Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-957/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza smrti pok. S. A. rođ. T., rješavajući o žalbi nasljednika E. A. i R. A., zastupanih po punomoćnici M. H., odvjetnici iz M., protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku pod brojem O- 474/2021-4 od 30. kolovoza 2021. godine, dana 8. studenog 2021. godine

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba nasljednika E. A. i R. A., te se ukida rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku pod brojem O-474/2021-4 od 30. kolovoza 2021. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku proglasio se nenadležnim za provođenje ostavinskog postupka iza pokojne S. A. rođ. T., sa sudu poznatim posljednjim prebivalištem u Republici Italiji, M. (V.).

2. Protiv tog rješenja žalbu su izjavili putem punomoćnice, nasljednici E. A. i R. A., djeca ostaviteljice, pobijajući ga zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno, da u skladu sa žalbenim navodima preinači prvostupanjsko rješenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Iz podataka spisa proizlazi da se nakon što su nasljednici E. A. i R. A. predložili provođenje ostavinskog postupka iza smrti majke, pokojne S. A. rođ. T., za koju iz međunarodnog smrtnog lista proizlazi da je umrla … godine na području Republike Italije, u mjestu M. (V.), prvostupanjski sud po službenoj dužnosti oglasio nenadležnim za provođenje ostavinskog postupka.

5. Prema razlozima obrazloženja, prvostupanjski je sud na temelju dokumentacije priložene uz prijedlog – potvrde o smrti za ostaviteljicu, potvrde o smrti za supruga ostaviteljice G. A., posjedovnih i zemljišnoknjižnih izvadaka za nekretnine u RH, rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. J. T. žene R. rođene Š. i Oporuke od dana …, utvrdio:

- da je pokojna ostaviteljica tijekom posljednjih godina svoga života i u trenutku smrti imala uobičajeno boravište u Republici Italiji, gdje da je živjela u Republici Italiji, u gradu M., sa svojim suprugom G. A. (pa i nakon njegove smrti dana …), sve dok nije preminula dana … – da je ostaviteljica u braku sa suprugom G. A. dobila djecu, kćerku A. E. i sina A. R., koji su također živjeli s njom u Republici Italiji, u gradu M.,

- da je tijekom posljednjih godina svoga života i u trenutku svoje smrti ostaviteljica bila vezana uz Republiku Italiju, grad M., jer je u istom živjela zajedno sa svojom obitelji (suprugom i djecom), što da pokazuje njezinu blisku i stabilnu vezu s državom Republikom Italijom i da zbog toga činjenica da je pokojna ostaviteljica imala imovinu u Republici Hrvatskoj s adresom življenja u Republici Hrvatskoj, u M., nije relevantna kod ocjene nadležnosti.

6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud zaključio da je pokojna ostaviteljica u trenutku smrti imala uobičajeno boravište u Republici Italiji gdje je i preminula, a kako predlagatelji ne tvrde da bi ostaviteljica „izvršila sporazum o izboru suda koji će voditi ostavinski postupak“, to da bi za provođenje ostavinskog postupka iza pokojne S. A. rođ. T., sa posljednjim prebivalištem u Republici Italiji, M. (V.), bio nadležan sud Republike Italije, te je pozivom na članak 4. i članak 15. Uredbe broj 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. godine o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi europske potvrde o nasljeđivanju (dalje: Uredba), oglasio nenadležnim za provođenje ostavinskog postupka.

7. Žalitelji u žalbi neosnovano navode da je pobijano rješenje doneseno uz bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) u vezi članka 175. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 152/14 i 33/15, dalje: ZN), a koju nalaze u tome što prvostupanjski sud nije naveo na temelju koje dokumentacije je utvrdio naprijed navedene činjenice vezano za daljnji zaključak da je Republika Italija država uobičajenog boravišta ostaviteljice.

8. Sud o nadležnosti odlučuje na temelju članka 15. stavak 1. i 2. ZPP u svezi članka 175. stavak 2. ZN, slijedom čega je naprijed navedene činjenice prvostupanjski sud utvrdio iz prijedloga nasljednika i prijedlogu priloženih priloga.

9. Naime, žalitelji ne osporavaju činjenice da je ostaviteljica rođena u Jugoslaviji … godine, da je umrla … godine u M. (V.), da je imala prebivalište u M. (V.) i da je bila udovica gospodina A. G. (izvadak iz registra činjenica smrti u prijevodu), da je prema podacima iz posjedovne evidencije iz zemljišnih knjiga imala i adresu u M. u Republici Hrvatskoj (prijedlogu priloženi izvadci iz posjedovnih i zemljišnih knjiga) – a na kojoj adresi je imala i prijavljeno prebivalište što je utvrđeno i provjerom prebivališta putem Ministarstva unutrašnjih poslova, da se vodi kao vlasnik nekretnina u RH, da su adrese nasljednika označene u Republici Italiji (preslik Oporuke od …), slijedom čega su po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene odlučne činjenice koje su relevantne za donošenje odluke o nadležnosti suda s obzirom na prekogranični element i uobičajeno boravište ostaviteljice, koju žalitelji ne mogu sa uspjehom dovesti u sumnju novim činjenicama i dokazima koje ističu i prilažu tek uz žalbu.

10. Suprotno stanovištu žalitelja, u konkretnom slučaju radi se o nasljeđivanju sa prekograničnim implikacijama, jer je umrla na dan svoje smrti neovisno od činjenice državljanstva, imala boravište u drugoj državi članici, u kojoj je živjela i zasnovala obitelj, pri čemu nije prekinula vezu s prvom od tih članica u kojoj se nalazi imovina koja čini njenu ostavinu, te slijedom čega se uobičajeno boravište umrle u smislu Uredbe utvrđuje u jednoj od država članica.

11. U odnosu na prigovore žalbe da u konkretnom slučaju, kod činjenice da je ostaviteljica u oporuci izabrala pravo Republike Hrvatske za uređenje svog nasljednog odnosa, te da se sukladno odredbi članka 5. Uredbe nasljednici mogu sporazumjeti da sud ili sudovi države članice imaju isključivu nadležnost za odlučivanje u nasljednim stvarima, nalazeći da je uvijek nadležan sud države članice čije je pravo ostavitelj izbrao, takvo stanovište žalitelja nije pravilno.

12. Naime, u konkretnom slučaju iz sadržaja Oporuke iz … godine (list 27. spisa) proizlazi da se ostaviteljica pozvala na odredbe Zakona o nasljeđivanju RH, jer je u pisanoj oporuci pred dva svjedoka koju je potvrdila pred istima potpisom, potvrđujući da se radi o njenoj posljednjoj volji, navela da raspoređuje svoju imovinu u skladu sa Zakonom o nasljeđivanju RH i to Alografskom oporukom (pismenom oporukom pred svjedocima – članak 31. ZON-u RH).

13. Odredbom članka 22. stavak 1. Uredbe propisano je da osoba može za pravo koje će urediti u cijelosti njezino nasljeđivanje izabrati pravo države čiji je državljanin u trenutku izbora ili u trenutku smrti, dok je stavkom 2. tog članka propisano da se izbor prava vrši izričito u izjavi u obliku raspolaganja imovinom zbog smrti ili slijedi iz odredbi takvog raspolaganja.

14. Prema prijelaznim odredbama članka 83. stavak 2. i 4. Uredbe, izbor mjerodavnog prava učinjen prije stupanja Uredbe na snagu, odnosno prije 17. kolovoza 2015. godine, valjan je ako su ispunjeni uvjeti prema poglavlju III. Uredbe posvećene mjerodavnom pravu ili ako je valjan prema kolizijskim odredbama države državljanstva ili uobičajenog boravišta ostavitelja, slijedom čega je izbor mjerodavnog prava za nasljeđivanje u RH valjan ako je učinjen u skladu s odredbama Uredbe, čak i ako je izbor prava učinjen prije negoli je Uredba stupila na snagu.

15. U situaciji izbora mjerodavnog prava od strane ostavitelja, Uredba dopušta određenu korekciju nadležnost, jer je strankama na koje se odnosi nasljeđivanje dopušteno sklapanje sporazuma o izboru sudova države članice čije je pravo izabrano – u pisanoj formi (članak 5. Uredbe) ili pristanak na nadležnost suda države čije je pravo izabrano, ako stranke na koje se nasljeđivanje odnosi na to izričito pristanu (članak 7. (c.) Uredbe) – slijedom čega, samim izborom mjerodavnog prava, ostavitelj uobičajenog boravišta u jednoj državi članici ne vrši automatski i izbor nadležnog suda u drugoj državi članici.

16. Međutim, kako je prijedlog za provođenje ostavinskog postupka pred sudom RH podnesen po žaliteljima koji ističu da su jedini nasljednici iza smrti ostaviteljice, pri čemu je za predlagateljicu E. A. u prijedlogu navedena adresa u M., a nasljednik R. A. sa prebivalištem u Republici Italiji je tijekom postupka dostavio ovjerenu nasljedničku izjavu za potrebe provođenja ostavinskog postupka pred tim sudom, odnosno javnim bilježnikom kao povjerenikom suda pod brojem O- 474/2021, te ovjereni preslik putovnice (u dostavljenom spisu predmeta u presliku), to je prvostupanjski sud propustio ocijeniti da li je od strane ostaviteljice izvršen valjan izbor mjerodavnog prava sukladno Uredbi i da li su žalitelji (ukoliko su jedini nasljednici) podnošenjem prijedloga za provođenje ostavinskog postupka pred sudom RH, te daljnjim radnjama nasljednika R. A., time izričito dodijelili nadležnost sudu RH, odnosno prihvatili nadležnost suda države čije je pravo ostaviteljica označila kod raspolaganja imovinom za slučaj smrti … godine (ovo imajući u vidu i odredbe 27. i 39. općeg dijela Uredbe).

17. Slijedom navedenog, žalbe nasljednika trebalo je prihvatiti i pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti na ponovno odlučivanje (članak 380. točka 3. ZPP u vezi članka 175. stavak 2. ZN), da bi nakon što utvrdi propušteno – po potrebi i održavanjem ročišta, prvostupanjski sud o prijedlogu za provođenje ostavinskog postupka, pravilnom primjenom odredbi Uredbe, te odredbi ZN, bio u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

U Šibeniku, 8. studenog 2021. godine

S U D A C

Maja Skorić, v.r.