Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-416/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, okrivljenog T. K. i okrivljenog L. G. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kovm-6/2021-7 od 7. listopada 2021. o ukidanju istražnog zatvora i određivanju mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. studenog 2021.,
r i j e š i o j e
I. U povodu žalbi državnog odvjetnika, okrivljenog T. K. i okrivljenog L. G., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Uslijed odluke pod I. žalbe državnog odvjetnika te okrivljenog T. K. i okrivljenog L. G. su bespredmetna.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kovm-6/2021-7 od 7. listopada 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOmp-DO-6/2021. od 5. listopada 2021. protiv okrivljenog T. K. i drugih, zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavak 4. u vezi članka 131. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) i članka 125. stavak 1. točka 3. ZKP/08. ukinut istražni zatvor okrivljenom T. K. i okrivljenom L. G. te su odmah pušteni na slobodu. Pod točkom II. izreke su na temelju članka 98. stavka 1. u vezi članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. okrivljenom T. K. i okrivljenom L. G. određene mjere opreza zabrana približavanja oštećenom Ž. K. na udaljenost manju od 100 metara i zabrana uspostavljanja i održavanja svake izravne i neizravne veze sa oštećenim Ž. K.. Pod točkom III. izreke okrivljenici su upozoreni da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjera opreza one zamijeniti istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je državni odvjetnik bez navođenja zakonske osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje na način da se ukinu izrečene mjere opreza i protiv okrivljenog T. K. i okrivljenog L. G. odredi istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.
2.1. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni T. K. po branitelju odvjetniku M. S. zbog bitne povrede kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i „povrede KZ-a“ s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje i ukine mjere opreza.
2.2. Žalbu je podnio i okrivljeni L. G. po branitelju odvjetniku V. B. zbog bitne povrede kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje odnosno određene mjere opreza.
3. Žalba državnog odvjetnika dostavljena je okrivljenom T. K. i okrivljenom L. G. te njihovim braniteljima.
4. Premda okrivljeni T. K. i okrivljeni L. G. u žalbama uvodno navode da prvostupanjsko rješenje pobijaju zbog bitne povrede kaznenog postupka, to ne konkretiziraju. Međutim, ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., drugostupanjski je sud utvrdio da je u pobijanom rješenju ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog čega se pobijano rješenje ne može valjano ispitati.
4.1. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja najprije navodi da na strani obojice okrivljenika i nadalje egzistiraju osobite okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost odnosno okolnosti koje opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Potom, kao razloge za ukidanje istražnog zatvora za obojicu okrivljenika prvostupanjski sud samo navodi da je okrivljeni T. K. mlađa punoljetna osoba, neosuđivan, u radnom odnosu, a činjenica prekršajne kažnjavanosti te da je u tijeku drugi kazneni postupak ne predstavlja onu količinu osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela koje bi mogao počiniti na slobodi te da je nužno primijeniti istražni zatvor kao krajnju mjeru opreza koju se primjenjuje tek onda kada se ne može očekivati da će se ista svrha ostvariti blažim mjerama.
4.2. Nadalje, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je sud prvog stupnja odredio okrivljenicima mjere opreza zabrane približavanja žrtvi na udaljenost manju od 100 metara i zabrane uspostavljanja i održavanja svake izravne i neizravne veze sa žrtvom iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08., smatrajući da se tim mjerama može ostvariti svrha istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., odnosno otklanjanje iteracijske opasnosti, bez navođenja konkretnih razloga iz kojih bi iteracijska opasnost proizlazila.
5. Prema tome, razlozi koje prvostupanjski sud daje o (ne)postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela su proturječni i nejasni. Naime, ako prvostupanjski sud smatra da je obojici okrivljenika potrebno ukinuti istražni zatvor jer ne postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela, nejasno je zašto istovremeno smatra da je potrebna zamjena mjere istražnog zatvora mjerama opreza radi otklanjanja iteracijske opasnosti. Također, prvostupanjski sud uopće ne daje konkretne razloge za zaključak da ipak postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani svakog od okrivljenika, kao pretpostavke za mogućnost primjene mjere opreza.
6. Stoga, prvostupanjski sud je obrazlaganjem navedene odluke tako nejasnim, nedostatno obrazloženim i u znatnoj mjeri proturječnim razlozima ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. pa je trebalo, u povodu žalbi državnog odvjetnika, okrivljenog T. K. i okrivljenog L. G., a po službenoj dužnosti, ukinuti pobijano rješenje i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Žalbe državnog odvjetnika te okrivljenog T. K. i okrivljenog L. G. su zbog toga postale bespredmetna.
7. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, prije svega, ponovno razmotriti i preispitati sve okolnosti koje su odlučne za donošenje odluke, vodeći pritom računa, kako o postojanju opće, tako i o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog T. K. i okrivljenog L. G. iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. što je preduvjet i za odlučivanje o mjerama opreza. Potom će, zaključi li da iteracijska opasnost postoji, s jednakom pažnjom razmotriti i preispitati mogućnost zamjene istražnozatvorske mjere blažim mjerama, nakon čega će donijeti novo i na zakonu utemeljeno rješenje koje će valjano obrazložiti u svim segmentima.
8. Budući da je pobijano rješenje ukinuto iz formalnopravnih razloga, to se ovaj sud nije upuštao o razmatranje navoda u žalbi državnog odvjetnika te žalbi okrivljenog T. K. i okrivljenog L. G. o osnovanosti razloga za primjenu mjere opreza. Ti će se razlozi razmatrati u povodu eventualne žalbe nakon što prvostupanjski sud donese novo i na zakonu utemeljeno rješenje koje će valjano obrazložiti.
8. Stoga je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 10. studenog 2021.
Predsjednica vijeća za mladež:
Sanja Katušić- Jergović,v.r.
