REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-512/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatskog Telekoma d.d. sa sjedištem u Zagrebu, OIB: …, zastupanoga po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. & P. d.o.o. sa sjedištem u Z., protiv ovršenice Ž. Z. iz B., OIB: …, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrv-3862/2021-2 od 15. srpnja 2021., 8. studenog 2021.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrv- 3862/2021-2 od 15. srpnja 2021. i predmet vraća istomu prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„Odbacuje se prijedlog ovršenika za proglašenjem ovrhe Ovrv-14800/07 nedopuštenom u postupku naplate pred Financijskom agencijom.“

2. Protiv toga rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi ovršenica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je prvostupanjski sud odbio njen prijedlog osnovom zaključka da je ona propustila podnijeti pravni lijek protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, a ne tvrdi da joj to rješenje nije bilo dostavljeno; da ona tako što ne tvrdi jer se zbog proteka vremena istoga ne sjeća, ali ističe da je za ovrhu saznala tek 21. lipnja 2021., pa je već iz toga razvidno da ona nema saznanja o ovrsi iz 2007. godine; da sud prvog stupnja propušta dovest u sumnju činjenicu da je pravomoćnost toga rješenja iskazana tek 5. travnja 2014., dakle nakon sedam godina, a da u slijedećih sedam godina ovrhovoditelj nije pokretao nikakve ovršne radnje; da stoga ona smatra da je sud prvog stupnja morao postupiti prema odredbi članka 210. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ), jer je to jedino pravno sredstvo za zaštitu njenih prava ovršenice, no njene u prijedlogu istaknute razloge prvostupanjski sud nije pažljivo razmotrio; da je ona uz svoj prijedlog kao dokaz svojih tvrdnji dostavila sve dostupne isprave pa stoga da je netočan zaključak kako ona nije ponudila nikakve dokaze u prilog svojih navoda; da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je njen odnosni prijedlog odbacio, umjesto da ju je uputio u parnicu prema odredbi članka 55. OZ; da predmetno postupanje ovrhovoditelja sadrži sve elemente njenog šikaniranja s ciljem naplate visokih zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice duga i troškove postupka tako da, posljedično tomu, smatra da ima pravo na sudsku zaštitu u konkretnomu slučaju.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak odnosno, podredno, da se pobijano rješenje preinači prema žalbenim navodima.

3. Žalba nije dostavljena na odgovor ovrhovoditelju.

4. Žalba ovršenice je osnovana.

5. Prvostupanjskim je rješenjem odbačen prijedlog ovršenice od 12. srpnja 2021. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u predmetu toga suda pod poslovnim brojem:

Ovrv-14800/2007, pozivom na odredbu članka 53. stavka 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ), osnovom zaključka da se žalbeni razlog na koji ukazuje ovršenica odnosi na prigovor zastare koja je propisana za tražbine za uporabu telefona, no taj razlog ovršenica je mogla i bila dužna istaknuti u pravnom lijeku protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, obzirom da ni ne tvrdi da joj rješenje o ovrsi ne bi bilo dostavljeno, pa da bi time iskazana pravomoćnost bila nezakonita.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tomu – dodatno – po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi ovršnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijano rješenje nije zakonito i pravilno zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka.

8. No, prvostupanjski sud je zbog pogrešnog pravnog pristupa, pogrešno zaključujući da je ovršenica u ovomu postupku podnijela prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom u predmetu toga suda pod poslovnim brojem: Ovrv-14800/2007 te pogrešno ocjenjujući da je ovršenica u konkretnomu slučaju kao žalbeni navod navela samo prigovor proteka jednogodišnjeg zastarnog roka tražbine za uporabu telefona posljedično tomu, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je, pozivom na odredbu članka 53. stavka 4. OZ, odbacio odnosni prijedlog ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima.

9. Naime, u ovomu je postupku ovrhovoditelj 21. lipnja 2021. Financijskoj agenciji (dalje: Agencija) podnio zahtjev za izravnu naplatu svoje predmetne novčane tražbine osnovom ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z. poslovni broj: Ovrv- 14800/2007 od 10. srpnja 2007. (stranice 3-10 spisa), nakon čega je ovršenica, temeljem odredbe članka 210. stavka 1. OZ, 12. srpnja 2021. podnijela prvostupanjskom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima ističući da je odnosni zahtjev za izravnu naplatu podnesen po proteku 14 godina od donošenja predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika te da je, osim toga, njoj onemogućeno isticanje prigovora zastare pozivom na protek jednogodišnjeg zastarnog roka za ukupno tri računa pa stoga predlaže da prvostupanjski sud zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 1., 3., 5., 9. u 11. u svezi sa člankom 210. stavkom 2. OZ „ovrhu u ovomu predmetu proglasi nedopuštenom te obustavi ovršni postupak i o tomu obavijesti Agenciju“ (stranice 1- 2).

10. Dakle, prema stanju spisa proizlazi da je ovrhovoditelj u konkretnomu slučaju zatražio izravnu naplatu od Agencije na temelju ovršne sudske odluke, što nije ni sporno, pa se stoga ovdje radi o izravnoj naplati kao svojevrsnoj izvansudskoj ovrsi, jer sudska ovrha ne bi bila ni dopuštena ako se može provesti naplata preko Agencije, kako je propisano u odredbi članka 211. OZ tako da je, posljedično tomu, prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je ovršenica u ovomu postupku zatražila proglašenje ovrhe nedopuštenom u predmetu toga suda pod poslovnim brojem:

Ovrv-14800/2007, obzirom da ovršenica niti u jednomu dijelu ne spominje sudsku ovrhu već postupak izravne naplate kod Agencije pa je stoga ona svoj odnosni prijedlog ispravno naznačila kao „prijedlog ovršenika radi donošenja rješenja kojim se prijenos i pljenidba proglašavaju nedopuštenim“ (stranica 1) te se u obrazloženju istoga pravilno pozvala na odredbu članka 210. OZ (stranica 2).

11. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ propisano je da, nakon što primi obavijest o tomu da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 4. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

11.1. Na temelju odredbe članka 52. stavka 1. OZ propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, dok je odredbom stavka 2. propisano da ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu. Odredbom stavka 3. ovog članka propisano je da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu, dok je stavkom 4. ovog članka propisano da iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

12. Prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju pravilno zaključio da je prigovor proteka jednogodišnjeg zastarnog roka tražbine za uporabu telefona (članak 232. stavak 1. točka 3. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO) ovršenica bila ovlaštena isticati samo u postupku u kojem je i donesena ova ovršna isprava, no pri tomu je sud prvog stupnja istovremeno zanemario odlučnu činjenicu da je ovršenica u odnosnom prijedlogu podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima ističući ne samo prethodno spomenuto već, prije svega, i da je odnosni zahtjev za izravnu naplatu podnesen po proteku 14 godina od donošenja predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika (članak 50. stavak 1. točka 11. OZ u svezi s člankom 233. ZOO).

13. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svom rješenju poslovni broj: Rev 275/2017-3 od 4. lipnja 2019. izrazio pravno shvaćanje „da je drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi ovršenika u kojoj je prema nespornim utvrđenjima u postupku pred prvostupanjskim sudom istaknut žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, pogrešno primijenio odredbe o postupku po žalbi ovršenika jer nije postupio sukladno odredbama čl. 52. st. 1. toč. 1. do 3. OZ-a. To je zato jer je o žalbi ovršenika u kojoj je sadržan tzv. „parnični žalbeni razlog“, odlučivao u ovršnom postupku i to tako da je u tom dijelu žalbu odbio kao neosnovanu, umjesto da je (ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana) vrati sudu prvog stupnja radi donošenja rješenja o upućivanju ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Istina, ovršni sud može sam odlučiti o žalbi ovršenika, ali iznimno i to samo onda kada utvrdi da je žalba osnovana, ali to u ovom predmetu nije slučaj (čl. 52. st. 4. OZ-a)“ tako da, posljedično tomu, prvostupanjski sud u konkretnomu slučaju nije ni mogao odlučivati (ni) o „parničnom žalbenom razlogu“ nastupa zastare tražbine ovrhovoditelja o kojoj je odlučenom ovršnom ispravom u smislu odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ u svezi sa člankom 233. ZOO.

14. Povratno, uzimaljući u obzir odnosni žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ u svezi sa člankom 233. ZOO, temeljem istoga je, pravilnom primjenom odredbe članka 210. stavka 2. OZ, koji upućuje na odgovarajuću primjenu odredaba članaka 50. i 53. OZ, trebalo žalbu ovršenice dostavit ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana (članak 52. stavak 1. OZ) te ako ovrhovoditelj nastavno prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti izravnu naplatu (članak 52. stavak 2. OZ u svezi sa člankom 210. stavcima 1. i 2. OZ), a ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenicu uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima zbog razloga zbog kojeg je izjavila žalbu (članak 52. stavak 3. OZ u svezi s člankom 210. stavcima 1. i 2. OZ), a na koji je zakonit i pravilan način sud prvog stupnja propustio postupiti u konkretnomu slučaju.

15. Stoga je kao osnovanu valjalo prihvatiti žalbu ovršenice i na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ riješiti kao u izreci ovog rješenja, a sve radi nastavnog postupanja prvostupanjskog suda na temelju odredbe članka 52. stavka 1. u svezi sa člankom 210. stavcima 1. i 2. OZ, a nakon toga i postupanja prema odredbama članka 52. stavka 2. (ako ovrhovoditelj prizna nastup zastare njegove tražbine) ili stavka 3. toga članka u svezi sa člankom 210. stavcima 1. i 2. OZ (ako ovrhovoditelj ospori postojanje toga razloga ili se ne očituje u roku od osam dana).

U Puli – Pola 8. studenog 2021.

Sudac

Miroslav Ružić