REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4105/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protuženice Z. P. iz R., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica I. K., odvjetnica u R., protiv tuženice- protutužiteljice I. Č. iz R., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica S. M.-Č., odvjetnica u R., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice-protutužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-693/2021-2 od 11. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-385/2020-8 od 20. studenoga 2020., u sjednici vijeća održanoj 10. studenoga 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice-protutužiteljice I. Č., odbacuje se.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"1. Nalaže se tuženoj I. Č. iz R., OIB: ..., da tužiteljici Z. P., OIB: ..., isplati iznos 7.873,44 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2013. pa do isplate, koja do 31. srpnja 2015. teče u visini od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
2. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom da na dosuđeni iznos naknade štete zakonska zatezna kamata teče od dana 10. rujna 2013. do 29. rujna 2013. kao neosnovanim.
3. Odbija se tužena protutužiteljica I. Č. s protutužbenim zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tužiteljici-protutuženici Z. P. da tuženoj-protutužiteljici I. Č. naknadi prouzročenu imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu od 12.476,25 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana 28. veljače 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."
4. Nalaže se tuženoj-protutužiteljici I. Č. da tužiteljici-protutuženoj Z. P. naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 20.106,50 kn u roku do 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška tužiteljica odbija kao neosnovanim."
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice I. Č. iz R., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-385/20-8 od 20. studenoga 2020. u dijelu pod točkama 1., 3. i 4. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice-protuženice Z. P. iz R., za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan."
3. Tuženica-protutužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv navedene drugostupanjske presude u kojem predlaže da se dopusti revizija radi sljedećih postavljenih pitanja:
"1. Da li je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ako nije uzeo kao vrijednost predmeta spora zbroj postavljenog tužbenog zahtjeva i postavljenog protutužbenog zahtjeva te zbog toga nije ocjenjivao žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku?
2. Da li je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ako je donio odluku suprotnu nalazu i mišljenju vještaka unatoč činjenici da je vještak zauzeo jasan stav o uzroku nastanka štete?
3. Da li je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ako nije pravilno ocijenio nalaz i mišljenje vještaka?
4. Da li je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo ako je pri donošenju svoje odluke zabranu tuženice-protutužiteljice sukladno čl. 1127. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ocijenio kao protuzakonitu iako ovlast za takvu zabranu izravno proizlazi iz čl. 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?"
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica-protutužiteljica je predložila da ovaj sud prihvati prijedlog za reviziju i dopusti podnošenje revizije u odnosu na postavljena pitanja za koja tvrdi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.1. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći da s obzirom da je po svojoj pravnoj prirodi protutužba samostalna tužba, te da se vrijednost predmeta spora kako tužbe, tako i protutužbe utvrđuje za svaku posebno, to prvo postavljeno pitanje, nije važno za ishod ovog spora, kao ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim toga, odluke na koje se tuženica-protutužiteljica pozvala dajući značaj važnosti tom pitanju, ne daju važnost istom, jer činjenična utvrđenja u ovom konkretnom predmetu ne koincidiraju s utvrđenjima u tim odlukama.
6.2. Nadalje, drugo postavljeno pitanje je činjenične naravi, koje uostalom, polazi od činjenica koje nisu utvrđene u postupku, a odgovor na treće postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Navedenim pitanjem tuženica- protutužiteljica u suštini ističe prigovor glede bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Osim toga, u odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje tuženica- protutužiteljica nije dala razloge važnosti.
6.3. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje valja reći da se to pitanje odnosi isključivo na konkretan spor, slijedom čega četvrto postavljeno pitanje nije pitanje koje bi bilo važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
6.4. Pritom, u odnosu na odluku ovog suda broj Rev-678/2009-2 od 24. listopada 2012., na koju se tuženica-protutužiteljica pozvala kao razlog važnosti, valja reći da iz navedene odluke proizlazi da su sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 5.000,000,00 kuna pozivom na odredbu čl. 226. st. 1. ZOO/91 odnosno na odredbu čl. 1127. st. 1. ZOO/05, ocjenjujući da je tužitelj znao i morao znati koje osobe su ovlaštene za razminiranje, da se razminiranje područja Republike Hrvatske provodi na temelju Plana razminiranja pa s obzirom da je tužitelj samovoljno i nezakonito prišao poslovima razminiranja isti nema prava koja pripadaju poslovođi bez naloga u smislu odredbi čl. 223. ZOO odnosno čl. 1124. ZOO/05., što ovdje nije slučaj.
6.5. Stoga, s obzirom da odluka na koju se tuženica-protutužiteljica pozvala nije donesena u činjenično i pravno usporedivoj situaciji, ista ne predstavlja razlog važnosti postavljenog pitanja.
7. Slijedom navedenog, s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 10. studenoga 2021.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
