Poslovni broj: Gž-1501/2020-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca, mr. sc. Senije Ledić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Č. P. iz Š., kojeg zastupaju punomoćnici A. B. i I. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i K. u Š., protiv tuženika Grada Š., kojeg zastupa Ž. B., a ovoga punomoćnik R. Š., diplomirani pravnik, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj VI P-78/2018 od 9. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2021.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj VI P-78/2018 od 9. srpnja 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi: "1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u dijelu koji glasi: Ugovor o prijenosu prava vlasništva od 28. veljače 2008.g., Klasa: 944-01/08- 01/22 sklopljen između tuženika Grada Š. i O. M. d.o.o. Š., kojim O. M. d.o.o. bez naknade prenosi tuženiku Gradu Š. nekretnine upisane u Z.U. 3078 k.o. Z. te nekretninu upisanu u Z.U. 3110 k.o. Z. gubi pravni učinak prema tužitelju Č. P., u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje novčane tražbine tužitelja u iznosu od 88.550,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. lipnja 2008.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. srpnja 2008.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. kolovoza 2008.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. rujna 2008.g

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. listopada 2008.g. - na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. studenoga 2008.g. - na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. prosinca 2008.g. - na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. siječnja 2009.g. - na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. veljače 2009.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. ožujka 2009.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. travnja 2009.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. svibnja 2009.g. - na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. lipnja 2009.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. srpnja 2009.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. kolovoza 2009.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. rujna 2009.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. listopada 2009.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. studenoga 2009.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. prosinca 2009.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. siječnja 2010.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. veljače 2010.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. ožujka 2010.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. travnja 2010.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. svibnja 2010.g

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. lipnja 2010.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. srpnja 2010.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. kolovoza 2010.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. rujna 2010.g

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. listopada 2010.g. - na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. studenoga 2010.g. - na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. prosinca 2010.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. siječnja 2011.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. veljače 2011.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. ožujka 2011.g. - na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. travnja 2011.g., pa do 31. srpnja 2015.g. sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 25/05, 41/08, 125/11, 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za tri postotna poena, te tražbine tužitelja u iznosu od 7.903,50 kuna.

Tuženik Grad Š., dužan je dopustiti tužitelju Č. P., da svoje potraživanje namiri prodajom nekretnina navedenih u točki 1. izreke ove presude, u roku od petnaest dana.

2. Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

Ugovor o prijenosu prava vlasništva od 28. veljače 2008.g., klasa: 944-01/08- 01/22 sklopljen između tuženika Grada Š. i O. M. d.o.o. Š., kojim O. M. d.o.o. bez naknade prenosi tuženiku Gradu Š. nekretnine upisane u Z.U. 3078 k.o. Z., te nekretninu upisanu u Z.U. 3110 k.o. Z. gubi pravni učinak prema tužitelju Č. P., , u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje novčane tražbine tužitelja u iznosu od 88.550,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. srpnja 2005.g. - na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. kolovoza 2005.g. - na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. rujna 2005.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. listopada 2005.g. - na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. studenoga 2005.g. - na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. prosinca 2005.g. - na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. siječnja 2006.g. - na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. veljače 2006.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. ožujka 2006.g. - na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. travnja 2006.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. svibnja 2006.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. lipnja 2006.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. srpnja 2006.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. kolovoza 2006.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. rujna 2006.g

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. listopada 2006.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. studenoga 2006.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. prosinca 2006.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. siječnja 2007.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. veljače 2007.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. ožujka 2007.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. travnja 2007.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. svibnja 2007.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. lipnja 2007.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. srpnja 2007.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. kolovoza 2007.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. rujna 2007.g

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. listopada 2007.g. - na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. studenoga 2007.g. - na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. prosinca 2007.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. siječnja 2008.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. veljače 2008.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. ožujka 2008.g.

- na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. travnja 2008.g. - na iznos od 2.530,00 kuna od dana 01. svibnja 2008.g.

3. Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu zatražene zatezne kamate na iznos parničnog troška u iznosu od 7.903,50 kuna koja teče od 20. travnja 2012.g. pa do 31. srpnja 2015.g. sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 25/05, 41/08, 125/11, 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

4. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 700,00 kuna u roku od petnaest dana."

2. Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tužitelj pobijajući presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), predlažući presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev na utvrđenje kako Ugovor o prijenosu prava vlasništva od 28. veljače 2008., koji je sklopljen između Grada Š. i O. M. d.o.o. Š., gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje novčane tražbine tužitelja u iznosu od 88.550,00 kn i tražbine u iznosu od 7.903,50 kn, sa zateznom kamatom, odnosno zahtjev na pobijanje navedene pravne radnje tužiteljeva dužnika, O. M. d.o.o. Š.

6. Prvostupanjski sud donio je pobijanu presudu nakon što je u bitnom utvrdio slijedeće:

-kako iz presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj P-590/2011 od 11. travnja 2012., koja je postala pravomoćna dana 26. listopada 2016., proizlazi da je O. M. d.o.o. obvezan tužitelju Č. P. isplatiti iznos od 88.550,00 kuna sa zateznom kamatom, dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo O. M. d.o.o. obvezati tužitelju Č. P. isplatiti iznos od 88.550,00 kuna sa zateznom kamatom te je tužitelju dosuđen i parnični trošak u iznosu od 7.903,50 kuna,

-kako iz Ugovora o prijenosu prava vlasništva, Klasa: 944-01/08-01/22, Ur. broj: 2182/01-07/1-08-2 od 28. veljače 2008. proizlazi da su taj Ugovor sklopili O. M. d.o.o., zastupan po direktoru Z. R. s jedne strane i Grad Š., zastupan po gradonačelnici N. K. s druge strane, da je ugovorna strana O. M. d.o.o.jamčila kako je stvarni vlasnik nekretnina upisanih u Z.U. 3078 k.o. Z. koje su opterećene založnim pravom J. B. d.d. Š. na temelju Ugovora o kreditu br. 510161-2373 u iznosu od 7.689.458,00 kuna, temeljem Ugovora o kreditu br. 510161-2374 u iznosu od 13.184.794,00 kuna i založnim pravom HBOR-a temeljem Ugovora o kreditu br. RT- 5/06 u iznosu od 7.689.458,00 kuna i Ugovora o kreditu br. T-15/06 u iznosu od 13.184.794,00 kuna, te kako je vlasnik čest. zgr. 671, zgrada, površine 405 m[2] , Z.U. 3110 k.o. Z. koja je opterećena založnim pravom J. B. d.d. Š. na temelju Ugovora o kreditu br. 510161-2373 u iznosu od 7.689.458,00 kuna, temeljem Ugovora o kreditu br. 510161-2374 u iznosu od 13.184.794,00 kuna i založnim pravom HBOR-a temeljem Ugovora o kreditu br. RT-5/06 u iznosu od 7.689.458,00 kuna i Ugovora o kreditu br. T-15/06 u iznosu od 13.184.794,00 kuna, da O. M. d.o.o.prenosi, a Grad Š. prihvaća pravo vlasništva na nekretninama upisanima u Z.U.3078 i Z.U. 3110 k.o. Z. bez naknade te kako druga ugovorna stranka stupa u posjed tih nekretnina danom potpisivanja ugovora,

-kako je iz dopisa od 26. lipnja 2017. razvidno da se tužitelj, kao stečajni vjerovnik, obratio privremenom stečajnom upravitelju trgovačkog društva O. M. d.o.o., Š. prije pokretanja sudskog postupka radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, radi očitovanja hoće li stečajni upravitelj pokrenuti sudski postupka radi pobijanja Ugovora o prijenosu prava vlasništva od 28. veljače 2008. kojeg je stečajni dužnik sklopio s Gradom Š.,

-kako iz izvješća privremenog stečajnog upravitelja o uvjetima za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom O. M. d.o.o. od 4. srpnja 2016. proizlazi da je stečajni upravitelj utvrdio kako postoje razlozi za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom, da se imovinom dužnika ne mogu namiriti troškovi stečajnog postupka, a nema izgleda za nastavak poslovanja dužnika te se predlaže otvaranje stečajnog postupka i postupanje u smislu odredbe članka 132. Stečajnog zakona, a predvidivi troškovi otvaranja stečajnog postupka iznose 60.000,00 kuna za šest mjeseci,

-kako iz rješenja Trgovačkog suda u Zadru od 2. siječnja 2018. proizlazi da je otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom O. M. d.o.o., Š. s danom 2. siječnja 2018., kako je kao stečajni upravitelj imenovan P. F. iz S. B. te da se zaključuje stečajni postupak nad stečajnim dužnikom,

-kako je Ugovorom o kreditu br. 510161-2374 od 12. rujna 2006. J. B. d.d. Š. dala korisniku kredita O. M. d.o.o., Š. kredit u iznosu od 13.184.794,00 kuna (protuvrijednost od 1.820.503,43 Eura prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 7. srpnja 2006.) s namjenom obnove i opremanja kapaciteta s infrastrukturom na otoku O., da je krajnji rok korištenja dan 31. prosinca 2006., uz otplatu u 16 polugodišnjih rata od koji prva dospijeva na naplatu 31. prosinca 2008., da korisnik kredita kao osiguranje vraćanja kredita, plaćanja kredita i ostalih kreditnih obveza daje četiri "in bianco" vlastite trasirane mjenice Korisnika kredita s mjeničnim očitovanjem i zadužnicu te ovlašćuje banku na upotrebu "in bianco" mjenice i zadužnice, a banka obvezuje zaključiti Sporazum o zasnivanju založnog prava s korisnikom kredita i Grada Š. kao vlasnikom kat. čest. br. 7202/1 kojim će se G.Š. obvezati u roku od šest mjeseci od dan zaključenja Ugovora o kreditu osigurati za svaku česticu iz Z.U. 3079 i Z.U. 3110 k.o. Z. pristupni put za nesmetani prilaz provedbom parcelacije i uspostavom putova ili osnivanjem nove čestice/čestica na kojim će se zasnovati založno pravo u korist Banke i HBOR-a u svrhu osiguranja,

-kako iz Dodatka I Ugovora o kreditu br. 510161-2374 od 31. listopada 2007. kojeg su sklopili J. B. d.d. Š. i O. M. d.o.o.proizlazi da su ugovorne stranke produljile rok za provedbu osiguranja iz točke 4.02 osnovnog Ugovora te je banka dužna do 1. prosinca 2007. zaključiti Dodatak I Sporazuma o zasnivanju založnog prava s korisnikom kredita i Gradom Š. klao vlasnikom nekretnina u k.o. Z. kojim će se zasnovati založno pravo u korist banke i podzaložno pravo u korist HBOR-a,

-kako iz Dodatka II Ugovora o kreditu br. 510161-2374 od dana 24. listopada 2013. kojeg su sklopili J. B. d.d. Š. i O. M. d.o.o.proizlazi da su ugovorne stranke suglasne da se s danom 1. studenoga 2013. dospjela glavnica kredita pripisuje nedospjeloj glavnici i da će nedospjela kamata obračunata do 31. listopada 2013.g. proglašava dospjelom 1. studenoga 2013. s rokom plaćanja kamata od petnaest dana od dana dospijeća, kako se povrat kredita otplaćuje u 26 mjesečnih rata te da u slučaju neispunjenja obveza korisnika kredita u roku dužem od tri mjeseca banka može ugovora o kreditu otkazati i cijeli kredit proglasiti dospjelim i naplatiti ga zajedno s pripadajućim kamatama i ostalim troškovima,

-kako iz Ugovora o kreditu br. 510161-2373 od 12. rujna 2006. proizlazi da J. B. d.d. Š. daje korisniku kredita O. M. d.o.o., Š. kredit u iznosu od 7.689.458,00 kuna (protuvrijednost od 1.061.729,49 Eura prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 07. srpnja 2006.g.) s namjenom refinanciranje kratkoročnih kredita (program kreditiranja financijskog restrukturiranja gospodarskih subjekata), da je krajnji rok korištenja dan 31. rujna 2006. uz otplatu u 16 polugodišnjih rata, korisnik kredita kao osiguranje vraćanja kredita, plaćanja kredita i ostalih kreditnih obveza daje četiri "in bianco" vlastite trasirane mjenice Korisnika kredita s mjeničnim očitovanjem i zadužnicu te ovlašćuje banku na upotrebu "in bianco" mjenice i zadužnice, da će banka za osiguranje urednog izmirenja zasnovati založno pravo na nekretninama u Z.U. 3078 k.o. Z. u vlasništvu O. M. d.o.o. te u Z.U. 3110 k.o. Z. u fiducijarnom vlasništvu Banke koja se obvezala fiducijarno vlasništvo pretvoriti u založno pravo i izvršiti ustup prvenstva založnim pravima koja će se provesti kao osiguranje kredita banka obvezuje zaključiti Sporazum o zasnivanju založnog prava sa korisnikom kredita i Gradom Š. kao vlasnikom kat. čest. br. 7202/1 kojim će se Grad Š. obvezati u roku od šest mjeseci od dan zaključenja Ugovora o kreditu osigurati za svaku česticu iz Z.U. 3079 i Z.U. 3110 k.o. Z. pristupni put za nesmetani prilaz,

-kako je pregledom analitičke kartice O. M. d.o.o. od 30. svibnja 2018. te izvoda žiro-računa broj 40-0 od 9. veljače 2009., od dana 19. svibnja 2009. i od 15. rujna 2009. utvrđeno da su s računa Grada Š. na žiro račun O. M. d.o.o izvršene uplate iznosa od 25.000,00 kuna dana 9. veljače 2009., 20.000,00 kuna dana 19. svibnja 2009. i 250.000,00 kuna dana 15. rujna 2009.,

-kako iz iskaza svjedokinje K. S. proizlazi da je svjedokinja obavljala poslove direktorice pravne osobe otok M. u trajanju dvije godine i da je njezin zadatak bio utvrditi poslovanje pravne osobe i podnijeti financijsko izvješće, kako je ta pravna osoba bila prezadužena i nije mogla zadnje dvije godine funkcionirati i obavljati djelatnost, a time i ispunjavati postojeće obveze, da je Ugovor o prijenosu prava vlasništva potpisao prethodni direktor Z. R. i nije joj poznato tko je inicirao sklapanje ugovora,

-kako je svjedok G. B. naveo da je bio član odbora tvrtke O. M. d.o.o.iz redova zaposlenika, kako se odbor sastajao jedan put u tromjesečju i da su primali naknadu za rad jednom mjesečno, kako je tu pravnu osobu osnovao Grad Š., kao jedini i isključivi vlasnik i da mu je u odnosu na Ugovor o prijenosu prava vlasništva prezentirana odluka G.Š.kojom je odlučeno da će se sklopiti navedeni ugovor i da će prava osoba O. M. d.o.o. prestati s poslovanjem, a nakon što je prezentirala odluka grada Š. nije se isplaćivala nikakva naknada, kao i da je Grad Š. mogao znati da je prezadužena ta pravna osoba, a nadzorni odbor nije mogao spriječiti donošenje i provođenje odluke skupštine društva pa tako i odnosu na sklapanje predmetnog ugovora,

-kako je svjedok Mldb. Š. naveo da je bio član Nadzornog odbora, odlukom gradonačelnice Grada Š. N. K., na vrijeme od četiri godine i nakon toga ponovno bio imenovan za slijedeće četiri godine, kako je predsjednik tog odbora bio tužitelj Č. P. u oba mandata, da je gradonačelnica N. K. 2005. imala funkciju skupštine društva, jer se to tada moglo na taj način raditi, kako je skupština društva donijela odluku o visini mjesečne naknade koja je bila jednaka za sve članove Nadzornog odbora i za predsjednika Nadzornog odbora i koja je iznosila 1.260,00 kuna i u dva navrata bila isplaćena, kako su na jednu sjednicu došli predstavnici Grada Š., T. J., zamjenik gradonačelnika, T. P. i J. J. i naveli da se više ne vrši booking O. M., već da će Grad Š. ući u javno privatno partnerstvo glede O. M.,

-kako je i svjedok T. P. naveo je da mu je poznato da je između G.Š.i O. M. d.o.o. sklopljen ugovor o prijenosu prava vlasništva s tim što nema saznanja o tomu je li Nadzorni odbor sudjelovao i jesu li bile isplaćivane naknade u nadzornom odboru,

-kako iz iskaza svjedoka P. R. proizlazi da je bio član nadzornog odbora O. M. d.o.o. od 2005. do 2009.godine i da se sjeća kako se članovima nadzornog odbora u početku isplaćivala naknada, ali ne zna za koje razdoblje, kako je O. M. d.o.o. došao u tešku situaciju te se na sastanku Nadzornog odbora dogovorilo kako se ne isplaćuju naknade za rad, što je bila odluka Nadzornog odbora i na taj način da se omogući lakši rad i likvidnost, a da je tužitelj Č. P. u vrijeme njegovog mandata obnašao dužnost predsjednika odbora, kao i da je on pokrenuo sudski postupak radi isplate neisplaćenih naknada za rad u nadzornom odboru,

-kako je i svjedok L. P. bio član nadzornog odbora O. m. d.o.o. kao predstavnik stranke HDZ, kako su imali pravo na naknadu u visini 1.200,00 kuna mjesečno koja se isplaćivala sve do trenutka kada je O. Mldb. d.o.o. upao u probleme, kao i da o Ugovoru o prijenosu prava vlasništava G.Š.i O. M. d.o.o. nema saznanja i o njemu je saznao iz novina,

-kako je tužitelj naveo je da je protiv Grada Š., kao pravnog sljedbenika O. M. d.o.o.pokrenuo sudski postupak za razdoblje za koje mu nije isplaćivana naknada za rad u nadzornom odboru O. M. d.o.o. i to za razdoblje od 2006. pa do 2011.godine, kako je u tom postupku jedan dio njegovog potraživanja "otišao u zastaru" i da je u preostalom dijelu dobio pravomoćnu presudu i naplatio od Grada Š., da je u Nadzorni odbor ušao uredbom Gradskog poglavarstva Grada Š. jer je pravnu osobu O. M. d.o.o. osnovao grad Š., a kako je O. M. d.o.o. prestao postojati da su ustali sudskim tužbama radi ostvarivanja svojih prava na isplate pripadajućih naknada.

7. Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prihvaćajući kao vjerodostojne iskaze svjedoka K. S., G. B., M. Š., P. R., L. P. i iskaz tužitelja, prvostupanjski sud je zaključio da su članovi Nadzornog odbora O. M. d.o.o. imali pravo na naknadu za rad i imali saznanja o Ugovorima o kreditima kojima bi se sanirali nastali gubitci, koji su sklopljeni prije sklapanja predmetnog Ugovora o prijenosu prava vlasništva od 28. veljače 2008. i da se za osiguranje urednog izmirenja Ugovora o kreditu zasnovalo založno pravo na nekretninama te da su predsjednik i članovi Nadzornog odbora O. M. d.o.o., kao i Grad Š. znali za insolventnost i prezaduženost pravne osobe O. M. d.o.o. Kako je ugovor o prijenosu prava vlasništva od 28. veljače 2008. sklopljen u vrijeme kada su nekretnine upisane u Z.U. 3078 i Z.U. 3110 k.o. Z. bile opterećene založnim pravom J. B. d.d., Š. po osnovi sklopljenih Ugovora o kreditu, da je intencija sklapanja ugovora bez naknade bila da osnivač pravne osobe Grada Š. zbog insolventnosti i prezaduženosti pravne osobe O. M. d.o.o. preuzme na sebe kreditne i druge obveze pravne osobe O. M. d.o.o. koje pravna osoba nije mogla podmirivati, da ugovor o prijenosu prava vlasništva od 28. veljače 2008., kada su prenesene nekretnine opterećene založnim pravom u korist J. B. d.d. Š., ne predstavlja pravnu radnju poduzetu na štetu vjerovnika, budući da takva pravna radnja dužnika nije prouzročila insolventnost odnosno promjene u dužnikovoj imovini zbog koje je namirenje vjerovnika postalo otežano ili potpuno onemogućeno, jer je O. M. d.o.o. u trenutku sklapanja predmetnog ugovora bio insolventan i prezadužen, a tada dug iznosio 14 milijuna kuna koji je saniran podizanjem kredita kod Jadranke banka d.d. uz zasnivanje založnog prava na nekretninama upisanim u Z.U. 3078 i Z.U. 3110 k.o. Z., koju isplatu kredita je na sebe preuzeo osnivač pravne osobe. Dakle, kako tom pravnom radnjom dužnik nije sebe doveo u insolventno stanje pa da tužitelj u trenutku podnošenja tužbe, ako i ne bi bio izvršen prijenos nekretnina upisanih u Z.U. 3078 i Z.U. 3110 k.o. Z., ne bi se mogao naplatiti potraživanje iz vrijednosti tih nekretnina (koje su opterećene založnim pravima u korist J. B. d.d., Š. i HBOR-a) te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Osim toga, prvostupanjski sud navodi i kako tužitelj taksativno navodi iznose naknade u odnosu na koje je već pravomoćno presuđeno pa da je prekludiran u tom dijelu zahtjeva te je taj dio tužbenog zahtjeva (umjesto pravilno tužbe) sud odbacio s pozivom na odredbu članka 333. stavka 2. ZPP-a navodeći kako su sud i stranke vezani sadržajem pravomoćne sudske odluke.

8. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi kako je predmetna presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužiteljeva žalba, jer se presuda ne može ispitati jer nisu navedeni jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama.

9. Člankom 198. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 71/15, 104/7, dalje: SZ) propisano je:

(1) Pravne radnje poduzete prije otvaranja stečajnoga postupka kojima se remeti pravo na ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini stečajni vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni upravitelj u ime stečajnoga dužnika i stečajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama ovoga Zakona.

10. Iz članka 202. SZ-a proizlazi kako pravna radnja koju je dužnik poduzeo u posljednjih deset godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili nakon toga s namjerom da ošteti svoje vjerovnike može se pobijati ako je druga strana u vrijeme poduzimanja radnje znala za namjeru dužnika. Znanje za namjeru pretpostavlja se ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici. Člankom 203. Stavak 1. Tog Zakona propisano je da pravna radnja dužnika bez naknade ili uz neznatnu naknadu može se pobijati, osim ako je poduzeta četiri godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka.

11. Člankom 212. SZ-a propisano je:

(1) Pravne radnje stečajnoga dužnika ovlašten je pobijati stečajni upravitelj u ime stečajnoga dužnika na temelju odobrenja suda.

(2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka podnosi se protiv osobe prema kojoj je pobijana radnja poduzeta.

(3) Stečajni upravitelj može podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji u roku od godinu i pol dana od otvaranja stečajnoga postupka.

(4) Svaki stečajni vjerovnik ima pravo podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji za svoj račun i na svoj rizik troškova ako:

- stečajni upravitelj ne podnese tužbu radi pobijanja pravnih radnji u roku iz stavka 3. ovoga članka – u roku od tri mjeseca od isteka roka iz stavka 3. ovoga članka

- stečajni upravitelj povuče tužbu radi pobijanja pravnih radnji – u roku od tri mjeseca od objave pravomoćnog rješenja kojim je utvrđeno povlačenje tužbe na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova

- je prethodno zatražio očitovanje stečajnog upravitelja i ako se stečajni upravitelj očitovao da neće podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji – u roku od tri mjeseca od objave očitovanja stečajnog upravitelja da neće podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova

- je prethodno zatražio očitovanje stečajnog upravitelja i ako se stečajni upravitelj nije u roku od tri mjeseca očitovao hoće li podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji – u roku od tri mjeseca od objave poziva stečajnom upravitelju da se očituje hoće li podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji.

(5) Stečajni upravitelj dužan je bez odgode dostaviti sudu radi objave na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova pravomoćno rješenje kojim je utvrđeno povlačenje tužbe iz stavka 4. podstavka 2. ovoga članka, očitovanje da neće podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji iz stavka 4. podstavka 3. ovoga članka i poziv stečajnog vjerovnika da se očituje hoće li podnijeti tužbu radi pobijanja pravnih radnji iz stavka 4. podstavka 4. ovoga članka.

(6) Stečajni vjerovnici koji su podnijeli tužbu radi pobijanja pravnih radnji imaju položaj jedinstvenih suparničara.

(7) Ako se zahtjev za pobijanje pravne radnje prihvati, pobijena pravna radnja je bez učinka prema stečajnoj masi i protivna strana dužna je vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi stečene na osnovi pobijene radnje, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Prijedlog za ovrhu na temelju presude kojom se prihvaća zahtjev za pobijanje pravne radnje može podnijeti stečajni upravitelj u ime i za račun stečajnog dužnika odnosno stečajne mase te stečajni vjerovnik u svoje ime a za korist stečajnog dužnika odnosno stečajne mase.

(8) Primatelj činidbe bez naknade ili uz neznatnu naknadu mora vratiti ono što je primio samo ako je time obogaćen, osim ako je znao ili je morao znati da se takvom činidbom oštećuje vjerovnike.

(9) Pravomoćna presuda donesena u parnici za pobijanje pravnih radnji djeluje prema stečajnom dužniku, odnosno stečajnoj masi te svim stečajnim vjerovnicima, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

(10) Ako sud u parnici iz stavka 4. ovoga članka prihvati zahtjev za pobijanje pravne radnje, protivna strana dužna je sve imovinske koristi stečene na osnovi pobijene radnje vratiti u stečajnu masu. Nakon vraćanja novčane koristi stečene na osnovi pobijene radnje u stečajnu masu, tužitelji stečajni vjerovnici imaju pravo prvenstvenog namirenja iz koristi vraćene u stečajnu masu razmjerno visini njihove utvrđene tražbine.

(11) Pravne radnje dužnika mogu se pobijati i isticanjem prigovora u parnici bez vremenskoga ograničenja.

12. Prije svega valja navesti kako i ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda prema kojima je, temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj P- 590/2011 od 11. travnja 2012., O. M. d.o.o. obvezan tužitelju isplatiti iznos od 88.550,00 kuna sa zateznom kamatom te da je tuženik sklopio predmetni Ugovor o prijenosu prava vlasništva 28. veljače 2008. s tvrtkom O. M. d.o.o., kojim ugovorom je ta pravna osoba, kao vlasnik nekretnina upisanih u Z.U. 3078 k.o. Z. i Z.U. 3110 k.o. Z., Gradu Š. predala pravo vlasništva na nekretninama tuženiku bez naknade. Međutim, prvostupanjski sud nije dao prihvatljive razloge za zaključak o tomu kako tom pravnom radnjom navedena pravan osoba, kao dužnik, nije sebe dovela u insolventno stanje (jer da je već bila insolventna u trenutku sklapanja Ugovora o prijenosu prava vlasništva), odnosno kako se tužitelj u trenutku podnošenja tužbe, u okolnostima kada i ne bi bio izvršen prijenos nekretnina upisanih u Z.U. 3078 i Z.U. 3110 k.o. Z. ne bi se mogao naplatiti iz vrijednosti tih nekretnina, budući su one bile opterećene založnim pravima u korist J. B. d.d. i HBOR-a.

13. Naime, prema stavovima koji su zauzeti u sudskoj praksi, da bi bilo moguće pobijati pravnu radnju stečajnog dužnika potrebno je ispunjavanje općih pretpostavki prema odredbama SZ-a, a to znači kako je pravna radnja poduzeta prije otvaranja stečajnog postupka; da se takvom radnjom remeti ujednačeno namirenje vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno da se njome pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika). (Odluke VTS RH broj Pž- 5851/00, Pž- 5234/2002, Pž-778/04, Pž-3441/01, Pž-357702). Ovdje treba imati u vidu i kako pravne radnje poduzete prije otvaranja stečajnog postupka kojima se remeti ujednačeno namirenje vjerovnika ili se pojedini vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj, stečajni upravitelj i stečajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama SZ-a i u rokovima iz članka 212. tog Zakona, a u postupku, u navedenim okolnostima ovog slučaja koje ističe prvostupanjski sud (okolnosti postojanja upisanih založnih prava na nekretninama koje su predmet dotičnoga pravnog posla), je potrebno nedvojbeno utvrditi je li se na taj način banka, kao založni vjerovnik ili drugi vjerovnik, stavlja u povoljniji položaj i je li banka kao založni vjerovnik ili drugi vjerovnik možebitno u boljoj stvarnoj i pravnoj poziciji od drugih vjerovnika i od tužitelja. Razlučni su vjerovnici ovlašteni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja po pravilima ovršnog postupka pa i kada su prijavili tražbinu osiguranu razlučnim pravom stečajnom upravitelju, jer okolnost osporavanja razlučnog prava ne utječe na pravo vjerovnika da svoju tražbinu osiguranu razlučnim pravom namire izvan stečajnog postupka. Oštećenje i pogodovanje je opća pretpostavka u svim slučajevima pobijanja pa tako i u ovom slučaju, a prvostupanjski sud, iako je utvrđivao određene činjenice, sve navedene odlučne činjenice nije utvrdio, a moguće ih je utvrditi iz podataka u stečajnom spisu. Dakle, u postupku je potrebno utvrditi podatke o visini potraživanja vjerovnika i ukupnoj stečajnoj masi dužnika te o mogućnosti namirenja tužitelja i drugih vjerovnika prema pravilima o namirenju vjerovnika u stečaju, a što je odlučno za ocjenu o eventualnom pogodovanju i što u bitnom utemeljeno primjećuje i žalitelj. Pritom je potrebno utvrditi i postoji li namjera da se oštete vjerovnici i je li druga strana u vrijeme poduzimanja radnje znala za namjeru dužnika, sukladno citiranim zakonskim odredbama.

14. Iz svega navedenog vidljivo je kako pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u presudi nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama koje se odnose na postojanje pretpostavki za pobijanje predmetne pravne radnje. Stoga je, postupajući temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a valjalo prihvatiti žalbu, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti navedene povrede odredaba postupka, utvrditi sve odlučne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem te potom pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

16. S obzirom da je ukinuta prvostupanjska presuda o glavnoj stvari, to za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku pa je valjalo ukinuti i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka, a sukladno odredbama članka 164. ZPP-a.

17. Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

Split, 5. studenoga 2021.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Senija Ledić, v. r.