REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 155/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Zdravstvene ustanove Ljekarne Zadar, OIB 64742990556, Zadar, Jurja Barakovića 2 koju zastupa punomoćnik Franko Kotlar odvjetnik u Zadru protiv tuženice Primorske banke d.d. u likvidaciji, OIB 96675880337, Rijeka, Scarpina 7 koju zastupa punomoćnik Darko Maržić odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3682/2018-3 od 8. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-882/2015-37 od 16. ožujka 2018., u sjednici vijeća održanoj 10. studenoga 2021.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se revizija tuženice i preinačuje se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3682/2018-3 od 8. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-882/2015-37 od 16. ožujka 2018. u točkama I. (u odnosu na iznos od 908.563,67 kn sa zateznom kamatom) i III. izreke (troškovi parničnog postupka) i sudi:

I. Uvažava se žalba tuženice i preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se odbija zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 908.563,67 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. svibnja 2015. do isplate, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 115.285,33 kn, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Tuženik Primorska banka d.d. Rijeka, Scarpina 7, OIB: 96675880337, je dužan isplatiti tužitelju Zdravstvena ustanova Ljekarna Zadar, Zadar, Jurja Barakovića 2, OIB: 64742990556 iznos od 908.563,67kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. svibnja 2015. godine do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. (ostali odnosi) ZOO-a, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži od tuženika isplatu iznosa od 13.689,16 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. svibnja 2015. godine do isplate kao i zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 908.563,67 kn teče od 18. svibnja 2015. godine do 24. svibnja 2015. godine sve po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. (ostali odnosi) ZOO-a.

III. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 78.175,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po stopi propisanoj odredbom čl.29. st. 2. (ostali odnosi) ZPP-a od dana donošenja ove presude do isplate, sve u roku od 8 dana.“

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalba tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 882/2015-37 od 16. ožujka 2018. u točkama I. i III. njezine izreke te u dijelu točke II. njezine izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da sud naloži tuženiku da mu plati iznos od 13.689,16 kn sa zateznim kamatama.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2874/2020 od 14. listopada 2020., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3682/2018-3 od 8. svibnja 2020., u odnosu na pitanje:

„Je li stjecanje bez osnove obveznopravni odnos inter partes, ili se učinci istog (obveza vraćanja) mogu protezati na treće osobe-ovrhovoditelja koji je od ovršenika temeljem valjane pravne osnove (i ovršne isprave), prisilnim putem, naplatio dospjelo potraživanje pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika, a u kojima se potencijalno nalaze i sredstva koja je ovršeniku neka osoba uplatila bez pravne osnove?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv navedene presude podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, a podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode tuženice i predlaže odbiti reviziju uz naknadu troška za sastav odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za vraćanje iznosa od 922.252,83 kune koji je 18. svibnja 2015. uplaćen u tuženičinu korist po zadužnici OV-11513/13 s računa trgovačkog društva Formasana d.o.o.

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

- da je u korist tuženice po zadužnici broj Ov-11513/13 s računa društva Formasana d.o.o. izvršen prijenos novčanog iznosa od 908.563,67 kn na dan 18. svibnja 2015.

- da je predmetna novčana sredstava u korist računa društva Formasana d.o.o. uplatio tužitelj

- da na dan 18. svibnja 2015. društvo Formasana d.o.o. nije imalo potraživanja prema tužitelju

- da je zaposlenica tužitelja Marija Šokota kao šefica računovodstva ispunjavala predmetni nalog preko net-bankinga i da je idućeg dana 19. svibnja 2015. pred kraj radnog vremena utvrdila da je novčana doznaka umjesto društvu Medika d.d. pogrešno doznačena u korist društva Formasana d.o.o.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna vratiti sredstva u iznosu od 908.563,67 kn, jer su se zaplijenjena novčana sredstva po računu društva Formasana d.o.o. po zadužnici nalazila u posebnom statusu, a obzirom na to da nije protekao rok od 30 dana od trenutka zahvaćene predmetnom novčane doznake do prve obavijesti o pogrešnoj doznaci tuženik navedenim sredstvima nije mogao raspolagati, odnosno bio je dužan trpjeti prigovore da je ovrhom zahvaćen predmet koji bi trebao biti izuzet od ovrhe. Stoga zbog režima posebnog računa i pravila o obustavi iz članka 72. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, dalje: OZ-a) tuženica nije stekla valjani temelj vlasništva nad predmetnim novcima, jer je tuženici trebao biti poznat mehanizam naplate po zadužnici propisan člankom 209. stavkom 6. OZ-a u vezi s člankom 214. stavkom 3. OZ-a po kojem se prijenos zaplijenjenih sredstava vrši tek po isteku roka od 30 dana od primitka isprave koja predstavlja ovršnu ispravu. Stoga okolnost postojanja zadužnice tuženice u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji se vodio za društvo Formasana d.o.o. ne oslobađa tuženika od obveze povrata stečenog pozivom na odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) dok za preostalu razliku u iznosu od 13.689,16 kn do utuženog iznosa od 922.252,83 kn tužitelj nije dokazao okolnost prelaska tih novčanih sredstva tuženiku.

10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o tome da tuženica nije mogla imati valjanu pravnu osnovu za namirenje svoje tražbine prema društvu Formasana d.o.o. iz predmetnih sredstava, a na navedeno ne utječe činjenica da je prijenos novčanih sredstava izvršen na temelju isprave koja ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi (zadužnice). Stoga zaključuje da su u konkretnom predmetu bile ispunjene pretpostavke iz članka 1111. stavka 1. ZOO. Prema tome tužitelj od tuženice ima pravo zahtijevati vraćanje iznosa od 908.563,67 kn. Drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o razlozima zbog kojih je neosnovan dio zahtjeva tužitelja za iznos od 13.689,16 kn.

11. Prema odredbi članka 391. stavak 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. toga zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

12. U reviziji prema odredbi članka 391. stavka 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

13. Sporno je, je li tuženik dužan tužitelju isplatiti utuženi iznos od 922.252,83 kune odnosno sporno je pravno pitanje je li tuženik bez pravne osnove stekao novčana sredstva tužitelja u navedenom iznosu.

14. Revident analizira opće pravilo o stjecanju bez osnove, navodeći pri tome da se o stjecanju bez osnove radi kada dolazi do prijelaza imovine bez pravnog posla, što nije podudarno sa prijenosom sredstava s računa dužnika društva Formasana d.o.o. na račun tuženice (kao ovrhovoditelja) po valjanoj i zakonitoj pravnoj osnovi. Uz navedeno, poziva se na različitu praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5669/2017 od 30. listopada 2019.u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (radi se o uplati istog tužitelja prema društvu Formasana d.o.o.) te na praksu revizijskog suda (odluke poslovni broj Rev-1020/2009, Rev-286/09, Rev- 1187/11 i Rev x-856/11) u kojima je izraženo pravno shvaćanje da je stjecanje bez osnove obveznopravni odnos inter partes.

15. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

16. Odredbom članka 1111. stavka 1. ZOO propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

17. Dakle, ovdje se radi o pitanju primjene instituta stjecanja bez osnove kao jednog od zakonom reguliranih i uspostavljenih izvanugovornih obvezno pravnih odnosa. Za nastanak takvog odnosa potrebno je ispunjenje određenih, zakonom propisanih, pretpostavki. S obzirom na odredbu članka 1111. ZOO-a po kojoj odredbi stjecanje bez osnove postoji kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, time nastaje obveznopravni odnos koji djeluje između sudionika toga odnosa ( inter partes) u kojem je stjecatelj dužnik, a vjerovnik je osoba čiji je dio imovine prešao u imovinu stjecatelja. Dakle, u nastanku takvog odnosa potrebno je promatrati je li on nastao između njegovih subjekata, odnosno stjecatelja s jedne strane i osiromašene osobe s druge strane. U konkretnom slučaju takvog pravnog odnosa nema jer se naplata tuženice nije izvršila tuđim novčanim sredstvima, već temeljem aktivirane zadužnice, pa stoga nije došlo do direktnog prijenosa sredstava iz imovine tužitelja u imovinu tuženice. Dakle, nije tužitelj osiromašena osoba takvog odnosa, već bi to eventualno moglo biti društvo Formasana d.o.o. ali je u odnosu na njega postojala valjana pravna osnova naplate.

18. Stoga je pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužitelj ima pravo na povrat novčanog iznosa od 908.563,67 kn sa zateznim kamatama, jer se tuženikova naplata nije izvršila tuđim novčanim sredstvima. Stoga je tužbu za povrat iznosa stečenog bez osnove tužitelj mogao podnijeti samo protiv društva Formasana d.o.o. te bi u tom slučaju to društvo bilo obveznik vraćanja neosnovano stečenog iznosa, budući se radi o obveznopravnom odnosu inter partes . Time je tužitelj u odnosu na tuženika promašio pasivnu legitimaciju.

19. Kako je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju odredbe članka 166. stavka 2., članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženiku dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine „ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: OT-a) i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 9.222,52 kune, trošak zastupanja na ročištima od 25. studenog 2015., 7.lipnja 2016., 19. rujna 2012., 13. veljače 2018. u iznosima od po 9.222,52 kune, te za ročište od 13. prosinca 2016. (50%) u iznosu od 4.611,26 kn, trošak za sastav podneska od 8. prosinca 2015. u iznosu od 4.611,26 kn (Tbr. 8/3), trošak žalbe (Tbr.10/1) u iznosu 11.528,15 kn, kao i trošak za sastav revizije (Tbr.10/6) 13.365,00 kn, ukupno 80.228,27 kn sve uvećano za PDV 25% ukupno 100.285,33 kn. Tuženiku je dosuđen i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 10.000,00 kn, te trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 5.000,00 kn. Dakle, tuženiku je dosuđen trošak postupka u sveukupnom iznosu od 115.285,33 kn.

19.1. Temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju, jer taj trošak nije bio potreban za ovaj postupak.

Zagreb, 10. studenoga 2021.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud

Broj zapisa: eb303-72d26

Kontrolni broj: 085e4-9b550-2fb64

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.