- 1 –
28. P-403/21
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Amruševa 2/II
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, po sucu pojedincu Ivanu Vladić, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz O., N. Š. Z. 20, OIB
koga zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda
M. G. & V. Š. iz Z., K. 12, protiv tuženika
R. d.o.o. K., Z. 15K, OIB, koga zastupa
K. L., odvjetnik u O. društvu L. & partneri iz
Z., P. H. 2, radi utvrđenja ništetnim odluka skupštine društva,
nakon zaključene glavne rasprave održane dana 21. rujna 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika M. G. te punomoćnika tuženika odvjetnika T. F., danom objave 04. studenog 2021.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odluke skupštine društva R. d.o.o.
K., Z. 15K, OIB i to:
1. Odluka o utvrđivanju godišnjih financijskih izvješća o poslovanju društva u 2018. godini sa ostvarenim iznosima:
Bilanca stanja na dan 31.12.2018. g. s aktivom u iznosu 67.386.445,14 kn
Račun dobiti i gubitka s ostvarenim ukupnim prihodom od 67.717.725,44 kn
ukupnim rashodima od 67.035.879,93 kn
s ostvarenom bruto dobiti u iznosu 681.845,51 kn
i ostvarenom neto dobiti u iznosu 546.192,42 kn.
Također se usvajaju kako su predočeni: Bilješke uz financijske
izvještaje.
2. Odluka o raspodjeli dobiti od 30. ožujka 2019. godine koja glasi: "Temeljem utvrđenih godišnjih financijskih izvješća za 2018. godinu i ostvarenog ukupnog prihoda od 67.717.725,44 kn i rashoda u visini 67.035.879,93 kn te neto dobiti iz poslovanja utvrđene u skladu s Zakonom o porezu na dobit u iznosu od 546.192,42 kn donosi se Odluka da se ostvarena dobit rasporedi u zadržanu dobit društva. Odluka o eventualnoj isplati zadržane dobiti donijet će se naknadno."
3. Odluka o raspodjeli dobiti od 30. ožujka 2020. godine koja glasi: "Temeljem utvrđenih godišnjih financijskih izvješća za 2019. godinu i ostvarenog ukupnog prihoda od 77.114.042,66 kn i rashoda u visini 76.679.537,14 kn te neto dobiti iz poslovanja utvrđene u skladu s Zakonom o porezu na dobit u iznosu od 347.748,70 kn donosi se Odluka da se ostvarena dobit rasporedi u zadržanu dobit društva. Odluka o eventualnoj isplati zadržane dobit donijet će se naknadno."
II. Nalaže se u roku od 8 dana tuženiku naknaditi tužitelju uzrokovan parnični trošak u iznosu od 35.625,00 kn zajedno s pripadajućim kamatama koje na dosuđeni iznos troška teku od donošenja presude do isplate po stopi koja je jednaka referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za 8 postotnih poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu sudu protiv tuženika kojom traži navedeno kao u izreci presude. U tužbi tužitelj tvrdi da je član trgovačkog društva R. d.o.o., ovdje tuženika, koje je upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu – Stalna služba Karlovac, pod brojem MBS, te da drži tri poslovna udjela ukupnog nominalnog iznosa 3.605.400,00 kuna na koje otpada 45% temeljnog kapitala društva. Tvrdi da su odnosi članova društva tuženika su narušeni te je, po tužbi I. V. u tijeku i parnični
postupak među njima s ciljem pobijanja pravnog posla kojim je imateljica većinskog udjela R. H. stekla većinski poslovni udjel u društvu. Nadalje, tužitelj navodi da je, zloupotrebljavajući činjenicu da je u knjizi poslovnih udjela upisana kao imatelj većinskog udjela te da je u sudskom registru upisana kao direktor društva R. H. krivotvorila je i potpisom ovjeravala odluke skupštine društva iako takve odluke nikada nisu niti donesene niti su skupštine uopće sazivane i održane.
Nadalje, tužitelj tvrdi da je sa ciljem potpunog stjecanja uvida u sve evidentirane skupštinske odluke, dana 15. siječnja 2021. uputio tuženiku zahtjev za dostavom svih odluka koje su donesene na skupštinama društva R. d.o.o. održanima tijekom 2019. i 2020. godine. Odgovarajući na zaprimljeni zahtjev od 15. siječnja 2021., opunomoćenica tuženika - odvjetnica I. A. je opunomoćeniku tužitelja 5. veljače 2021. dostavila tražene skupštinske odluke i to:
- Odluku o utvrđivanju godišnjih financijskih izvješća s naznakom održavanja skupštine na dan 30. ožujka 2019.
- Odluku o raspodjeli dobiti s naznakom održavanja skupštine na dan 30. ožujka 2019.
- Odluku o raspodjeli dobiti s naznakom održavanja skupštine na dan 30. ožujka 2020.
Tužitelj ističe da na dane 30. ožujka 2019. te 30. ožujka 2020. nije održana niti je mogla biti zakonito održana skupština društva R. d.o.o. pa stoga, ni predmetne odluke nisu mogle biti zakonito donesene. Navodi kako u skladu s člankom 355. st. 1. t. 1. Zakona o trgovačkim društvima (dalje ZTD), koji se u skladu s člankom 448. odgovarajuće primjenjuje i na ništetnost odluka skupštine društva s ograničenom odgovornošću:
… odluka glavne skupštine je ništetna:
1. ako je donesena na glavnoj skupštini koja nije sazvana na način propisan u članku 277. stavku 2., 3. i 6. ovoga Zakona osim ako su na njoj sudjelovali svi dioničari
Tužitelj ističe kako nikada nije zaprimio poziv o održavanju skupštine društva bilo za dan 30. ožujka 2019. bilo za dan 30. ožujka 2020. godine. U skladu s člankom 443. st. 1. ZTD-a skupštinu se mora sazvati na način kako je to određeno društvenim ugovorom, a ako u njemu o tome nema odredaba, preporučenim pismom upućenim svim članovima društva. Od dana kada je posljednji puta oglašeno sazivanje skupštine ili od kada je poziv predan pošti i dana održavanja skupštine mora proći najmanje sedam dana. U skladu s člankom 8. Društvenog ugovora društva R. d.o.o., skupštinu saziva uprava ili član društva na način da o vremenu održavanja skupštine preporučenim pozivom obavijesti sve članove društva.
Tužitelj, također, tvrdi da uopće nije bio obaviješten iako je zakonski način sazivanja skupštine podudaran onom predviđenom samim Društvenim ugovorom, o predmetnim skupštinama. Tužitelj tvrdi da s obzirom na navedeno, skupštine nisu sazvane na zakonom propisani način pa su i donesene skupštinske odluke ništetne. Odluka o utvrđivanju godišnjih financijskih izvješća donesena na skupštini društva, navodno održanoj 30. ožujka 2019. godine je ništetna, osim zbog razloga navedenih Ad 3, i uslijed činjenice da nije obavljena revizija godišnjih financijskih izvješća odnosno da reviziju nisu obavile za to ovlaštene osobe. Naime, pojašnjava kako u skladu s člankom 20. st. 4. Zakona o računovodstvu, tuženik je obveznik zakonske revizije godišnjih financijskih izvješća s obzirom da iznos ukupne aktive tuženika nadilazi 15.000.000,00 kuna te iznos prihoda nadilazi 30.000.000,00 kuna. U skladu s člankom 41. st. 1. Zakona o reviziji obveznici zakonske revizije imenuju revizorsko društvo za zakonsku reviziju najkasnije tri mjeseca prije završetka izvještajnog razdoblja na koje se zakonska revizija odnosi u skladu sa zakonom kojim se uređuju trgovačka društva. U skladu s odgovarajućom primjenom članka 275. ZTD-a skupština društva R. d.o.o. morala je imenovati revizora društva, najkasnije tri mjeseca prije završetka izvještajnog razdoblja na koje se zakonska revizija odnosi, a kod tuženika skupština društva nije uopće imenovala revizora društva. Prema tome, revizija godišnjih financijskih izvješća nije obavljena u skladu s pozitivnim propisima pa je i odluka o utvrđivanju godišnjih financijskih izvješća ništetna. Posebno, u odnosu na Odluku o raspodjeli dobiti za 2019. godinu, tužitelj drži kako nema potrebe detaljnije razlagati ništetnost odluke o raspodjeli dobiti budući je donesena odluka o raspodjeli dobiti društva, a da prethodno uopće nije donesena odluka kojom se usvajaju godišnja financijska izvješća društva. Pored istaknutih razloga ništetnosti odluka o upotrebi dobiti, tužitelj ističe kako iste pobija i pozivom na odredbu članka 365. ZTD-a.
Nadalje, tužitelj tvrdi da s obzirom da drži udjel koji čini 45% temeljnog kapitala, a o odluci je obaviješten 5. veljače 2021., svakako je legitimiran pobijati predmetne odluke o raspodjeli dobiti. Tvrdi, također, da u skladu s Društvenim ugovorom (čl. 17.) od dobiti koja preostane nakon podmirenja zakonskih obveza po iskazanoj dobiti (čista dobit), skupština društva svojom odlukom izdvaja sredstva u rezerve društva, a preostali dio isplaćuje članovima društva. Valjana je i drugačija odluka skupštine o namjeni dobiti društva, ako je takva odluka izglasana jednoglasno.
Uvažavajući predviđeno rješenje iz Društvenog ugovora kao i činjenicu da nisu formirane rezerve društva, tužitelj tvrdi da je bilo moguće odlukom o raspodjeli dobiti jedino odrediti isplatu dobiti članovima društva, a ne donijeti odluku o zadržavanju dobiti budući evidentno nije postojala jednoglasnost u donošenju te odluke.
Tužitelj tvrdi da su time, u slučaju odluka o raspodjeli dobiti, ostvareni kumulativno i razlozi za ništetnost i razlog pobojnosti istih.
2. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik prvenstveno ističe da vođenje predmetnog postupka predstavlja obijesno parničenje tužitelja. Naime, sve i kada bi Naslovni sud utvrdio ništetnost predmetnih odluka (a o čemu će se tuženik detaljnije očitovati u nastavku odgovora na tužbu), nejasno je što tužitelj želi postići time, osim da na takav način opterećuje R. d.o.o. nepotrebnim troškovima. Sukladno zadnjem Popisu članova društva koji je uz tužbu dostavio sam tužitelj, skupština tuženika sastoji se od dva člana:
- g. I. V., ovdje tužitelja, koji drži poslovne udjele u tuženiku u visini 45% temeljnog kapitala, i
- gđe R. H., ujedno i direktorice tuženika, koja u tuženiku drži poslovne udjele u visini 55% temeljnog kapitala.
Nadalje, tuženik tvrdi da su predmetne odluke standardne, a dobit ostvarena u obje poslovne godine koje su bile predmetom odluka skupštine unesena je u zadržanu dobit tuženika, uz mogućnost da se naknadno može donijeti odluka o eventualnoj isplati zadržane dobiti, čime je ispunjena obveza na lojalno postupanje prema društvu, kao i prema tužitelju kao njegovom drugom (manjinskom) članu – tužitelju.
Tuženik, također, tvrdi da sve i da se predmetne odluke utvrde ništetnima (što se osporava), te da se ponovno sazovu sjednice skupštine, većinski član društva može običnom većinom donijeti odluke istog sadržaja kao i pobijane odluke, budući da se radi o standardnim i formalnim zadacima skupštine iz svakodnevnog poslovanja društva o kojima se odluke donose običnom većinom glasova. A ako je namjera tužitelja da zatraži isplatu dobiti, nema nikakve zapreke da to pravo pokuša ostvariti kroz svoja članska prava, s obzirom da je sva dobit društva unesena u zadržanu dobit s mogućnošću donošenja naknadne odluke o njezinoj isplati članovima. Tuženik u cijelosti osporava navod tužitelja da je imateljica većinskog udjela u tuženiku, i direktorica tuženika gđa R. H., krivotvorila i potpisom ovjeravala odluke skupštine društva koje nisu donesene, niti su skupštine sazivane i održane.
Tuženik navodi kako se tužitelj u tužbi poziva na međusobno narušene odnose između članova društva, uz spominjanje spora kojim pobija ugovor o prijenosu poslovnih udjela kojim je gđa R. H. stekla većinski poslovni udio u tuženiku, insinuirajući vjerojatno pritom da bi se na strani gđe R. H. radilo o zlouporabi ovlaštenja. Tuženik ističe da je tužitelj propustio napomenuti da je Naslovni sud u predmetu P-1172/2019 presudom od 4. prosinca 2019. godine odbio njegov tužbeni zahtjev kao neosnovan, te je potvrdio da je gđa R. H. na pravno valjan i dopušten način postala vlasnica poslovnih udjela u tuženiku. Kao jedan od navodnih razloga ništetnosti odluka na skupštini održanoj 30. ožujka 2019. godine, i na skupštini održanoj 30. ožujka 2020. godine, tužitelj navodi da nije zaprimio poziv niti na jednu od te dvije skupštine.
Tuženik u svom odgovoru na tužbu osporava takve navode, i ističe da je u pogledu datuma koji je naveden kao datum održavanja skupštine u predmetnim odlukama došlo do omaške u označavanju datuma od 3 strane zaposlenika tuženika, a s obzirom da su za donošenje takvih odluka korištene šprance od ranijih godina. Naime, u cijelom je dosadašnjem poslovanju društva praksa članova bila takva da se nikada nisu formalno sastajali na skupštini za koju su bili slani službeni pozivi preporučeni pismom za usvajanje financijskih izvještaja, već su imali redovite sastanke članova na kojima su dobivali materijale sa usporednim izvještajima i rezultatom za prethodnu financijsku godinu, te su tamo zajednički odlučivali o poslovanju društva i usvajanju izvještaja.
Tuženik navodi da se godinama sukladno navedenoj praksi za odluke donesene na skupštini koriste šprance u koje se samo unose aktualni podaci, te da iz tog razloga datumi i ne odgovaraju, ali tome u dosadašnjem poslovanju društva nikada nije pridavan značaj na takav način niti je ta praksa od strane tužitelja ikada dovedena u pitanje.
Pored toga, tuženik tvrdi da je sastanak članova društva na kojem se raspravljalo o financijskim izvještajima od 30. ožujka 2019. godine održan zapravo 25. travnja 2019. godine, o čemu je poziv tužitelju poslan 24. travnja 2019. godine, a tužitelj je na tom sastanku uredno prisustvovao. Dapače, nejasno je iz kojeg razloga tužitelj, osim obijesnog parničenja kako je gore navedeno, traži utvrđenje ništetnosti odluke donesene na toj skupštini na koju je bio pozvan i prisustvovao je na njoj, te je sukladno navedenom upoznat s financijskim izvještajima društva i upotrebom dobiti o kojima se raspravljalo na toj sjednici, samo zbog toga što je na odluci omaškom naveden krivi datum (a što je tužitelju onda također bilo poznato).
Tuženik tvrdi da je skupština društva održana 28. listopada 2020. godine, o čemu je tužitelj uredno obaviješten 26. listopada, ali nije se pojavio na sjednici. Tvrdi, nadalje, da se radi o očitoj omašci u sastavljanju odluka zbog korištenja špranci, a da je doista tako posebno je očito u pogledu ove sjednice za koju je navedeno da je održana 30. ožujka 2020. godine, a nije niti mogla biti održana tada zbog lockdowna koji je određen uslijed pandemije koronavirusa. U odnosu na navode tužitelja da bi odluka skupštine od 30. ožujka 2019. godine bila ništetna zbog činjenice da nije obavljena revizija godišnjih financijskih izvještaja tuženika za 2018. godinu, odnosno da je nisu obavile za to ovlaštene osobe, tuženik ističe da je revizija financijskih izvještaja uredno obavljena od strane društva C. H. R. d.o.o. za revizorske usluge. Propust tuženika da imenuje revizora u skladu s rokovima iz Zakona o računovodstvu na koje se tužitelj poziva u tužbi može eventualno imati za posljedicu njegovu odgovornost sukladno tom zakonu, a ne i automatsku ništetnost odluke o usvajanju financijskih izvještaja tuženika. U odnosu na navodnu ništetnost zbog nepostupanja tuženika u skladu s člankom 17. Društvenog ugovora, prema kojem se dobit trebala unijeti u rezerve društva, a preostali dio isplatiti članovima, tuženik ističe da je takva odredba Društvenog ugovora neodređena činidba u smislu članka 270. Zakona o obveznim odnosima, jer u njoj nije navedeno koji se minimalni ili maksimalni iznos ili postotak dobiti treba unijeti u rezerve društva. TUženik navodi kako navedena odredba Društvenog ugovora ujedno predstavlja neodredivu činidbu u smislu članka 272. Zakona o obveznim odnosima, budući da za nju nisu propisani niti bilo kakvi kriteriji za određivanje iznosa dobiti koji treba unijeti u rezerve društva, niti iznosa koji se treba isplatiti članovima, dakle Društveni ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih bi se ta činidba mogla odrediti.
S obzirom na navedeno, odredba članka 17. Društvenog ugovora na koju se tužitelj poziva kao razlog ništetnosti odluka skupštine o upotrebi dobiti je ništetna, i kao takva ne obvezuje tuženika.
U odnosu na razlog pobojnosti navedenih odluka u smislu članka 365. Zakona o trgovačkim društvima, odnosno zbog odluke da se dobit ne dijeli članovima društva, tuženik ističe da je tužitelju protekao prekluzivni rok od 30 dana za podnošenje tužbe iz članka 363. Zakona o trgovačkim društvima. Naime, budući da je tužitelj bio prisutan na sjednici na kojoj se odlučivalo o upotrebi dobiti tuženika za 2018. godinu, imao je rok od 30 dana od donošenja odluke da podnese tužbu, dakle do 25. svibnja 2019. godine. Pored toga, tuženik u odnosu na odluku o upotrebi dobiti iz 2019. godine, tvrdi da tužitelj nije bio prisutan na toj sjednici, no Zakon o trgovačkim društvima u članku 363. stavku 1. propisuje da u tom slučaju rok od 30 dana počinje teći od prvoga narednoga dana od dana kada je tužitelj mogao saznati za odluku (dakle, nije bitan trenutak kada je tužitelj zaista saznao za odluku, nego kada je bio u mogućnosti to učiniti).
Tuženik tvrdi da se odluka o upotrebi dobiti upisuje u sudski registar te da je tužitelj još u 2020. godini mogao saznati za njezino postojanje, te mu se prekluzivni rok za podnošenje tužbe za pobijanje predmetne odluke istekao prošle godine.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u popis članova društva, odluku o utvrđivanju godišnjeg financijskog izvješća, odluku o raspodjeli dobiti, društveni ugovor, poziv za skupštinu.
Uvidom u popis članova društva (list 7-8 spisa) sud je utvrdio da su članovi društva R. d.o.o. I. V., tj. tužitelj i R. H..
Uvidom u odluku o utvrđivanju godišnjeg financijskog izvješća (list 16 spisa) sud je utvrdio da je tuženik na skupštini od 30. ožujka 2019. donio odluku o utvrđivanju godišnjeg financijskog izvješća o poslovanju društva u 2018. godini sa ostvarenim iznosima: bilanca stanja na dan 31.12.2018. s aktivom u iznosu od 67.386.445,14 kn, račun dobiti i gubitka s ostvarenim ukupnim prihodom od 67.717.725,44 kn i ukupnim rashodima od 67.035.879,93 kn te sa ostvarenom bruto dobiti u iznosu od 681.845,51 kn i ostvarenom neto dobiti u iznosu od 546.192,42 kn.
Uvidom u odluku o raspodjeli dobiti (list 18 spisa) sud je utvrdio da je na skupštini tuženika od 30.03.2020. donijeta odluka o raspodjeli dobiti u iznosu od 347.748,70 kn i koja se raspoređuje u zadržanu dobiti društva. Uvidom u društveni ugovor (list 14-27 spisa) sud je utvrdio da je u čl. 8. st. 3. određeno da se skupština društva održava u sjedištu društva, a u st. 6. istog čl. stoji da skupštinu saziva uprava ili član društva na način da o vremenu održavanju skupštine preporučenim pozivom obavijesti sve članove društva.
Uvidom u e-mail (list 60 spisa) sud je utvrdio da je tuženik 24.04.2019. isti mail poslao tužitelju u kojem navodi da samo potvrđuje sutrašnju, u četvrtak 25.04.2019. dogovorenu skupštinu u 15,00 sati na novoj lokaciji. Uvidom u navedeni mail nije vidljivo koja je to nova lokacija na kojoj bi trebala biti održana navedena skupština.
Uvidom u e-mail (list 51 spisa) sud je utvrdio da je isti mail tuženik uputio tužitelju 26.10.2020. te ga poziva na skupštinu društva u srijedu 28.10.2020.
Uvidom u poziv (list 99 spisa) sud je utvrdio da je poziv za sazivanje skupštine tuženik uputio tužitelju dana 29.10.2020. s tim da će se skupština tuženika održati 04.11.2020., a tuženik tvrdi da je navedena skupština održana 28. listopada 2020.
Prema čl. 443. st. 1. TZD-a (NN 111/93-40/19, dalje ZTD) skupštinu se mora sazvati na način kako je to određeno društvenim ugovorom, a ako u njemu o tome nema odredaba, preporučenim pismom upućenim svim članovima društva. Od dana kada je posljednji puta oglašeno sazivanje skupštine ili od kada je poziv predan pošti I dana održavanja skupštine mora proći najmanje sedam
Na osnovu provedenog dokaznog postupka i to uvidom u odluku skupštine, pozivom za skupštinu sud je utvrdio da tuženik nije dokazao da je poslao poziv za skupštinu tuženog za dan 30. ožujka 2019. kao i za dan 25. travnja 2019 godine kada tvrdi tuženik da je skupština tuženika održana i da li je tuženik uredno pozvao tužitelja na skupštinu društva tuženika. Naime, sam tuženik u svom podnesku od 13.04.2021. (list 32-36 spisa) tvrdi da je skupština tuženika održana zapravo 25.04.2019., a ne 30.03.2019. iako ničim ne dokazuje da je u skladu sa člankom 443 st. 1. poziv predan pošti kojim pozva tužitelja na skupštinu društava za dan 25. 04. 2019. Kao što je sud utvrdio iz e-mail ( list 50 spisa ) je vidljivo da je tuženik pozvao tužitelja 24. travnja 2019 e-mail, a ne predajom poziva pošti za skupštinu i to za skupštinu koja se treba održati 25. travnja 2019. i to na novoj lokaciji a ne navodi na kojoj lokaciji i gdje će se održati skupština tuženika. Pored toga tuženik se nije držao roka od najmanje sedam dana predviđenog u članku 443 st. 1 ZTD-a za predaju poziva pošti i dana održavanja skupštine tuženika.
Na osnovu provedenog dokaznog postupka i to uvidom u odluku skupštine, pozivom za skupštinu sud je utvrdio da tuženik nije dokazao da je poslao tužitelju poziv za skupštinu tuženog za 30. ožujka 2020. godine i za 28. listopada 2020. kada tvrdi tuženik da je održana skupština društva. Kao što je sud utvrdi iz e – mail poziva za skupštinu tuženog od 26. listopada 2020. ( list 51 spisa ) proizlazi da je tuženik e – mail a ne poštom uputio poziv tužitelju za sazivanje skupštine s tim da će se skupština tuženika održati 28. 10. 2020. Iz navedenog e-mail ( list 51 spisa ) vidljivo je da je tuženik navedeni poziv uputio tužitelju prije slanja poziva tužitelju za skupštinu koja će biti održana 4. 11. 2020. Navedeni poziv je poštom tuženik uputio tužitelju 29. 10. 2020., a skupština bi se trebala održati 4. studenog 2020., a tuženik tvrdi da je navedena skupština održana 28. listopada 2020. Tuženik se nije držao roka od najmanje sedam dana predviđenog u članku 443 st. 1 ZTD-a za predaju poziva pošti i dana održavanja skupštine tuženika.
Prema čl. 355. st. 1. toč. 1., a u skladu sa čl. 448. Zakona o trgovačkim društvima između ostalog stoji odluka glavne skupštine je ništava ako je donesena na glavnoj skupštini koja nije sazvana na način propisan čl. 277. st.
2., 3. I 6. ovog Zakona osim ako su na njoj sudjelovali svi dioničari.
Na osnovu provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da nije održana skupština tuženika 30. ožujka 2019. kako piše na odluci ( list 16 spisa ) i 25. travnja 2019. kako tvrdi tuženik, jer tuženik nije dokazao da li je i kada je održana navedena skupština i da li je uredno poslao poziv tužitelju za skupštinu društva .
Na osnovu provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da nije održana ni skupština tuženika 30. ožujka 2020. kako piše na odluci ( list 18 spisa ) i 28 listopada 2020. kako tvrdi tuženik jer tuženik nije dokazao da li je i kada je održana navedena skupština.
Sud nije prihvatio prigovor tuženika da se radi o omašci u odlukama skupštine da su održane 30. ožujka 2019. i 30. ožujka 2020. iz razloga što nije dokazao kada je u stvarnosti održana i da li je održana skupština tuženika u 2019. i 2020. godini.
Sud nije prihvatio tvrdnju tuženika da se radi o obijesnom parničenju tužitelja i da utvrđivanjem odluka skupštine tuženika neće se ništa postići iz razloga što tuženik u skladu sa ZTD-a mora sazvati i održati skupštinu društva i donijeti zakonite odluke na skupštini društva.
Na osnovi provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je osnovan zahtjev tužitelj za utvrđivanjem ništetnim odluka skupštine tuženika koja skupština nije zakonito sazvana ni održana. Navedene odluke su ništetne, a ne i pobojne kako tvrdi tužitelj.
Stoga je sud prihvatio tužitelja sa tužbenim zahtjevom za utvrđivanjem odluka ništetnim i donio je odluku kao u izreci presude.
4. Odluka o sudskom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 7.500,00 kn, PDV 25% u iznosu od 1.875,00 kn, trošak podneska od 23.07.2021. u iznosu od 7.500,00 kn, PDV 25% u iznosu od 1.875,00 kn, trošak pristupa ročištu 21.09.2021. u iznosu od 7.500,00 kn, PDV 25% u iznosu od 1.875,00 kn, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn, sudska pristojba na presudu u iznosu od 5.000,00 kn ili ukupno 35.625,00 kn.
U Zagrebu, 04. studenog 2021.
S U D A C
Ivan Vladić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave ove presude, a ulaže se putem ovog suda u 4 primjerka.
DNA:
1. tužitelju po odvj. uz pristojbu za presudu u iznosu od 5.000,00 kn 2. tuženiku po odvj.
Broj zapisa: eb301-90eb1
Kontrolni broj: 051e7-38570-a5c02
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVAN VLADIĆ, L=ZAGREB, O=TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
