Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21 000 Split

P-3220/2018-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužiteljice T. P., O.:…, iz V., V., koju zastupa opunomoćenik P. T., odvjetnik u S., protiv tuženika I. E. d.o.o., O.:…, S., kojeg zastupa S. Ž., mag. iur., radi naknade štete, nakon glavne i

javne rasprave, održane dana 23. rujna 2021., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu održanom 5. studenoga 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 43.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja kamata teče od 1. listopada 2017. pa do isplate

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parbeni trošak."

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom kod ovog suda 5. srpnja 2018. tužiteljica je ustala protiv tuženika radi naknade štete. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužiteljica je navela kako je bila zaposlena kod tuženika, u vrijeme kada je radila kod tuženika da je dobila ponudu za kupnju vozila od društva V., pa da je u dogovoru s ovlaštenim osobama tuženika odlučila vozilo kupiti na ime tuženika, s tim da za kupnju vozila ona osobno plati učešće i sva potrebna davanja vezana za realizaciju posla. Da je tuženiku dala iznos od 43.000,00 kn koji da je uprihodila prethodno prodavši osobno vozilo M. M.. Tuženik da je nakon što je tužiteljici uručio izvanredni otkaz 3. studenoga 2017. od tužiteljice zatražio povrat vozila, budući da je vozilo upisano na temelju financijskog leasinga na ime tuženika kao korisnika leasinga. Naime, da se radilo o vozilu M. B. A. klasa …, plave boje proizvedenog 2016. s prijeđenih 36.900 km. Tužiteljica da je vratila vozilo tuženiku, ali tuženik da nikada nije izvršio povrat sredstava koje je tužiteljica platila svojim novcem na ime kupnje predmetnog vozila. Stoga, tužiteljica predlaže sudu nakon izvedenih dokaza donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 43.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te da tuženik naknadi trošak parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio u cijelosti postavljenoj tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te predložio tužbu odbiti i osuditi tužitelja na plaćanje parničnih troškova tuženiku.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu (list 3-5 spisa), e-mail od 11. rujna 2017. naslovljen na N. K., u potpisu T. tg1/tg2 (list 6 spisa), e-mail od A.

G. (list 7 spisa), e-mail M. T. (list 8 spisa), informativnu ponudu br.: 498/17-A. (list 9 spisa), ugovor o financijskom leasingu 59848/17 od 27. rujna 2017. (list 13 spisa), poziv za plaćanje br.:59848/17 (list 14 spisa), ispis prometne stavke – isplata (list 15 spisa), Račun br.:122622-1-1 20170122622 (list 16 spisa), ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 20. lipnja 2017. ovjeren kod JB Z.

M. Š., br.: OV-7576/17 (list 15 spisa), podnesak tuženika od 17. rujna 2021. (list 55-58 spisa), obustavu naloga za provedbu administrativne zabrane (list 59 spisa), potvrdu – nalog za nacionalno plaćanje (list 60 spisa), policu osiguranja automobilskog kaska (list 61-62 spisa) i platne liste za tužiteljicu T. P. (list 63- 70 spisa), saslušani su svjedoci I. K., M. S., I. Š., M.

T. i saslušana je tužiteljica T. P..

4. Odredbom članka 7. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj

53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika, da je koristila vozilo M. B. A. klasa … koje je vratila tuženiku nakon prestanka radnog odnosa.

6.1. Međutim, sporna je uplata učešća od 20% kupoprodajne cijene vozila odnosno je li izvršena od strane tuženika ili od strane tužiteljice.

6.2. U odnosu na sporna pitanja u nastavku je valjalo izložiti o načinu kupnje vozila ocjenom svih izvedenih dokaza kao i saslušanjem svjedoka i tužiteljice.

7. Uvidom u e-mail od 11. rujna 2017. kojeg je tužiteljica poslala N. K., vidljivo je da ona navodi da je auto na poliranju te da traži da donese učešće od 5.000,00 E.-a I. K.. Nadalje, A. G. šalje e-mailom zahtjev za ponudu na 60 mjeseci u 20% učešća za financijski leasing. Uvidom u priloženu dokumentaciju i ugovore o financijskom leasingu autokuća V. dostavlja informativnu ponudu. Dana 27. rujna 2017. E. leasing i tuženik sklapaju ugovor o financijskom leasingu br.: 59848/17 za kupnju M. B. A. klasa …

na vrijeme trajanja ugovora od 60 mjeseci i s učešćem od 4.973,48 E.-a, dok je cjelokupna naknada za leasing u iznosu od 28.055,62 E.-a. I. dana E.

leasing dostavlja tuženiku račun za uplatu učešća i trošak obrade ugovora u sveukupnom iznosu od 5.097,82 E.-a. Dana 28. rujna 2017. tuženik plaća iznos od 38.437,56 kn za prethodno zatraženo učešće za kupnju vozila M. B. A.

klase … na temelju prethodnog sklopljenog ugovora o financijskom leasingu (br.: 59848/17).Uvidom u ugovor o kupoprodaji motornog vozila M. C. ovjerenog kod JB Z. M. Š. pod brojem ovjere OV-7576/17 sud utvrđuje kako je ostvarena kupoprodajna cijena od 10.000,00 kn.

7.1. U svom iskazivanju svjedok I. K., zaposlen kod tuženika, navodi da je prvu ratu za vozilo koje se financiralo putem leasinga izvršio upravo tuženik. Tužiteljica da nije ni na jedan način sudjelovala u financiranju tog vozila osim eventualno u odabiru.

7.2. Saslušani svjedok M. S., izvanbračni suprug tužiteljice, navodi kako je bio u ljubavnoj vezi s tužiteljicom u vrijeme kupnje predmetnog vozila. Tužiteljica da je htjela promijeniti svoj automobil te da je, kako navodi, dobila vozilo preko tuženika. Nakon tjedan ili 2 od dobivanja vozila tužiteljica da je morala odnijeti učešće za to vozilo te da je on osobno išao s njom, a da se radilo o iznosu od 40.000,00 kn. To da je iznosilo 20% od cijene vozila a novac da je tužiteljica predala gospodinu K.. Tužiteljica da nije dobila nikakvu potvrdu. Tužiteljica da je bila u obvezi mjesečnog plaćanja toga vozila, ali da se ne sjeća koliko i što se točno dogovorila s tuženikom, te da je već sljedeći mjesec dobila otkaz. Nakon otkaza, po pozivu tuženika, da je vratila vozilo.

7.3. Svjedokinja I. Š. iskazala je da je prijateljica s tužiteljicom dugi niz godina i da joj je poznato da je tužiteljica prodala svoje vozilo i da je od te prodaje dobila iznos oko 40.000,00 kn. Tužiteljica da je donijela kod nje novac na čuvanje jer ona doma da ima sef.

7.4. U svom iskazu saslušani svjedok M. T., inače zaposlenik kod tuženika, naveo je kako radi na poslu administrativnog direktora te da sada tuženik ima ukupno 23 ili 24 službena vozila. Tužiteljica da je radila kod tuženika na poslovima voditelja dva kluba te u trenutku kada je odlučeno da će voditi 3 kluba da je dogovoreno da će dobiti službeno vozilo s obzirom na udaljenost tih klubova. Službeno vozilo koje je koristila tužiteljica da je kupljeno putem financijskog leasinga u cijelosti na teret tuženika. Tužiteljica da nije sudjelovala u kupnji vozila a tuženik da nikada od radnika nije kupovao vozilo.

7.5. U svom iskazivanju tužiteljica T. P. iskazala je da je kod tuženika radila punih 12 godina i da je u određenoj životnoj fazi poželjela imati novo vozilo. Ona da je imala prekoračenja po nedopuštenom minusu u banci te nije mogla podići kredit. Jedina ideja da joj je bila da preko tuženika kupi vozilo. Stoga, da je izmolila glavnog direktora A. A., te da joj je on odobrio da preko tuženika može sebi kupiti vozilo. Oni da su se dogovorili da provjeri sve uvjete plaćanja i visinu rate preko banke, a da je sama pronašla vozilo, kod tvrtke V. i dobila ponudu, visina rate da je bila 2.780,00 kn. Za kupnju da je bio određeni polog i da se kroz njezinu elektroničku poštu vidi kako ju je direktor K. pozivao na plaćanje toga pologa. Odmah po preuzimanju vozila da je morala napraviti servis vozila i osigurati vozilu kasko osiguranje što da je učinila u ovlaštenog servisera J. u D., a da je te troškove platila sama. Punomoć da je bila izdana na njeno ime, te da je bila ovlaštena preuzeti sve te poslove. Sjeća se da je kasko bio oko 6.000,00 kuna. Također, da se s tuženikom dogovorila, a s obzirom da joj je tuženik omogućio kupnju vozila, da će se na vozilu nalaziti naljepnica tvrtke do čega da nije ni došlo. Polog u iznosu od 43.500,00 kuna da je imala jer da je prodala svoje ranije vozilo M. M. i za njega da je dobila 5.500 E.-a, te da je novac čuvala u sefu kod prijateljice. Vozilo da je preuzela 18. rujna, učešće odnijela 28. rujna o čemu da postoji prijepiska s gospodinom K.. Mjesec dana nakon preuzimanja vozila da je dobila otkaz jer da je navodno izvršila pronevjeru tuženikovog novca. Rečeno joj je da će joj se iznos pronevjere umanjiti za predujam vozila što da je kategorički odbila. U tom sukobu da je pozvana da vrati ključ vozila što da je također odbila do povrata pologa koji je dala. Idući vikend policijska uprava da ju je kontaktirala da mora vratiti vozilo i u ponedjeljak da je vozilo bilo vraćeno, a otkaz da je dobila 28. listopada 2017. U svemu tome da je bila svjesna rizika da vozilo ne glasi na njeno ime iako je dala polog i iako je svaki mjesec morala donositi iznos od 2.780,00 kn za ratu vozila, ali da je to bio jedini način da dođe do novoga vozila. Radi cijelog događaja da nije platila ni jednu ratu i da je ostala bez vozila. Točan iznos predujma da može potvrditi njezina prijateljica I. Š., jer da je kod nje prebrojen novac prije nego što ga je odnijela kao polog u tvrtku, a o svemu da je bio upoznat i njen tadašnji prijatelj i partner M. S..

8. Sud je iskazivanje svjedoka I. K. i M. T. ocijenio

uvjerljivim, logičnim i vjerodostojnim jer su potkrijepljeni i priloženom dokumentacijom od strane tuženika. Njihovi iskazi se u cijelosti podudaraju kad navode da je prvu uplatu za kupnju predmetnog službenog vozila izvršio upravo tuženik. Iskazi se dodatno podudaraju s priloženom dokumentacijom, naime, vidljivo je da je prvu uplatu za kupnju vozila koje se financiralo putem leasinga izvršio upravo tuženik i to 28. rujna 2017. na račun E. leasinga. Sud utvrđuje kako je logična odluka tuženika da se tužiteljici da na korištenje službeno vozilo jer je odlučeno da će biti voditeljica još jednog automat kluba što i svjedoci I. K. i M. T.

kazuju tijekom saslušanja. Stoga je tuženik i tražio ponude za kupnju službenog vozila i sve ponude da su glasile na tuženika, a ne na tužiteljicu.

8.1. U odnosu na iskazivanje saslušane tužiteljice T. P. sud utvrđuje kako je njeno iskazivanje nevjerodostojno, nelogično i ne podudara se s cjelokupnom dokumentacijom priloženom u ovom parničnom postupku. Sud utvrđuje kako je tužiteljica doista i koristila službeno vozilo, možebitno je i sudjelovala pri izboru vozila, ali da nije sudjelovala u plaćanju učešća za kupnju jer ne prilaže niti jedan račun koji ide u prilog takvoj tvrdnji.

8.2. U odnosu na iskazivanje svjedoka M. S. njegovo iskazivanje da je subjektivno, paušalno i nelogično. On navodi kako je išao s tužiteljicom kod tuženika kako bi predala iznos 20% od same cijene vozila, ali takvu tvrdnju ničim ne potkrepljuje. Naime, sud zaključuje kako pri davanju takvoga velikog iznosa od 40.000,00 kuna bi trebala postojati i potvrda od stranaka koje su sudjelovale u toj primopredaji; ili bar prisustvovanje samoj primopredaji, a na što M. S.

navodi kako nije vidio da tužiteljica predaje novac direktoru tuženika.

8.3. U odnosu na iskazivanje svjedokinje I. Š. sud utvrđuje kako sve i da je tužiteljica kod nje držala iznos od 40.000,00 kn to ne znači da je tim novcem platila učešće za kupnju služenog vozila koje je koristila dok je radila kod tuženika.

9. Odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) dana je definicija štete, pa je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

9.1. Odredbom članka 219. st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Tužiteljica u ovom postupku nije iznijela činjenice niti priložila dokaze u korist svojih tvrdnji već je tuženik dostavio iste i potvrdio da je izvršio kupnju službenog vozila kao i platio učešće za kupnju službenog vozila.

9.2. Dakle, sud konačno utvrđuje kako je tuženik uredno platio učešće za kupnju službenog vozila M. B. A. klasa …. Ugovor o financijskom leasingu da je glasio na tuženika i E. leasing, i tuženik putem E.B. uplaćuje iznos učešća za kupnju vozila. U odnosu na iskazivanje tužiteljice kada noavodi da je prodala svoje vozilo M. M. za 5.500 E.-a, a ujedno prilaže ugovor o kupoprodaji motornog vozila M. M. u kojem stoji da je za isto dobila iznos od 10.000,00 kn, to sud zaključuje kako ni u tom dijelu iskazivanja ne prilaže potpunu vjerodostojnu dokumentaciju. U odnosu na prekoračenja po nedopuštenom minusu u banci ističe se kako to nije dokaz za nemogućnost podizanja kredita za predmetno službeno vozilo. Što se tiče prihvaćanja rizika za kupnju vozila za tužiteljicu od strane tuženika sud utvrđuje kako je tužiteljica priložila tri e-maila u korist svih svojih tvrdnji no u tim e-mailovima nema dokaza ni potvrde kako tuženik odnosno ovlaštene osobe tuženika preuzimaju novac za učešće za kupnju. Ti e- mailovi su samo od strane tužiteljice upućeni direktorima tuženika i tužiteljica pita što će i kako će jer se boji da ne potroši ušteđevinu na izlaske te da treba donijeti učešće od 5.000 EUR-a ali sud takve e-mailove ne uzima kao priložene dokaze za plaćanje učešća predmetnoga službenog vozila jer tuženik osporava tužiteljičinu uplatu, a tužiteljica ne raspolaže potvrdom od strane tuženikovih direktora da su preuzeli novce i sl. U jednom e-mailu se navodi da se napravi ponuda na 60 mjeseci uz 20% učešća financijskog leasinga ali isto tako piše da ponuda ide na tuženika. Dakle, tužiteljica, kao voditeljica automat kluba i kao netko odgovoran za veliki protok novca, ne raspolaže nepobitnim dokazom za dano učešće za kupnju jednog vozila i potvrdom iz koje bi bilo vidljivo koliko je novaca dala određenog dana s točnim podatkom o namjeni tog novca. Za razliku od tužiteljice, tuženik dostavlja potvrdu i ugovor o financijskom leasingu koji glasi baš na tuženika, pa ovaj sud nepobitno zaključuje da je upravo tuženik uplatio učešće za kupnju službenog vozila, kao i da sve rate za plaćanje vozila glase na tuženika. Ujedno je za navesti da je neprihvatljiva i činjenica, kako to navodi tužiteljica, da bi tuženik uzeo novac od tužiteljice kao gotovinu, te potom raspolagao tom gotovinom u svom poslovanju bez postojanja pisane osnove tog novca.

11. Odluka o trošku je izostala jer tuženik nije popisao trošak postupka.

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 5. studenog 2021.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- tuženiku

- u spis