Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžm-12/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Marie Majić i Marice Šćepanović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasne Veršić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom K. B. I., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi sa člankom 228. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Km-7/20 od 27. rujna 2021., u sjednici održanoj 9. studenog 2021.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje na način da se odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu iz članka 15. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine", broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 – dalje u tekstu ZSM) izrečena pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Km-7/20 od 7. srpnja 2020. prema članku 18. stavku 2. ZSM-a, zamjenjuje odgojnom mjerom upućivanja u Odgojni zavod iz članka 16. ZSM-a.

II. U preostalom dijelu pobijano rješenje ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Splitu je pobijanim rješenjem maloljetniku K. B. I. odgojnu mjeru upućivanja u odgojnu ustanovu iz članka 15. ZSM-a, koja je izrečena pravomoćnim rješenjem tog suda poslovnog broja Km-7/20 od 7. srpnja 2020. prema članku 18. stavku 2. ZSM-a, zamijenio odgojnom mjerom pojačane brige i nadzora iz članka 11. ZSM-a. U odnosu na odgojnu mjeru posebne obveze iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZSM-a izrečene maloljetnom K. B. I. pravomoćnim rješenjem tog suda poslovnog broja Km-7/20 od 7. srpnja 2020., da se maloljetnik uz suglasnost zakonskog zastupnika podvrgne stručno medicinskom postupku, odlučeno je da ima trajati i dalje.

2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o zamjeni odgojne mjere, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači i maloljetnom K. B. I. odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu iz članka 15. ZSM-a zamijeni odgojnom mjerom upućivanja u odgojni zavod iz članka 16. ZSM-a.

3. Prije održavanja sjednice vijeća u suglasju sa člankom 495. u svezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, nakon čega je vraćen ovom sudu.

4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

5. Državni odvjetnik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud prema maloljetniku nije primijenio odgovarajuće odgojne mjere i da je svoju odluku utemeljio "isključivo na mišljenju sudskog pedagoga I. T. M.", a koje je u suprotnosti s prijedlozima Doma za odgoj djece i mladeži u O. i nadležnog Centra za socijalnu skrb u T.

5.1. S pravom državni odvjetnik u žalbu ističe kako je prvostupanjski sud u potpunosti zanemario izviješća i prijedloge Doma za odgoj djece i mladeži u O., kao one odgojne ustanove koja je imala neposredan uvid u ponašanje maloljetnika, njegove potrebe.

5.2. Naime, iz iskaza predstavnika Doma za odgoj i mladež u O., M. P., kao i izviješća navedenog Doma, proizlazi kako su odgajatelji Doma maloljetnom K. B. I. pružili tretman u okviru svojih ovlasti, ali da izvršenje odgojne mjere prema navedenom nije svrhovito niti primjereno za maloljetnika, i to prije svega zbog učestalih hospitalizacija zbog njegovih ozbiljnih psihičkih smetnji, te zbog toga što navedeni ne funkcionira u Domu jer je u otporu prema okolini koju ne prihvaća, te je vrlo opasan kako za sebe tako i za druge štićenike Doma, uslijed čega da nije moguće uspostaviti potreban nadzor nad njegovim ponašanjem, unatoč podršci koja mu je pružena budući da ne surađuje u tretmanu, a osim toga da je maloljetnik i učestalo samovoljno napuštao Dom.

5.3. Predstavnice Centra za socijalnu skrb u T., J. J. i psiholog E. K., suglasno su iskazale kako je Centar zaprimio sva izviješća Doma za odgoj djece i mladeži u O. te da su stava kako, prvenstveno zbog psihičkih smetnji na planu maloljetnika, provedba odgojne mjere nije dala adekvatan rezultat, slijedom čega su se u pogledu daljnjeg trajanja odgojnih mjera, suglasile s mišljenjem i prijedlogom odgajatelja Doma za odgoj djece i mladeži O.

5.4. Sagledavajući navedene okolnosti, koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir, ovo vijeće je zaključilo kako se jedino zamjenom odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu iz članka 15. ZSM-a, odgojnom mjerom upućivanja u odgojni zavod iz članka 16. ZSM-a, može ostvariti svrha izricanja maloljetničkih sankcija jer će se kroz tu mjeru pružiti zaštita, briga, pomoć i adekvatan nadzor nad ponašanjem maloljetnika, osigurat će mu se opća i stručna naobrazba, na koji način će se utjecati na njegov odgoj, razvijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti, a sve u cilju suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela, a što se nikako ne bi moglo ostvariti odgojnom mjerom pojačane brige i nadzora iz članka 11. ZSM-a. Ovo posebice kada se ima u vidu kako se prije izricanja odgojnih mjera maloljetni K. B. I. sukobljavao i s majkom i ocem, te da mu obitelj ne može pružiti potrebnu potporu, budući da je otac maloljetnika okupiram vlastitom bolešću (PTSP) koju ne liječi, a majka nema kontakata s maloljetnikom jer je nakon razvoda od oca zasnovala novu bračnu zajednicu. Stoga se u okvirima ovakve nepovoljne obiteljske situacije, ozbiljno dovodi u pitanje svrhovitost odgojne mjere pojačane brige i nadzora, za koju je ipak potrebna potpora obitelji maloljetnika,koja je u konkretnom slučaju izostala.

6. Slijedom toga valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, preinačiti pobijano rješenje u odluci o odgojnoj mjeri na način kako je to učinjeno u izreci ovog rješenja, s time da je u odnosu na izrečenu posebnu obvezu, pobijano rješenje ostalo neizmijenjeno. Ovaj je drugostupanjski sud ispitao pobijano rješenje i u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, te nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo kakvu povredu zakona, koja je propisana odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. Stoga je u suglasju s navedenim odlučeno kao u izreci, a prema članku 494.stavku 3. točki 3. ZKP/08.

Split, 9. studenog 2021.

Predsjednik vijeća za mladež:

Neven Cambj, v. r.