Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-274/2020-2

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Krunoslave Dropulić, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Snježane Androš, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.J. (OIB: ...), T., kojeg zastupa punomoćnica S.R.K., odvjetnica iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel u Velikoj Gorici, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-75/2017- 32, od 2. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2021.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužene se uvažava, pa se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-75/2017-32, od 2. ožujka 2020.:

- preinačava na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 113.448,64 kn bruto, sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose kao pod toč. I izreke, počev od dospijeća, pa do isplate, za vremensko razdoblje od 16. veljače 2012. pa do 16. svibnja 2014.,

- ukida u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 28.295,49 kn bruto, sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose kao pod toč. I izreke, počev od dospijeća, pa do isplate, za vremensko razdoblje od 16. siječnja 2012. pa do 16. ožujka 2014., kao i u odluci o trošku i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Trošak žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj – Ministarstvu obrane, da tužitelju D.J., T., OIB: ... da na ime rada na izdvojenom objektu koji je umanjen za 8 sati odmora dnevno, naknade za dva dana po radu na izdvojenom objektu i to subote i nedjelje u utuženom razdoblju od 27.12.2011. do 27.12.2016. isplati iznos od 141.744,13 kn bruto uvećan za iznos zakonske zatezne kamate i to do 31.12.2007. po čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, s od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekuće po mjesecima, kako slijedi:

Iznos neisplaćene naknade za rad na izdvojenom objektu umanjen za 8 sati odmora za razdoblje 27.12.2011. do 31.05.2014.

- na iznos od 4.234,31 kn od 16.02.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 858,41 kn od 16.03.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 7.476,59 kn od 16.04.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.868,92 kn od 16.05.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.990,54 kn od 16.06.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.926,83 kn od 16.07.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 6.508,61 kn od 16.08.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 11.013,91 kn od 16.09.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.653,88 kn od 16.10.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.590,22 kn od 16.11.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 12.983,72 kn od 16.01.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.590,93 kn od 16.03.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.680,77 kn od 16.04.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 3.680,59 kn od 16.05.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 672,18 kn od 16.06.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 6.294,59 kn od 16.07.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.476,94 kn od 16.08.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.175,23 kn od 16.09.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.740,55 kn od 16.10.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.862,98 kn od 16.11.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.933,06 kn od 16.12.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.478,04 kn od 16.01.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.325,66 kn od 16.02.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.846,37 kn od 16.03.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 310,30 kn od 16.04.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 6.274,51 kn od 16.05.2014.g. pa do isplate,

Ukupna razlika za isplatiti 113.448,64 kn bruto.

Potraživanje na osnovu neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje - na iznos od 1.562,14 kn od 16.01.2012g. pa do isplate,

- na iznos od 822,04 kn od 16.04.2012g. pa do isplate,

- na iznos od 2.626,94 kn od 16.05.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.569,34 kn od 16.07.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 750,56 kn od 16.08.2012g. pa do isplate,

- na iznos od 2.589,42 kn od 16.09.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 750,56 kn od 16.10.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 784,67 kn od 16.11.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 822,04 kn od 16.12.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.477,42 kn od 16.01.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 400,38 kn od 16.04.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 382,18 kn od 16.05.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.827,84 kn od 16.06.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.261,21 kn od 16.07.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.462,27 kn od 16.08.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.528,74 kn od 16.09.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 1.462,27 kn od 16.11.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.601,53 kn od 16.12.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 767,86 kn od 16.01.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 734,47 kn od 16.02.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.111,61 kn od 16.03.2014.g. pa do isplate,

Ukupno 28.295,49 kn bruto

te da tužitelju namiri parnični trošak u iznosu 26.375,00 kn od dana presuđenja 2. ožujka 2020. pa do isplate, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11

- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i dosudi trošak žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj – djelatna vojna osoba – nadnarednik – vojni specijalist, u utuženom vremenskom razdoblju radio na poslovima izviđanja na izdvojenom mjestu u V.B. i D., te na poslovima dežurstva u sjedištu postrojbe u Đ.. Nastavno, prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužitelja utvrdio da je tužitelj temeljem zapovijedi pretpostavljene osobe bio upućivan na izdvojene objekte i da je tako radio sedam dana kontinuirano kroz 24 sata dnevno, a nakon toga dobivao sedam slobodnih dana, te potom četiri dana bio u bazi i pokrivao 24-satno dežurstvo i potom ponovno upućivan na teren gdje je svaki dan radio 24 sata. U tih 24 sata nije mogao napustiti radno mjesto, jer je bio u stanju aktivne pripravnosti. Također, tužitelj tvrdi da su mu slobodni dani (sedam) padali subotom i nedjeljom, na neradne dane, te da je oštećen za dva neisplaćena slobodna dana.

5. Nastavno, prvostupanjski sud je prihvatio tvrdnje tužitelja u činjeničnim navodima tužbe, da je tužitelj radio na izdvojenom objektu 16 sati, uz osam sati odmora i obračunao četiri sata prekovremenog rada tužitelju i na temelju nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno-financijske struke V.Z. tužitelju dosudio iznos od 113.448,64 kn bruto.

6. Također, prvostupanjski sud je prihvatio tvrdnje tužitelja da mu pripada pravo na isplatu naknade plaće za slobodne dane koje je koristio subotom i nedjeljom, te na temelju nalaza vještaka tužitelju dosudio 28.295,49 kn bruto (ukupno po oba osnova 141.747,13 kn bruto).

7. Žalbenim navodima tuženice pravna shvaćanja, te zaključci prvostupanjskog suda su dovedeni u sumnju.

8. Člankom VI Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09, 118/12 – dalje: Odluka) propisano je da se pod aktivnim dežurstvom smatra vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu).

9. Člankom VI Odluke propisano je da pripadnici oružanih snaga Republike Hrvatske koji zbog potrebe službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata, mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo. Dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću. Za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku oružanih snaga Republike Hrvatske ne pripadaju uvećanja plaće iz toč. XIII ove Odluke.

10. Nakon stupanja na snagu Odluke 1. listopada 2009. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i isplatu plaće ("Narodne novine" broj 118/09), Vrhovni sud Republike Hrvatske u više odluka zauzeo je pravno shvaćanje (Revr-1795/12 od 25. veljače 2014., Revr-1845/12 od 29. travnja 2014., Revr- 1902/12 od 4. lipnja 2014.) da nakon donošenja Odluke i Pravilnika djelatne vojne osobe za obavljanje dežurstva i stražarske službe imaju pravo na dodatak na plaću prema tim propisima, a ne dodatak na plaću za izvršeni prekovremeni rad na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima, a niti se nakon stupanja na snagu citirane Odluke i Pravilnika primjenjuje čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07), kako se to ispravno prigovara u žalbi. Također, nakon stupanja na snagu Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13) na dodatak na plaću za prekovremeni rad ne primjenjuju se kolektivni ugovori za državne službenike i namještenike, a niti Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14) jer je isti stupio na snagu 1. travnja 2014., a niti Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14), jer je ista stupila na snagu 1. lipnja 2014.

11. Nastavno, prvostupanjski sud nije razmotrio brižljivo iskaz svjedoka A.O. – zapovjednika tužitelja, da je rad bio organiziran na izdvojenim objektima u smjenama od osam do deset sati, da je potom djelatnim vojnim osobama nakon sedam dana boravka na izdvojenom objektu odobravano sedam slobodnih dana (rad na izdvojenom objektu je bio od četvrtka do četvrtka), da su u petak u Đ. imali aktivno dežurstvo, te da se u slobodne dane uračunavala subota i nedjelja.

12. Prekovremeni rad, kada je rad pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske organiziran u smjenama ili turnusima, smatrao se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (čl. XI Odluke).

13. Nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe, pripadnik oružanih snaga Republike Hrvatske ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1 : 1 (čl. XI st. 2. Odluke), kako se to ispravno ukazuje u žalbi.

14. Budući se rad na izdvojenom objektu nakon 12 sati ne može smatrati prekovremenim radom, jer se rad nakon 12 sati plaća kao aktivno dežurstvo, te da je pitanje plaćanja dežurstva uređeno Pravilnikom ("Narodne novine" broj 118/09), te da tužitelj u utuženom razdoblju nije ostvarivao prekovremeni rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati (čl. 2. Odluke) bez uračunavanja četiri sata, ovaj sud je prihvatio žalbu tuženice i prvostupanjsku presudu za iznos od 113.448,64 kn bruto preinačio zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zahtjev u tom dijelu odbio.

15. Ispravno tuženica u žalbi prigovara zakonitosti odluke u dosuđenom dijelu za iznos od 28.295,49 kn bruto.

16. Vještak V.Z. za naknadu plaće za slobodne dane koji padaju subotom i nedjeljom, obračunao je za vremensko razdoblje od prosinca 2011. do prosinca 2016. u iznosu od 28.295,40 kn bruto, a prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužitelja samo za vremensko razdoblje od 16. siječnja 2012. do 16. ožujka 2014.

17. Pregledom nalaza vještaka, te evidencije koju je dostavio tuženik, razvidno je da je tuženik obračunavao tužitelju radi ostvarivanja mjesečnog fonda sati više slobodnih dana nego što je tužitelj imao pravo, a tuženik mu tako obračunate slobodne sate isplaćivao.

18. Zbog pogrešnog zaključka prvostupanjskog suda, osnovana je žalba tuženika zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

19. U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi koliko je tužitelju u utuženom vremenskom razdoblju ukupno odobreno slobodnih dana, te da li se nakon toga ukazuje razlika u neplaćenim slobodnim danima i nakon toga o ovom ukinutom dijelu presude donijeti novu i na zakonu u temeljenu odluku, te odlučiti i o naknadi cjelokupnih parničnih troškova.

20. Temeljem čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP i čl. 370. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci.

Osijek, 4. studenoga 2021.

Predsjednik vijeća

Krunoslava Dropulić, v.r.