Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br. 3
31550 Valpovo
Poslovni broj: 66 P-2095/19-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja K. B., OIB ….., iz S. Đ., ., zastupan po pun. M. A., odvjetnici iz V., protiv tuženika A. B. d.d., Z., ., OIB: 1…., zastupan po pun. Z. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. .. Z., radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 04. listopada 2021., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 10. studenog 2021.,
p r e s u d i o j e
I. N a l a ž e s e tuženiku A. B. d.d., OIB: …, da tužitelju K. B., OIB … isplati iznos od 25.206,66 kn (dvadesetpettisućadvjestošestkunaišezdesetpšestlipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
28,09 kn od 01.05.2011. do isplate,
489,21 kn od 01.06.2011. do isplate,
589,21 kn od 01.07.2011. do isplate,
589,21 kn od 01.08.2011. do isplate,
589,21 kn od 01.09.2011. do isplate,
589,21 kn od 01.10.2011. do isplate,
589,21 kn od 01.11.2011. do isplate,
589,21 kn od 01.12.2011. do isplate,
589,21 kn od 01.01.2012. do isplate,
589,21 kn od 01.02.2012. do isplate,
589,21 kn od 01.03.2012. do isplate,
589,21 kn od 01.04.2012. do isplate,
589,21 kn od 01.05.2012. do isplate,
589,21 kn od 01.06.2012. do isplate,
589,21 kn od 01.07.2012. do isplate,
589,21 kn od 01.08.2012. do isplate,
589,21 kn od 01.09.2012. do isplate,
589,21 kn od 01.10.2012. do isplate,
589,21 kn od 01.11.2012. do isplate,
589,21 kn od 01.12.2012. do isplate,
589,21 kn od 01.01.2013. do isplate,
589,21 kn od 01.02.2013. do isplate,
589,21 kn od 01.03.2013. do isplate,
589,21 kn od 01.04.2013. do isplate,
109,21 kn od 01.05.2013. do isplate,
582,89 kn od 01.06.2013. do isplate,
478,86 kn od 01.07.2013. do isplate,
589,21 kn od 01.08.2013. do isplate,
559,21 kn od 01.09.2013. do isplate,
559,21 kn od 01.10.2013. do isplate,
586,72 kn od 01.11.2013. do isplate,
498,84 kn od 01.12.2013. do isplate,
572,14 kn od 01.01.2014. do isplate,
329,21 kn od 01.02.2014. do isplate,
339,21 kn od 01.03.2014. do isplate,
339,21 kn od 01.04.2014. do isplate,
339,21 kn od 01.05.2014. do isplate,
329,21 kn od 01.06.2014. do isplate,
289,21 kn od 01.07.2014. do isplate,
339,21 kn od 01.08.2014. do isplate,
339,21 kn od 01.09.2014. do isplate,
339,21 kn od 01.10.2014. do isplate,
349,20 kn od 01.11.2014. do isplate,
359,21 kn od 01.12.2014. do isplate,
359,21 kn od 01.01.2015. do isplate,
349,21 kn od 01.02.2015. do isplate,
353,52 kn od 01.03.2015. do isplate,
773,44 kn od 01.04.2015. do isplate,
357,21 kn od 01.06.2015. do isplate,
464,31 kn od 01.07.2015. do isplate,
355,81 kn od 01.08.2015. do isplate,
486,44 kn od 01.09.2015. do isplate, po stopi od 12 % godišnje do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Tužitelj se o d b i j a s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 10.080,30 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
12,50 kn od 01.01.2008. do isplate,
89,21 kn od 01.02.2008. do isplate,
89,21 kn od 01.03.2008. do isplate,
89,21 kn od 01.04.2008. do isplate,
89,21 kn od 01.05.2008. do isplate,
89,21 kn od 01.06.2008. do isplate,
89,21 kn od 01.07.2008. do isplate,
89,21 kn od 01.08.2008. do isplate,
89,21 kn od 01.09.2008. do isplate,
89,21 kn od 01.10.2008. do isplate,
89,21 kn od 01.11.2008. do isplate,
89,21 kn od 01.12.2008. do isplate,
89,21 kn od 01.01.2009. do isplate,
89,21 kn od 01.02.2009. do isplate,
389,21 kn od 01.03.2009. do isplate,
269,07 kn od 01.04.2009. do isplate,
239,21 kn od 01.05.2009. do isplate,
239,21 kn od 01.06.2009. do isplate,
239,21 kn od 01.07.2009. do isplate,
239,21 kn od 01.08.2009. do isplate,
239,21 kn od 01.09.2009. do isplate,
239,21 kn od 01.10.2009. do isplate,
239,21 kn od 01.11.2009. do isplate,
239,21 kn od 01.12.2009. do isplate,
239,21 kn od 01.01.2010. do isplate,
239,21 kn od 01.02.2010. do isplate,
239,21 kn od 01.03.2010. do isplate,
239,21 kn od 01.04.2010. do isplate,
239,21 kn od 01.05.2010. do isplate,
239,21 kn od 01.06.2010. do isplate,
239,21 kn od 01.07.2010. do isplate,
239,21 kn od 01.08.2010. do isplate,
238,56 kn od 01.09.2010. do isplate,
787,49 kn od 01.10.2010. do isplate,
489,21 kn od 01.11.2010. do isplate,
489,21 kn od 01.12.2010. do isplate,
489,21 kn od 01.01.2011. do isplate,
489,21 kn od 01.02.2011. do isplate,
489,21 kn od 01.03.2011. do isplate,
489,21 kn od 01.04.2011. do isplate,
461,12 kn od 01.05.2011. do isplate.
III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 12.878,00 kn (dvanaesttisućaosamstosedamdesetosamkuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 10. studenog 2021. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 4.062,50 kn o d b i j a.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom (pravni sljednik S. b. d.d. O.) zaključio dana 20.06.2006. Ugovor o kreditu br. 5140030250-62000151829/2006 koji je potvrđen 23.6.2006. od strane javnog bilježnika D. Đ. iz D. M. pod br. OU-173/06, kojim mu je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 35.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 20 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se s početnih 4,30 % godišnje, tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na njegovu štetu.
1.1. Navodi da mu tuženik prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tečaj CHF u odnosu na kunu skočio je tijekom otplate kredita i do 50 % u odnosu na početno ugovoreni tečaj.
1.2. Tuženik je u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika, a o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kao i odredbe kojima je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije ga kao trgovac u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.
1.3. Navedene odredbe su protivne načelu savjesnosti i poštenja te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu. Smatra da su navedene odredbe o promjenjivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli protivne kogentnim odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/3, dalje: ZZP) te čl. 96. i 97. ZZP/07 koji su bili na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tako i za vrijeme njegovog izvršavanja s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. ZZP). O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi poziva se na pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018.
1.4. Budući da ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom koju mu tuženik odbija dati, nije mogao precizirati svoje potraživanje koje će naknadno odrediti nakon pribave dokumentacije i provedenog vještačenja.
1.5. Predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. Podneskom od 18. srpnja 2019., nakon što je od tuženika zaprimio poslovnu dokumentaciju, tužitelj je uredio tužbu i specificirao tužbeni zahtjev (list spisa 20-22).
2.1. Navodi da mu je tuženik sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) ponudio mogućnost konverzije Ugovora iz valute CHF u valutu EUR koji je on prihvatio te 24.1.2016. s tuženikom zaključio dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u valutu EUR. U provedenoj konverziji utvrđena je nova nedospjela glavnica kredita u kunskoj protuvrijednosti 15.547,91 €, a kojim utvrđenjem nove glavnice su ugovorne strane uredile isključivo svoj budući ugovorni odnos od dana konverzije pa nadalje. Utvrđenjem nove glavnice nedospjela je glavnica korigirana na približan iznos glavnice u kunama kakva bi bila da se nisu mijenjale kamatna stopa i tečaj CHF od početka ugovora (ali i dalje je viša od nedospjele glavnice kakva bi bila da se nisu mijenjale kamatna stopa i tečaj CHF od početka ugovora) te isto ne predstavlja obeštećenje njega radi ništetnih ugovornih odredbi koje su predmet ove tužbe.
2.2. U provedenoj konverziji tuženik mu nije u cijelosti priznao preplaćeni iznos nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenjive kamatne stope i valute CHF nego samo manji dio u iznosu od 10.080,60 kn.
2.3. U vrijeme zaključenja Aneksa nije još bila donesena odluka VTS RH br. Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g. kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF. Ova činjenica nije uzeta u obzir prilikom izrade prijedloga konverzije jer bi u suprotnom matematički rezultat preplate bio u bitnome drugačiji. Posljedica koju na konkretan predmet imaju utvrđenja iz pravomoćnih odluka VTS RH u predmetu Franak jest ta da se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa kroz cijelo vrijeme otplate kredita i to na kunsku protuvrijednost kredita prema početnom tečaju CHF (kunski iznos koji je tužitelju stavljen na raspolaganje). Zbog ugovaranja ništetnih odredbi u Ugovoru, a koje se odnose na način promjene kamatne stope, kao i na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tuženik mu je od dana zaključenja ugovora pa do dana 30.9.20125. u obvezi isplatiti novčani iznos od 26.699,78 kn, (zbroj sve razlike stvarno plaćenih kunskih anuiteta i kunskih anuiteta prema prvom otplatnom planu od dana zaključenja ugovora pa do 30.9.2015. te umanjen za iznos preplate od 10.080,60 kn).
2.4. S obzirom da je pravomoćnim presudama VTS-a utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003. - 31.12.2008. kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.01.2004. - 31.12.2008., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ((NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, dalje u tekstu ZOO), dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora, s općim zastarnim rokom od 5 godina. Prema shvaćanju revizijskog suda (Rev 2245/17 od 20.3.2018.) pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
2.5. Navodi da je prema čl. 1111.st.1. ZOO-a propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Sukladno st. 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
2.6. Odredbom čl. 502. C ZPP-a, propisano je i da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.
2.7. Prema čl. 6.st.3. Zakona o sudovima (NN 28/13) propisano je da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti, a budući da tuženik isto odbija, predlaže da sud usvoji specificirani tužbeni zahtjev za novčani iznos od 26.699,78 kn u cijelosti.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 14.11.2019. predlaže da sud odbaci tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti jer tužitelju nedostaje pravni interes za podnošenje kondemnatorne tužbe obzirom da je temeljem Aneksa tužitelju već nadoknadio sve iznose koje potražuje tužbom. Osim toga, smatra da tužitelj nema pravo zahtijevati od njega vraćanje iznosa plaćenih prema osnovnom ugovoru obzirom da su stranke sklapanjem aneksa stvorile valjanu pravnu osnovu na temelju koje je ovlašten zadržati sva plaćanja koja mu je tužitelj izvršio temeljem osnovnog ugovora, a isto tako smatra da valutna klauzula i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nepoštene odredbe prema ZZP/03 pa stoga niti ništetne te da je nastupila zastara navodnih tražbina tužitelja.
4. Tužitelj se usprotivio navodima tuženika te je nakon obavljenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja postavio tužbeni zahtjev kao u podnesku od 15.4.2021. (list spisa 629-630) da bi nakon novog izračuna vještakinje konačno specificirao tužbeni zahtjev opisan u podnesku od 14.5.2021. (list spisa 648-650), predlažući da ga sud u cijelosti usvoji.
5. Tuženik se u svojim podnescima tijekom postupka usprotivio navodima tužbe i tužbenog zahtjeva predlažući da ga sud odbaci, a podredno odbije kao neosnovan.
6. Sud među strankama smatra neprijepornim i to:
- da su parnične stranke zaključile 20.06.2006. Ugovor o kreditu br. 5140030250- 62000151829/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 35.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita s promjenjivom kamatnom stopom koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,30 % godišnje na rok otplate 20 godina;
- da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja;
- da se kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan plaćanja;
- da je u čl. 4. Ugovora o kreditu određeno da je kamatna stopa promjenljiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu;
- da su ugovorne strane suglasne da korisnik kredita može banci podnijeti zahtjev za promjenu valutne klauzule u odnosu na početnu ugovorenu valutnu klauzulu i to najmanje mjesec dana prije dospijeća slijedećeg anuiteta;
- da će se izmjena valutne klauzule vraćanja kredita vršiti sukladno internim aktima banke i koeficijentu konverzije i to na dan izvršenja konverzije, najviše jedanput godišnje;
- da je između stranaka 24.1.2016. zaključen Aneks uz Ugovor o kreditu br. 5140030250-62000151829/2006;
- da sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30.9.2015. iznosi 15.547,91 € u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za EUR;
- da stranke Aneksom suglasno utvrđuju da preplata na dan 30.09.2015. iznosi 10.080,60 kn te da se visina iznosa preplate može promijeniti u prijelaznom razdoblju, o čemu će banka pisanim putem obavijestiti tužitelja odmah po provedbi Aneksa u poslovnim knjigama banke kao i da se preplata koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50 % dospjelog anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.
7. Među strankama je prijeporno:
- da li su ništetne odredbe čl. 4. navedenog Ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i čl. 5. Ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu;
- da li tužitelj ima pravni interes za pokretanje ovog parničnog postupka;
- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi, a s obzirom da je između stranaka zaključen Aneks uz Ugovor o kreditu od 24.1.2016.;
- da li je osnovan prigovor zastare potraživanja na strani tuženika.
8. Sud je u dokaznom postupku proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke DVconsulting d.o.o. Osijek te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.
9. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, navode iz odgovora na tužbu, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
10. U odnosu na prijeporna pitanja stranaka sud prihvaća navode tužitelja u cijelosti.
11. Iz izvršenog uvida u Ugovor o kreditu br. 5140030250-62000151829/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, zaključen između tužitelja i tuženika dana 20.06.2006., a ovjeren po javnom bilježniku D. Đ. iz D. M. pod br. OU-173/06 od 23.6.2006., razvidno je da je tuženik tužitelju odobrio kredit u iznosu od 35.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita s promjenjivom kamatnom stopom koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,30 % godišnje na rok vraćanja 20 godina. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja dok se kamate obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Čl. 4. navedenog Ugovora ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i vezana uz određenu valutu, dok je izmjena kamatne stope smatrana sastavnim dijelom Ugovora. U čl. 5. Ugovora stranke su suglasne da Korisnik kredita može banci podnijeti zahtjev za promjenu valutne klauzule u odnosu na početnu ugovorenu valutnu klauzulu i to najmanje mjesec dana prije dospijeća slijedećeg anuiteta, a izmjena valutne klauzule vraćanja kredita vršit će se sukladno internim aktima banke i koeficijentu konverzije i to na dan izvršena konverzije. Stranke su suglasne da se radi osiguranja svih tražbina koje mogu nastati temeljem Ugovora, a posebice iznosa glavnice kredita, kamata, troškova ovrhe te eventualnih drugih sudskih troškova, zasnuje založno pravo u korist Banke na nekretninama u vlasništvu korisnika kredita-založnog dužnika i to zk.ul. 7. k.o. S. Đ., kčbr. 167/3, kuća, dvor, oranica u selu, površine 1086 m², kčbr. 167/4, zgrada i oranica u selu, površine 65 m², u ukupnoj površini 1151 m². Sudužnik po navedenom kreditu navedena je V. K. iz Sv. Đ., ..
12. Iz izvršenog uvida u Aneks uz Ugovor o kreditu br. 5140030250- 62000151829/2006 od 24.1.2016., solemniziran po vršitelju dužnosti javnog bilježnika Z.S. iz D.M. pod br. OV-644/2016 dana 26.2.2016., razvidno je da je na temelju pismenog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, Aneksom regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita na dan 30.09.2015.g. iznosi 15.547,91 €, a da preplata na dan 30.09.2015.g. iznosi 10.080,60 kn, a ona se koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50 % dospjelog anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi. Rok vraćanja kredita je 01.07.2026., a glavnica kredita vraća se u mjesečnim anuitetima. Visina anuiteta kao i rokovi dospijeća utvrđuju se planom otplate koji je dostavljen korisniku kredita uz izračun konverzije kredita.
13. Iz pismenog nalaza i mišljenja odn. zaključka vještakinje D. V. razvidno je da je kredit isplaćen 26.6.2006. kada je tečaj iznosio 4.641128 kn za 1 CHF, a visina anuiteta iznosi 217,79 CHF odn. 1.010,79 kn mjesečno te da je prilikom provođenja konverzije utvrđena preplata u visini od 10.080,60 kn. Razdoblja u kojima je tečaj bio niži od početno ugovorenog pa je tužitelj plaćao manje iznose prikazani su s predznakom "-" kao negativna razlika (za tužitelja). Vještakinja je izračunala da ukupno izračunata razlika između izračunate obveze (36.780,52 kn) te razlike priznate u konverziji (10.080,60 kn) iznosi 26.699,92 kn.
14. Na nalaz i mišljenje vještakinje tužitelj nije imao primjedbi dok ga tuženik pobija u cijelosti ističući da prema simulaciji koju je izvršio ukupna razlika zbog promjene kamate i tečaja iznosi 35.286,66 kn, a kada se oduzme priznata preplata iz konverzije u iznosu od 10.080,60 kn, tada razlika iznosi 25.206,06 kn. Osim toga ističe kako vještakinja nije prikazala ispravne iznose uplate i nije oduzela iznose kojima je naplaćena zatezna kamata i troškovi u ukupnom iznosu od 114,38 kn.
15. Vještakinja je podneskom od 7.6.2021. dostavila očitovanje na prigovor tuženika te novi izračun u kojemu su uplate umanjene za iznose zateznih kamata i troškova, a koji se ne odnose na uplate anuiteta. Takav izračun ukupno iznosi 35.286,66 kn umjesto u osnovnom nalazu prikazano 36.780,52. Kako je priznata preplata u konverziji u iznosu od 10.080,60 kn, preostala razlika iznosi 25.206,66 kn. 16. Na raspravi održanoj 04. listopada 2021. tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje kao i na očitovanje s novim izračunom, dok je tuženik ostao kod svog očitovanja od 18.5.2021. ne zahtijevajući saslušanje vještakinje i ne predlažući novo vještačenje.
17. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje te očitovanje vještakinje jer su isti dani po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.
18. Po ocijeni suda, nije prijeporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, te da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03.).
19. Po stavu ovoga suda ovdje je prijeporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužitelja, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužitelj, kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju, pa stoga nije moguće njeno neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je obični građanin- potrošač.
19.1. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za nju kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužitelja koji je neuk po tom pitanju.
20. Stav je suda da je materija rizika i kamatnih stopa predmet poslovanja banke, a pravni standard Zakona o obveznim odnosima prema kojem se to neznanje i nepredvidivost procjenjuje, nije jednak za građane i za banke, jer je banka kao profesionalac u ovom području dužna postupati uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja propisano čl.4. ZOO-a.
20.1. Navedeno isto tako uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja kao potrošača, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima propisanom čl.3. ZOO.
21. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati sa tužiteljem, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja. Dakle, tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužitelj doveden u izrazito nepovoljan položaj.
21.1. Sud smatra da tužitelj prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bio adekvatno informiran o svim uvjetima kredita, pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.
22. Imajući u vidu navedeno, sud prihvaća navode tužitelja da su odredbe čl. 4. i čl. 5. Ugovora o kreditu, iako ih izravno ne navodi, ništetne i primijenjene protivno članku 3. ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. ZOO-a, suprotno načelu zabrane zlouporabe prava iz čl.6. ZOO-a i suprotno načelu jednake vrijednosti činidba iz čl.7. ZOO-a, suprotno načelu uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta iz čl. 8. ZOO-a, suprotno načelima ponašanja pažnjom dobrog gospodarstvenika u ispunjavanju obveza i ostvarivanja prava iz čl. 10. ZOO- a, čl. 27. ZOO-a vezano za ništetnost odredbi ugovora kojom se predviđa da će na kamate kada dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene.
23. Osim toga, postupanje tuženika protivno je i odredbi čl. 270, čl. 295. st.4, čl. 296, čl. 322. i čl.329. ZOO-a, te čl. 5. u svezi čl. 62. st.1. i čl. 74. ZZP-a.
24. Naime, tuženik je jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu o kojoj se nije pregovaralo, pa je to jednostrano mijenjanje kamatne stope ništetno u odnosu na ugovorenu kamatu stopu od 4,80 % i učinjeno je isključivo na štetu tužitelja, jer mu se zbog toga znatno povećala rata kredita, a kamatu je tuženik mijenjao bez prethodne obavijesti i pregovaranja sa tužiteljem jednostranim povećavanjem kamatne stope.
25. Odredbom čl. 138.a ZZP-a (NN 79/17, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
26. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.
27. Odredbom čl. 1111. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Sukladno st. 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
28. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
29. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
30. Prema odredbama čl. 81. ZZP iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
31. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015.g. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
32. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.
33. Presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. utvrđeno je kako je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prva potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
34. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.g. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da je između ostalih ovdje tužena u razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 31. prosinca 2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
35. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
36. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanja kamata, tako i po osnovi dizanja tečaja od strane banke pa su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru.
37. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020.
38. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013.
39. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužitelj oštećen ima pravni interes za vođenjem ovog postupka i pripada mu pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud usvojio specificirani tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude.
40. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 11.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225 ZOO-a.
41. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje kao i na važeću sudsku praksu vezanu za predmetne kredite, sud nije provodio dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka tuženika jer to nije bilo nužno s obzirom na odluku VSRH br. Rev-3142/18 od 19.03.2019.g., a prema kojoj je jasno navedeno da nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača u kojima se isti pozivaju na presudu donesenu u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.
42. Sud nije provodio dokaz saslušanjem vještakinje jer se pismeno očitovala na prigovor tuženika, a stranke nisu zahtijevale njezino saslušanje.
43. Sud je odbio tužitelja s dijelom zahtjeva u iznosu od 10.080,30 kn jer je to razlika između zbrajanjem zahtijevanih pojedinačnih iznosa zajedno s pripadajućim kamatama na iznose (35.286,96) i ukupnog iznosa navedenog u specificiranom tužbenom zahtjevu (25.206,66).
44. Odluka o kamatnom potraživanju zasniva se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.
45. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a.
46. Tužitelj zahtijeva troškove postupka u iznosu od 16.940,50 kn, a priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 12.878,00 kn koji se sastoje i to: iznosa od 1.000,00 na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14. dalje: Tarife), četiri iznosa od po 1.000,00 kn na ime sastava obrazloženog podneska po punomoćniku od 18.07.2019., 27.02.2020., 06.04.2020. i 14.06.2021. po Tbr.8/1. Tarife, tri iznosa od po 1.000,00 kn na ime pristupa punomoćnika tužitelja na ročišta održana 25.01.2021., 01.03.2021. i 4.10.2021. po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 500,00 kn na ime pristupa pun. tužitelja na objavu presude po Tbr. 9/3. Tarife, iznosa od 2.125,00 kn na ime 25% PDV-a na iznos od 8.500,00 kn, iznosa od 1.250,00 kn na ime troškova vještačenja, iznosa od 400,00 kn na ime pristojbe na tužbu te iznosa od 603,00 kn na ime pristojbe na presudu, a sve u skladu s važećom Tarifom.
47. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 3.750,00 kn s uračunatih 25 % PDV-a na ime podnesaka od 30.09.2020., 15.04.2021. i 1.6.2021. po Tbr. 8/1. Tarife te u iznosu od 312,50 kn s uračunatih 25 % PDV-a na ime podneska od 8.3.2021. po Tbr. 8/3. Tarife. Tužitelj ima pravo na naknadu za četiri obrazložena podneska po Tbr. 8/1. Tarife, a što mu je i priznato, a podnesak od 8.3.2021. na iznos od 312,50 kn koji sadrži obavijest sudu da je uplaćen predujam je nepotreban jer te podatke sud provjerava po službenoj dužnosti.
48. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Valpovu, 10. studenog 2021.
Sudac
Zvonimir Rogić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
