Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8538/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Popović kao predsjednice vijeća, te Siniše Senjanovića i Kristine Gašparac Orlić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog E. M., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17.), odlučujući o žalbi okrivljenog E. M., izjavljenoj po njegovom izabranom branitelju P. J., odvjetniku iz L., protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, broj Pp-699/2020 od 14. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. studenoga 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog E. M. i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljeni E. M. obvezuje se naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, broj Pp-699/2020 od 14. lipnja 2021., okrivljeni E. M. proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna, uz pogodnost plaćanja 2/3 kazne, dok je plaćanja troškova prekršajnog postupka oslobođen.
2. Protiv te presude, okrivljeni E. M. podnio je pravodobnu žalbu po svome izabranom branitelju P. J., odvjetniku iz L., pobijajući je zbog povreda odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na povredu materijalnog prava, te žalbene navode da se postupanja žalitelja iz činjeničnog supstrata ne mogu podvesti pod odredbu članka 10. točka 1. i 3. (pogrešno žalitelj navodi članka 10. stavak 1. i 2.) Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, žalitelju se citira navedena materijalna odredba iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja koja propisuje da je nasilje u obitelji tjelesno nasilje (članak 10. točka 1.) i psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost (članka 10. točka 3.).
Žrtvu rukom uhvatiti u predjelu lica i nosa, te potom odgurnuti, predstavlja tjelesni napad i isto nije potrebno daljnje obrazlagati, dok u psihičko zlostavljanje spadaju sva ponašanja kojima nasilnik ugrožava psihičku opstojnost drugog člana obitelji, primjenom postupaka za koje zna ili pretpostavlja da kod žrtve mogu izazvati nelagodu, strah, duševnu nestabilnost, a sve radi uspostave kontrole nad žrtvom. Ujedno podrazumijeva i verbalno zlostavljanje, vrijeđanje, omalovažavanje govorenjem žrtvi da je glupa, ružna ili bolesna, ograničavanje slobode kretanja i sve druge oblike psihičkih pritisaka koji kod žrtve proizvode nelagodu ili strah. Stoga vičući žrtvi da je „govno“, počinitelj je ostvario jedan od konstitutivnih elemenata djela psihičkog nasilja.
Tek paušalnim navođenjem kaznenih djela uvrede i tjelesne ozljede, žalitelj nije doveo u pitanje valjanu primjenu materijalnog propisa prvostupanjskog suda.
6. Jednako tako, valja otkloniti i pogrešnu primjenu odredbe članka 3. Prekršajnog zakona, budući odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 126/19.), za žalitelja nisu povoljnije. U slučaju primjene fizičke sile uslijed koje je nastupila tjelesna ozljeda, postupak bi se vodio po odredbama kaznenog zakonodavstava, a što za okrivljenika nije povoljnije.
7. Nejasni su žalbeni navodi kada žalitelj navodi da mu je na teret stavljeno počinjenje psihičkog i tjelesnog nasilja, a da je takvo postupanje potom opisano kao jedan prekršaj, iako se radi o dva zasebna.
Žalitelju je u interesu da mu je tužitelj optužnim prijedlogom na teret stavio jedno djelo prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koje je počinio na način da je u povezanom vremenu i dinamici u svom ponašanju ostvario zakonska obilježja psihičkog i tjelesnog nasilja, tek zakonski opisanih, ali ne i kažnjivih, materijalnom odredbom članka10. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
8. U odnosu na pobijanje prvostupanjske presude po osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, točno je da prvostupanjski sud nije izveo sve dokaze koje je izvodio u prethodnim postupcima koji su bili vraćeni na početak rješenjima ovoga suda broj Jž-1350/2019 i Jž-1340/2020, međutim, u ponovljenom postupku dovršenom pobijanom presudom, okrivljenik okolnosno priznaje počinjenje terećenog prekršaja, iako je otklonio krivnju, a na njegovu obranu se u cijelosti nadovezuje iskaz žrtve i dokumentacija priležeća spisu. U tom smislu, valjan je zaključak prvostupanjskog suda o dovoljno razjašnjenom činjeničnom stanju, te o tome da nije potrebno daljnje izvođenje dokaza. Niti u žalbi, okrivljenik ne precizira u kojem smislu bi iskazi neispitanih svjedoka izmijenili zaključak suda o činjeničnim pitanjima, i to u procesnoj situaciji u kojoj, kao što je već navedeno, žalitelj okolnosno priznaje djelo prekršaja.
9. Razmotrivši povodom žalbe odluku o kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda.
Izrekavši okrivljeniku novčanu kaznu, kao blažu, budući Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje izricanje i kazne zatvora, i to gotovo na donjoj granici zakonskog okvira, prvostupanjski sud cijenio je na strani okrivljenika značajno više kao olakotnu okolnost raniju neosuđivanost, nego utvrđenu otegotnu koja se ogleda u ranjivosti žrtve, te smatra da je takva sankcija primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te da će se upravo tako izrečenom sankcijom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Sukladno odredbi članka 202. stavak 4. Prekršajnog zakona, tako izrečenu sankciju prihvaća i ovaj sud.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota okrivljenom E. M. određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te ocjenu ovoga suda da takvim plaćanjem neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 10. studenoga 2021.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 7 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu, Centar za socijalnu skrb Pazin i tužitelja.
