Poslovni broj: Gž R-1227/2021-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž R-1227/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz B. V., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima M. J. i M. B., odvjetnicima u S., protiv tuženice Bolnice, OIB: ..., K., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda E. K. B. i M. B.-P. u S., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-92/2020 od 26. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 9. studenoga 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice kao osnovana, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-92/2020 od 26. kolovoza 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev tužiteljice na način da se odbija kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "Utvrđuje se da je djelomično ništetan i bez pravne važnosti Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije Ur. broj: 01-184/13 K. 28. siječnja 2013." potvrđen (solemniziran) pred javnim bilježnikom J. Č. u K., 28. siječnja 2013. pod brojem OV-648/2013, sklopljen između tužiteljice M. S. s jedne strane kao specijalizanta i tuženice Bolnice, K. dana 28. siječnja 2013. i to u odredbama čl. 6. st.1., čl. 6. st. 2., čl. 9. u dijelu koji se odnosi na pravo tuženice izjaviti izvanredni otkaz ugovora o radu te na pravo tuženice na naknadu štete i obvezu tužiteljice na plaćanje štete u slučaju da ne položi specijalistički ispit ni u zadnjem propisanom ponovljenom roku, čl. 10. st.1. ,st. 2. i st. 3., čl. 11. u dijelu u kojem je ugovoreno da sveukupne bruto troškove specijalizacije prema čl. 10. citiranog Ugovora spadaju isplaćene bruto plaće specijalizanata za trajanja specijalizacije s pripadajućim doprinosima na plaće, kao i ukupni troškovi isplaćenih ostalih materijalnih prava kao što su putni troškovi, dnevnice, naknade za odvojeni život i slično te u odredbi čl.12., st.2. citiranog Ugovora.“

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-92/2020 od 26. kolovoza 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrže odluku o troškovima postupka na način da se sada sudi:

Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 10.937,50 kuna u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je podredni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je djelomično ništetan i bez pravne važnosti Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije Ur. broj: 01-184/13 K. 28. siječnja 2013." potvrđen (solemniziran) pred javnim bilježnikom J. Č. u K., 28. siječnja 2013. pod brojem OV-648/2013, sklopljen između tužiteljice M. S. s jedne strane kao specijalizanta i tuženice Bolnice, K. dana 28. siječnja 2013. i to u odredbama čl. 6. st.1., čl. 6. st. 2., čl. 9. u dijelu koji se odnosi na pravo tuženice izjaviti izvanredni otkaz ugovora o radu te na pravo tuženice na naknadu štete i obvezu tužiteljice na plaćanje štete u slučaju da ne položi specijalistički ispit ni u zadnjem propisanom ponovljenom roku, čl. 10. st.1. ,st. 2. i st. 3., čl. 11. u dijelu u kojem je ugovoreno da sveukupne bruto troškove specijalizacije prema čl. 10. citiranog Ugovora spadaju isplaćene bruto plaće specijalizanata za trajanja specijalizacije s pripadajućim doprinosima na plaće, kao i ukupni troškovi isplaćenih ostalih materijalnih prava kao što su putni troškovi, dnevnice, naknade za odvojeni život i slično te u odredbi č l.12., st.2. citiranog Ugovora (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

2.1. Tužiteljica je pobija u dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19.), s prijedlogom da se preinači na način da se tužiteljici dosude zatraženi troškovi postupka, kao i trošak žalbenog postupka.

2.2. Tuženica navedenu presudu pobija zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači tako što će se odbiti tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje. Tuženica je zatražila i trošak žalbenog postupka.

2.3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se usprotivila svim žalbenim navodima tuženice kao neosnovanim, predlažući da se žalba kao takva odbije, dok tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužiteljice.

2.4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

2.5. Žalba tuženice je osnovana.

3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je djelomično ništetan i bez pravne važnosti Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije koji je sklopljen između stranaka 28. siječnja 2013., a solemniziran pred javnim bilježnikom J. Č. u K., 28. siječnja 2013., i to u dijelu odredbi članka 6. stavka 1. i 2., članka 9., članka 10. stavka 1.,.2. i 3., članka 11. i u odredbi članka 12. stavka 2. citiranog Ugovora, a kako je to pobliže navedeno u izreci pobijane presude.

4. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je sljedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila 28. siječnja 2013. ugovor o radu temeljem specijalizacije, kao i aneks tom ugovoru od 29. travnja 2013.,

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila 28. siječnja 2013. Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije (u daljnjem tekstu: Ugovor o specijalizaciji), koji je solemniziran od javnoga bilježnika J. Č. pod poslovnim brojem OV-648/2013 od 28. siječnja 2013.,

- da je rješenjem ministra zdravlja tužiteljici odobrena specijalizacija iz fizikalne medicine i rehabilitacije,

- da je tužiteljica počela sa specijalizacijom 3. svibnja 2013.,

- da je tužiteljici rješenjem Ministarstva zdravlja od 20. listopada 2015. utvrđen prestanak obavljanja specijalizacije zbog otkaza tužiteljice,

- da joj je radni odnos kod tuženice prestao toga datuma 20. listopada 2015. - da je tuženik protiv tužiteljice pokrenuo ovršni postupak u kojem je sud rješenjem broj Ovr-1361/17 od 28. veljače 2018. odredio predloženu ovrhu radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 403.812,97 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 21. prosinca 2015.,

- da iz Ugovora o specijalizaciji proizlazi kako su isti sklopili bolnica (tuženica u ovom postupku) i specijalizant (tužiteljica u ovom postupku), a kojim su kao ugovorne strane zasnovale radni odnos na neodređeno vrijeme radi dugoročnog osiguranja stručnog kadra i ovim Ugovorom su suglasno utvrdili i uredili međusobna prava i obveze s naslova specijalizacije fizikalne medicine i rehabilitacije,

- da dalje iz Ugovora o specijalizaciji proizlazi kako se specijalizant obvezuje u roku od 52 mjeseca završiti specijalizaciju iz fizikalne medicine i rehabilitacije te nakon toga s tuženikom sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme i ostati na radu na poslovima specijaliste najmanje onoliko vremena koliko je utvrđeno odredbama ugovora o radu temeljem specijalizacije i ovog Ugovora,

- da iz članka 6. stavka 1. i 2. Ugovora o specijalizaciji proizlazi kako je obveza specijalizanta po završetku specijalizacije tuženiku predati ispravu o položenom specijalističkom ispitu i nastaviti rad u bolnici najmanje 4 godine i 4 mjeseca nakon položenog specijalističkog ispita,

- da je člankom 9. toga Ugovora, ugovoreno da u slučaju da specijalizant prekine specijalizaciju ili ne izvršava obveze iz programa specijalizacije ili ne položi specijalistički ispit niti u zadnjem ponovljenom roku, da su ispunjeni uvjeti za izvanredni otkaz ugovora o radu i da za specijalizanta nastaje obveza naknade štete tuženiku,

- da iz članka 10. Ugovora o specijalizaciji proizlazi kako je obveza specijalizanta, u slučaju ranijeg raskida radnoga odnosa od strane specijalizanta ili prestanka radnog odnosa uzrokovanog specijalizantovim postupcima ili činjenicama na njegovoj strani koje nastupe prije polaganja ispita i u slučaju da ga ne položi u roku, na naknadu štete tuženiku u iznosu sveukupnih bruto troškova specijalizacije,

- da je člankom 11. istog Ugovora ugovoreno, kako su sveukupni bruto troškovi specijalizacije bruto plaće isplaćene specijalizantu s pripadajućim doprinosima te ukupno troškovi isplaćenih ostalih materijalnih prava (putni troškovi, dnevnice, naknade za odvojeni život i sl.), ukupni troškovi mentorstva, ukupni troškovi plaćeni zdravstvenoj ustanovi u kojoj je specijalizant obavljao specijalizaciju, troškovi poslijediplomskog studija i troškovi polaganja specijalističkog ispita,

- da iz članka 12. stavka 1. Ugovora o specijalizaciji proizlazi kako isti predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje je tuženik ovlašten zatražiti i provesti ovrhu na imovini radnika radi naknade štete, a iz stavka 2. proizlazi da specijalizant daje suglasnost za ovlaštenje bolnici da samostalno, a sukladno odredbi članka 10. i članka 11. Ugovora o specijalizaciji, odredi iznos visine štete i dan dospijeća plaćanja, - da su Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-187/2015. od 11. srpnja 2017. ukinuti članci 11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj: 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14. i 116/15., 62/16, 69/16 i 6/17.),

- da je u navedenoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske zaključio kako ni člankom 139. stavkom 2. ni člankom 140. stavkom 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 150/08., 155/09., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 154/11., 12/12., 35/12., 70/12., 144/12., 82/13., 159/13., 22/14., 154/14. i 70/16. - u daljnjem tekstu: ZOZZ), nije dano ovlaštenje nadležnom ministru da pravilnikom propiše obveze sklapanja ugovora o međusobnim pravima i obvezama zdravstvene ustanove i specijalizanta, najduljeg trajanja obveze ostanka na radu specijalizanta nakon završetka specijalističkog usavršavanja, uvjetovanja dopuštenosti otkazivanja ugovora o radu u jednoj i zasnivanja radnog odnosa specijalizanta odnosno specijalista u drugoj zdravstvenoj ustanovi prethodnom suglasnošću ministarstva, okolnosti u kojima nije potreban javni natječaj za zasnivanje radnog odnosa specijalizanta u drugoj zdravstvenoj ustanovi, obveze zdravstvene ustanove u kojoj specijalizant odnosno specijalist zasnuje radni odnos da naknadi trošak specijalizacije te obveze specijalizanta odnosno specijalista da nadoknadi troškove specijalizacije u slučaju otkazivanja radnog odnosa bez prethodne suglasnosti ministarstva, te da utvrdi troškove specijalizacije,

- da dalje, Ustavni sud smatra kako je propisivanjem obveze sklapanja i sadržaja ugovora o međusobnim pravima i obvezama nadležni ministar propisao obvezni sadržaj obveza iz radnog odnosa za specijalistu (po dovršetku specijalističkog usavršavanja), odnosno propisao je obveze iz radnog odnosa specijalizanta i specijalista (u slučaju otkaza ugovora o radu prije dovršetka specijalističkog usavršavanja, odnosno prije isteka ugovorenog roka), pri čemu da je sklapanje ugovora o međusobnim pravima i obvezama propisao kao uvjet za odobrenje specijalizacije,

- da je Ustavni sud u toj odluci zaključio kako je nadležni ministar propisujući sadržaj navedenih članaka izašao izvan okvira ovlaštenja propisanih člancima 139. stavkom 2. i 140. stavkom 6. ZOZZ-a, tj. da su prekoračene zakonom utvrđene granice pa da su članci 11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, tom odlukom suda ukinuti i prestali su važiti 31. prosinca 2017., što je također navedeno u toj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske.

5. Na temelju navedenog, prvostupanjski sud smatrao je da tužiteljica osnovano tvrdi da je Ugovor o specijalizaciji djelomično ništetan jer se odredbe članka 6. stavka 1. i 2., članka 9., članka 10. stavka 1., 2. i 3., članka 11. i članka 12. stavka 2. temelje na člancima podzakonskog akta koji su ukinuti i koji da od početka njihovog važenja, dakle i za vrijeme trajanja specijalizacije tužiteljice kod tuženice od 3. svibnja 2013. do 20. listopada 2015., nisu u suglasnosti s odredbama članka 139. stavkom 2. i člankom 140. stavkom 6. ZOZZ-a, pa je taj sud zaključio da u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbi članka 11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, koje su prestale važiti jer je Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio da su iste nezakonite, zbog čega je prihvatio podredni tužbeni zahtjev, dok je glavni tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrđenje da je ništetan i bez pravne važnosti Ugovor o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije Ur. broj: 01-184/13 K. 28. siječnja 2013. potvrđen (solemniziran) pred javnim bilježnikom J. Č. u K., 28. siječnja 2013. pod brojem OV-648/2013, sklopljen između tužiteljice Mirele Stipić s jedne strane kao specijalizanta i tuženice Bolnice, K. dana 28. siječnja 2013., pravomoćno odbijen kao neosnovan ranije donesenom presudom poslovni broj: Pr-414/18 od 24. srpnja 2019.

6. Zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti podrednog tužbenog zahtjeva, po ocjeni ovoga suda nije pravilan.

7. Odredbama članka 5. i 6. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 62/16– u daljnjem tekstu: Pravilnik/16.), izmijenjeni su članci 11. i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14. i 116/15. – u daljnjem tekstu: Pravilnik/11.-15.) te je odredbama članka 17. i 18. Pravilnika/16., propisana obveza zdravstvenih ustanova da specijalizantu, u roku 30 dana od stupanja na snagu Pravilnika, ponude sklapanje izmijenjenog ugovora o međusobnim pravima i obvezama, sukladno odredbama članka 5. i 6. Pravilnika.

7.1. Prema izmijenjenoj odredbi članka 11. stavka 1. Pravilnika/11.-15., zdravstvena ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, županija i grad sa specijalizantom sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama, a prema stavku 2. istoga članka, pri sklapanju ugovora iz stavka 1. ovoga članka obveza rada u radnom odnosu na neodređeno vrijeme nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita ne smije biti ugovorena u trajanju duljem od vremena trajanja specijalizacije, dok prema stavku 3. toga članka, u ugovoru iz stavka 1. ovoga članka potrebno je ugovoriti i iznos naknade štete koju je doktor medicine, u slučaju kad otkazuje ugovor o radu prije isteka ugovorene obveze rada iz stavka 2. ovoga članka, obvezan isplatiti zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka, a koji ne može biti veći od 50% iznosa troškova specijalizacije iz članka 12. stavka 1. ovoga Pravilnika, ali stavkom 4., iznimno od stavka 3. ovoga članka, propisano je ako doktor medicine otkaže ugovor o radu i uz pribavljenu suglasnost ministra zasnuje radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, županija, odnosno grad, obveza rada iz stavka 2. ovoga članka nastavlja se u toj zdravstvenoj ustanovi, s time što naknadu štete iz stavka 3. ovog članka snosi pravna, odnosno fizička osoba u kojoj se specijalizant ili specijalist zaposli za vrijeme trajanja obveze iz stavka 2. ovoga članka.

7.2. Odredbom izmijenjenog članka 12. stavka 1. Pravilnika/11.-15., propisano je da iznos troškova specijalizacije odlukom utvrđuje ministar, a stavkom 2. da troškove iz stavka 1. ovoga članka snosi podnositelj prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 9. stavka 1. ovoga Pravilnika, dok je zdravstvenoj ustanovi iz članka 4. ovoga Pravilnika i zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost te ordinaciji privatne prakse iz članka 5. ovoga Pravilnika u kojoj specijalizant obavlja program specijalističkog usavršavanja, sredstva se doznačuju razmjerno trajanju dijela specijalističkog usavršavanja, s time što je članom 6. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj: 116/15.), u navedenom članka 12. stavak 3. mijenja se i glasi: "Troškove iz stavka ovoga članka snosi podnositelj prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 9. stavka 1. ovoga Pravilnika.

7.3. Prema članku 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 6/17. – u daljnjem tekstu: Pravilnik/17.), u Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16 i 69/16 – ispravak), prethodno citirani članak 11. mijenja se i glasi:

"Članak 11. Zdravstvena ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad sa specijalizantom sklapa ugovor o međusobnim pravima i obvezama.

Pri sklapanju ugovora iz stavka 1. ovoga članka obveza rada u radnom odnosu na neodređeno vrijeme nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita ne smije biti ugovorena u trajanju duljem od propisanog vremena trajanja specijalizacije.

Ako specijalizant namjerava otkazati ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka i zasnovati radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad, obvezan je zatražiti prethodnu suglasnost ministarstva.

Uz zahtjev za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 3. ovoga članka specijalizant je obvezan priložiti suglasnost zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga članka u kojoj će zasnovati radni odnos.

Ministarstvo je obvezno odlučiti o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 3. ovoga članka najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, uvažavajući pri tome sljedeća mjerila:

– potrebu za doktorom medicine u specijalističkoj djelatnosti za koju se specijalizant usavršava na području osnivača zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga članka – odobreni Plan specijalizacija zdravstvene ustanove u kojoj specijalizant namjerava zasnovati radni odnos i – ugovorenu specijalističku djelatnost poslodavca kod kojeg specijalizant namjerava zasnovati radni odnos u mreži javne zdravstvene službe.

Ako ministarstvo u roku iz stavka 5. ovoga članka ne odluči o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti, smatra se da je prethodna suglasnost dana. Raspisivanje javnog natječaja za zasnivanje radnog odnosa specijalizanta u drugoj zdravstvenoj ustanovi nije potrebno u slučaju kada specijalizant prelazi uz suglasnost ministarstva na istu specijalizaciju iz jedne zdravstvene ustanove u drugu zdravstvenu ustanovu.

Zdravstvena ustanova u kojoj specijalizant zasnuje radni odnos temeljem prethodne suglasnosti ministarstva, obvezna je naknaditi zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka stvarne troškove specijalizacije iz članka 12. ovoga Pravilnika nastale do zasnivanja radnog odnosa i naknadu u iznosu jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu ugovorene obveze rada nakon završene specijalizacije, u roku od godine dana od dana sklapanja ugovora o radu sa specijalizantom.

Ako specijalizant otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka sukladno stavku 3. ovog članka, bez prethodne suglasnosti ministarstva, obvezan je naknaditi troškove specijalizacije iz članka 12. ovoga Pravilnika nastale do otkaza ugovora o radu i naknadu iz stavka 8. ovoga članka, u roku od godine dana od dana otkaza ugovora o radu.

Obveza iz stavka 9. ovoga članka odnosi se i na specijalizanta koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka, a ne zasnuje radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad«.

7.4. Odredbom članka 2. Pravilnika/17., iza članka 11. dodaje se članak 11.a koji glasi: »Članak 11.a

Ako specijalist prije isteka vremena ugovorene obveze rada iz članka 11. stavka 2. ovoga Pravilnika namjerava otkazati ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 11. stavka 1. ovoga Pravilnika i zasnovati radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad, obvezan je zatražiti prethodnu suglasnost ministarstva.

Uz zahtjev za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka specijalist je obvezan priložiti suglasnost zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga članka u kojoj će zasnovati radni odnos.

Ministarstvo je obvezno odlučiti o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, uvažavajući pri tome sljedeća mjerila:

– potrebu za doktorom medicine specijalistom na području osnivača zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga članka i

– ugovorenu specijalističku djelatnost poslodavca kod kojeg specijalist namjerava zasnovati radni odnos u mreži javne zdravstvene službe.

Ako ministarstvo u roku iz stavka 3. ovoga članka ne odluči o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti, smatra se da je prethodna suglasnost dana.

Zdravstvena ustanova u kojoj specijalist zasnuje radni odnos temeljem prethodne suglasnosti ministarstva, obvezna je naknaditi zdravstvenoj ustanovi iz članka 11. stavka 1. ovoga Pravilnika stvarne troškove specijalizacije iz članka 12. ovoga Pravilnika i naknadu u iznosu jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu neodrađene ugovorene obveze rada nakon završene specijalizacije, u roku od godine dana od dana sklapanja ugovora o radu sa specijalistom.

Ako specijalist otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 11. stavka 1. ovoga Pravilnika bez prethodne suglasnosti ministarstva, obvezan je naknaditi troškove specijalizacije iz članka 12. ovoga Pravilnika i naknadu iz stavka 5. ovoga članka, u roku od godine dana od dana otkaza ugovora o radu.

Obveza iz stavka 6. ovoga članka odnosi se i na specijalista koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 11. stavka 1. ovoga Pravilnika, a ne zasnuje radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili grad.«.

8. Budući da je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica s tuženicom sklopila 28. siječnja 2013. Ugovor o specijalizaciji, u kojem su sadržane odredbe članka 6. stavka 1. i 2., članka 9. u dijelu koji se odnosi na pravo tuženice izjaviti izvanredni otkaz ugovora o radu te na pravo tuženice na naknadu štete i obvezu tužiteljice na plaćanje štete u slučaju da ne položi specijalistički ispit ni u zadnjem propisanom ponovljenom roku, kao i odredbe članka 10. stavaka 1., 2. i 3. i članka 11. u dijelu u kojem je ugovoreno da sveukupne bruto troškove specijalizacije prema članku 10. citiranog Ugovora spadaju isplaćene bruto plaće specijalizanata za trajanja specijalizacije s pripadajućim doprinosima na plaće, kao i ukupni troškovi isplaćenih ostalih materijalnih prava kao što su putni troškovi, dnevnice, naknade za odvojeni život i sl., te u odredbi članka 12. stavka 2. citiranog Ugovora, čije se utvrđenje ništetnim traži ovim zahtjevom, a temelji se na tvrdnji da su Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-187/2015. od 11. srpnja 2017. ukinuti članci 11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11., 133/11., 54/12., 49/13., 139/14., 116/15., 62/16., 69/16. i 6/17.), to taj sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da je djelomično ništetan i bez pravne važnosti navedeni Ugovor o specijalizaciji, i to u dijelu citiranih odredbi.

8.1. Naime, prethodno navedena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom su ukinute odredbe članka 11., 11.a i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, ne može biti osnova utvrđenja spornih ugovornih odredbi ništetnim kod nesporne činjenice da je predmetni Ugovor o specijalizaciji bio sklopljen sukladno podzakonskoj regulaciji koja je bila na snazi u vrijeme njegova sklapanja (28. siječnja 2013.), i da su ti ukinuti članci prestali važiti 31. prosinca 2017., a kako je to izričito navedeno u točci III. te odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (stranica 18. spisa), dok je tužiteljici radni odnos kod tuženice prestao 20. listopada 2015. iz razloga što je tužiteljica jednostrano, otkazom raskinula radni odnos s tuženicom, što sve prvostupanjski sud nije imao na umu kada je donio pobijanu odluku.

9. Stoga, prema stavu ovoga suda naknadne izmjene takve regulacije odredbama članka 5. i 6. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine iz 2016., odnosno odredbama članka 1. i 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine iz 2017., a koje su ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske i koje su prestale važiti 31. prosinca 2017. ne dovode do ništetnosti predmetnog Ugovora o specijalizaciji sklopljenim među strankama u dijelu citiranih ugovornih odredbi jer se temelje na podzakonskoj regulaciji koja je bila na snazi u vrijeme njegova sklapanja, što se ponovno ističe i što sve osnovano u žalbi tvrdi i tuženica.

10. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, preinačiti predmetnu presudu na način kako je to odlučeno u točki I. izreke, ove presude.

11. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o trošku, a koja se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i članka 166. stavka 2. ZPP-a.

11.1. Trošak tuženice zastupane po punomoćnicama, odvjetnicama obračunat je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – u daljnjem tekstu: Tarifa) i iznosi: za sastavljanje odgovora na tužbu 100 bodova prema Tbr. 8. točki 1. Tarife, za zastupanje na pet ročišta (27. rujna 2018., 16. siječnja 2019., 4. travnja 2019., 13. lipnja 2019. i 26. svibnja 2019.) po 100 bodova prema Tbr. 9. točki 1. Tarife, za sastavljanje jednog podneska od 19. travnja 2019. prema Tbr. 8. točki 3. Tarife 25 bodova i za sastavljanje dviju žalbi po 125 prema Tbr. 10. točki 1. Tarife, ukupno 875 bodova, što s vrijednošću boda i pripadajućim PDV daje iznos od 10.937,50 kuna, koji je iznos tužiteljica dužna naknaditi tuženici na ime troškova postupka, zbog čega je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka i odlučiti kao u točki II. izreke, ove presude.

11.2. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka valjalo je odbiti kao neosnovan jer nije uspjela u ovoj parnici, pa joj ne pripada ni trošak postupka na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u točki III. izreke, ove presude.

U Splitu 9. studenoga 2021.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.