim knjigama. Dopunom sporazuma od 20. prosinca 2001. koji je sklopljen 07.01.2002. stranke su izmijenile točku IV. radi boljeg pojašnjenja, a u pogledu dozvole Z. V. da D. V. na temelju sporazuma upiše pravo vlasništva predmetnog stana na trećoj etaži i potkrovlja na svoje ime u zemljišnoj knjizi i drugim javnim evidencijama bez odobrenja i pitanja Z. V., dok u ostalom dijelu sporazum od 20.12.2001. da ostaje nepromijenjen;

- da iz građevne dozvole koju je izdao Ured Državne uprave u primorsko- goranskoj županiji, Ispostava Crikvenica Klasa: UP/I-361-03/01-01/00305, Ur.broj:2170-04-01-00-02-05/SG od 1. veljače 2002. proizlazi da se istom odobreno investitoru V. D. rekonstrukcija i nadogradnja postojeće stambene građevine na kčbr. 497/3 (397/2) k.o. C., prema glavnom projektu koji je sastavni dio građevne dozvole;

- da je uvidom u priznanicu koja prileži listu 60 spisa utvrđeno je da se istom potvrđuje da je D. V. pozajmio 6. veljače 2002. od Z. V. 1.000,00 USD i od I. J. 5.000,00 USD s time da je vratio 2.500,00 USD I. J. dana 16.06.2002. što je primila Z. V..

- da je 19.10.2002. umjesto sina D. V., Z. V. vratila I. J. 2.500,00 USD, a sinu D. V. daruje dug od 1.000,00 USD.

- da na temelju potvrde (lista 61) proizlazi da je B. Č. osnovom zajma D. V., a na ime povrata pozajmice, dana 1. lipnja 2006. primila 2.000,00 Eura koje vraća Z.

V.;

- da iz potvrde (lista 62) proizlazi da D. V. potvrđuje da je dana 2. lipnja 2010. od B. Č. uzeo beskamatnu pozajmicu u iznosu od 10.000,00 Eura za potrebe završetka krovopokrivačkih radova kuće na S. i isplatu izvođača tih radova, da će pozajmicu početi vraćati 1. prosinca 2012. i to u obrocima od 250,00 Eura mjesečno pa do završetka isplate cjelokupne pozajmice dana 01.06.2016. Nadalje, je navedeno da je pozajmicu primio D. V., a da je davateljica pozajmice B. Č. uz što stoje njihovi potpisi;

- a je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. č.br. 497/3 u naravi kuća br. 34 u gradu C., i dvorište ukupne površine 50 m[2] , upisane u zk. ul. 2614 k.o. C. utvrđeno da je kao vlasnik u 1/1 suvlasničkog dijela 4560/8915 etažnog vlasništva (E-2) u naravi dvoetažni stan na drugom katu i potkrovlju koji se sastoji od predsoblja kupaonice, kuhinje, sobe, balkona, predsoblja, kupaonice te sobe I i sobe II, neto korisne površine 45,60 m2 navedene nekretnine upisan tuženik V. D.;

- da iz iskaza svjedoka S. M., F. Š., P. M., D. P., M. P., M. K. i J. B. proizlazi da su stranke za vrijeme trajanja braka gradile apartman u C. na postojećem objektu majke tuženika te da su posuđivale novac koji su i vratile;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka ing. grad. I. K. od 8. lipnja 2016. proizlazi da je prilikom procjene vrijednosti dvoetažnog stana na drugom katu i potkrovlju koji se sastoji od predsoblja, kupaonice, kuhinje, sobe, balkona, predsoblja, kupaonice te sobe 1. i sobe 2 neto korisne površine 45,60 m[2] upisanog na kčbr. 497/3 k.o. C. utvrđeno da isti zauzima gornji dio građevine – prvi kat i potkrovlje., da je ulaz u dvoetažni stan s ulične strane, radi se o vanjskom stubištu pa je izdvojen kao posebna funkcionalna cjelina. Dvije etaže spaja unutarnje stubište. Stan je kvalitetno uređen, opremljen i održavan, funkcionalnost je dobra. Zgrada je u strogom centru C., na atraktivnoj lokaciji. Neto korisna površina kata uključivo i stubište je 23,49 m2, potkrovlja je 21,35 m[2] ili ukupno 44,84 m . Budući da prostor u potkrovlju stana nema klasičnu visinu od 2,5 metara isti podliježe korekciji faktorom 0,80% tako da sveukupna površina dvosobnog stana s uključenom korekcijom iznosi 40,57 m2. Kod izračuna vrijednosti stana vještak je uzeo u obzir učešće u zemljištu te utvrdio da učešće građevinskog zemljišta odlučuje o cijeni vrijednosti jednog metra kvadratnog izgrađenog prostora. Cijena učešća ovisi o nizu faktora, a najvažniji je položaj i mjesto zemljišta što u ovom slučaju pripada u sam vrh vrijednosti. Kod utvrđivanja tržišne cijene prostora vještak je koristio oglašivače nekretnina koji se objavljuju putem oglasa te je uzeo u obzir srednju vrijednost od iskazanih cijena i dobio prosječnu cijenu od 1.506,77 Eura. Kako građenju nije prethodilo izvođenje nekih radova (zemljani radovi, betoniranje trakastih temelja, nasipavanje i izvođenje betonske ploče, kao i vanjsko uređenje) mišljenja je da dobivena razlika između cijene građenja objekta i tržišne prodajne cijene pripada vlasnici (majci tuženika) i graditeljima (tužiteljici i tuženiku) u omjeru 50:50%. Cijena građenja iznosi 6.080,00 kn/m2 u koju su uključeni izvedeni priključci, a prodajna cijena je 11.330,16 kn. Razlika cijene građenja i prodajne cijene je 5.250,16 kn. Stan od ukupno 40,57 m[2] po jediničnoj cijeni od 6.080,00 kn/m2 procjenjuje da vrijedi 353.165,09 kn;

- da se na prigovore tužitelja i tuženika vještak ing. I. K. pisano očitovao 3. ožujka 2017. istaknuvši da u cijelosti ostaje pri izračunu vrijednosti 1 m[2] stana u C. kao i kod procjene umanjene vrijednosti troškova gradnje i procijenjenih omjera. Kod izračuna cijene stana po 1m2 vještak je uzeo u obzir i činjenicu visoke cijene zemljišta na predmetnoj lokaciji koja u konkretnom slučaju iznosi cca 40% od prodajne cijene stana što smatra realnom procjenom. Pri tome je vodio računa o svim plaćanjima koja su prethodila izdavanju građevine dozvole i umanjenima za neplaćanje troškova prenamjene prostora budući da je na čestici već bio objekt i priključci na infrastrukturu. Cijena stana bila bi veća da je iste trebalo platiti;

- kako je tuženik ponovno uložio prigovore na dopunu nalaza i mišljenja sud je pozvao vještaka ing. I. K. na ročište radi usmenog očitovanja na iste. Očitujući se na prigovore tuženika vještak ing. I. K. da je na ročištu 21.03.2018. izjavio da ostaje pri svom elaboratu i njegovoj dopuni te da smatra da nije trebao dati cijene količine materijala odnosno priključaka prilikom procjene 1 m2 stana jer se cijene formiraju na temelju podataka Ministarstva graditeljstva koja iznosi 5.808,00 kn, a tržišnu cijenu je utvrdio koristeći cijene koje su objavljene preko agencije e-nekretnine. Tuženik je prigovorio da je cijena previsoka pojasnio je da je cijena od 5.808,00 kn podignuta za 5% i potom dobivena cijena od 6.080,00 kn iz razloga što je predmetna gradnja u strogom centru male zemljane površine u kojem se nije mogao dopremiti šleper materijala već se malo po malo dovozilo i gradilo. Za pristup iz druge etaže u treću visokog potkrovlja sačinjene su drvene, jako strme stepenice, a pretpostavlja iz razloga da se što manje oduzima prostor. Prilikom izrade nalaza nije se osobito referirao na navedene stepenice iako je to uzeo u obzir kod određivanja vrijednosti nekretnine odnosno da ju iste stepenice smanjuju. U tom smislu da su bile izvedene neke konkretnije montažne stepenice razlika u vrijednosti bila bi nekih 10.000,00 kn. Kako se predmetna nekretnina nalazi u samom centru grada na položaj sigurno otpada 40% prodajne cijene metra kvadratnog jer se kod etažiranja zemljište pripada svakom stanu te se takvo i uknjižuje, a postotak se povećava ovisno o vrijednosti samog zemljišta odnosno o tome koliko je atraktivna njegova lokacija. Ponavlja da vrijednost gradilišta iznosi 40% tržišne vrijednosti apartmana, a tržišna vrijednost stana je određena prema cijenama u vrijeme izrade nalaza i mišljenja;

- da je na temelju prijedloga tuženika provedeno dopunsko vještačenje po istom vještaku radi utvrđenja zastupljenosti vrijednosti priključaka za vodu, struju i kanalizaciju u vrijednosti nekretnine u C. kao i kako bi vještak dostavio u spis izvor podataka na temelju kojih je procijenjena vrijednost nekretnine u C.;

- da je vještak ing. I. K. 6. ožujka 2019. izradio dopunu nalaza i mišljenja koju je sud prihvatio u cijelosti smatrajući istu stručnom i obrazloženom a ni stranke joj nisu prigovorile, u kojoj je naveo da je kao izvor podataka za procjenu vrijednosti nekretnine koristio zbirke kupoprodajnih cijena s aplikacija e-nekretnine Ministarstva graditeljstva. Prilikom izračuna prosječne vrijednosti komunalnih priključaka ocijenio je da nisko naponski priključak 6,6kw iznosi 24.800,00 kn, priključak za vodovod 16.400,00 kn i za kanalizaciju 12.600,00 kn ili ukupno 53.800,00 kn, tako da udjel vrijednosti komunalnih priključaka u ukupnoj vrijednosti stana u Crikvenici iznosi 15,23%. Kako je vrijednost stana procijenjena u iznosu od 353.165,09 kn, vrijednost komunalnih priključaka u iznosu od 53.800,00 kn tada vrijednost predmetnog stana umanjena za vrijednost priključaka se procjenjuje u iznosu od 299.365,09 kn.

11. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja, prihvaćajući iskaze saslušanih svjedoka i ocijenivši ih logičkim i uvjerljivim jer su međusobno suglasni, uz napomenu da većina svjedoka niti nema neposrednih saznanja o načinu stjecanja predmetne imovine, sud prvog stupnja je primjenjujući relevantno materijalno pravo – stjecanje bračne stečevine stranka odvijalo se u vrijeme važenja dva različita pravna režima koji su na različite načine normirali institut bračne stečevine i to Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 i 25/94), odnosno Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 162/98, dalje u tekstu: ObZ) na konkretni pravni odnos odredbe ObZ/98, koji je u primjeni od 1.7.1990., prvostupanjski sud zaključuje da su spornu nadogradnju djelom vršile stranke zajedničkim sredstvima stečenim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, a dijelom je tuženik ulagao svoju vlastitu imovinu, jer mu je majka darovala određene novčane iznose.

12. Slijedom iznesenog, na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da je predmetni stan u C. građen u razdoblju od 2000. do 2006., dakle tijekom trajanja bračne zajednice, da je tuženik ranije citiranim Sporazumima i Aneksom sporazuma koje je sklopio sa svojom majkom 2001. i 2002. dokazao da je majka njemu dozvolila izvođenje nadogradnje na kući u Crikvenici čiji je ona vlasnik kao i da mu je dozvolila da se upiše kao vlasnik nadograđenog stana, odnosno da je pravni osnov upisa njegova vlasništva upravo taj sporazum. Kako je gradnja predmetnog stana vršena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da je samo dio sredstava u tu gradnju uložen iz vlastite imovine tuženika, pa se mišljenje suda da je predmetni stan samo formalno upisan kao vlasništvo tuženika te da se radi o bračnoj stečevini stranaka, jer su stranke ulagale sredstva bračne stečevine i time bitno izmijenile identitet nekretnine, zbog čega tužiteljici pripada pravo na stvarno-pravni zahtjev.

13. Naime, da je tužitelj samo stekao pravo na nadogradnju, nije se bračnim ugovorom sporazumio s tužiteljicom da će ulaganja u nadogradnju stana u Crikvenici predstavljati njegovo isključivo vlasništvo te da stoga ista imovina predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Prilikom izračuna doprinosa u gradnji predmetne nekretnine koji je tuženik izvršio ulaganjem vlastitih sredstava sud nije cijenio činjenicu da su stranke tijekom trajanja braka besplatno stanovale u stanu koji se nalazi u kući njegove majke u Z.

14. Naime, da je tuženik, ukoliko je smatrao da besplatno stanovanje tužiteljice za vrijeme trajanja njihova braka u kući njegove majke predstavlja njegov udio u povećanju bračne stečevine, trebao postaviti određeni zahtjev i tražiti isplatu navedenih iznosa protutužbom. Kako tuženik takav zahtjev nije postavio, niti je dokazao da su stranke izričito ugovorile (bračnim ugovorom) kako će se besplatnim stanovanjem u kući majke tuženika povećati tuženikov udio u bračnoj stečevini te vrijedi zakonska presumpcija iz članka 36. stavka 3. ObZ-a, sud nije niti prihvatio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine najamnine sličnog stana u razdoblju u kojem su stranke stanovale u nekretnini majke tuženika u Z.

15. Stoga, kako je bračna zajednica stranaka prestala u 2. mjesecu 2012. godine, a izgradnja stana u C. je vršena od 2000. do 2006., dakle za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka te je nesporno da stranke nisu sklopile bračni ugovor kojim bi na drugi način uredile svoje imovinskopravne odnose, mišljenje je suda da predmetna nekretnina ima značaj bračne stečevine.

16. Nadalje, sud utvrđuje da iako je među strankama nesporno da su za vrijeme trajanja bračne zajednice u spornom razdoblju nadogradnje, kao i kasnije pozajmljivali iznose od prijatelja majke tuženika J. I., majke i tetke tuženika, sud je prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da su stranke pozajmljeni iznos same vratili J. I. u iznos od 2.500 USD, dok u odnosu na preostalih 2.500 USD, u odnosu na 1.000 USD, koje im je pozajmila majka tuženika i 2.000,00 EUR-a, koja im je posudila sestra tuženika, sud nije mogao prihvatiti njezin iskaz kao istinit, jer da suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka B. Č., Z. V. i tuženika, kao i priloženih potvrda u spisu.

17. Uzimajući u obzir ranije navedeno utvrđeno je da su stranke sudjelovale u izgradnji predmetnog dvoetažnog stana u C. na način da su platili od zajedničkih sredstava iznos od 20.000,00 kn za građevinsku dozvolu i 2.500,00 USD koje su vratili I. J. na ime pozajmice i ostalih troškova, dok je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da je u gradnji predmetne nekretnine sudjelovala majka tuženika koja mu je poklonila 2.000,00 DEM za krovište, 2.000,00 Eura koje je vratila od svojih novaca sestri B. (što iznosi ukupno cca 3.500,00 Eura) te 2.500,00 USD koje je vratila od svojih novaca I. J. i 1.000,00 USD koje je poklonila sinu iz čega proizlazi da je tuženik uložio vlastitih sredstava u iznosu od 3.500,00 Eura i 3.500,00 USD. Osim svega, sud je kao doprinos tuženika u stjecanju predmetnog stana u C., cijenio činjenicu da je isti izgrađen na postojećoj nekretnini njegove majke, pa stranke nisu trebale kupovati građevinsko zemljište, kao i da je već imao osigurane sve priključke potrebne za stan preko stana svoje majke, cijenio vrijednost zemljišta i komunalnih priključaka u odnosu na ukupnu procijenjenu vrijednost stana.

18. Tako je, sukladno mišljenju i dopunama mišljenja građevinskog vještaka ing. I. K. utvrđeno da procijenjena vrijednost predmetne nekretnine iznosi ukupno 353.165,09 kn te da kada se od iste odbije vrijednost komunalnih priključaka koji su nesporno pribavljeni s nekretnine majke tuženika, a koji su procijenjeni u iznosu od 53.800,00 kn da tada vrijednost stana iznosi 299.365,09. Spomenuti vještak nadalje navodi u nalazu i mišljenju da vrijednost gradilišta iznosi 40% tržišne vrijednosti apartmana, dok vrijednost priključaka iznosi 15,23% vrijednosti apartmana.

19. Kako je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da je tuženik u izgradnju apartmana uložio 3.500,00 Eura ili 21.935,74 kn (prema tečaju na dan 24. veljače 2006. – 1 Eura – 7,311916 kn ) jer je 2,000 DEM dobio za krovište od majke i 2.000,00 Eura koje je njegova majka vratila B. Č. te 3.500,00 USD ili 21.437,18 kn (prema tečaju na dan 24.02.2006. – 1 USD – 6,124909 kn) tj. 2.500,00 koje je majka vratila I. J. i 1.000,00 USD koje mu je majka darovala, što ukupno iznosi 43.372,92 kn ili 12,28% procijenjene vrijednosti apartmana, ostatak vrijednosti stana od 32,49% utvrđeno je da su stranke stekle radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, od čega tužiteljici pripada polovina ili 16,25% što odgovara suvlasničkom dijelu od 1/6 predmetne nekretnine.

20. Stoga je suđeno kao pod točkom I. izreke ove presude te je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje suvlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka u 1/6 dijela, dok je odbijen njen zahtjev na utvrđenje suvlasništva predmetne nekretnine preko dosuđenih 1/6 dijela do zatraženih 1/3 dijela, tj. za daljnjih 1/6 dijela kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

21. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja utemeljio je na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a, vodeći računa da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici.

22. Kako su se stranke tijekom postupka nagodile u odnosu na nekretninu upisanu kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Jastrebarskom u zk. ul. 1765 K.O. P. i to u odnosu na kč. br. 6519 V. S., pov. 423 ha, u naravi izletnički dom u S. bruto površine 94,34 m[2] s odgovarajućom sjenicom, roštiljem i zemljištem, kao i u odnosu na osobno vozilo marke Volkswagen Passat 2.0 TDI godina, reg. oznake ZG …, te s obzirom da je tužiteljica povukla tužbu nakon što je tuženik istoj isplatio određeni novčani iznos, odlučeno je kao u izreci pobijanog rješenja.

23. Gore navedena činjenična utvrđenja te pravi zaključak prvostupanjskog suda prihvaća u cijelosti i ovaj žalbeni sud. Naime, u ispravno provedenom postupku, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto valjano primijenio relevantno materijalno pravo, radi čega se žalitelji u cijelosti upućuju na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude.

24. Odredbom članka 36. stavak 1. ObZ-a propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je stavkom 13. članka propisao da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili. Nadalje, odredbom članka 38. istog Zakona propisano je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako tim Zakonom nije drugačije određeno.

25. Prema odredbi članka 156. stavka 1. ZV-a dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao i njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

26. Temeljem iznesenog, pravilo je da se ne može steći vlasništvo dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, ali vlasnik dograđene nekretnine može odrediti i drugačije pa ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja postojanje suglasnost vlasnika nekretnine za nadogradnju.

27. Iz rezultata provedenog postupka, u ovom konkretnom slučaju, nedvojbenim proizlazi da su stranke uz pisanu privolu majke tuženika iz sredstava bračne stečevine izgradile dvoetažni stan, samostalnu stvar i samostalnu uporabnu cjelinu, koja do tada nije postojala, provele su etažiranje i provele upis prava vlasništva, očito samo formalno na ime tuženika, na novosagrađenom zasebnom etažnom dijelu, koji predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

28. Po stavu ovog žalbenog suda provođenjem etažiranja je novosagrađena stvar i samostalna uporabna cjelina dobila svoju pravnu samostalnost koja nije ograničena nikakvim stvarnim teretima ili eventualnim ograničenjima u raspolaganju.

29. Radi iznesenog, neosnovan je žalbeni prigovor tuženika da se pisanim očitovanjem volje njegove majke pro futuro (odnosno nakon što je već konzumirano ovlaštenje vlasnika novosagrađene stvari iz članka 156. ZV-a) nakon etažiranja na posebnom etažnom dijelu i bez ikakvog upisanog stvarnog tereta u zemljišnim knjigama, na posebnom etažnom dijelu nekretnine upisane u poduložak 2, broj uloška 2614 kč. br. 497/3 K.O. C. I. etaža 4560/8915 ne može ograničiti daljnje stvarnopravne raspoložbe pa iz stjecanja prava vlasništva po bilo kojoj osnovi i u korist neke treće osobe.

30. Stoga je tvrdnja tuženika koja upire na protivno neutemeljena i izvan dosega primjene odredbe članka 156. ZV-a. Pisane izjave majke tuženika da je dozvolila stjecanje prava vlasništva na posebnom etažnom dijelu isključivo svom sinu, a ne i tužiteljici nisu od učinka na predmetni postupak. Naime, stranke su suvlasnici na bračnoj stečevini, posebnom dijelu nekretnine, koji je kao takav upisan u zemljišnim knjigama, bez ikakvih tereta.

31. U predmetnom, slučaju osnova stjecanja prava vlasništva posebnog etažnog dijela nekretnine upisane u K.O. C. 2 je ugovorni odnos koji regulira pravne učinke nadogradnje i stjecanja prava vlasništva posebnog dijela nekretnine.

32. Ni ostalim žalbenim navodima tuženika nije dovedena ničim u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude, odnosno utvrđenja prvostupanjskog suda na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo.

33. Također, žalbeni navodi tužiteljice svode se na ponavljanje onih prigovora koji su isticani tijekom prvostupanjskog postupka, a koje je sud prvog stupnja pravilno otklonio, o čemu pobijana presuda sadrži valjane i jasne razloge.

34. Također, pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka, u kojem dijelu se žalbe stranaka ukazuju neosnovanim, posebno žalba tuženika.

35. Naime, nije u pravu tuženik kada tvrdi da je njegov uspjeh u postupku bitno veći od uspjeha tužiteljice, slijedom činjenice što joj sud dosuđuje suvlasništvo 1/6 nekretnine u C., a tužbenim zahtjevom je tražila ½ prava vlasništva. Naime, tužiteljica je preciziranim tužbenim zahtjevom na ročištu od 15.3.2021. potraživala 1/3 dijela prava vlasništva nekretnine u C. Međutim, predmet spora je osim nekretnine u C. bila i nekretnina u S., upisana u zk. ul. 1765 K.O. P., kč. br. 6519 V. S., pov 432 ha, u naravi izletnički dom, bruto površine 94,34 m[2] , sa pripadajućom sjenicom , roštiljem i zemljištem te suvlasništvo nad motornim vozilom Volkswagen Passat 2.0 TDI 2006., reg. oznake ZG … oko isplate suvlasničkih udjela kojih su se stranke tijekom postupka sporazumjele.

36. Tužiteljica je tijekom postupka povukla tužbeni zahtjev u odnosu na motorno vozilo i nekretninu u S., u odnosu na koju su stranke postigle sporazum te je tuženik isplatio vrijednost udjela tužiteljice.

37. Odredbom članka 154. stavak 2. ZV-a je propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Osim toga, činjenicu da je tužiteljica povukla tužbu valja prosuđivati primjenom odredbe članka 158. stavak 2. ZPP-a, po kojoj odredbi je tuženik dužan tužiteljici naknaditi troškove, ako je tužba u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva povučena nakon što je tuženik istom udovoljio.

38. Slijedom iznesenog, pravilno je sud donio odluku o troškovima postupka te sudio kao u točki III. i IV. izreke pobijane presude.

39. Radi svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi stranaka, valjalo je odbiti njihove žalbe kao neosnovane te potvrditi presudu prvostupanjskog suda sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

40. Zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu je odbijen, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice, članak 166. stavak 1. u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a.

41. Suđeno je, stoga, kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 10. studenog 2021.

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić, v. r.