REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: 87 P-5643/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. P., OIB:.., S., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u S., protiv tuženice

R. K., OIB: … S., zastupane po punomoćniku

I. P., odvjetniku u S., radi isplate, i u pravnoj stvari tužiteljice R. K., OIB:…., S., zastupane po punomoćniku I.

P., odvjetniku u S., protiv tuženika S. P., OIB: …, S., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku

u S., radi utvrđenja ništetnosti, nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 1. listopada 2021. u nazočnosti stranaka i punomoćnika stranaka, 10. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Dužna je tuženica isplatiti tužitelju za neplaćene najamnine kunsku protuvrijednost prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate iznos od 99.400,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. studenog 2018. pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu neplaćene najamnine, više od dosuđenog pod I. izreke kojim se zahtijeva isplata zateznih kamata koje

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.10.2009. do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.11.2009. do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.12.2009. do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.1.2010. do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.2.2010. do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.3.2010. do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.4.2010. do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.5.2010. do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.6.2010. do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.7.2010. do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.8.2010. do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.9.2010. do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.10.2010. do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.11.2010. do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.12.2010. do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.1.2011. do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.2.2011.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.3.2011.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.4.2011.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.5.2011.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.6.2010.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.7.2011.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.8.2011.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.9.2011.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.10.2011.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.11.2011.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.12.2011.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.1.2012.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.2.2012.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.3.2012.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.4.2012.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.5.2012.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.6.2012.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.7.2012.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.8.2012.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.9.2012.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.10.2012.do

20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.11.2012.do

20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.12.2012.do

20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.1.2013.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.2.2013.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.3.2013.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.4.2013.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.5.2013.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.6.2013.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.7.2013.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.8.2013.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.9.2013.g. do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.10.2013.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.11.2013.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.12.2013.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.1.2014.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.2.2014.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.3.2014.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.4.2014.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.5.2014.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.6.2014.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.7.2014.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.8.2014.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.9.2014.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.10.2014.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.11.2014.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.12.2014.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.1.2015.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.2.2015.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.3.2015.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.4.2015.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.5.2015.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.6.2015.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.7.2015.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.8.2015.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.9.2015.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.10.2015.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.11.2015.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.12.2015.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.1.2016.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.2.2016.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.3.2016.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.4.2016.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.5.2016.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.6.2016.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.7.2016.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.8.2016.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.9.2016.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.10.2016.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.11.2016.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.12.2016.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.1.2017.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.2.2017.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.3.2017.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.4.2017.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.5.2017.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.6.2017.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.7.2017.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.8.2017.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.9.2017.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.10.2017.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.11.2017.do 20.11.2018.

- na iznos od 1.000,00 eura teku od 1.12.2017.do 20.11.2018.

- na iznos od 400,00 eura teku od 1.1.2018. do 20.11.2018.

III. Dužna je tuženica isplatiti tužitelju za korištenje stana na prvom katu zgrade u S., č.zem. 6338/5 ZU 17467, KO S., iznos od 60.756,00 kn,

sa zateznim kamatama koje

- na iznos od 6.075,60 kn teku od 1.2.2018. pa sve do isplate za veljaču 2018.

- na iznos od 6.075,60 kn teku od 1.3.2018. pa sve do isplate za ožujak 2018.

- na iznos od 6.075,60 kn teku od 1.4.2018. pa sve do isplate za travanj 2018.

- na iznos od 6.075,60 kn teku od 1.5.2018. pa sve do isplate za svibanj 2018.

- na iznos od 6.075,60 kn teku od 1.6.2018. pa sve do isplate za lipanj 2018.

- na iznos od 6.075,60 kn teku od 1.7.2018. pa sve do isplate za srpanj 2018.

- na iznos od 6.075,60 kn teku od 1.8.2018. pa sve do isplate za kolovoz 2018.

- na iznos od 6.075,60 kn teku od 1.9.2018. pa sve do isplate za rujan 2018.

- na iznos od 6.075,60 kn teku od 1.10.2018. pa sve do isplate za listopad 2018.

- na iznos od 6.075,60 kn teku od 1.11.2018. pa sve do isplate za studeni 2018. sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zahtjeva, više od dosuđenoga tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice R. K. koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o najmu u S., od 17.01.2009. godine i Raskid ugovora o najmu od 17.01.2009. zaključen između tužitelja i tuženika.”

V. Dužna je tuženica isplatiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 37.290,40 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijela zahtjeva za isplatu iznosa od 13.322,60 kuna, više od dosuđenoga, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

VI. Zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj S. P. je 28. studenog 2018. podnio sudu tužbu protiv tuženice R. K., radi isplate. Tužitelj navodi u tužbi da su, tužitelj kao vlasnik i najmodavac i tuženica kao najmoprimac, sklopili 17. siječnja 2009. ugovor o najmu stana na prvom katu zgrade u S., č.zem. 6338/5 Z.U. 17467 K.O. S..

Tužitelj i tuženica da su 17. siječnja 2018. sklopili raskid naprijed navedenog ugovora, pa da je tuženica predala tužitelju posjed predmetnog stana slobodan od svih njezinih stvari i svih osoba 19. studenog 2018. Tuženica da nije platila tužitelju najamninu za listopad, studeni i prosinac 2009. te za čitavu 2010., 2011., 2012., 2013., 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu do dana 17. siječnja 2018. Od 17. siječnja 2018. do predaje posjeda 19. studenog 2018. da je tuženica bez osnove koristila predmetni stan, pa je tužitelj morao podnijeti sudu i tužbu radi predaje posjeda pod poslovnim brojem P-1834/2018. Kako je tuženica u raskidu sve navedeno priznala, posebno u čl. 4., 10. i 11. te do podnošenja tužbe ništa nije platila predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica R. K., u odgovoru na tužbu od 9. travnja 2019. (list 19

spisa) poriče u cijelosti navode iz tužbe u odnosu na osnovu i u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare u odnosu na tužbeno traženje, obzirom da tražbine s osnova najamnine zastarijevaju za tri godine. Navodi da je ugovor o najmu između stranaka sklopljen 17. siječnja 2009. ništetan. U točki II. Ugovora da je valuta ispunjenja strana valuta – euro, što je protivno kogentnim odredbama iz čl. 22. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da je i raskid ugovora o najmu od 17. 1. 2009. ništetan, obzirom valuta ispunjenja nije kuna već euro. Predlaže odbiti tužbu.

2.1. Istim podneskom tuženica podnosi protutužbeni zahtjev kojim predlaže utvrditi ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o najmu od 17. siječnja 2009. i Raskid ugovora o najmu od 17. siječnja 2009. sklopljen između tužitelja i tuženika.

3. Sud je rješenjem poslovnog broja P-5643/2018 od 23. rujna 2019. spojio predmete poslovnog broja P-5643/2018 i predmet koji se vodi po protutužbi R. K. protiv S. P. poslovnog broja P-4370/2019 radi provođenja

jedinstvenog postupka.

4. Tijekom postupka tužitelj navodi kako je tuženica sve priznala u citiranom raskidu, ako je slučajno za dio obveze i nastupila zastara sukladno čl. 220. Zakona o obveznim odnosima, da se pisano priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare. Tužitelj da je protiv tuženice podnio kaznenu prijavu te je ista saslušana i u tom postupku u cijelosti priznala predmetno potraživanje. U razdoblju od veljače 2018. do studenog 2018. tuženica da je koristila stan bez ikakvog pravnog osnova.

5. Tuženica ističe da je predmetna pravna stvar, pravne naravi te je protutužbeni zahtjev prejudicijalno pitanje o kojemu sud treba odlučiti.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o najmu sklopljen između S. P. kao najmodavca i R. K. kao najmoprimca od 17.

siječnja 2009. (list 7-8), Raskid Ugovora o najmu od 17.01.2009.god. sklopljen između S. P. kao najmodavca i R. K. kao najmoprimca od

17. siječnja 2018. (list 9-10), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-2308/2018 od 6. svibnja 2019. (list 23-26), podatke Ministarstva, klasa: 410-23/21- 12/24, urbroj: 513-007-17-01/21-02, zaprimljene

31. svibnja 2021. (list 36), spis Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-1834/18, saslušao tužitelja S. P. i tuženicu R. K..

7. Tužitelj S. P. u iskazu navodi da je sa R. K. imao

sklopljen ugovor o najmu od 17. siječnja 2009. i to je ugovor koji je u spisu i na temelju kojeg je iznajmio cijeli stan u S., Dalje navodi da su R.

K., D. K. i djeca od tuženice navedeni u ugovoru s tim da je tuženica u ugovoru označena kao najmoprimac. Ugovoreni iznos najamnine da je bio 1.000,00 eura, s tim da on plaća režije. Ugovor je najprije sklopljen na jednu godinu te je na temelju toga ugovora po isteku i dalje nastavljen najam. Prvu godinu da je tuženica plaćala najamninu, tako da je dala 6.000,00 eura i 20.000,00 kn, a dalje, devet godina ništa nije plaćala.

7.1. Na upit suda, da li je pokretao kakav postupak radi naplate, tužitelj navodi da tada nije, da je istoj vjerovao na riječ, želio joj pomoći, jer ista ima sedmero djece, ali više nije bilo nikakve isplate. Pokrenuo je postupak za iseljenje i donijeta je presuda pod brojem P-1834/18 od 26. listopada 2018., a tuženica nakon toga izašla iz stana, misli, koncem 2018., ali je i dalje ostalo dugovanje. Nakon što mu je sud prikazuje na listu 9. i 10. spisa pisani raskid ugovora o najmu sklopljen između S. P. i R. K. od 17. siječnja 2018. navodi da je u raskidu ugovora kojega je tuženica potpisala, utvrđeno da ostaje za uplatu iznos od 99.400,00 eura u bruto iznosu.

7.2. Na upit punomoćnika tuženika, koliko je stan uvjetan za stanovanje i koliko je stara zgrada, tužitelj odgovara da je on uselio 1995. i da je to tada bila nova kuća, a oko uvjetnosti stana da ima i dva wc-a, stan je namješten, tuženica prije pregledala i pristala na sve.

8. Punomoćnik tužitelja navodi kako je Raskid od 17. siječnja 2018. napisala i donijela na potpis tužitelju sama tuženica.

9. Tuženica R. K., iskazuje da je sklopila ugovor o najmu sa tužiteljem S. P. i to je baš ugovor koji je u spisu. Prethodno da je

stanovala u S. u kući od 182m2, kojeg je plaćala 300 eura, na M., ali je morala iseliti jer su vlasnici prodali nekretninu, da je imala problema dok je našla stan, jer svi, čim su čuli da ima sedmero djece nisu htjeli sklapati ugovor, tako da je konačno sklopila ugovor i uselila u predmetni stan u … . , a da točno ne zna koliko ima kvadrata, ali vjerojatno je 120 m2. Sa njom i djecom da je uselila i njena majka D. K. te je ugovorena je najamnina od 1.000,00 eura mjesečno. Navodi da već u to vrijeme nije bila zaposlena, plaćala je toliko dugo koliko je mogla, kasnije da nije mogla više plaćati, a sa njenom obiteljskom i financijskom situacijom da je tužitelj bio upoznat. Nakon par mjeseci da je rekla da će odseliti, jer je to veliki iznos, a tužitelj ponudio da ostane u stanu koliko treba, dok ne sredi svoju financijsku situaciju. Dalje navodi da su 2018. g. sklopili ugovor o raskidu, nakon što ju je tužitelj više puta pozivao da napustim stan, a ona rekla u smislu da će napustiti stan kada nađe nešto drugo, pa kada je našla drugi stan, tada je iselila i sklopili su raskid ugovora o najmu. Prilikom sklapanja raskida ugovora o najmu, da nije imala taj prvi ugovor o najmu iz 2009. tako da je raskid sačinjen po tom prvom ugovoru, u raskidu iznos označen od 99.400,00 eura kao dugovanje, a ona da je to samo mogla potpisati.

9.1. Na upit suda da li je vršila kakvu isplatu po tom raskidu ugovora, navodi da nije bilo isplata.

9.2. Na upit punomoćnika tužitelja u pogledu pisanog raskida ugovora o najmu na listu 9. i 10. spisa, da li se na istome nalazi njen potpis, tuženica odgovara da jeste, a na daljnji upit, tko je sačinio tekst raskida ugovora o najmu, tuženica odgovara da je isti sačinila ona, a prethodno rekla da je to trebao sačiniti P..

9.3. Na upit punomoćnika tuženice, zašto je stavljen iznos od 99.400,00 eura, tuženica odgovara da je to tražio P. od nje i na temelju čega je sastavila raskid ugovora o najmu. Gospodin P. da je tražila da sačini raskid ugovora o najmu, ona nije imala taj prvi ugovor o najmu iz 2009., potom je P. donio u kuću taj ugovor, a na temelju tog ugovora iz 2009. ona da je napravila izračun tog iznosa.

10. Čitanjem Ugovora o najmu sklopljenog između S. P. kao najmodavca i R. K. kao najmoprimca od 17. siječnja 2009. proizlazi da je u čl. I. ugovoreno da najmodavac daje najmoprimcu stan u S., koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje , dnevnog boravka, hodnika, dva WC-a u ukupnoj površini od 120 m2, dalje čl. III. ugovorena najamnina 1.000,00 eura te određeno da se najamnina plaća jedan put mjesečno na ruke, najkasnije do 10-og u mjesecu. Daljnjim čitanjem čl. XII ugovora proizlazi da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme od jedne godine.

11. Čitanjem Raskida Ugovora o najmu od 17.01.2009.god, sklopljen između S. P. kao najmodavca i R. K. kao najmoprimca od 17.

siječnja 2018. proizlazi da su ugovorne stranke utvrdile pod 4. da ukupno utvrđena visina najamnine do tog dana iznosi 108.000 eura, a kad se odbije uplaćeni iznos da ostaje za uplatu 99.400 eura u bruto iznosu. Pod 5. je utvrđeno da se raskid Ugovora o najmu sklapa 17. siječnja 2018. a pod 1. je utvrđeno da se najmoprimac obvezuje u što je moguće kraćem roku izvršiti plaćanje zaostalih i neisplaćenih najamnina, a pod 11. se najmoprimac obvezuje nadoknaditi najamninu u punom iznosu do dana predaje stana najmodavcu.

12. Čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu u predmetu poslovnog broja P- 1834/18 proizlazi da se predmet vodio po tužbi tužitelja S. P., protiv

tužene R. K., radi predaje u posjed te je postupak dovršen donošenjem pravomoćne presude od 26. listopada 2018. kojom je presuđeno da je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužitelju posjed stana na prvom katu zgrade u S., oznake čest.zem. 6338/5 ZU 17467 KO S., slobodnog od svih njezinih stvari i osoba.

13. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći zasebno izvedene dokaze te ih dovodeći u međusobnu svezu, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje; ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, a tužbeni zahtjev tuženice – protutužiteljice neosnovan.

14. U postupku se, pa niti po strankama ne ukazuje dvojbenim:

- da je tužitelj vlasnik stana u S., na prvom katu, u ukupnoj površini od 120 m2,

- da su, tužitelj u svojstvu najmodavca i tuženica u svojstvu najmoprimca 17. siječnja 2009. sklopili Ugovor o najmu u pisanoj formi, na određeno vrijeme od jedne godine kojim najmodavac daje najmoprimcu stan u S., na prvom katu

u ukupnoj površini od 120 m2,

- da je Ugovorom o najmu od 17. siječnja 2009. ugovorena najamnina u iznosu od 1.000,00 eura te određeno da se najamnina plaća jedan put mjesečno na ruke, najkasnije do 10-og u mjesecu,

- da je po isteku roka od jedne godine ugovor o najmu dalje produljivan sukladno ugovorenom u čl. XIII. st. 3. Ugovora,

- da su, tužitelj u svojstvu najmodavca i tuženica u svojstvu najmoprimca, 17. siječnja 2018. sklopili, u pisanoj formi Raskid Ugovora o najmu od 17.01.2009.god. kojim su utvrdili da od ukupno utvrđene visine najamnine u iznosu od 108.000 eura ostaje za uplatu 99.400 eura u bruto iznosu te. se najmoprimac obvezuje nadoknaditi najamninu u punom iznosu do dana predaje stana najmodavcu,

- da je pravomoćnom presudom poslovnog broja P-1834/18 od 26. listopada 2018. tuženici R. K., naloženo predati tužitelju S. P. posjed

stana na prvom katu zgrade u S., slobodnog od svih njezinih stvari i

osoba,

- da je tuženica nakon sklapanja Raskida ugovora o najmu nastavila koristiti opisani stan,

- da je tuženica opisani stan predala u posjed tužitelju 19. studenog 2018.,

- da tuženica nije isplatila tužitelju iznos od 99.400 eura

- da tuženica nije plaćala naknadu tužitelju na ime korištenja opisanog stana u razdoblju od 17. siječnja 2018. do 19. studenog 2018.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženici za isplatu novčanog iznosa na ime neplaćene najamnine s osnova ugovora o najmu i raskida ugovora o najmu, zahtjev tužitelja prema tuženici za isplatu novčanog iznosa sa osnove naknade za korištenje tuđe stvari, odnosno stana u vlasništvu tužitelja, pa dalje i zahtjev tuženice–protutužiteljice za utvrđivanjem ništetnih ugovora o najmu i raskidu ugovora o najmu.

16. Spornim se ukazuje osnovanost tužiteljeve tražbine po osnovu i visini traženja te postojanje obilježja ništavosti predmetnog ugovora o najmu i raskida ugovora o najmu.

17. U odnosu na tužbeni zahtjev pod I. tužitelja i prigovora tuženice da su ugovor o najmu i raskid ugovora o najmu ništetni, koji prigovor sadržajno predstavlja i osnov protutužbenog zahtjeva utvrđenja ništetnosti kako slijedi;

18. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o najmu stanova („Narodne novine” broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, dalje: ZNS) je propisano da se Ugovorom o najmu stana obvezuje najmodavac predati stan za stanovanje najmoprimcu uz za to određenu najamninu.

18.1. Odredbom st. 2. istog članka ZNS-a je propisano da se ugovorom o najmu stana uređuju međusobni odnosi ugovornih strana.

18.2. Odredbom čl. 4. st. 2. ZNS-a je propisano da se ugovor o najmu stana sklapa u pisanom obliku.

18.3. Odredbom čl. 25. st. 1. ZNS-a je propisano: „Ugovor o najmu stana sklopljen na određeno vrijeme smatrat će se prešutno obnovljenim za isto vrijeme trajanja ako ni jedna ugovorna strana najmanje 30 dana prije isteka ugovorenog vremena ne obavijesti u pisanom obliku drugu ugovornu stranu da ne namjerava sklopiti ugovor na određeno vrijeme za daljnje razdoblje.”

18.4. Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) je propisano da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

18.5. Odredbom čl. 22. st. 2. ZOO-a je propisano da se u tom slučaju, ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja.

18.6. Odredbom čl. 22. st. 3. ZOO-a je propisano da se, ako novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti, njezino ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja.

19. U vrijeme sklapanja Ugovora o najmu od 17. siječnja 2009. i trajanja ugovora, na snazi su bile odredbe Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 153/09, 133/09, 145/10, 76/13, 52/21) koji u odredbi čl. 15. propisuje da su plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja te prijenosi deviznih sredstava između rezidenata te između rezidenata i nerezidenata u Republici Hrvatskoj dopušteni u slučajevima propisanima zakonom ili odlukom Hrvatske narodne banke.

20. Premda je je Ugovorom o najmu od 17. siječnja 2009. ugovorena obveza tuženice kao najmoprimca isplate mjesečne najamnine u iznosu od 1.000,00 eura, dakle, ugovoreno plaćanje u stranoj valuti, protivno važećim zakonskim propisima, ugovor zbog toga nije ništav, već se primjenjuje naprijed citirana odredba čl. 22. st. 3. ZOO-a te se ispunjenje takve novčane obveze može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju Hrvatske Narodne banke na dan isplate, kako je tužitelj i postavio u predmetnom tužbenom zahtjevu.

21. U tom smislu se upućuje na prihvaćenu sudsku praksu i iskazano stajalište u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovnog broja Rev 996/10-2 od 12. lipnja 2012: „Naime, budući da ugovorena novčana obveza protivno važećim zakonskim propisima (čl. 15. i 16. tada važećeg Zakona o deviznom poslovanju - „Narodne novine“, broj 96/03) glasi na plaćanje u stranoj valuti, njezino se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju Hrvatske Narodne banke na dan isplate (čl. 22. st. 3. ZOO), zajedno sa zateznom kamatom (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO), time da je o stopi zateznih kamata u ovom slučaju odlučeno u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP).”

22. Slijedom naprijed opisanog, tuženičin prigovor ništetnosti Ugovora o najmu od 17. siječnja 2009. je neosnovan.

23. U pogledu prigovora zastare u odnosu na tužbeno traženje, obzirom da tražbine s osnova najamnine zastarijevaju za tri godine, sud isti smatra neosnovanim.

24. Odredbom čl. 220. st. 1. ZOO-a je propisano da se pisano priznanje zastarjele obveze smatra odricanjem od zastare.

24.1.Odredbom čl. 229. ZOO-a je propisano da tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.

24.2. Odredbom čl. 240. st. 1. ZOO-a je propisano da se zastara prekida kad dužnik prizna dug.

24.3. Odredbom čl. 240. st. 2. ZOO-a je propisano da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

24.4. Odredbom čl. 245. st. 2. ZOO-a je propisano da zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja.

25. Tuženica se u svojstvu najmoprimca u Raskidu Ugovora o najmu, sklopljenim 17. siječnja 2018. obvezala platiti tužitelju iznos od 99.400 eura u bruto iznosu na ime neplaćene najamnine po Ugovora o najmu od 17.01.2009. potom obvezala u što je moguće kraćem roku izvršiti plaćanje zaostalih i neisplaćenih najamnina, a pod čl. 11. se najmoprimac obvezuje nadoknaditi najamninu u punom iznosu do dana predaje stana najmodavcu.

26. Sud primjećuje da nije po datumu određen dan do kada je tuženica u obvezi predati stan najmodavcu, ali isti je odrediv.

27. Naglasiti je da se ne radi o jednostranoj izjavi tuženice, već o o sporazumu ugovornih stranaka, koji po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o nagodbi u smislu odredbe čl. 150. st. 1. ZOO-a koja propisuje da ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze. U smislu odredbe čl. 151. st. 1. ZOO popuštanje se može sastojati, među ostalim, u djelomičnom ili potpunom priznavanju nekog od zahtjeva druge strane ili u odricanju od nekog svog zahtjeva; u uzimanju na sebe neke nove obveze; u smanjenju kamatne stope; u produljenju roka; u pristajanju na djelomične otplate; u davanju prava na odustatninu.

28. Imajući u vidu da je tuženica, nesporno, koristila stan tužitelja u razdoblju od siječnja 2009. do 17. siječnja 2018. u svojstvu najmodavca po ugovoru o najmu, da najamninu nije uopće plaćala počevši od listopada 2009. do sklapanja Raskida ugovora o najmu, da je prema Raskidu ugovora o najmu, dakle sporazumu s tužiteljem svoje dugovanje bila u obvezi podmiriti najkasnije do 19. studenog 2018. kao dana predaje stana tužitelju kao najmodavcu, čime je tuženici produžen rok podmirenja tražbine tužitelja, što dodatno jasno upućuje na sadržaj ugovora o nagodbi.

29. Sud smatra da je tuženičina obveza ugovorena u Raskidu ugovora o najmu predstavlja njenu izričitu i određeno iskazanu volju da tužitelju kao najmodavcu i vjerovniku priznaje postojeći dug na ime neisplaćene najamnine s osnove do tada izvršenog ugovora o najmu, naglašavajući da je u Raskidu ugovora o najmu naznačena pravna osnova tužiteljeve obveze, odnosno obveze tuženice.

30. Priznanjem dugovanja od strane tuženice u Raskidu ugovora o najmu dolazi je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 240. st. 1. ZOO, međutim, obzirom na postignuti sporazum stranaka da tuženica svoju obvezu u vezi plaćanja (zaostalih i neisplaćenih najamnina, odnosno obveze nadoknaditi najamninu u punom iznosu do predaje stana najmodavcu (bez naznake datuma, ali s utvrđenim danom u postupku 19. studenog 2018.) to nema osnove za primjenu odredbe čl. 245. st. 2. ZOO jer u konkretnom slučaju zastara nije počela teći iznova od priznanja budući da su se stranke ugovorom o Raskidu ugovora o najmu sporazumjele da tuženica podmiri tražbinu tužitelja najkasnije do predaje stana najmodavcu (tužitelju), pa je sukladno odredbi čl. čl. 215. st. 1. ZOO zastara počela teći 20. studenog 2018. Uputiti je u tom smislu na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazano u odluci poslovnog broja Revt-121/06 od 19. listopada 2006. da zastarni rok ne može početi teći prije dospijeća tražbine.

31. Kako zastarni rok od tri godine propisan odredbom čl. 229. ZOO-a počinje teći 20. studenog 2018. a tužitelj je predmetnu tužbu sudu podnio 29. studenog 2018. to nije nastupila zastara tražbine tužitelja.

32. Odredbom čl. 9. ZOO-a je propisano: „Sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje“.

32.1. Odredbom čl. 65.st.1. ZOO-a je propisano: „Na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je“, dok je stavkom 2. istog članka propisano: „Za ispunjenje obveze dužnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom.”

33. Kako je nesporna visina tužbenog zahtjeva u iznosu od 99.400,00 eura kao iznosa koji tuženica duguje tužitelju na ime neisplaćene najamnine te koji iznos je obvezna isplatiti tužitelju kao novčanu obvezu utvrđenu u Raskidu Ugovora o najmu, a isti nije isplatilo, to je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu kojim se od tuženice zahtijeva isplata kunske protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke iznosa od 99.400,00 eura primjenjujući odredbu čl. 22. st. 3. ZOO-a.

33.1. Na dosuđeni iznos tuženica je temeljem odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a obvezna tužitelju platiti i zatezne kamate od 20. studenog 2018. kao ugovorenog roka dospijeća plaćanja novčane obveze pa do isplate.

33.2. Slijedom naprijed opisanog i utvrđenog odlučeno je kao u izreci pod I.

33.3. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu neplaćene najamnine, više od dosuđenoga, u vidu zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose od po 1.000,00 eura počevši od 1. listopada 2009., isti je sukladno naprijed opisanim utvrđenjima neosnovan i u tom dijelu odbijen te odlučeno kao u izreci pod II. 34. U pogledu tužbenog zahtjeva u tužbi označenog pod 2. kako slijedi;

35. Predmet spora u tom dijelu je zahtjev tužitelja prema tuženici isplatiti zatraženi novčani iznos sa osnove naknade za korištenje tuđe stvari, odnosno korištenje stana u vlasništvu tužitelja.

36.1. Odredbom članka 30. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) je propisano da vlasnik ima pravo posjedovanja, uporabe i korištenja svoje stvari.

36.2. Odredbom članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) je propisano da, kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

37. Osnovanost tužiteljeve tražbine sa osnova naknade zbog uporabe tuđe stvari u svoju korist se potvrđuje svojstvom tužitelja kao vlasnika predmetnog stana koji bi uporabila tuženica u razdoblju od 17. siječnja 2018. do 19. studenog 2018. što se niti tuženica ne dovodi u dvojbu.

38. Korist, koju je tuženica imala zbog korištenja stana u vlasništvu tužitelja u naprijed opisanom razdoblju se utvrđuje u visini najamnine stana koju bi inače tuženica plaćala za korištenje, odnosno najam stana da se nalazio u tom razdoblju u ugovornom odnosu sa tužiteljem.

39. Visina najamnine određuje se u nominalnom iznosu, onako kako bi najamnina dospijevala mjesečno tijekom cijelog razdoblja korištenja

40. Sud, uzimajući u obzir podatke Ministarstva od

31. svibnja 2021. o evidentiranim prijavama najma/zakupa za stambene prostore na lokaciji u S., utvrđuje prosječnu cijenu najamnine u iznosu od u

mjesečnom iznosu od 50,63 kn po m2, pa dalje u ukupnom iznosu od 6.075,60 kn za stan površine 120 m2.

41. Navod tužitelja iz podneska od 9. srpnja 2021. u odnosu na prosječni iznos od 6.075,60 kn, da je tužiteljica s obitelji potrošila puno više od kao razlike od ugovorene najamnine i prosječnog iznosa, jer je u stanu živjela s majkom i sedmero djece te da su ostavili oštećenja, sud nije prihvatio kao osnovan prigovor koji otklanja utvrđenje suda o visini najamnine u ukupnom iznosu od 6.075,60 kn za stan površine 120 m2.

42. U tom smislu sud ukazuje na primjenu odredbe čl. 219. ZPP-a koja propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dalje ukazuje na odredbu čl. 221.a ZPP-a koja propisuje da, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

43. Tužitelj u iskazu navodi da je ugovoreni iznos najamnine bio 1.000,00 eura, s tim da on plaća režije, dok u podnesku navodi da su u ugovorenu najamninu uključeni režijski i ostali troškovi koje je plaćao. Dalje, tijekom postupka ne obrazlaže, niti postavlja zahtjev za utvrđivanje štete koju samo navodi u podnesku od 9. srpnja 2021., zbog čega sud prigovor tužitelja smatra neosnovanim.

44. U tom smislu, niti prigovori tuženice tijekom postupka kojima ukazuje na iznos od 350,00 eura mjesečno, kao neobrazložen nije osnovan.

45. Zaključno, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud utvrđuje da ne postoji pravna osnova korištenja predmetnog stana na strani tuženice R. K.,

to proizlazi da je ista bez valjane pravne osnove koristila predmetni stan u vlasništvu tužitelja u razdoblju od 17. siječnja 2018. do 19. studenog 2018. što predstavlja uporabu tuđe stvari u svoju korist, koju regulira naprijed citirana odredba čl. 1120. ZOO-a. Korištenje tužiteljevog stana bez plaćanja naknade smatra se stjecanjem bez osnove te je tuženica koja je koristila stan u svoju korist u obvezi platiti tužitelju naknadu u visini visini najamnine koju bi inače za takvo korištenje stana platila u iznosu mjesečne najamnine od 6.075,60 kn te ukupnom iznosu od 60.756,00 kn, zbog čega se tužbeni zahtjev tužitelja s opisane osnove i u utvrđenom iznosu naknade za korištenje stana smatra osnovanim

46. Na dosuđene iznose tuženik je temeljem odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a obvezna tužitelju platiti i zatezne kamate, i to, kako su iste i zatražene tj. od dospijeća nastanka pojedinih mjesečnih obveza pa do isplate.

47. U preostalom dijelu tužiteljeva traženja u visini razlike protuvrijednosti od 1.000,00 eura i dosuđenog iznosa od 6.075,60 kn i zateznih kamata na pojedinačne iznose, zahtjev tužitelja je neosnovan.

48. Slijedom naprijed opisanog i utvrđenog odlučeno je kao u izreci pod III. 49. U pogledu protutužbenog zahtjeva tuženice-protutužiteljice R. K. radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o najmu sklopljenog između S. P.

kao najmodavca i R. K. kao najmoprimca od 17. siječnja 2009. i Raskida

Ugovora o najmu od 17.01.2009.god. sklopljen između S. P. kao najmodavca i R. K. kao najmoprimca od 17. siječnja 2018. kako slijedi;

50. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

51. Odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a je propisano: „Kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.”

52. Sud je stajališta, kako je istaknuto naprijed u obrazloženju da predmetni ugovor o najmu nije ništetan te se na razloge tog stajališta upućuje na obrazloženje pod točkama 17-22, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

53. U pogledu predmetnog Raskida Ugovora o najmu, naglasiti je da se isti pravno temelji na opisanom Ugovoru o najmu, koji nije ništav s osnove na koju se poziva tuženica-protutužiteljica, jer isti nije protivan prisilnim propisima niti ima za predmet nedopuštenu činidbu, to je stoga valjan u cijelosti i Raskid Ugovora o najmu.

54. Slijedom naprijed opisanog i utvrđenog je protutužbeni zahtjev tuženice– protutužiteljice odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u izreci pod IV.

55. Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. ZPP-a, odlučujući po specificiranom zahtjevu punomoćnika tužitelja i tuženika uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji, naglašavajući da punomoćnik tuženice nije u spis na ročištu glavne rasprave dostavio popis troška, međutim u podnesku kojim odgovara na tužbu i postavlja protutužbu je specificirani zahtjev za naknadu troška.

55.1. Tužitelj-protutuženik je u pogledu osnove i visine zahtjeva, uspio u postupku po tužbi i protutužbi u ukupnom omjeru od 90%, a tuženica-protutužiteljica u omjeru od 10%. Kada se oduzme postotak uspjeha tuženika od postotka uspjeha tužitelja dobije se iznos od 80%.

55.2. Tužitelju se obzirom na vrijednost predmeta spora i uspjeh u cijelosti u parnici, priznaje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 500 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), zastupanja na ročištu od 27.6.2019. u iznosu od 500 bodova (Tbr.9.t.1.Tarife), na ročištu od 14.4.2021. u iznosu od 500 bodova (Tbr.9.t.1.Tarife), na ročištu od 6.7.2021. u iznosu od 250 bodova (Tbr.9.t.2.Tarife), na ročištu od 1.10.2021. u iznosu od 500 bodova (Tbr.9.t.1.Tarife), sastava obrazloženog podneska od 5.11.2019. u iznosu od 500 bodova (Tbr.8.t.1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 9.7.2021. u iznosu od 500 bodova (Tbr.8.t.1. Tarife), što ukupno predstavlja 3250 bodova. Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od 32.500,00 kuna koji se uvećava za 25% na ime pripadajućeg PDV-a (8.125,00 kuna) što čini ukupan iznos od 40.625,00 kuna kao trošak zastupanja. Ovome iznosu pridodan je iznos od 1.238,00 kuna na ime sudske pristojbe za tužbu i 4.750,00 kuna na ime sudske pristojbe za presudu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama, tako da ukupni parnični trošak tužiteljice iznosi 46.613,00 kuna.

55.3. Tužitelju-protutuženiku nije priznat trošak zahtjeva za zastupanje na ročištu dana 6.7.2021. u zatraženom iznosu, budući se na istom raspravljalo samo o postupovnim stvarima te je priznat zahtjev u iznosu od 250 bodova kako je naprijed obrazloženo. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude, obzirom na to da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka jer tužitelj presudu može preuzeti u neposredno u sudu sukladno odredbi čl. 335. ZPP-a.

55.4. Od ukupnog iznosa troškova postupka, tužitelju je priznat postotak od 80% tog iznosa, što čini iznos od 37.290,40 kn koji iznos je tuženica dužna isplatiti tužitelju. Tužitelju na dosuđeni iznos troška pripada i zatražena zatezna kamata sukladno čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj:112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a koja teče od dana donošenja presude.

55.5. U preostalom dijelu zahtjeva u iznosu od 13.322,60 kn, više od priznatog, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška je odbijen kao neosnovan. 55.6. Slijedom opisanog i utvrđenog odlučeno je kao u izreci pod V.

56. Uzimajući u obzir naprijed opisana utvrđenja, zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška je neosnovan te je kao takav odbijen i odlučeno kao u izreci pod VI. U Splitu, 8. studenog 2021.

S U D A C

Daniel Ban, v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

punomoćniku tužitelja,

punomoćniku tuženika,

u spis.