1

Poslovni broj: UsI-1523/24-2

       REPUBLIKA HRVATSKA

    UPRAVNI SUD U ZAGREBU

         Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlaha Bassegli Gozze i Andreje Fortunić, kao zapisničarke, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, stranca L. C., rođenog ..., državljanina Alžira, 5. ožujka 2024.,

p r e s u d i o   j e

Potvrđuje se rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave s.-m., Policijska postaja G., KLASA: UP/I-216-01/24-03/229, UBROJ: 511-10-13-24-1, od 4. ožujka 2024.

Obrazloženje

1.              Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave s.-m., Policijska postaja G., dostavilo je ovome sudu svoje rješenje, KLASA: UP/I-216-01/24-03/229, UBROJ: 511-10-13-24-1, od 4. ožujka 2024., radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja temeljem članka 216. stavka 4. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20., dalje Zakon).

2.              Predmetnim rješenjem stranac L. C., državljanin Alžira, rođen ... u mjestu B., Alžir, smješta se u Prihvatni centar za strance, na vrijeme od najdulje 6 (šest) mjeseci od dana donošenja rješenja.

3.              Iz spisa proizlazi da je rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave s.-m., Policijske postaje G., dostavilo ovome sudu svoje rješenje, KLASA: UP/I-216-04/24-01/1048, UBROJ: 511-10-13-24-2, od 4. ožujka 2024., kojim je predmetnom strancu zabranjen ulazak i boravak na području Republike Hrvatske, odnosno EGP-a, u trajanju od 5 (pet) godina, te je određeno da će se prisilno udaljiti u Alžir.

4.              Uvidom u zapisnik od 4. ožujka 2024. utvrđeno je da je stranac iskazao kako je napustio Alžir tijekom 2014. godine zbog lošeg imovinskog stanja te da se zbog toga što nije imao dosta novca za pristojan život bavio krađama. Ističe da želi otići u Austriju gdje ima brata koji tamo živi već devetnaest godina. U Europu je došao migrantskom rutom preko Turske, Grčke, Albanije, Kosova i Srbije te Bosne i Hercegovine. Prijatelja N. je upoznao u Bosni i Hercegovini, u S. te je zajedno sa njim nastavio putovanje prema Europi. Dana 3. rujna 2020. je zajedno sa N. krenuo iz Bosne i Hercegovine prema granici sa RH. Dugo su pješačili kroz nisko raslinje preko brda dok nisu došli do njemu nepoznatog mjesta gdje se nalazilo vozilo sa karticom za paljenje. Ušli su u vozilo, N. je vozio a on je sjedio na suvozačevom mjestu. Vozili su se oko dvadesetak minuta kada ih je pokušala zaustaviti policija. Nisu se htjeli zaustaviti već su nastavili vožnju. Bježali su od policije kratko vrijeme dok nisu sletjeli sa ceste. Pobjegli su iz vozila i prespavali vani u šumi, a slijedeći dan ih je pronašla policija i odvela u postaju. Kad su ga tražili osobne podatke u policiji dao je lažno ime i prezime, jer ne želi da ga se vrati u Alžir. Putnu ispravu je bacio u more prilikom prelaska iz Turske u Grčku. Također izjavljuje da ne želi boraviti u Republici Hrvatskoj, niti se želi vratiti natrag u Alžir. U Republici Hrvatskoj nema osiguran smještaj, niti prijavljen boravak, te je nezakonito ušao u Europski gospodarski prostor, odnosno Republiku Hrvatsku. Od novčanih sredstava ima 510,00 eura. Iz Alžira je otišao zbog lošeg imovinskog stanja, odnosno egzistencijalnih razloga. Izjavljuje kako ne smatra da mu je u Alžiru ugrožen život u pogledu rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti. Što se tiče boravka u Republici Hrvatskoj navodi da u istoj nema rodbine niti poznanika. Nadalje navodi da nema dovoljno novčanih sredstava te da ne može platiti smještaj nigdje u Republici Hrvatskoj.

5.               Individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti utvrđeno je da se prisilno udaljenje ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona (polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata; polog određenih financijskih sredstava; zabrana napuštanja određene adrese smještaja; javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme), jer stranac nema putnu ispravu, odnosno putni dokument, dostatna financijska sredstva, ili putnu kartu, a iz njegove izjave proizlazi da također nema adrese smještaja u Republici Hrvatskoj na kojoj bi mogao boraviti te je pravilno zaključeno da se svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići blažim mjerama.

6.              Stoga mu je u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka, određen smještaj u Prihvatni centar za strance temeljem članka 212. stavka 1. Zakona, budući da su utvrđene okolnosti koje ukazuju na rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske iz članka 214. stavka 2. alineje 1., 2. i 8. Zakona, jer nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu, dostatna financijska sredstva, nema prijavljen boravak i nezakonito je ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku.

7.              Prema ocjeni suda donositelj rješenja je u konkretnom slučaju na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti, pravilno utvrdio da se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama te da postoje okolnosti koje ukazuju na rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a.

8.              Sukladno članku 212. stavku 2. Zakona smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom.

8.1.              Prema članku 214. stavku 1. Zakona državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona.

9.              Određeni rok ograničenja slobode kretanja je prema ocjeni suda nužan za postizanje zakonom propisne svrhe i razmjeran naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju, jer je to potrebno vrijeme za organizaciju i  provedbu readmisije predmetnog stranca u zemlju čiji je državljanin, a stranac nema putnu ispravu ni ispravu o identitetu.

10.              Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 216. stavka 4. Zakona o strancima i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 5. ožujka 2024.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).