REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 35 Pž-3019/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari tužitelja NISKOGRADNJA d.o.o. Karlovac, Prilaz Kozjači 13, OIB 69562759651, kojeg zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, Tuškanova 10, protiv tuženika MEDUZA d.o.o. [adresa], OIB 34212194935, kojeg zastupa punomoćnik Josip Janković, odvjetnik u Karlovcu, Vranicanijeva 5/I, radi isplate iznosa od 31.000,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4309/2018 od 19. travnja 2021., 4. studenoga 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4309/2018 od 19. travnja 2021. u pobijanim točkama I. i III. njene izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba podnesena protiv odluke iz točke II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4309/2018 od 19. travnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Nine Bubaš Magličić iz [adresa], poslovni broj Ovrv-1229/13 od 17. rujna 2013. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 23.783,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovrhe u iznosu od 2.075,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Platni nalog je ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove ovrhe u iznosu od 575,00 kn sa zateznim kamatama te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 7.462,83 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Rješenjem je utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 7.216,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama i za zakonske zatezne kamate na iznos od 41.242,42 kn od 16. studenoga 2012. do 4. veljače 2013. i na iznos od 23.783,50 kn od 5. veljače 2013. do 24. studenoga 2013. te je u tom dijelu ukinut platni nalog.

3. Sniženi tužbeni zahtjev se odnosio na plaćanje izvedenih radova na rekonstrukciji poslovne zgrade u [adresa]. Tuženik je tvrdio da je tužitelj radove izveo nestručno i suprotno pravilima struke. Zato je on i smatrao da ima pravo zadržati isplatu dijela naknade za izvedeni rad u visini utuženog iznosa.

4. Na temelju rezultata dokaznog postupka, prvostupanjski sud je ocijenio sniženi tužbeni zahtjev osnovanim (čl. 590. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO i čl. 219. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP). Prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije na vrijeme obavijestio tužitelja o nedostacima u izvedenim radovima. Uz to je utvrdio i to da je tužitelj sve radove izveo po pravilima struke, bez nedostatka.

5. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

6. Protiv ove presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne odluke o troškovima s prijedlogom ovom sudu da je preinači ili ukine.

7. Tuženik je u žalbi ponovio razloge koje još iznosio tijekom trajanja parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Prema njegovom mišljenju, iz izvedenih dokaza, osobito iz mišljenja GL, proizlazi da je tužitelj radove koji su predmet tužbe izveo nestručno.

8. Tuženikova žalba djelomično nije osnovana, djelomično nije dopuštena.

9. U odnosu na odluku kojom je ukinut platni nalog za troškove ovrhe u iznosu od 575,00 kn s kamatama, tuženikova žalba nije dopuštena. Protiv odluka kojima je odbijen zahtjev protivne strane u sporu, druga strana nema interesa pobijati takve odluke. Zato je tuženikova žalba u tom dijelu odbačena kao nedopuštena (čl. 358. st. 3. ZPP-a).

10. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8.,

9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

11. U ovoj pravnoj stvari, riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Pobijanu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zato ovaj sud nije ispitivao žalbene navode takve naravi.

12. Predmet spora se odnosi na plaćanje dijela tužiteljeve okončane situacije broj 063/12, za radove na rekonstrukciji poslovne zgrade u [adresa].

13. Okončana situacija broj 063/12 je ovjerena tužiteljevim i tuženikovim potpisom i pečatom, kao i potpisom i pečatom nadzornog tijela. No, tuženik je zadržao isplatu dijela naknade za izvedene radove u visini (sniženog) utuženog iznosa, pozivajući se na to da je tužitelj radove izveo nestručno i suprotno pravilima struke.

14. Iz sadržaja isprava u spisu (ovjerene okončane situacije, sporazuma o plaćanju od 6. rujna 2012., očitovanja na tuženikovu reklamaciju od 15. svibnja 2013., tužiteljevog dopisa od 21. svibnja 2013., list 6. -7., 28.-29. spisa), kao i iz sadržaja iskaza svjedoka ĐL i UL (iskazi list 47. -48., 107.-108. spisa) proizlazi da je tužitelj radove koji su predmet tužbe, izveo stručno i u skladu s pravilima struke.

15. O tome da tužiteljevi radovi ne bi bili stručno izvedeni, proizlazi samo iz privatnog nalaza/elaborata GL, kojeg je naručio tuženik (pisani elaborat i usmeni iskaz, list 11. -12., 109.-110. spisa). Međutim, elaborat GL, bez potkrijepe drugim dokazima, ne sadrži dostatnu dokaznu kvalitetu i ne predstavlja dostatno dokazno sredstvo na temelju kojeg bi se moglo formirati uvjerenje o tome da tužitelj nije kvalitetno i stručno izveo radove. Tim više što se u spisu nalazi i dokaz koji potvrđuje da je tuženik koristio pravo na odbitak poreza za tražbinu koja je predmet tužbe (potvrda nadležne porezne uprave, list 56. -92. spisa).

16. Sve ove okolnosti upućuju na to da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito odlučio kada je prihvatio sniženi tužbeni zahtjev, dok je tuženikove prigovorne tvrdnje ocijenio neosnovanima. Prvostupanjski sud je na pravilan način ocijenio izvedene dokaze i utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 590. ZOO-a).

17. Tuženik se u žalbi, po prvi puta, pozvao na dokumentaciju iz koje (po njegovim tvrdnjama) proizlazi da on ne koristi sredstva koja sadrže kiselinu. Međutim, tuženik u žalbi više ne može iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može podnijeti (čl. 352. ZPP-a). To ovdje nije slučaj.

18. Pravilnost odluke o troškovima postupka tuženik nije osnovano doveo u pitanje. Prvostupanjski sud je taj dio odluke detaljno obrazložio, navođenjem parničnih radnji za koje je dosudio trošak te osnovu i visinu troškova za svaku radnju pojedinačno (čl. 154. i 155. ZPP-a).

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. ZPP-a).

Zagreb, 4. studenoga 2021.

Sudac

Nikolina Mišković