Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-300/2021-10

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženih M. B. i J. M., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 14. svibnja 2021., broj K-7/2020., u sjednici održanoj 9. studenog 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog M. B. i njegovog branitelja, odvjetnika mr.sc. Ž. G., te branitelja optuženog J. M., odvjetnika Lj. P.V.

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe optuženog M. B. i optuženog J. M., ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku od 14. svibnja 2021., broj K-7/2020. optuženi M. B. i optuženi J. M. (suđen u odsutnosti), proglašeni su krivima zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično opisanog u izreci pobijane presude te su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po 6 (šest) godina, svaki.

1.1. Temeljem članka 54. KZ/11. optuženom M. B. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru od 16. studenog 2019. do 4. prosinca 2019., te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. prosinca 2019. pa nadalje.

1.2. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) oštećeni A. C. M. sa svojim imovinsko- pravnim zahtjevom upućen je u parnicu.

1.3. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1., 6., 7. i 8. ZKP/08. dužni su optuženi M. B. i J. M. solidarno isplatiti sudu na ime troškova svjedoka ukupni iznos od 11.876,00 kuna, odnosno, svaki po 5.938,00 kuna, te za troškove balističkog i daktiloskopskog vještačenja ukupni iznos od 8.056,00 kuna, odnosno, svaki po 4.028,00 kuna, a optuženi J. M. za troškove branitelja po službenoj dužnosti iznos od 15.375,00 kuna, te na ime paušala svaki iznos od po 3.000,00 kuna, sve u roku od mjesec dana po pravomoćnosti presude, te su dužni solidarno isplatiti oštećeniku A. C. M. za zastupanje po punomoćniku ukupni iznos od 8.500,00 kuna, odnosno svaki po 4.250,00 kuna, također sve u roku od mjesec dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi M. B. po branitelju, mr.sc. Ž. G., odvjetniku iz S., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. Žalbom se predlaže da sud drugog stupnja u ovom kaznenom predmetu prihvaćanjem žalbe preinači pobijanju presudu i oslobodi optuženog M. B. od optužbe, a podredno da istu ukine i vrati na ponovno suđenje. Ujedno je u žalbi zatražena obavijest o vremenu održavanja sjednice, čemu je udovoljeno.

2.1. Protiv presude žali se i optuženi J. M., kojemu je suđeno u odsutnosti, po branitelju Lj. P. V., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, uvaži žalbu II optuženika, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da istu preinači u smislu navoda žalbe". Također je u žalbi zatražena obavijest o vremenu održavanja sjednice, čemu je udovoljeno.

2.2. Odgovor na žalbe nije podnesen.

3. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Postupajući prema zahtjevu oba optuženika u žalbi, u smislu članka 475. stavka 2. ZKP/08., o sjednici vijeća obaviješteni su optuženici i njihovi branitelji te državni odvjetnik. Sjednici su prisustvovali optuženi M. B. putem video linka, dok su branitelj optuženog M. B., odvjetnik mr.sc. Ž. G., te branitelj optuženog J. M., odvjetnik Lj. P.V. pristupili na sjednicu, a u odnosu na uredno obaviještenog optuženog J. M. putem oglasne ploče suda i državnog odvjetnika koji na sjednicu nisu pristupili, sjednica vijeća sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08. održana je u njihovoj odsutnosti.

5. Žalbe optuženika su osnovane.

6. Prije osvrta na žalbene navode optuženika, vidljivo je da se u obje žalbe ističe počinjenje više bitnih povreda odredaba kaznenog postupka (iz članka 468. stavak 1. točka 11. te stavka 2. i 3. ZKP/08.), te je uočeno da se istaknuti postupovni prigovori u pojedinim dijelovima izjednačavaju, ali i isprepliću sa činjeničnim prigovorima, odnosno, da se u najvećoj mjeri ponavljaju kroz obje žalbene osnove, iako je riječ o različitim zakonskim osnovama pobijanja presude, pa će se u ovoj drugostupanjskoj odluci o istaknutim povredama i pojedinačnim zakonskim osnovama dati zasebno obrazloženje.

7. S pravom optuženici u svojim žalbama tvrde da je pobijanom presudom počinjeno nekoliko vidova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

8. Naime, optuženici M. B. i J. M. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11. Iz činjeničnog opisa inkriminacije u izreci presude razvidno je da je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio način odvijanja inkriminiranog događaja, kako je definiran optužnicom, odnosno postupanje optuženika opisano kao ubojstvo u pokušaju počinjeno s izravnom namjerom.

9. No, prvostupanjski sud u svome pisanom obrazloženju presude (točka 39 i 40) analizira kojim oblikom krivnje su optuženici kao supočinitelji postupali pri čemu utvrđuje da su optuženici u vrijeme počinjenja djela ''…bili ubrojivi što nije bilo upitno, nije se predlagalo provođenje psihijatrijskog vještačenja, niti od strane obrane, niti državnog odvjetnika, a niti je sud našao potrebu za provođenjem te dokazne radnje, pa po sudu ne postoji spor oko njihove ubrojivosti…", te nadalje za optuženog M. B. "…što se tiče namjere izvršenja ovog kaznenog djela, sud polazi od činjenice da je ošt. u svom iskazu izjavio da je po njemu jedini motiv ovakvog ponašanje od strane opt. B. pripadnost navijačkim skupinama i da on ne vidi neki drugi razlog, dok bi u svojoj obrani opt. B. govorio o nekakvim lošim odnosima s bratom ošt. M., ali u svakom slučaju to nije razlog za ovakvo ponašanje, pa sud prihvaća ono što tvrdi ošt. M. o motivu izvršenja ovog djela…", dok u odnosu na optuženog M. (točka 40) navodi da "…nesporno proizlazi da je opt. M. kod sebe imao pištolj kojim je pucao, da je bio na neki način i pripremljen za ovo, odnosno, da je postojao zajednički dogovor između opt. B. i opt. M. za počinjenjem ovog djela…", te naposljetku "…zasigurno da je opt. M. koji je pucao iz pištolja bio svjestan da istog u takvoj situaciji može lišiti života, a ne samo nanijeti tjelesnu ozljedu, pa dakle i u njegovom ponašanju sud utvrđuje da je djelo počinio s izravnom namjerom."

9.1. Dakle, u pobijanoj presudi razlozi o odlučnim činjenicama (kojim oblikom krivnje su optuženici kao supočinitelji postupali) su nedostatni, nejasni te proturječni. Naime, konstatacija da su optuženici bili ubrojivi, te konstatacija o motivu na strani optuženog B. (pripadnost navijačkim skupinama), a u odnosu na optuženog M. "koji je pucao iz pištolja i bio svjestan da istog u takvoj situaciji može lišiti života…" uz tvrdnju suda da u "…njegovom ponašanju sud utvrđuje da je djelo počinio s izravnom namjerom" ukazuje da u odnosu na optuženog B. nije niti obrazložen oblik krivnje, već samo ubrojivost i motiv, dok u odnosu na optuženog M. postoji proturječnost navedenih razloga, budući da izravna namjera u sebi uključuje htijenje i želju da se drugoga liši života, a ne da ga se može lišiti života, što bi ukazivalo na neizravnu namjeru, tj. pristajanje na posljedicu. Ubrojivost optuženika samo je jedan od sastojaka kaznene odgovornosti dok sastojci krivnje nisu pobijanom presudom niti utvrđeni, a niti valjano obrazloženi, pa takvo temeljito odsustvo razloga o krivnji predstavlja nedostatak razloga o odlučnim činjenicama iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. pri čemu je potrebno napomenuti da krivnja nije samo odlučna činjenica koja se odnosi na kazneno djelo već je krivnja i temelj kazne, pa neiznošenje razloga o krivnji čini prvostupanjsku presudu nepotpunom i u odnosu na odluku o kazni, za svakog optuženika.

9.2. Nadalje, u pravu je optuženi B. kada u žalbi navodi da je radnja počinjenja bitan element kaznenog djela, pri čemu s pravom ističe da se zajedničko i dogovorno postupanje oba optuženika te napad nožem i riječi optuženog B. ne spominju u dispozitivu presude, dok se suprotno tome, u obrazloženju pobijane presude detaljno obrazlažu upravo te činjenice, koje prema zaključku suda potvrđuju da su optuženici počinili terećeno kazneno djelo upravo na takav način, čime je ostvaren još jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11., jer postoji proturječnost izreke i obrazloženja.

10. Stoga, kako su žalbe optuženika zbog apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. osnovane, valjalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

11. No, suprotno mišljenju optuženika, u pogledu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da odbijanjem dokaznog prijedloga za izdvajanje iz spisa zapisnika o prepoznavanju optuženog M. putem fotografija od strane prvostupanjskog suda nije počinjena po optuženicima citirana bitna povreda, niti se u konkretnom slučaju radi o nezakonitom dokazu.

11.1. Tako iz stanja spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud na raspravi održanoj 2. ožujka 2021., nakon prethodno danog prijedloga optuženog J. M., donio rješenje da se odbija "prijedlog branitelja II optuženika da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi prepoznavanje opt. J. M. od strane svjedoka ošt. A. C. M., T. K., N.

V. U., a obrazloženje slijedi u presudi."

11.2. Dakle, prvostupanjski sud je, odbijajući prijedlog obrane za izdvajanje tih dokaza iz spisa, kao nezakonitih, odlučio nastaviti s raspravom, bez izrade posebnog rješenja, pa je svoje argumente za takovu odluku naveo u obrazloženju presude.

11.3. U pravu je prvostupanjski sud kada nalazi utvrđenim da se u konkretnom slučaju ne radi o dokazima iz članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08., jer ti zapisnici o prepoznavanju nisu pribavljeni povredom odredaba ZKP-a, već su u cijelosti izvedeni sukladno članku 301. stavak 1., 2., 3., 4. i 5. ZKP/08. Naime, zapisnici o prepoznavanju Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske od 20. prosinca 2019. (listovi 350 do 361 spisa) su rezultat provedene dokazne radnje, na temelju naloga zamjenice županijskog državnog odvjetnika u svrhu provođenja istrage protiv optuženog M. koji je bio u bijegu. Prema osobama koje su obavljale prepoznavanje putem fotografija, a to su bili svjedoci, žrtva A. C. M. i svjedok T. K. te svjedokinja N.

V. U., postupilo se na način kako je to propisano člankom 288. stavkom 2., 3. i 4. ZKP/08., pa su im nakon dane suglasnosti i opisa osobe koja je bila predmet prepoznavanja predočene fotografije više osoba između kojih su oni pokazali na fotografiju optuženog M. (istina s različitim postotkom sigurnosti). Zapisnici o prepoznavanju su potpisani bez ikakvih primjedbi uz sudjelovanje branitelja optuženog M. Pri tome valja istaći da pozivanje optuženika na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je priloženo u spisu (I Kž-633/2019.), je bespredmetno, jer se ne radi o istoj procesnoj situaciji.

11.4. Dakle, kako osporavani zapisnici nisu nezakoniti dokazi prema članku 10. stavku 2. ZKP/08., jer nisu pribavljeni povredom Ustavom, zakonom i međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, te povredom odredaba kaznenog postupka, tako niti iskazi svjedoka na raspravi kada su im predočene fotografije optuženog M. nisu nezakoniti. Naime, radi se zapisnicima i o svjedočkim iskazima koji podliježu ocjeni, kao i svaki drugi provedeni dokaz, te se konkretno ne radi o radnji prepoznavanja već svjedočkom iskazu. Žalitelji u biti osporavaju vjerodostojnost tih zapisnika i iskaza ispitanih svjedoka, ali time se ne opravdava, navodna, nezakonitost osporavanih dokaza, a niti je time ostvarena postupovna povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. No, druga je stvar, da li je ta ocjena o vjerodostojnosti svih ili nekih dokaza imala utjecaja u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti riječi u nastavku, u pogledu te žalbene osnove.

11.5. Nadalje, niti tvrdnje žalitelja da su žrtvi, svjedoku M., ranije "pokazivane slike II optuženog" kao počinitelja, nisu osnovane, jer iz osporavanih zapisnika proizlazi da je postupljeno u skladu s odredbom članka 301. stavka 2. ZKP/08., koja propisuje da će se prije prepoznavanja upitat osoba koja obavlja prepoznavanje, je li joj nakon vremena u kojemu je opažala, a prije prepoznavanja, predmet prepoznavanja bio pokazan u naravi, na fotografiji, računalu, evidenciji, snimci, zbirci podataka i sl., te da će se odgovori upisati u zapisnik, a što je i učinjeno, a odgovori svjedoka su bili negativni. Kako je, dakle, prilikom obavljanja dokaznih radnji prepoznavanja optuženog M. putem fotografija u konkretnom slučaju u svemu postupljeno sukladno članku 301. ZKP/08., to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su takve tvrdnje obrane neprihvatljive, a iskaz svjedoka žrtve prihvaćen i ocijenjen u tom dijelu kao vjerodostojan.

11.6. Isto tako, a protivno tvrdnji žalitelja, time što je policijski djelatnik i svjedok M. K., u okviru provođenja istrage, naknadno dostavio u spis snimke nadzornih kamera sa semafora, graničnog prijelaza i fotografije optuženika, te o tome svjedočio, nije povrijeđeno pravo optuženika na obranu "... zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, ZKP-om i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ...", jer se i u tom slučaju radi o ocjeni vjerodostojnosti tih dokaza, a isti su neprijeporno bili neophodni radi otkrivanja identiteta počinitelja kaznenog djela pokušaja ubojstva na štetu žrtve M., a obojica su bili u bijegu.

11.7. Optuženi B. nije u pravu niti u pogledu žalbenog navoda da su počinjene bitne povrede iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08., jer nije prihvaćena službena bilješka od 18. srpnja 2019. kao dokaz i time povrijeđeno pravo na pravično suđenje i jednakost oružja te da sud nije dovoljno nepristran, budući da nije s jednakom pažnjom utvrđivao činjenice koje idu u prilog optuženiku. Naime, sukladno članku 86. stavcima 3. i 4. ZKP/08., službene zabilješke ostaju u spisu predmeta do podizanja optužnice za kaznena djela teža od pet godina, a izdvojiti će ih državni odvjetnik prije podizanja optužnice, odnosno, ako on to nije učinio, po primitku optužnice iste će iz spisa predmeta izdvojiti predsjednik optužnog vijeća. Iz navedenog jasno proizlazi da službene zabilješke nisu dokaz, te da imaju svoju svrhu samo za ocjenu postojanja dostatnog stupnja osnovane sumnje kao uvjeta za provođenje istrage. Pritom valja istaći da odluke Europskog suda za ljudska prava na koje se u žalbi poziva optuženi B. u kontekstu povrede prava na pravično suđenje ne odgovaraju konkretnoj procesnoj situaciji i stoga nisu relevantne. Naime, ne može se upirati u pristranost suda ''in abstracto'' samo zato što optuženik nije zadovoljan ishodom prvostupanjskog postupka. Stoga, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, a u okviru objektivnog testa nepristranosti, optuženiku skreće pozornost da primjenom tog testa, a imajući na umu dosadašnju praksu Europskog suda za ljudska prava, te ocjenjujući pruža li prvostupanjski sud dovoljna jamstva kako bi se isključila svaka opravdana sumnja glede njegove nepristranosti, ukazuje da takva jamstva postoje te da dosadašnji tijek postupka pred nadležnim sudom to u potpunosti potvrđuje, budući nisu utvrđene povrede prava na pravično suđenje, a suci sude na temelju Ustava, zakona te pravilno i potpuno utvrđenih činjenica u pojedinom postupku (ESLJP, Fey protiv Austrije, § 27, 28 i 30; Wettstein protiv Švicarske, § 42.)

12. Zbog svega prethodno navedenog (točke 11.—11.7. ove odluke) nije povrijeđeno pravo optuženika na obrazloženu sudsku odluku kao sastavnicu prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. stavkom 1. Konvencije, niti su ostvarene žalbom istaknute povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08. Druga je stvar što žalitelji smatraju suprotno i ne prihvaćaju iznesene razloge, pa te postupovne prigovore isprepliću sa žalbenom osnovom pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Kako je prvostupanjska presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a optuženici su podnijeli žalbu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s odredbom članka 487. stavka 4. ZKP/08., drugostupanjski sud je dužan navesti one nedostatke u utvrđenom činjeničnom stanju u pobijanoj presudi na koje žalitelji u žalbi upiru.

14. U dijelu obrazloženja žalbe u kojem iznose činjenične prigovore optuženici, u sažetom, navode da sud prvog stupnja nije mogao nedvojbeno utvrditi da je optuženi B. imao nož i da ga je upotrijebio prema oštećenom M., da posve neutemeljeno samo nagađa o motivu optuženika, da je nekritički odbacio posve suvislu obranu optuženika (pucanje iz pištolja je i njega iznenadilo), da su ispitani svjedoci različito opisivali optuženog M. kao počinitelja i dinamiku događaja, da je u obrazloženju pogrešno interpretiran nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. I. B., da je iskonstruiran zaključak suda kako je "samo slučajnošću izbjegnuta i smrtna posljedica, zbog čega je djelo i ostalo u pokušaju", a to ne proizlazi iz vještačenja, niti je na te okolnosti ispitan vještak, da se radi o pucanju iz pištolja u noge oštećenika na razdaljini od cca 2 metra od oštećenika, pa je upitno da li se time ostvaruje namjera lišenja života ili pokušaja istog ili se radi o nanošenju teške tjelesne ozljede, da posljedica zadobivenih ozljeda nikako nije mogla biti smrt, te da nije razjašnjen identitet optuženika, a potom i u okviru ove žalbene osnove ponavljaju da je prepoznavanje optuženika koje su izvršili svjedoci nezakonito.

15. Iz ovako sumarnog izlaganja činjeničnih navoda od strane oba optuženika vidljivo je, kao što je to istaknuto u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, da postupovni prigovori u velikoj mjeri interferiraju s brojnim činjeničnim prigovorima, iako se i kroz jedne i druge, u suštini sugerira da optuženi M. nije počinitelj predmetnog kaznenog djela jer nije potvrđen njegov identitet, a u odnosu na optuženog B. da nema čvrstih dokaza da bi on bio počinitelj terećenog kaznenog djela, već eventualno samo prekršaja protiv javnog reda i mira. Optuženici nastoje dovesti u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja sugerirajući pritom da su iskazi svjedoka, te vještačenje i dokumentacija u pobijanoj presudi na selektivan način ocjenjivani, a zbog toga i zbog odbijanja dokaznih prijedloga obrane da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

15.1. Kako je na dio žalbenih prigovora koji se ponavljaju u okviru ove žalbene osnove već prethodno odgovoreno u okviru žalbenih prigovora u pogledu počinjenih bitnih povreda, to se isti neće ponavljati, već se žalitelji upućuju na obrazloženje u točkama 7. do 11.7. ove odluke.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano. Nakon što ponovno izvede provedene dokaze, izvesti će i one dokaze za koje ocijeni da ih je potrebno provesti. Izvedene dokaze sud će kritički analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu. Potrebno je pažljivije vrednovati iskaze oštećenika i ostalih svjedoka te vještačenje i obranu optuženika. Treba iscrpno razmotriti dinamiku odvijanja događaja u kontekstu iskaza svjedoka i utvrđenja iz provedenog vještačenja, te utvrditi sve odlučne činjenice značajne za utvrđenje subjektivnog elementa kaznenog djela. Pritom treba, određeno i potpuno, izložiti koje se sporne činjenice i iz kojih razloga, uzimaju dokazanim ili nedokazanim. Osobito treba cijeniti vjerodostojnost dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, uz potpunu harmonizaciju izreke i razloga presude, a pogotovo, budući je za sada nejasno, da li se smatra da dio izreke "…prišli A. C. M., u namjeri da ga liše života pri čemu je M. B. imao nož, a J. M. pištolj ….", a potom se opisuju samo radnje optuženog M., time ostvaruje supočiniteljstvo uz "prethodni zajednički dogovor" ili se time implicira na različitost uloga optuženika (počinitelj, poticatelj, pomagatelj). U pogledu postupanja oba optuženika prvostupanjski sud mora, a u kontekstu postojeće optužbe, zauzeti stav i razjasniti svoj zaključak iz točke 38. pobijane presude "…da su to djelo počinili zajednički i dogovorno, sudjelujući u njegovom izvršenju svojim radnjama onako kako su opisane u činjeničnom opisu utuženja …", te razjasniti iz čega proizlazi da je "samo slučajnošću izbjegnuta i smrtna posljedica" za oštećenika, te da li je priroda zadobivenih ozljeda ona odlučna činjenica o kojoj ovisi ostvarenje bića terećenog kaznenog djela, a u odnosu na ispaljivanje svih metaka iz pištolja u pravcu tijela oštećenika. O tim utvrđenjima će ovisiti i daljnji zaključak, da li su optuženici kritične zgode postupali s izravnom namjerom, odnosno da li je optuženi M. bio svjestan da postupajući na utvrđeni način može usmrtiti oštećenika ili je li to doista i htio, a djelo je ostalo u pokušaju samo zahvaljujući sretnim okolnostima.

16.1. Nakon toga će donijeti novu presudu koju treba obrazložiti u skladu s odredbom iz članka 459. ZKP/08., te voditi računa i o institutu reformatio in peius, s obzirom da žalba državnog odvjetnika nije izjavljena.

17. Iz svih je naprijed navedenih razloga, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., riješeno kao u izreci.

Zagreb, 9. studenog 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.