P-2930-19-26

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz S., O.: …, zastupan po

odvjetnicima iz O. društva J. & partneri d.o.o. iz S., protiv tuženika

R. A. d.d, Z., O.: …,

zastupano po pun. J. G., odvj. u O. G. i G., Z., radi

utvrđenja i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. rujna 2021. u nazočnosti zamjenika pun. tužitelja I. R., odvjetničkog vježbenika u O. J. & partneri i zamjenika punomoćnika tuženika Đ. B., odvjetnika u S., a objavljenog dana 8. studenog 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati iznos od 14.160,89 kuna, uvećan za zakonske zatezne kamate koje na iznos od:

- 56,46 kn teku od 3.12.2008.,

- 12,46 kn teku od 6.1.2009., -

74,46 kn teku od 5.2.2009.,

- 83,46 kn teku od 4.3.2009.

- 86,46 kn teku od 3.4.2009.,

- 84,46 kn teku od 5.5.2009.,

- 87,46 kn teku od 5.6.2009.,

- 68,26 kn teku od 8.7.2009.,

- 60,46 kn teku od 8.7.2009.,

- 60,46 kn teku od 3.9.2009.,

- 62,96 kn teku od 3.9.2009.,

- 62,96 kn teku od 6.12.2009.,

- 82,96 kn teku od 6.12.2009.,

- 82,96 kn teku od 3.2.2010.,

- 102,96 kn teku od 3.2.2010.,

- 102,96 kn teku od 7.4.2010.,

- 115,46 kn teku od 7.5.2010.,

- 113,46 kn teku od 20.5.2010.,

- 305,46 kn teku od 27.6.2010.,

P-2930-19-26

- 152,96 kn teku od 27.6.2010.,

- 152,96 kn teku od 24.7.2010.,

- 187,96 kn teku od 24.7.2010.,

- 187,96 kn teku od 12.10.2010.,

- 184,96 kn teku od 12.10.2010.,

- 184,96 kn teku od 18.12.2010.,

- 245,66 kn teku od 15.1.2011., -

289,86 kn teku od 22.2.2011., -

273,46 kn teku od 18.3.2011., -

274,96 kn teku od 20.4.2011., -

262,46 kn teku od 18.5.2011., -

266,46 kn teku od 28.6.2011., -

361,46 kn teku od 21.7.2011., -

347,96 kn teku od 23.8.2011., -

422,46 kn teku od 22.9.2011.,

- 388,36 kn teku od 25.10.2011.,

- 349,46 kn teku od 13.11.2011.,

- 315,96 kn teku od 17.12.2011.,

- 329,21 kn teku od 17.1.2012., -

348,96 kn teku od 18.2.2012., -

365,46 kn teku od 21.3.2012.,

- 367,46 kn teku od 20.4.2011.

- 357,66 kn teku od 23.5.2012.,

- 365,46 kn teku od 28.6.2012.,

- 370,61 kn teku od 25.7.2012.,

- 365,46 kn teku od 21.8.2012.,

- 344,96 kn teku od 21.9.2012.,

- 337,41 kn teku od 25.10.2012.,

- 323,96 kn teku od 24.11.2012.,

- 339,86 kn teku od 22.12.2012.,

- 355,46 kn teku od 22.1.2013., -

332,91 kn teku od 21.2.2013., -

313,46 kn teku od 22.3.2013., -

336,96 kn teku od 18.4.2013., -

339,46 kn teku od 29.5.2013., -

327,96 kn teku od 29.6.2013., -

304,46 kn teku od 20.8.2013., -

306,46 kn teku od 20.8.2013.,

- 306,46 kn teku od 18.10.2013.,

- 331,96 kn teku od 18.10.2013.,

- 331,96 kn teku od 20.11.2013.,

- 338,67 kn teku od 20.11.2013.,

pa do isplate, od 3. prosinca 2008. g. do 31. srpnja 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

P-2930-19-26

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 12.750,00 kn sa zateznom kamatom od 8. studenog 2021. pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je tužitelj 5. listopada 2006. s tuženikom sklopio ugovor broj … solemiziran od strane javnog bilježnika J. M.

Š. broj O.-825/06 temeljem kojeg mu je odobren kredit za kupnju vozila u iznosu od 12.976,00 CHF, isplaćen u kunama prema srednjem tečaju tuženika. Navedenim ugovorom da je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, te visina kamatne stope u iznosu od 6,50 posto godišnje, i to promjenjiva, na način da ovisi o jednostranoj odluci banke, bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se mijenjati. Time da je tuženik ugradio u ugovor nepoštenu i ništetnu odredbu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, o kojoj se prije zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik da je tako postupao suprotno odredbama Zakona o zaštititi potrošača, Zakona o obveznim odnosima te načelu savjesnosti i poštenja, kao i protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP. Trgovački sud u Zagrebu da je u predmetu P1401/12 4. srpnja 2013. donio odluku kojom je utvrdio protupravno postupanje tuženika. VTS RH da je 13. lipnja 2014. odlučujući po žalbi tuženika, presudom broj Pž-7129/13 u točki II potvrdio navedenu presudu TS u Zagrebu kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time i prava tužitelja, time što je koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena kamatna stopa koja se tijekom trajanja ugovorne obveze mijenjala u skladu s jednostranom odlukom Banke. Nadalje, VTS RH da je presudom broj Pž-6632/2017 od 14.6.2018. potvrdio presudu TS u Zagrebu broj P-1401/12 kojom se potvrđuje da je tuženik u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, zaključujući ugovore o kreditu koristeći se ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da se prije zaključenja ugovora potrošači od strane trgovca nisu informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je kao naprijed navedeno, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime se postupalo suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Tužitelj je za potrebe podnošenja predmetne tužbe dao izraditi nalaz i mišljenje vještaka financijske struke radi utvrđenja razlike između ugovorenih i neosnovano naplaćenih kamatnih stopa, te neosnovano naplaćenog iznosa temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pa sukladno tom nalazu i mišljenju potražuje iznos od 14.093,78 kn s zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos teku od 31.10.2008. do 31.10.2013.

2. Podneskom od 8. srpnja 2021. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka mr.sc. S. L., dipl. oecc. od 9. lipnja 2021., koji je vještačio u predmetnom postupku.

P-2930-19-26

3.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe se kako tužitelj svoj zahtjev zasniva na presudama VTS RH Pž- 7129/2013 i Pž-6632/17 donesenim u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, u kojemu se pravna zaštita pruža na apstraktnoj razini. U postupcima na koje se tužitelj poziva sudovi su ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača na apstraktnoj razini, a nisu izvodili dokaze na okolnosti jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Predmetni ugovor o kreditu tužitelj da je zaključio radi kupnje vozila, a ne radi rješenja stambenog pitanja, pa se odluke na koje se poziva ne mogu primjenjivati na njega. Ističe se da su odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo. Nadalje, da odredbe o valutnoj klauzuli nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja te da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelju da je prilikom zaključenja kredita uručen okvirni oplatni plan s iznosom anuiteta izraženim u CHF te da su mu obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, na koji je tužitelj pristao. Institut valutne klauzule da je uveden kao posljedica dugogodišnjih negativnih iskustava vezanih uz inflaciju i deprecijaciju nekadašnje nacionalne valute, zbog čega je taj institut brzo postao opće prihvaćen od banaka i potrošača. Nije bilo naznaka na svjetskom i domaćem tržištu koje bi ukazivale na okolnosti koje bi izgledno utjecale na tečaj CHF prema kuni, odnosno da tuženik nije znao niti mogao znati za te okolnosti, niti ih je uskratio tužitelju prilikom sklapanja ugovora. Dakle, tuženik da je tužitelju prije zaključenja ugovora dao sve potrebne informacije temeljem kojih je mogao donijeti informiranu odluku, a uz to da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, tj. da je tužitelj time potvrdio kako mu je ugovor jasan i razumljiv. U ovom postupku da je potrebno utvrditi savjesnost tužitelja, s obzirom da tuženik smatra kako su odredbe ugovora jasne , lako razumljive i uočljive. Također, tuženik tvrdi da se o ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo , odnosno da je tužitelj mogao birati između ugovara u valutnoj klauzuli u CHF ili EUR, ili bez valutne klauzule. Jednako tako, tuženik smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, te da u tom slučaju nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost, te tužitelj mora dokazati da promjene kamatne stope nisu bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da mu je nastala šteta. Tuženik da je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u članku 9. predmetnog ugovora. Tržišni parametri koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa za auto kredit u CHF da su šest mjesečnih Libor-a za CHF, tri godišnje premije rizika za hrvatsko tržište te šest mjesečni trošak regulacije izračunat za obveznu pričuvu banaka koja se mora održavati na računu HNB. Tuženik da je koristio navedene parametre budući u ukupnim financijskim izvorima značajan dio zauzimaju strani izvori financiranja. Sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, tužitelj da je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni, pa je trebao očekivati da će do toga i doći. Uz navedeno tuženik je prigovorio visini tužbenog zahtjeva te istakao prigovor zastare

4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom financijsko- računovodstvenog vještačenja vještaka M. Z. od 11.10.2018.(za potrebe i po nalogu tužitelja), otplatnog plana od 9.10.2006., U. o kreditu od 5.10.2006., ovjerenog kod javnog bilježnika J. M. Š. broj O. -825/06, otplatnog plana od 1.10.2018., prijepisa knjigovodstvene kartice od 5.2.2015., zahtjeva za kredit od

P-2930-19-26

5.10.2006., promotivnih uvjeta tuženika za odobravanje kredita građanima za kupnju novih skutera, motocikala i četverokotača, te vještačenjem po vještaku financijske struke S. L., mr.sc. dipl. oecc.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6.Među strankama nije sporno da su zaključile ugovor o kreditu broj … od 5. listopada 2006. za kupnju vozila, prema kojemu je tužitelju kao

korisniku kredita isplaćen iznos od 12.976,00 CHF. Nadalje, nije sporno da je ugovorena kamata u iznosu od 6,50% godišnje koja se trebala mijenjati u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora, te da je ugovoren otplatni rok od 84 mjeseca.

7.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li tuženik dužan isplatiti tužitelju razliku više isplaćenih kamata za utuženo razdoblje od listopada 2008. do studenog 2013. , te je li dužan isplatiti mu preplatu s osnova ništetne valutne klauzule za isto razdoblje, tj. za vrijeme trajanja kredita.

8.Sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

9.Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

10.Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

11.Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

P-2930-19-26

12.Sukladno odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

13.Sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

14.Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci tuženika, odnosno vezivanje iste uz valutnu klauzulu, uslijed čega je došlo do povećanja kamatne stope i mjesečnih anuiteta, ništetne. Također, da je ništetna i ugovorena valutna klauzula iz istih razloga.

15.Sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZPP). Ugovorena redovna kamata stopa sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO i čl. 272. ZOO.

16.Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika, pri čemu se pobliže ne navodi što obuhvaća promjenu tržišnih uvjeta, te nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

17.Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.

18.Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

19.Navedene odredbe predmetnog ugovora koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju

P-2930-19-26

neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju nisu objašnjeni razlozi promjene kamatne stope, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, te tužitelju kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku.

20.Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe kojima je propisana promjenjivost kamatne stope ništetne.

21.Za napomenuti je kako je i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

22.Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate prilikom kredita zbog ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

23.Što se tiče valutne klauzule tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudu Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje

P-2930-19-26

shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr. ) . Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ( valutna klauzula ) a o tome se nije pojedinačno pregovaralo. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev iz točke 1. je trebalo usvojiti.

24.Radi utvrđenja razlike između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i iznosa redovnih kamata koje su tužitelju naplaćene, kao i radi utvrđenja pretplate razlike temeljem nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli za utuženo razdoblje izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo dipl. oec. S. L..

25.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da je prema ugovoru o kreditu kojeg su stranke zaključile 5. listopada 2006. tužitelju kao korisniku kredita isplaćen iznos od 60.239,64 kn 9. listopada 2006., odnosno protuvrijednost iznosa od 12.976,00 CHF pri čemu je srednji tečaj CHF iznosio 4,642389 kn, te da prvi mjesečni anuitet uz ugovorenu kamatnu stopu od 6,50 % dospijeva 30.11.2006. Prema nalazu vještaka, tuženik je uzimajući promjenjive kamatne stope i tekući tečaj na dan dospijeća svakog anuiteta obračunao ukupne dospjele obveze po anuitetima u razdoblju od 9.10.2006. do 31.10.2013. u iznosu od 16.513,71 CHF ili protuvrijednost dobivenu korištenjem tekućeg tečaja na dan dospijeća svakog anuiteta u iznosu od 88.513,24 kn. Obračunati iznos anuiteta u razdoblju od 9.10.2006. do 31.10.2013. uz primjenu fiksne kamatne stope da je iznosio 16.185,95 CHF ili protuvrijednost računajući po fiksiranom tečaju 1CHF=4,642389 kn od 75.141,52 kn. Vještak je u rekapitulaciji ukupnih pretplata u razdoblju obračuna od 9.10.2006. do 31.10.2013. iskazao u tablici broj 3 i ona iznosi 14.160,89 kn, a dobivena je iz razlike između uplata koje je izvršio korisnik kredita prema obračunima banke (promjenjiva kamatna stopa i tekući tečaj na dan dospijeća svakog anuiteta) i obračuna tih obraza uz primjenu fiksnih kamatnih stopa i fiksnog tečaja korištenog na dan isplate kredita. Od ukupnog iznosa pretplate, iznos od 1.814,40 kn odnosi se na pretplatu razlika između anuiteta obračunatih po promjenjivim kamatama i anuiteta obračunatih po fiksnim kamatama, pri čemu je vještak prikaz datuma dospijeća prikazao u prilogu III, stupac 5, dok se iznos od 12.346,48 kn odnosi na razliku

P-2930-19-26

između iznosa dobivenih po promjenjivom tečaju CHF na dan uplate svakog anuiteta i istog obračuna po fiksnom tečaju 1CHF=4,642389 kn, a pojedinačni prikaz datuma dospijeća naveden je u stupcu 6, priloga III.

26.Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka mr.sc. dipl. oecc. S. L., budući je isti brižljivo analizirao priležeću dokaznu građu te izračun pretplate kamata i pretplate s osnova ništetne valutne klauzule za vrijeme trajanja kredita, izvršio sukladno pravilima struke. Tumačenje ugovornih odredbi i njihov utjecaj na dinamiku i način isplate nije zadatak vještaka već suda, dok je vještak temeljem podataka dostavljenih od strane tuženika izvršio matematički izračun, te tabelarno prikazao iznose koje je tužitelj po oba utužena osnova više platio tuženiku.

27.Što se materijalnopravnog prigovora zastare tiče, u konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za utvrđenje ništetnih odredbi ugovora o kreditu i zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove, tj. zahtjevu za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćen po osnovi ništetnih odredbi. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti može se postaviti u svako doba jer ne zastarijeva. Zahtjev za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćene po osnovi ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 371. ZOO, 53/91, te čl. 230. ZOO/05).

28.Prema odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je čl. 241. ZOOa propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarivanja tražbine.

29.Odredba čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a prema odredbi st. 3 istog čl. kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kad je spor završen ili okončan na neki drugi način.

30.Prema stajalištu VSRH izraženom u odluci Rev-2245/17-2 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe. Kolektivna tužba u tzv. franak podnesena je 7.6. 2019. te prekida tijek zastare, a okončanjem spora pred VTSRH donošenjem odluke Pž-7129/13 13. 6. 2014. zastara počinje teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Kako je predmetna tužba podnesena 12. 6. 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnova ne predviđa posebni zastarni rok pa se primjenjuje odredba čl. 224. ZOO-a koja propisuje 5 godišnji zastarni rok, te imajući u vidu datum donošenja odluke Pž-7129/13, proizlazi da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka uslijed čega je zastarni prigovor odbijen kao neosnovan. Što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužitelja zastarijeva 2023.

31.Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje predmetnog postupka s obzirom da je kredit isplaćen, po mišljenju ovog suda isplatom kredita ili zamjenom kredita novim stranka nije izgubila pravni interes za

P-2930-19-26

utvrđenje ništetnosti, osim u slučajevima propisanim odredbom čl. 326. st. 2. ZOO-a, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Kako je naprijed navedeno, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka je stranka dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, radi čega je u konkretnom slučaju primijeniti stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

32.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

33.Sud nije smatrao potrebnim izvoditi dokaze saslušanjem tužitelja, zaposlenika tuženika i Javnog bilježnika, iz razloga što u niti jednom postupku vođenim pred ovim sudom po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, saslušanjem stranaka nisu utvrđene činjenice bitne za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari.

34.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, sastav podnesak od 28.1.2021, 7.7.2021 i 27.8.2021. te zastupanje na ročištima održanim dana 12.02.2021., 31.3.2021. te 7.9.2021. po 1.000,00 kn što ukupno iznosi 7.000,00 kn. Na ovaj iznos tužiteljima je priznat PDV u visini od 1.750,00 kn, te tužitelju pripada trošak tužbe u iznosu od 1.000,00 kn i trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 12.750.00 kn.

U Splitu, 8. studenog 2021.

S U D A C

Vica Roščić v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis