Poslovni broj: Usž-2715/19-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, Dijane Vidović i Biserke Kalauz, članica vijeća, te više sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. Š. iz S., kojeg zastupa opunomoćenik V. A., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. A. i I. A., Z., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Z., koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, S., radi uklanjanja klauzule pravomoćnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-134/18-6, od 29. ožujka 2019., na sjednici vijeća održanoj 9. studenoga 2021.
r i j e š i o j e
Poništava se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio- 134/18-6, od 29. ožujka 2019. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Splitu, odbačena je tužiteljeva tužba izjavljena protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-562-02/18-01/241, URBROJ: 522- 05/1-1-2-18-2 od 17. svibnja 2018. na temelju članka 30. stavak 1. točka 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 52/14., 94/16. i 29/17.).
2. Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za ukidanjem klauzule pravomoćnosti na rješenju Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, KLASA: UP/II-562-02/07-0001/17, URBROJ: 519-04/5-07-2 od 4. lipnja 2007.
3. Protiv rješenja prvostupanjskog upravnog suda tužitelj je podnio žalbu zbog svih zakonom dopuštenih razloga, a poglavito zbog nepravilne primjene zakona. Ističe kako Upravni sud nije odgovorio niti na jedan tužbeni navod čime je u pitanje dovedeno ustavno načelo i pravo tužitelja na pošteno suđenje. Ističe kako je u tužbi obrazložio da protiv tuženika vodi parnični postupak pred redovnim sudom radi isplate. Klauzula pravomoćnosti za sud redovne nadležnosti ima značaj presuđene stvari, a jedino nadležno da preispita spornu klauzulu je upravno tijelo, a nakon toga upravni sud koji kontrolira zakonitost odluka i postupanja upravnih tijela. Predlaže žalbu usvojiti, poništiti rješenje prvostupanjskog upravnog suda i riješiti upravnu stvar. Podredno predlaže žalbu usvojiti i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući osporeno rješenje sukladno odredbi članka 73. stavka 1. u svezi s odredbom članka 67. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje: ZUS.), ovaj Sud ocjenjuje da sud prvoga stupnja nije pravilno odlučio kada je odbacio tužiteljevu tužbu, zbog čega je osporeno rješenje poništio, a predmet vratio sudu prvoga stupnja radi donošenja nove, odluke o tužbenom zahtjevu.
6. Naime, sud prvoga stupnja u sporu nije razmatrao osnovanost tužbenog zahtjeva već je tužbu zbog pogrešnog interpretativnog pristupa procesnim odredbama, odbacio kao nedopuštenu. Time je prema ocjeni ovoga Suda povrijeđeno pravo tužitelja na pristup sudu.
7. Tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio poništenje rješenja tuženika od 17. svibnja 2018. kojim je odbijen njegov zahtjev za ukidanje klauzule pravomoćnosti iskazane na rješenju od 4. lipnja 2007.
8. Sud prvoga stupnja je ocijenio da se o zahtjevu za ukidanje klauzule pravomoćnosti ne odlučuje upravnim aktom u upravnom postupku jer navedeno ne predstavlja ni pravo ni obvezu već procesnu radnju te je pozivom na članak 2. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj: 47/09.), a u vezi s člankom 30. stavkom 1. točkom 7. ZUS-a odbacio tužbu kao nedopuštenu. Pri tom se pozvao na pravno stajalište izraženo u presudi Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-3160/2007 od 18. prosinca 2008.
9. Ovaj Sud ocjenjuje da se ne može se prihvatiti takvo pravno shvaćanje suda prvoga stupnja.
10. Naime, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje u određenoj upravnoj stvari utvrđuje pravomoćnost i izvršnost tog rješenja o čemu može izdati potvrdu na rješenju (klauzulu pravomoćnosti ili izvršnosti). Jednako tako neosnovanu potvrdu izvršnosti ukinut će rješenjem javnopravno tijelo koje je potvrdu i stavilo na rješenje.
11. O navedenom pravnom pitanju ovaj Sud donio je više odluka, novije sudske prakse od one na koju se poziva sud prvoga stupnja, te na taj način uspostavio stabilnu praksu o ovom pravnom pitanju (primjerice presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Us-2183/2010 od 19. prosinca 2013., Us-5570/11 od 24. travnja 2013., Us-11409/2011 od 30. siječnja 2014., Usž-935/17 od 28. ožujka 2018., Usž- 3797/16 od 9. ožujka 2017., Usž-935/17-2 od 28. ožujka 2018.) Nadalje ovaj Sud napominje da je na navedeno pravno pitanje primjenjiva i Odluka Europskog suda za ljudska prava, zahtjev broj 35838/08, Delić protiv Republike Hrvatske.
12. Prema tome zbog pogrešnog pravnog pristupa o ovom pitanju sud prvoga stupnja je tužitelju povrijedio pravo na pristup sudu kao jednom od načela pravičnoga suđenja.
13. Stoga je ovaj Sud žalbu usvojio, a osporeno rješenje na temelju članka 74. stavak 2. ZUS-a poništio i predmet vratio sudu prvoga stupnja radi donošenja nove odluke o tužbi.
14. Pri odluci o žalbi ovaj Sud je na umu imao Zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice sudaca, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 12. ožujka 2018.
U Zagrebu 9. studenoga 2021.
Predsjednica vijeća
Lidija Vukičević, v.r.
