Poslovni broj: 105-Pn-994/18-42

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista Dubravke Romac, u pravnoj stvari tužiteljice A. O. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. R., odvjetnica iz P., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u O. d. G.&P. iz Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. rujna 2021. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Ž. L., odvjetnice iz Z., i punomoćnika tuženika D. B., dana 08. studenog 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.122,15 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

-na iznos od 5.000,00 kuna od 30. ožujka 2018. godine do isplate,

-na iznos od 50,00 kuna od 24. siječnja 2016. godine do isplate,

-na iznos od 25,00 kuna od 29. siječnja 2016. godine do isplate,

-na iznos od 47,15 kuna od 17. ožujka 2016. godine do isplate,

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje od tuženika iznos od 40.257,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

-na iznos od 40.000,00 kuna od 30. ožujka 2018. godine do isplate,

-na iznos od 107,25 kuna od 25. siječnja 2016. godine do isplate,

-na iznos od 150,00 kuna od 16. kolovoza 2016. godine do isplate.

III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 9.687,17 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. studenog 2021. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u cijelosti, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.162,83 kuna sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 30.03.2018. godine podnijela tužbu pred ovim sudom radi naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 45.379,40 kn. Iz navoda u tužbi proizlazi da je dana 24.01.2016.g. tužiteljica u svojstvu suvozačice stradala u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika. Kako je imenovana u predmetnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede uslijed kojih je imala velike bolove u vratnoj kralješnici, ramenom pojasu, pečenje u desnoj podlaktici uz konstantnu vrtoglavicu, to imenovana smatra da ostvaruje pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje s osnova fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti, kao i naknadu imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege i troškova liječenja obzirom je imala trošak liječenja u KBC Sestre Milosrdnice u iznosu od 75,00 kn te u vidu kupnje Schanzovog ovratnika u iznosu od 107,25 kuna, kao i dodatnu imovinsku štetu u vidu troškova liječenja za neurološke preglede u iznosu od 150,00 kn i RTG nalaze u iznosu od 47,15 kn. Kako je ona tuženiku podnijela odštetni zahtjev koji je on neopravdano odbio, to tužiteljica potražuje ovom tužbom naknadu štete od 45.379,40 kn, sa pripadajućom kamatom tekućom od 30.03.2018.g., kao dana podnošenja tužbe, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, s time da sa naslova fizičkih bolova potražuje iznos od 15.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 15.000,00 kn, s naslova pretrpljenog straha iznos od 10.000,00 kn, te iznos od 5.000,00 kn s naslova naruženja, dok s naslova imovinske štete za trošak liječenja potražuje iznos od 379,40 kn sa kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako to proizlazi iz tužbe do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava pasivnu legitimaciju da tužiteljici naknadi štetu jer je njezino postupanje protivno svrsi i cilju naknade štete budući da imenovana dostavom dokumentacije za koju zna da nije u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja pokušava ostvariti naknadu koja joj ne pripada, a u spis dostavlja dokumentaciju koja nije potpisana od strane liječnika psihijatra koji su jedini ovlašteni postavljati dijagnoze. Osporava i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva i osporava da bi tužiteljica u prometnoj nezgodi zadobila tjelesnu ozljedu u sudskomedicinskom smislu jer dijagnoza u medicinskoj dokumentaciji nije objektivizirana niti medicinski potvrđena te je dana isključivo na temelju subjektivnog kazivanja tužiteljice o bolnosti. Osporava i uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda opisanih u tužbi budući je udarac bio toliko slab da tužiteljica nije mogla u medicinskom smislu zadobiti ozljede, slijedom čega predlaže kombinirano sudskomedicinsko-prometno vještačenje i uvid u fotografije oštećenja vozila i izvid štete jer iste dokazuju da nije došlo do promjene brzine koja bi uzrokovala ozljedu. Osporava osnovanost zahtjeva koji se odnose na troškove privatnih liječenja jer zdravstveno stanje tužiteljice nije bilo ugroženo, kao i tijek zakonske zatezne kamate te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku izvješća o prometnoj nezgodi (list 6 spisa), prijavu ozljede (list 7 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list 8-12 spisa), preslike računa za troškove liječenja (list 13-17 spisa), izvid štete i fotografije oštećenja vozila (list 37-39 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno je kombinirano prometno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima Z. I., ing. i

J. Š., vještaku sudske medicine koji su dana 05.02.2019.g., odnosno

13.03.2019.g. dostavili sudu pisani nalaz i mišljenje, a ujedno je provedeno i saslušanje vještaka J. Š. radi otklanjanja prigovora koji je istaknula tužiteljica. Također je provedeno također medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, dr. Ž. R., kirurgu koji je dana 23.06.2020.g. dostavio pisani nalaz i mišljenje, kao i pisano očitovanje dana 25.01.2021.g. radi otklanjanja prigovora koje su istaknule stranke. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u manjem dijelu osnovan.

4. Prvotno valja istaknuti da je sud ocijenio kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istaknuo tuženik obzirom da tuženik do okončanja postupka nije osporio činjenicu da je za nastanak štetnog događaja kriv vozač G. M. koji je upravljao osobnim vozilom VW Passat oznake ZG …C, a koje

je vozilo na dan štetnog događaja 24.01.2016.g. bilo osigurano kod tuženika i koja je činjenica također razvidna iz preslike izvješća o prometnoj nezgodi i koju činjenicu tuženik nije niti osporio do okončanja ovog postupka. Također se ističe da je tuženik svoj prigovor promašene pasivne legitimacije temeljio na tvrdnji da nije pasivno legitimiran da tužiteljici naknadi štetu jer je njezino postupanje protivno svrsi i cilju naknade štete budući da imenovana dostavom dokumentacije za koju zna da nije u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja pokušava ostvariti naknadu koja joj ne pripada, no koja možebitna okolnost nije od utjecaja na tužiteljica utuži osiguravajuće društvo kod kojeg je bilo osigurano na dan štetnog događaja vozilo koje je odgovorno za nastanak štetnog događaja, slijedom čega je sud u cijelosti otklonio tuženikov prigovor kao promašen.

5. Obzirom da je među strankama sporna uzročno-posljedična veza između štete i štetnog događaja, odnosno da li je tužiteljica zadobila u štetnom događaju tjelesnu ozljedu opisanu u medicinskoj dokumentaciji, sud je proveo prometno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima Z. I.u, ing. i

J. I., vještaku sudske medicine na navedenu okolnost.

6. Iz nalaza i mišljenja vještaka Z. I. proizlazi utvrđenje da prema podacima iz tužbe proizlazi da je u konkretnom slučaju došlo do lančanog sudara 3 vozila, a prema navodima tužiteljice proizlazi da je najprije vozilo osiguranika tuženika VW Passat naletjelo prednjim dijelom na stražnji dio vozila Renault te ga odbacilo prema naprijed pri čemu je vozilo Renault naletjelo prednjim dijelom na stražnji dio vozila tužiteljice. Računajući sa masama vozila Renault i vozila tužiteljice te putnika kao i koeficijentom elastičnosti od 0,25, proizlazi da je nakon naleta vozila sudionika Renault na stražnji dio vozila tužiteljice brzina kretanja vozila tužiteljice momentalno povećana za oko 7,2 km/h, a uslijed nalea vozila sudionika Renault tijelo tužiteljice je imalo tendenciju nabačaja unatrag. Kakva je bila dinamika naleta vozila osiguranika tuženika Passat na vozilo sudionika Renault nije moguće utvrditi budući da nisu poznata oštećenja na vozilima osiguranika tuženika i sudionika nastala uslijed njihovog sudara.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka J. Š. proizlazi utvrđenje da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi dana 24.01.2016.g. kao suvozačica u osobnom vozilu naletom drugog osobnog vozila straga, a pregledom i tijekom kontrolnih pregleda tužiteljice utvrđena je ozljeda i postavljena dijagnoza istegnuća mišića vrata, odnosno trzajne ozljede vrata. Prema mišljenju prometnog vještaka proizlazi da je naletom vozila sudionika Renault na stražnji dio vozila tužiteljice ostvarena momentalna promjena brzine (ubrzanje) od oko 7,2 km/h. Pri naletu drugog vozila straga uz ostvarenu promjenu brzine vozila tužiteljice od 7,2 km/h nisu ostvareni uvjeti koji bi doveli do nastanka ozljede u vidu istegnuća mišića vrata budući je poznato da se u literaturi promjena brzine vozila od 10 km/h naziva bezazlenom granicom opterećenja iz razloga što je iz ispod vrijednosti promjene brzine vozila od oko 10 km/h niti jedna osoba u vozilu ne može zadobiti ozljedu u vidu istegnuća vrata. Prema tome u predmetnoj nezgodi naletom drugog vozila straga uz ostvarenu promjenu brzine vozila tužiteljice od oko 7,2 km/h tužiteljica nije mogla zadobiti istegnuće mišića vrata.

8. Sud je povodom prigovora tužiteljice na ročištu održanom dana 09.12.2019.g. saslušao vještaka J. Š. koji je iskazao da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja kojeg je dao sa dipl. iur. Z. I., te ističe da kako bi se prihvatilo postojanje uzročno-posljedične veze između odigravanja prometne nezgode i dijagnoze istegnuća mišića vrata potrebno je da postoje 2 elementa i to objektivno utvrđena ozljeda i po prometnom vještaku utvrđena promjena brzine vozile, a s obzirom na veličinu vrijednosti promjene brzine vozila pri onim većim od oko 15 km/h svaka osoba u vozilu može zadobiti ovu ozljedu, a pri promjenama brzine vozila od oko 10 do oko 15 km/h ovu ozljedu je moguće zadobiti samo u posebnim slučajevima, u pravilu kod osoba od ranije oštećene vratne kralješnice traumom ili degenerativnim promjenama. Pri promjenama brzine ispod oko 10 km/h niti jedna osoba ne može zadobiti ovu ozljedu te se upravo radi toga promjena brzine vozila od oko 10 km/h naziva u literaturi bezazlenom granicom opterećenja. Prema tome, ukoliko bi i postojale neke individualne karakteristike vratne kralješnice, tada bi se iste moglo prihvatiti u rasponu promjene brzine vozila od oko 10 do oko 15 km/h, a kada sam spominjao literaturne podatke navodi kako osnov čine radovi Schimmelpfenig-Becke. U konkretnom slučaju od dva elementa koji moraju biti zadovoljeni da bi se govorilo o uzročno-posljedičnoj vezi nedostaje prometnim vještačenjem utvrđena veća vrijednost promjene brzine vozila dok je u medicinskoj dokumentaciji prihvatljiv nalaz kojim bi se utvrđivala ova ozljeda, s time da međutim on mora naglasiti da ti znaci trzajne ozljede vrata nisu strogo specifičnu za ovu ozljedu pa se u konkretnom slučaju ne može prihvatiti uzročno-posljedična veza jer nije zadovoljen uvjet veličine vrijednosti promjene brzine vozila.

9. Nalaz i mišljenje vještaka Z. I. i J. Š.a, kao i usmeno očitovanje vještaka Š., sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u cjelokupnu priležeću dokumentaciju od strane stručnjaka koji su obrazložili i potkrijepili sve svoje zaključke, a i na prigovore tužiteljice je odgovoreno na način koji prihvaća sud, slijedom čega je sud odbio kao neprikladan dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem novog sudsko-medicinskog vještačenja. Naime, obzirom na općepoznatu činjenicu da je granična vrijednost promjene brzine u kojem može doći do trzajne ozljede kod osobe posve zdrave vratne kralješnice iznosi 15km/h dok je u slučaju prethodno postojećih degenerativnih promjena vratne kralješnice ili nekog drugog prethodno postojećeg oštećenja iste donja granica 10 km/h, i na koju se okolnost decidirano očitovao vještak J. Š. prilikom saslušanja na sudu te obzirom na decidirano očitovanje vješaka J. Š. da se u konkretnom slučaju ne može prihvatiti uzročno-posljedična veza jer nije zadovoljen uvjet veličine vrijednosti promjene brzine vozila (obzirom je u konkretnom slučaju ostvarena promjena brzine vozila tužiteljice od oko 7,2 km/h), te u ovom slučaju od dva elementa koji moraju biti zadovoljeni da bi se govorilo o uzročno-posljedičnoj vezi nedostaje prometnim vještačenjem utvrđena veća vrijednost promjene brzine vozila, to sud nedvojbeno nalazi da je tužiteljica predlaganjem provođenja novog sudsko- medicinskog vještačenja podnijela neprikladni dokazni prijedlog za utvrđenje činjenice koju spori budući je u konkretnom slučaju trebala osporiti nalaz i mišljenje vještaka Z. I. u odnosu na promjenu brzine vozila, no koji dokazni prijedlog nije stavila već nije imala primjedbi na njegov nalaz i mišljenje (podnesak tužiteljice od 26.02.2019.g.), a niti je takav dokazni prijedlog u smislu čl. 219 ZPP-a stavila sve do okončanja postupka.

10. Kako tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje prometnog vještaka kojim je utvrđena promjena brzine vozila od oko 7,2 km/h, te imajući u vidu rezultate provedenog sudsko-medicinskog vještačenja iz kojeg je razvidno da tužiteljica pri promjeni brzine od 7,2 km/h nije mogla zadobiti trzajnu ozljedu bez obzira na eventualne degenerativne promjene vratne kralješnice, budući u slučaju prethodno postojećih degenerativnih promjena vratne kralješnice ili nekog drugog prethodno postojećeg oštećenja iste donja granica 10 km/h, to je sud nedvojbeno utvrdio kako tužiteljica u štetnom događaju nije zadobila ozljedu istegnuća vrata (tzv. trzajnu ozljedu) u štetnom događaju.

11. Međutim, kako je među parničnim strankama ujedno sporna i visina tužbenog zahtjeva u odnosu na sve vidove štete, kao i u odnosu na opravdanost troškova liječenja, to je na prijedlog tužiteljice provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ž. R..

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ž. R. proizlazi utvrđenje da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi kada je zadobila istegnuće mišića, pregledana je u klinici za traumatologiju, rtg obrada je isključila prijelom, preporučena je vratna imobilizacija, kontrolirana je po kirurgu, te po ordinarijusu, liječena je psihoterapijom, pregledana je po neurologu. Navodi da je tužiteljica u štetnom događaju prema medicinskoj dokumentaciji zadobila istegnuće mišića vratne kralješnice, no međutim uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine J. Š. koji svoj nalaz temelji na nalazu prometnog vještaka Z. I. da tužiteljica u prometnoj nezgodi naletom drugog vozila straga uz ostvarenu promjenu brzine vozila od 7,2 km/h nije mogla zadobiti istegnuće mišića vratne kralješnice, odnosno ozljedu vratne kralješnice opisane u medicinskoj dokumentaciji. Ocjena trajanja i intenziteta bolova, trajanja i intenziteta straha, smanjenja životnih aktivnosti te potrebe za tuđom pomoći i njegom dana je temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju, uvida u nalaz i mišljenje prometnog vještaka te vještaka sudske medicine i iskustva vještaka u liječenju ozlijeđenika s istim ili sličnim ozljedama. Ističe da tužiteljica nije bila pregledana obzirom na epidemiološku situaciju vezanu za infekciju COVID-19 virusom. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje prometnog vještaka te vještaka sudske medicine da tužiteljica uz ostvarenu promjenu brzine vozila od 7,2 km/h nije mogla zadobiti istegnuće mišića vratne kralješnice, odnosno ozljedu vratne kralješnice, te stoga nije trpjela bolove. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed mogućih posljedica vezanih za prometnu nezgodu) bio je jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 1 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 3 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana. U navedenom štetnom događaju uzimajući u obzir nalaz i mišljenje prometnog vještaka te vještaka sudske medicine da tužiteljica uz ostvarenu promjenu brzine vozila od 7,2 km/h nije mogla zadobiti istegnuće mišića vratne kralješnice, odnosno ozljedu vratne kralješnice, te stoga nije niti zadobila ozljedu koja bi dovela do trajnog smanjenja životne aktivnosti. Nakon štetnog događaja tužitelju nije bila potrebna tuđa nestručna pomoć, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje prometnog vještaka te vještaka sudske medicine da tužiteljica uz ostvarenu promjenu brzine vozila od 7,2 km/h nije mogla zadobiti istegnuće mišića vratne kralješnice, odnosno ozljedu vratne kralješnice te stoga nije zadobila ozljedu koja bi zahtjevala tuđu nestručnu pomoć. U odnosu na troškove liječenja u iznosu od 50,00 kn (KBC Sestre Milosrdnice), HZZO, participacija za traumatologiju u iznosu od 25,00 kn, Schanzov ovratnik u Farmacia ljekarni u iznosu od 107,25 kn, te trošak skeletne radiografije u Domu zdravlja Zagreb-Zapad u iznosu od 47,15 kn, navodi da se troškovi odnose na sudjelovanje u liječenju osigurane osobe koji nema sklopljen ugovor o dopunskom osiguranju a odnose se na liječenje trzajne ozljede vratne kralješnice, te je stoga trošak opravdan osim za trošak Schanzovog ovratnika u iznosu od 107,25 kn budući je on ordiniran kod ozljeđenika koji imaju ozljedu vratne kralješnice. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje prometnog vještaka te vještaka sudske medicine da tužiteljica uz ostvarenu promjenu brzine vozila od 7,2 km/h nije mogla zadobiti istegnuće mišića vratne kralješnice, odnosno ozljedu vratne kralješnice, te stoga nije niti zadobila ozljedu koja bi dovela do potrebe kupovine i nošenja ovratnika. Ističe da je tužiteljica obavljala preglede i obradu koja je propisana po specijalistima i liječniku primarne zaštite nakon štetnog događaja, te se trošak neurološke ordinacije u iznosu od 150,00 kn odnosi na pregled u ordinaciji koja nema sklopljen ugovor s HZZO-om te stoga nije opravdan. Tužiteljica je kao osiguranica HZZO-a istu uslugu mogla ostvariti u ustanovi koja je ugovorena HZZO- om.

13. Povodom prigovora stranaka, vještak Ž. R. je dana 25.01.2021.g. dostavio sudu pisano očitovanje te je u odnosu na prigovore tužiteljice da je tužiteljica mogla trpjeti bolove i neovisno o ozljedi vratne kralješnice naveo da se u medicinskoj dokumentaciji nakon štetnog događaja opisuju samo tegobe sa strane vratne kralješnice te citira nalaz nakon štetnog događaja „vrat bolan, pokretan u svim smjerovima, kretnje održane, bez drugih ozljeda“ te je tužiteljica opisivala samo tegobe sa strane vratne kralješnice. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje prometnog vještaka te vještaka sudske medicine koji su naveli kako nisu ostvareni uvjeti koji bi doveli do nastanka ozljede u vidu istegnuća mišića vrata, dakle ako nije došlo do ozljede vrata a druge ozljede tužiteljica negira on ne zna koje bi bolove tužiteljica trpjela kako navodi u svom podnesku i na druge načine, između ostalog i na načine na koje bolove trpjela tužiteljica. U nalazu i mišljenju je ocijenjen i strah, nervoza, strah od vožnje i smetnje spavanja iskazane su kroz ocjenu trajanja i intenziteta straha, a strah nije povezan s bolovima jer strah može postojati nevezano kroz ozljeđivanje i osoba ne mora biti ozlijeđena da bi trpjela strah. Tužiteljica je pozivana na klinički pregled na dane 07.01.2021.g. i 22.01.2021.g. te je obavijestila vještaka da nije u mogućnosti doći na klinički pregled obzirom radi u Puli. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje prometnog vještaka te vještaka sudske medicine da tužiteljica uz ostvarenu promjenu brzine vozila od 7,2 km/h nije mogla zadobiti istegnuće mišića vratne kralješnice, odnosno ozljedu vratne kralješnice, te stoga nije trpjela bolove. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed mogućih posljedica vezanih za prometnu nezgodu) bio je jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 1 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 3 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana. U navedenom štetnom događaju uzimajući u obzir nalaz i mišljenje prometnog vještaka te vještaka sudske medicine da tužiteljica uz ostvarenu promjenu brzine vozila od 7,2 km/h nije mogla zadobiti istegnuće mišića vratne kralješnice, odnosno ozljedu vratne kralješnice, te stoga nije niti zadobila ozljedu koja bi dovela do trajnog smanjenja životne aktivnosti. Nakon štetnog događaja tužitelju nije bila potrebna tuđa nestručna pomoć, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje prometnog vještaka te vještaka sudske medicine da tužiteljica uz ostvarenu promjenu brzine vozila od 7,2 km/h nije mogla zadobiti istegnuće mišića vratne kralješnice, odnosno ozljedu vratne kralješnice te stoga nije zadobila ozljedu koja bi zahtjevala tuđu nestručnu pomoć.

14. Nalaz i mišljenje vještaka Ž. R., kao i njegovo pisano očitovanje,

sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju od strane specijalista koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a i na prigovore stranaka je odgovoreno na način koji prihvaća sud, a koju činjenicu potvrđuje i činjenica da tužiteljica nije imala daljnjih primjedbi na vještački nalaz i mišljenje, dok je tuženik ustrajao na primjedbama na vještački nalaz i mišljenje predlažući da se imenovani vještak očituje na njegova pitanja iz podneska od 22.07.2020.g. (da li je tužiteljica tvrdila liječnicima u bolnici da ima tegobe koje nije mogla zadobiti?, da li je liječnik mora uzeti takve anamnestičke podatke i raditi po protokolu? da li je koristila prostor i vrijeme liječnika za liječenje tegobe koje nije imala? U koliko je navrata liječnicima tvrdila da je ozlijeđena, a nije bila ozlijeđena? Koliki je trošak liječenja nastao bolnicama zbog ovakvog ponašanja tužiteljice? Koliko je vremena potrošeno na liječenje njenih navodnih ozljeda, Koliko je pravih pacijenata moglo biti obrađeno za to vrijeme?).

15. Imajući u vidu da sud nalazi da su pitanja iz podneska od 22.07.2020.g. za koje je predložio tuženik da se vještak očituje, u potpunosti irelevantna za meritum spora budući su ista hipotetske naravi i ista nemaju veze sa činjenicom da li je vještački nalaz i mišljenje izrađen u skladu sa pravilima struke, te obzirom da niti sam tuženik nije imao dokaznih prijedloga u svrhu pobijanja nalaza i mišljenja na način da je predložio saslušanje vještaka na druge okolnosti iz nalaza i mišljenja niti je predložio drugi dokazni prijedlog poput provođenja novog medicinskog vještačenja, to je sud odbio dokazni prijedlog za saslušanjem vještaka Ž. R. na okolnost pitanja iz točke II podneska od 22.07.2020.g., smatrajući da bi provođenje istog samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja bespotrebnog troška za stranke, a obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke.

16. Ovdje također valja istaknuti niti same stranke nisu imale nikakvih drugih dokaznih prijedloga (osim onog na okolnost pitanja čiji je tuženikov dokazni prijedlog odbio raspravnim rješenjem od 13.10.2021.g.), predlažući na ročištu održanom 13.10.2021.g. zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa, s time da je tužiteljica i podneskom od 10.09.2020.g. navela kako nema daljnjih dokaznih prijedloga, slijedom čega sud nalazi da je tužiteljica odustala od dokaznog prijedloga za njezinim saslušanjem kojeg je predlagala na ročištu održanom dana 09.12.2019.g.

17. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

18. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, a u svezi čl. 1089 istog zakona, stav je ovog suda da tužiteljica ima pravo od tuženika potraživati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti obzirom na pretrpljeni strah i troškove liječenja sukladno rezultatima provedenog medicinskog vještačenja, slijedom čega je otklonjen prigovor tuženika da okolnosti konkretnog slučaja ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete te je stoga tužiteljici u skladu sa objektivnom koncepcijom neimovinske štete prema kojoj istu predstavlja svaka povreda prava osobnosti u smislu čl. 19 ZOO-a, odnosno povreda prava osobnosti predstavlja osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete budući da ranije postojeći vidovi nematerijalne štete po novoj koncepciji predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje su na temelju izričite zakonske odredbe sadržane u čl. 1100 ZOO-a od utjecaja na odlučivanje o visini pravične novčane naknade.

19. Stoga, sukladno rezultatima kombiniranog sudsko medicinsko prometnog vještačenja da tužiteljica u štetnom događaju nije mogla zadobiti trzajnu ozljedu, iz čega proizlazi zaključak medicinskog vještaka da tužiteljica nije mogla trpjeti bolove, niti je došlo do smanjenja životne aktivnosti, te nije imala potrebu za tuđom pomoći i njegom, dok je tužiteljica trpjela strah obzirom na činjenicu da strah nije povezan s bolovima jer strah može postojati nevezano kroz ozljeđivanje i osoba ne mora biti ozlijeđena da bi trpjela strah (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka R.a i koji stav vještaka sud u cijelosti podržava), to sud nalazi u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi da tužiteljica ostvaruje pravo na pravičnu novčanu naknadu radi povrede prava osobnosti s obzirom na pretrpljeni strah u štetnom događaju, kao i imovinsku štetu s naslova troškova liječenja za koje je medicinski vještak utvrdio njihovu opravdanost.

24. Stoga, obzirom na jačinu i trajanje straha koje je ocijenio vještak, a posebno uzevši u obzir da je tužiteljica pretrpjela primarni i sekundarni strah, te cijeneći sve okolnosti nastanka štetnog događaja, ovaj sud je ocijenio da navedene okolnosti predstavljaju podlogu za dosuđenje pravične novčane naknade u visini od 5.000,00 kn po kriteriju pretrpljenog straha, uzevši u obzir pritom pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%., a koja se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadom neimovinske štete u tijeku, odnosno od 05.03.2020.g. i 15.06.2020.g., dok ju valjalo odbiti sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na pretrpljeni strah za iznos od 5.000,00 kn (budući je tužbom potraživala iznos od 10.000,00 kn s naslova pretrpljenog straha).

25. Nadalje, sud također nalazi osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na trošak liječenja u ukupnom iznosu od 122,15 kn, i to u odnosu na troškove liječenja u iznosu od 50,00 kn (KBC Sestre Milosrdnice), HZZO, participacija za traumatologiju u iznosu od 25,00 kn, te trošak skeletne radiografije u Domu zdravlja Zagreb-Zapad u iznosu od 47,15 kn, obzirom na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka kojim je utvrđena njihova opravdanost, a čiju je visinu sud utvrdio u preslike računa koje prileže spisu. Sud je stoga utvrdio osnovanost potraživanja tužiteljice s naslova imovinske štete u iznosu od 122,15 kn u smislu čl. 1095 ZOO-a.

26. Obzirom na utvrđenje medicinskog vještaka da tužiteljica nije mogla trpjeti bolove, niti je došlo do smanjenja životne aktivnosti, te nije imala potrebu za tuđom pomoći i njegom, sud je ocijenio ujedno kao neosnovan tužbeni zahtjev i u dijelu koji se odnosi na platež pravične novčane naknade u sveukupnom iznosu od 30.000,00 kn (obzirom je tužiteljica sa naslova fizičkih bolova potraživala iznos od 15.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 15.000,00 kn, dok tužbom nije niti potraživala imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege).

27. Sud također nalazi neosnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na platež pravične novčane naknade za duševne boli radi naruženja u iznosu od 5.000,00 kn obzirom da imenovana nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP-a da joj je nastupilo naruženje kao posljedica štetnog događaja, niti isto proizlazi iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu, kao niti iz nalaza i mišljenja vještaka, slijedom čega sud nedvojbeno zaključuje i nalazi u smislu čl. 221 ZPP-a kako tužiteljica u ovom postupku nije dokazala predmetnu činjenicu, odnosno svoju tvrdnju da je zadobila naruženje i da uslijed navedenog trpi odgovarajuće duševne boli, pa je stoga sud ocijenio kao neosnovano potraživanje tužiteljice i u navedenom dijelu.

28. Sud je ocijenio kao neosnovan tužbeni zahtjev i u dijelu koji se odnosi na trošak Schanzovog ovratnika u iznosu od 107,25 kn, obzirom na utvrđenje vještaka da isti nije bio opravdan uslijed činjenice da nije zadobila ozljedu vratne kralješnice, kao niti u dijelu koji se odnosi na trošak neurološke ordinacije u iznosu od 150,00 kn u vezi pregleda u ordinaciji koja nema sklopljen ugovor s HZZO-om obzirom na utvrđenje vještaka da isti nije opravdan jer je tužiteljica kao osiguranica HZZO-a istu uslugu mogla ostvariti u ustanovi koja je ugovorena HZZO-om, što ukupno iznosi 257,25 kn.

29. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja, a temeljem čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a sud je ocijenio kao osnovano potraživanje tužiteljice u sveukupnom iznosu od 5.122,15 kn s naslova neimovinske štete po kriteriju pretrpljenog straha i imovinske štete s naslova troškova liječenja i odlučiti kao u točci I izreke presude, dok ju je s neosnovanim dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 40.257,25 kn i pripadajuću kamatu valjalo odbiti kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

30. Zakonskom odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Da bi kamate počele teći, šteta mora biti nastala, što znači da moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje. Neimovinska šteta u pravilu nastupa kada se završi liječenje oštećenika, kada se zdravstveno stanje oštećenika stabiliziralo i postalo definitivno, a što znači da, uz adekvatne mjere liječenja, nema mogućnosti daljnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja, a niti da postoji mogućnost daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja.

31. Kako tužiteljica ostvaruje pravo na zateznu kamatu na iznos neimovinske štete u smislu čl. 1103 ZOO-a, a u svezi čl. 29 st. 1 istog zakona, te obzirom da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je liječenje tužiteljice završilo prije podnošenja tužbe koja je podnijeta dana 30.03.2018.g., to je sud dosudio zateznu kamatu sukladno traženju tužiteljice, počev od dana podnošenja tužbe, po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a kako to proizlazi iz točke I izreke presude. Nadalje, tužiteljici je također dosuđena kamata na trošak liječenja počev od dana njihova plaćanja, kako to proizlazi iz točke I izreke presude, a koji su datumi dospijeća utuženih troškova razvidni iz računa koji prileže listu 13-17 spisa.

32. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 155 st. 1. ZPP-a prema uspjehu u sporu od 77,42% na način da je samo tuženiku priznat parnični trošak. Naime, kako je tužiteljica uspjela s tužbenim zahtjevom u sporu u omjeru od 11,29%, a tuženik sa 88,71%, to je sud primjenom odredbe čl. 154 st. 2 ZPP-a utvrdio da tuženiku pripada trošak prema uspjehu od 77,42%, a imajući u vidu da tužiteljica za cijelo vrijeme trajanja postupka nije uredila tužbeni zahtjev sukladno rezultatima provedenog kombiniranog i medicinskog vještačenja. Trošak se odnosi na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 7 toč. 1, Tbr 8 toč. 1 i 3, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50, i. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu temeljem Tbr 7 toč. 1 Tarife u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sastava podnesaka od 21.02.2019.g., od 13.06.2019.g., od 22.07.2020.g. i od 11.03.2021.g. temeljem Tbr 8 toč. 1, svaki u iznosu od 1.000,00 kn, na trošak pristupa na ročišta održane na dane 23.11.2018.g., 09.12.2019.g. i 13.10.2021.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u iznosu od 1.000,00 kn, te na trošak sastava podneska od 29.11.2018.g. u iznosu od 250,00 kn temeljem Tbr 8 toč. 3, što uvećano za 25% PDV-a od 2.062,50 kn ukupno iznosi 10.312,50 kn. Tuženiku je također priznat trošak sudsko medicinskog prometnog vještačenja u iznosu od 2.200,00 kn, obzirom je isti bio nužan za utvrđenje osporene uzročno posljedične veze, slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 12.512,50 kn te je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 9.687,17 kn prema uspjehu u sporu od 77,42%.. Na tako određeni trošak tuženiku je temeljem čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a pa je odlučeno kao u točci III izreke presude.

33. Sud je odbio zahtjev tuženika za trošak sastava podneska od 29.11.2018.g. u iznosu od 937,50 kn obzirom tuženik ostvaruje pravo na trošak 4 obrazložena podneska tijekom prvostupanjskog postupka, i stoga što nije riječ o obrazloženom podnesku pa mu je sud priznao navedeni trošak temeljem Tbr 8 toč. 3 Tarife. Također mu nije priznat trošak u iznosu od 2.825,33 kn obzirom na uspjeh u sporu od 77,42%. Nije mu niti dosuđen trošak očitovanja vještaka Ž. R.u iznosu od 400,00 kn budući je imenovani vještak u cijelosti otklonio njegove prigovore, pa sud stoga nalazi kako tuženik mora snositi navedeni trošak podnesaka u smislu odredbe čl. 156 st. 1 ZPP-a te je stoga odlučeno kao u točci IV izreke presude.

34. Tužiteljici nije priznat trošak postupka u smislu čl. 154 st. 2 ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu, 08. studenog 2021. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka.

Dna:

1. tužiteljici po pun. uz rješenje za pristojbu na presudu u iznosu od 800,00 kn

2. tuženiku putem punomoćnika

Rj:

1. Presuda nepravomoćna 2.

kalendar 30 dana

U Zagrebu, 08. studenog 2021.g.