Poslovni broj: 10 UsIrs-168/20-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Luciji Justić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja A. J., Z., U.

A. S…., zastupanog po opunomoćeniku T. K., odvjetniku u

Z., N. M…., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske,

Vojnostegovnog suda, Zagreb, Ilica 256 b, zastupano po službenoj osobi V. D., radi stegovnog prijestupa, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2021. u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, 4. studenog 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Vojnostegovnog suda, Klasa: UP/I-805- 12/20-05/93, Urbroj: 512-21-20-21 od 2. listopada 2020.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-805-12/20-05/93, Urbroj: 512-21- 20-21 od 2. listopada 2020. tužitelj je proglašen odgovornim što je dana 14. lipnja 2020., oko 23:00 sati, na predjelu I. o. u Z., prilikom redovite kontrole od strane policijskih službenika Postaje pomorske i aerodromske policije Z. (PPiAP), kod njega u kutiji s cigaretama pronađena dva prozirna PVC smotuljka u kojima se nalazila praškasta tvar za koju je preliminarnim testiranjem utvrđeno da se radi o 5,1 gram opojne droge Amfetamina tzv. ,,Speed", čime je povrijedio odredbe članka 36. stavka 1. Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine", broj: 91/09; dalje: Pravilnik) te je u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti pokušao pojeći s mjesta događaja u čemu je bio spriječen te od strane policijskih službenika PPiAP Z. i priveden u njihove službene prostorije, dakle, nedolično se ponašao na način kojim nanosi štetu ugledu MO i OS RH, čime je počinio stegovni prijestup iz članka 175. stavka 3. točke 25. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, dalje: Zakon o službi u OS RH), pa mu se temeljem članka 41. stavka 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti („Narodne novine“, broj 122/15; dalje: Pravilnik o stegovnoj odgovornosti) i članka 181. stavka 1. točke 12. Zakona o službi u OS RH izriče stegovna kazna prestanka djelatne vojne službe.

2. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika, tužitelj je u bitnom naveo da osporeno rješenje počiva na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i povredi materijalnog prava. Navodi da tuženik nije utvrdio odlučnu činjenicu da bi materija zatečena u posjedu tužitelja inkriminirane prigode u kutiji cigareta u dva prozirna paketića bila - opojna droga. Među pisanim dokazima tuženik da je izveo presudu Općinskog suda u Z., Prekršajnog odjela broj: 21 Pp J-…/2020 od 30.

lipnja 2020. i za koju je utvrdio da je pravomoćna, a prema toj presudi tužitelj je bio pravomoćno oslobođen optužbe da bi prilikom istog događaja od 14. lipnja 2020. koji je i predmet ovdje osporavane pojedinačne odluke, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. i st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga odnosno oslobođen optužbe da bi u toj prigodi posjedovao drogu. Članak 6. st. 3. Zakona o sudovima propisuje da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti, pa to vrijedi i za tuženika, te ističe da se presuđena stvar ima smatrati istinom (res iudicata pro veritate habetur). Takvo da je procesnopravno uređenje u parničnom postupku, a koje vrijedi i za upravni postupak. Dakle, ne uvažavajući navedenu pravomoćnu presudu Općinskog suda u Z. broj 21 Pp J- …/2020, tuženik da je pogrešno utvrdio činjenično stanje u osporavanom rješenju kada je uzeo kao dokazanu odlučnu činjenicu da se radilo o opojnoj drogi amfetamin tzv. "speed". I pod uvjetom da ne bi postojala navedena pravomoćna presuda koju svatko mora poštovati, opet činjenično stanje nije utvrđeno što se tiče pitanja je li se radilo o drogi, pa je valjalo da tuženik , prema stanju spisa i predmeta, oslobodi tužitelja odgovornosti za navedeni vojnostegovni prijestup. Naime, tužitelj je u pisanoj izjavi zapovjedniku voda od 16. lipnja 2020. naveo da mu je prije odlaska u grad prijatelj R. dao 5 grama amfetamina da počasti društvo. Na usmenoj raspravi pred tuženikom 29. rujna 2020. tužitelj je pojasnio da je on znao kako se radi o drogi iz razloga što mu je prijatelj R. to rekao, te je tuženiku za zaključak da se baš radilo o amfetaminu u količini od 5,1 gram, bila je dovoljna ovakva izjava i iskaz tužitelja u vezi s službenom zabilješkom Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske i aerodromske policije od 15. lipnja 2020. o preliminarnom ispitivanju materije nalik na drogu testom MMC Opiates/amphetamines. Tužitelj je, dakle, priznao da je kritične prigode posjedovao spornu materiju za koju on misli da je droga jer mu je tako rekla treća osoba, a službena bilješka policije i primijenjeni test nemaju dokaznu snagu iz koje bi se iznad razumne sumnje moglo utvrditi da se radi o drogi, pogotovo da se radi o čistom amfetaminu i to u količini od 5,1 gram, već je za to potrebno toksikološko vještačenje. Da je tome tako, vidljivo je već iz samo zabilješke policije na koju se tuženik poziva gdje policijski službenici navode da se radi tek o osnovi sumnje na temelju provedenog testa da bi to bila droga amfetaminskog tipa, a ne o osnovanoj sumnji, te iz naloga o vještačenju od 15. lipnja 2020. kojeg je ista policijska postaja uputila Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja, Odjelu kemijsko- fizikalnih i toksikoloških vještačenja. Međutim, tuženik takvim nalazom vještačenja nije raspolagao, pa je na osnovi indicija pogrešno zaključio da se bez sumnje radilo o drogi, o amfetaminu te o količini od 5,1 gram. Bez obzira na sve, tuženik da je pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je temeljem pravomoćne presude trebao zaključiti da tužitelj nije počinio prekršaj posjedom droge, pa time ni vojnostegovni prijestup jer ukoliko se ne radi o posjedu droge ne radi se ni o nedoličnom ponašanju. Iako se radi o tome da nisu utvrđeni elementi stegovnog prijestupa za koji je tužitelj proglašen odgovornim i kažnjen najtežom mogućom stegovnom kaznom - prestankom djelatne službe, podredno se tužitelj izjašnjava i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava kao nepravilnoj primjeni odredbe čl. 181. st. 1. t. 12. Zakona o službi u OS RH. Naime, za predmetni stegovni prijestup izrečena je drakonska kazna, s obzirom na okolnosti događaja te podatke o ličnosti tužitelja i dosadašnjem obavljanju vojne službe. Za stegovni prijestup predviđene su u čl. 181. st. 1. navedenog Zakona dvanaest stegovnih kazni, od kojih je ona izrečena tužitelju najteža. Poziva se na odredbu čl. 179. st. 6. istog Zakona, te drži da je tuženik izašao iz zakonskog okvira odredbi čl. 179. Zakona kada je isključivo izricanje prestanka djelatne službe temeljio na potrebi utjecaja na sve ostale vojne osobe da ne krše vojnu stegu jer je to neprihvatljivo u oružanim snagama, a bez obzira na olakotne okolnosti. Za postizanje tog cilja (generalne prevencije) u slučaju tužitelja na raspolaganju Sudu bile se i druge adekvatne kazne kao npr. zaustavljanje u napredovanju u službi u trajanju od jedne do pet godina, zaustavljanje u promaknuću u činu, smanjenje plaće od 11% do 33% u trajanju od tri do dvanaest mjeseci (čl. 181. st. 1. t.1.,2. I 4. istog Zakona), koje mogu utjecati na druge vojne osobe da izbjegavaju kršenje vojne stege dodirom s drogom.

Od olakotnih okolnosti koje je, tuženik da je trebao tužitelju uzeti u obzir su: - okolnosti u kojima je prekršena vojna stega, a koje ne ukazuju na izrazito nedolično ponašanje,

događaj je bio izvan službe i vojne odore, nije bio u prisutnosti bilo koje vojne osobe, nije nanosio nikakvo narušavanje javnog reda ni mira trećim osobama, - posljedice kršenja vojne stege, koje su male, a ne izrazite da bi zasluživale najstrožu kaznu, šteta ugledu MO i OS RH svodi se na posredno saznanje o događaju unutar tužiteljeve vojne jedinice, događaj nije javno poznat pa je šteta ugledu oružanih snaga mala, pobude iz kojih je prekršena vojna stega kada je tužitelj ponio paketiće jer mu je bilo neugodno odbiti "prijatelja", nisu zlonamjerne ili opasne prema MO i OS RH, dotadašnji rad i ponašanje tužitelja bili su kroz 5 godina vojne službe gotovo besprijekorni, što proizlazi iz dokaza u spisu odnosno prijedloga za daljnje postupanje te izjave o ljudskim i radnim značajkama za tužitelja koje je sastavio zapovjednik HRZ, 93. Krila, Zapovjedne satnije 16. lipnja 2020., te tužitelj kao vojnik nikad nije bio ni kažnjavan, ni kazneno ni prekršajno, pa ni stegovno. Stoga je izrečena kazna, sve ukoliko bi stegovni prijestup bio dokazan (što nije), drakonska i arbitrarna odnosno diskrecijska jer je izvan zakonskih mjerila. Dodatno se tužitelj osvrće i na opravdano isticanje velike opasnosti po službu u oružanim snagama doticaja vojnih osoba s "dilerima", koja međutim nema nikakve veze s tužiteljem - vojnikom A. J.. Za takvo povezivanje

tuženik nema ni najmanje naznake u spisu predmeta, a put kojim je vojnik J.

došao u posjed materije za koju se tvrdi da je amfetamin ( darovanjem od strane "prijatelja" koji je bio na tužiteljevoj rođendanskoj večeri) ni s čim nije osporen, a sam po sebi ne uključuje kontakte s dilerom. Slijedom navedenog predlaže sudu donošenje presude kojom se usvaja tužbeni zahtjev i poništava osporeno rješenje tuženika i utvrđuje da tužitelju nije prestala djelatna vojna služba i nalaže se tuženiku da tužitelja vrati u djelatnu vojnu službu kao vojnika i rasporedi na raniju dužnost, te da se tužitelj oslobađa odgovornosti za prijavljeni stegovni prijestup. Uz navedeno, u tužbi se predlaže i donijeti odluku o odgodnom (suspenzivnom) učinku tužbe i posljedičnog upravnog spora u odnosu na izvršenje osporavanog rješenja (čl. 26. st. 2. Zakona o upravnim sporovima), s obzirom na veliku materijalnu i nematerijalnu štetu koja bi za tužitelja mogla nastati izvršenjem navedenog rješenja prije okončanja upravnog spora,

a time posredno I za MO, dok s druge strane postoji vjerojatnost da isto rješenje bude poništeno u ovom postupku. Na kraju, potrebno je istaknuti i činjenicu da je osporavano rješenje doneseno u prvostupanjskom upravnom postupku, da je stoga isto samo po sebi konačno, pa tužitelj nije imao mogućnost podnošenja žalbe na navedeno, kao ni mogućnost da podnesenom žalbom prouzroči suspenzivan učinak na pobijano rješenje. Stoga se tim više nameće potreba da upravna tužba izazove takav učinak,

jer ista de facto za tužitelja ima značaj žalbe.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je osporenim rješenjem tuženika, utvrđeno kako je vojnik A. J., rođen ………. godine, u vrijeme

počinjenja djela raspoređen na dužnost strijelac u 3. desetini, V. z. o.-

Z. D., Z. s., . . . k., HRZ, trenutno razriješen dužnosti zbog udaljenja iz službe rješenjem zapovjednika ... k., KLASA: UP/I 805-03/20-05/01,

URBROJ: 3458-0102-20-03 od 16. lipnja 2020. s danom 16. lipnja 2020., u OS RH od 15. rujna 2015., odgovoran što je dana 14. lipnja 2020. godine, oko 23:00 sati, na način opisan u izreci osporenog rješenja, nedolično se ponašao na način kojim se nanosi šteta ugledu MO i OS RH, čime je počinio stegovni prijestup iz članka 175. stavka 3. točke 25. Zakona o službi u OS RH, pa mu se temeljem članka 41. stavka 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti i članka 181. stavka 1. točka 12. Zakona o službi u OS RH izrekla stegovna kazna prestanka djelatne vojne službe. Tuženik u bitnom iznosi sadržaj tužbe i navodi kako tužbeni navodi nisu osnovani, te da je postupak koji je prethodio osporenom rješenju proveden sukladno pravilima Zakona o općem upravnom postupku, utvrđene su sve činjenice koje su pravno relevantne za rješavanje konkretne upravne stvari i pravilno je primijenjeno materijalno pravo. Vezano za navode tužitelja kako tuženik nije utvrdio odlučnu činjenicu da bi materija zatečena u posjedu tužitelja inkriminirane prigode u kutiji cigareta u dva prozirna paketića bila opojna droga, tuženik ističe kako je izneseno Vojnostegovni sud utvrdio na temelju izjave samog tužitelj. Naime, tužitelj da je na usmenoj raspravi dana 29. rujna 2020. iskazao da mu je prijatelj R., neposredno prije dolaska do sunčanog sata u Z.,

dao 5 grama amfetamina da počasti društvo jer mu je bio rođendan, a njemu je bilo neugodno odbiti ga, pa je isto uzeo i stavio u džep, u kutiju cigareta. Također je naveo kako je znao da se radi o opojnoj drogi iz razloga što mu je prijatelj tako rekao. Pored navedenog, da se radi o drogi proizlazi i iz službene zabilješke policijskih službenika Postaje pomorske i aerodromske policije Z. od 14. lipnja 2020., u kojoj, pored ostalog, stoji da je po obavljenom vaganju provedeno i preliminarno ispitivanje uzoraka po testu MMC Opiates/Ampheamines, te je rezultat ispitivanja ukazao na postojanje osnovane sumnje da je navedena tvar droga amfetaminskog tipa. Nadalje, među pisanim dokazima Vojnostegovni sud izveo je presudu Općinskog suda u Z.,

Prekršajnog odjela, broj: 21 Pp J-…/2020 i za koju je utvrdio pravomoćnost. Prema toj presudi tužitelj je bio pravomoćno oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 54. stavka 3. i 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droge, odnosno oslobođen da bi u toj prigodi posjedovao drogu, pa stoga tužitelj smatra da je ne uvažavajući navedenu pravomoćnu presudu Općinskog suda u Z., Vojnostegovni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u osporavanom rješenju kada je uzeo kao dokazanu odlučnu činjenicu da se radilo o opojnoj drogi amfetamin, tzv. ,,Speed". Vezano za navedeno ističe da je tužitelj navedenom presudom Prekršajnog odjela Općinskog suda u Z.,

od 30. lipnja 2020., oslobođen optužbe da je počinio prekršaj iz članka 54. stavka 3. i 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, iz razloga što iz optuženja ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz navedenog članka 54. stavka 3. i 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droge, pa je Sud u fazi ispitivanja optužnog prijedloga donio odluku o oslobađanju istog, te je u obrazloženju predmetne presude navedeno da tužitelj ima mogućnost podnijeti novi optužni prijedlog kojim se okrivljeniku stavlja na teret posjedovanje konkretne opojne droge. Vezano za navedeno tuženik ističe i činjenicu da Vojnostegovni sud nije formalno vezan odlukama prekršajnih sudova, a što proizlazi iz odredbi članka 172. stavka 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske koji propisuje da se stegovni postupak vodi bez obzira na tijek prekršajnog postupka. Prema stavku 2. istog članka prekršajna odgovornost ne isključuje stegovnu odgovornost ako djelo koje je predmet prekršajnog postupka predstavlja i kršenje vojne stege. Vezano za preliminarno testiranje ističe da je preliminarni test za droge MMC Opiates/Amphetamines, savršeno sposoban otkriti o kojem tipu droga se radi i koji služi upravo za tu svrhu. Takvi testovi se možda nazivaju preliminarnim, međutim njihovi rezultati zbog toga da nisu manje točni. Nadalje, glede prigovora vezanih za izrečenu stegovnu kaznu ističe da je, obzirom na članak 36. stavak 1. Pravilnika (kojim je pripadnicima OS RH zabranjeno konzumiranje i posjedovanje opojnih droga), svaki postupak i radnja u svezi zlouporabe droga strogo zabranjen pripadnicima OS RH i da su, kao takvi, nespojivi s pravima i obvezama koje proizlaze iz službe u OS RH te da se radi o oblicima kršenja vojne stege osobito štetnim, kako po ugled pripadnika OS RH, tako i Ministarstva obrane, a imajući u vidu opću svrhu poštivanja vojne stege i zabranu kršenja iste. Stav je upravnih sudova, a i Visokog upravnog suda RH, da izbor kazne podliježe slobodnoj ocjeni tuženika, u okviru zakonom dane ovlasti i u skladu sa svrhom radi koje je ta ovlast dana. Vojnostegovni sud je svoju odluku, sukladno članku 179. stavku 6. Zakona o službi u OS RH, obrazložio te ističe da su se upravni sudovi, u pravilu, pozivali na odredbu članka 4. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, navodeći da nisu ovlašteni ulaziti u pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela. Treba istaknuti i činjenicu da je Vojnostegovni sud, dana 13. studenoga 2020., zaprimio dopis zapovjednika . . satnija Vojne policije bojnika J. T., u prilog kojeg dostavlja presliku dopisa načelnika Postaje pomorske i aerodromske policije Z. od 19. listopada 2020., iz kojeg je razvidno da su isti protiv

A. J. dana 19. listopada 2020. ponovno podnijeli Optužni prijedlog sukladno obrazloženju presude Općinskog suda u Z. od 30. lipnja 2020.. U prilogu navedenog dopisa, koji prileže spisu predmeta, načelnik Postaje pomorske i aerodromske policije Z. nalazi se i preslika Zapisnika o vještačenju Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, C. z. f. i.,

i. i v. „I. V." od 30. rujna 2020., iz kojeg je razvidno da je

grumenasto-praškasta materija amfetamin. Iz navedenog proizlazi da je Vojnostegovni sud, kojim slučajem, i čekao ovo toksikološko vještačenje, izrečena kazna za tužitelja bi u konačnici bila ista. Slijedom gore navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4. U sporu je održana rasprava 28. listopada 2021., a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je opunomoćenik tužitelja naveo da ustraje u tužbi i svim navodima iznesenim u istoj, te je opreza radi predložio sudu izvođenje dokaza toksikološkim vještačenjem materije oduzete od tužitelja, premda smatra ispravnijim ukinuti odluku zbog ovog činjeničnog pitanja koje je prejudicijelno da bi se moglo odlučiti o stegovnom djelu i stegovnoj kazni, dok je službena osoba tuženika navela da ostaje kod odgovora na tužbu kao i obrazloženja osporenog rješenja, te je predložila da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Sud je odbio izvođenje dokaza toksikološkim vještačenjem kao suvišno i nepotrebno držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom, a o čemu će se sud dodatno očitovati u nastavku obrazloženja presude.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je tužitelj proglašen odgovornim za stegovni prijestup iz članka 175. stavka 3. točke 25. Zakona o službi u OS RH, počinjen na način pobliže opisan u izreci tog rješenja, pa mu je temeljem članka 41. stavka 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti i članka 181. stavka 1. točke 12. Zakona o službi u OS RH izrečena stegovna kazna prestanka djelatne vojne službe.

10. Odredbom članka 174. stavka 1. Zakona o službi u OS RH vojna stega je točno, potpuno i pravodobno obavljanje poslova i zadaća u Oružanim snagama u skladu s ovim Zakonom, drugim propisima, pojedinačnim aktima i zapovijedima nadređenih osoba te poštovanje načela ponašanja u vojnoj službi i izvan nje. Stavkom

2. istog članka propisano je da kršenjem vojne stege smatra se svako ponašanje suprotno odredbi stavka 1. ovoga članka.

11. Odredbom članka 175. stavka 3. točkom 25. Zakona o službi u OS RH kao stegovni prijestup je propisano nedolično ponašanje koje nanosi štetu ugledu Ministarstva obrane i Oružanih snaga.

12. Prema članku 36. stavku 1. Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, pripadnicima Oružanih snaga zabranjeno je konzumiranje alkoholnih pića za vrijeme službe. Konzumiranje i posjedovanje opojnih droga je zabranjeno.

13. Člankom 181. stavkom 1. Zakona o službi u OS RH su predviđene stegovne kazne, a između ostalih, točkom 12. je predviđena kazna prestanak djelatne vojne službe.

14. Prema članku 179. stavku 2. Zakona o službi u OS RH, opća svrha propisivanja, izricanja i primjene stegovnih sankcija jest da sve vojne osobe poštuju vojnu stegu i da nitko ne krši vojnu stegu te da se počinitelji kršenja vojne stege ubuduće tako ponašaju. Svrha izricanja stegovnih sankcija je da se, uvažavajući opću svrhu stegovnih sankcija, izrazi prijekor zbog počinjenog kršenja vojne stege, utječe na stranku da ubuduće ne krši vojnu stegu, utječe na sve ostale vojne osobe da ne krše vojnu stegu i da se primjenom propisanih sankcija utječe na svijest vojnih osoba o neprihvatljivosti kršenja vojne stege i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. (stavak 3.) Stavkom 6. je propisano da pri odabiru vrste i mjere stegovne sankcije uzima se u obzir vrsta kršenja vojne stege, posljedice kršenja vojne stege, stupanj krivnje osobe protiv koje se vodi postupak, pobude iz kojih je prekršena vojna stega, okolnosti u kojima je prekršena vojna stega, dotadašnji rad i ponašanje osobe protiv koje se vodi postupak, narav njezina posla, njezin odnos prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene kršenjem vojne stege te druge olakotne i otegotne okolnosti.

15. Među strankama u ovom sporu je sporno je li se kod tužitelj dana 14. lipnja 2020. prilikom redovite kontrole od strane policijskih službenika Postaje pomorske i aerodromske policije Z. (PPiAP), u kutiji s cigaretama u kojoj su pronađena dva prozirna PVC smotuljka, u istima nalazila opojna droga amfetamin tzv. ,,Speed".

16. Među strankama nije sporno da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Z., Prekršajnog odjela, broj: 21 Pp J-…/2020 od 30. lipnja 2020. oslobođen od optužbe da je 14. lipnja 2020. u 23:00 sati na I. o. u

Z. na upit policijskog službenika da li kod sebe posjeduje predmete kaznenog djela ili prekršaja dragovoljno iz lijevog džepa donjeg dijela trenerke izručio kutiju cigareta u kojoj su se nalazila dva prozirna PVC smotuljka u kojoj se nalazila bijela praškasta tvar koja svojim karakteristikama ukazuje na drogu „amfetamin“ tzv. „speed“ u količini od 1 PVC smotuljak 1,5 grama, 1 PVC smotuljak 3,6 grama, ukupne težine 5,1 gram, pa da je počinio prekršaj iz članka 54. stavka 3. i 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droge („Narodne novine“ broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/109, 84/11 i 80/13).

17. Iz podataka spisa predmeta, i to iz spisu priležeće vlastoručne napisane i potpisane izjave tužitelja od 16. lipnja 2020. razvidno da je isti naveo da je dana 14. lipnja 2020. nakon večere sa prijateljima i roditeljima, izašao oko 23:00 sati prošetati s rođakom i prijateljem jer mu je bio rođendan i da mu je prije odlaska u grad prijatelj R. dao 5 grama amfetamina da počasti društvo, te da su došli do „Pozdrava

Suncu“, gdje su se parkirali i gdje ih je zaustavila policija i u pretresu da je kod njega našla opojnu drogu, te da su ga priveli i da u policiji nije testiran na droge jer je inspektor zaključio da nije pozitivan i da je istu večer nakon zapisnika pušten. Ujedno je naveo da je spreman u svakom trenutku pristupiti testiranju na droge.

18. Nadalje, spisu predmeta prileži i zapisnik s usmene rasprave održane pred tuženikom 29. rujna 2020., a na kojem je tužitelj saslušan te je naveo da se osjeća odgovornim za prijavljeni prijestup i da ostaje kod izjave koju je vlastoručno napisao i potpisao dana 16. lipnja 2020., da je upoznat sa pravilima službe i da mu je poznato da je pripadnicima Oružanih snaga RH zabranjeno posjedovanje i konzumiranje droge. Toga 14. lipnja 2020. da mu je bio rođendan te da je nakon večere sa roditeljima, s rođakom i prijateljem otišao u grad. Neposredno prije dolaska do sunčanog sata u Z. prijatelj R. da mu je dao 5 grama amfetamina da počasti društvo, te da mu je bilo neugodno da ga odbije pa da je isto uzeo od njega i stavio u džep u kutiju cigareta. Nadalje, na upite je izjavio da su policijski službenici rekli da su stali iz razloga nepropisnog parkiranja auta, a kada su pretresli auto i od njih zatražili da izvade sve iz džepova, policajci da su otvorili kutiju sa cigaretama koje je izvadio iz džepa i u njoj da su pronašli dva smotuljka amfetamina koje mu je dao prijatelj R.. Kada su isti pronašli taj amfetamin da ga je uhvatila panika pa da je krenuo bježati ali da je na njihovu upozorbu stao te da su ga priveli u policijsku postaju radi sačinjavanja zapisnika, a nakon dolaska VP i njihovog sastavljanja zapisnika da je pušten doma. Iskazao je i da mu je žao i da se kaje zbog toga što se je doveo u ovu situaciju jer inače da ne konzumira droge i nikada da ih nije konzumirao. Naveo je i da mu je bilo čudno što mu je prijatelj R. dao te amfetamine ali da mu je bilo neugodno odbiti ga pa da je iste stavio u kutiju od cigareta i da je ovo prvi put se dogodilo da mu je netko zbog proslave rođendana ponudio drogu, a inače da se ne kreće u takovom društvu.

Isto tako je na upit opunomoćenika naveo da je on znao kako se radi o drogi iz razloga što mu je prijatelj R. to rekao i da već pet godina živi u izvanbračnoj zajednici sa nevjenčanom suprugom J. V. koja je po struci grafički tehničar te je i ona odlučila da ode u vojsku i ovih dana kreće na temeljnu vojnu obuku u P. iz razloga što su obadvoje odlučili da budu pripadnici Hrvatske vojske i da im je to životni cilj, te da mu se ponovno dogodi slična situacija isto bi odbio i ne bi ni od koga više uzeo drogu.

19. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zadarske, broj: 511-18-16/05-5-6-1/2020 od 14. lipnja 2020. je razvidno da su od tužitelja dvije prozirne PVC vrećice u kojim se nalazi praškasta tvar karakteristična za drogu amfetamin tzv. speed, ukupne težine 5,1 grama.

20. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu gore citirane zakonske i podzakonske odredbe, po ocijeni ovog suda, pravilno i zakonito je osporeno rješenje tuženika, odnosno ovaj sud drži kako je tužiteljeva odgovornost utvrđena u pravilno i zakonito provedenom stegovnom postupku tijekom kojeg nisu počinjene povrede postupka koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenog upravnog akta, u kojem je pak činjenično stane pravilno i potpuno utvrđeno, nakon čega je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, upravo suprotno tužbenim prigovorima.

21. Osporeno rješenje tuženika u pogledu među strankama sporne činjenice je li tužitelj kritične prigode zaista posjedovao opojnu drogu „amfetamin“, se u bitnom obrazlaže time da je na temelju provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj postupao na način kako je to navedeno u dispozitivu tog rješenja i na taj način počinio opisanu povredu vojne stege, navodeći da je tužitelj na usmenoj raspravi pred tuženikom nedvosmisleno izjavio da se osjeća odgovornim za prijavljeni stegovni prijestup, da je upoznat s pravilima službe i da mu je poznato da je pripadnicima Oružanih snaga RH zabranjeno posjedovanje i konzumiranje droge, te da je od prijatelja R. uzeo 5 grama droge Amfetamin koju je stavio u kutiju cigareta i kako je znao da se radi o drogi jer mu je to prijatelj rekao. Nadalje, u svojoj izjavi od 16. lipnja 2020., kao i u izjavi danoj na usmenoj raspravi tužitelj priznaje da je zatečen u posjedu 5,1 grama droge Amfetamina tzv. „Speed“, a koje utvrđivanje je dana 15. lipnja 2020. uz njegov pristanak kada je navedenu drogu dragovoljno predao policijskim službenicima, izvršeno u prostorijama PPiAP Z., testom na droge MMC

Opiates/Amphetamines, što nitko, pa tako niti tužitelj ne spori, a koji je savršeno sposoban otkriti o kojem tipu droge se radi i koji služi upravo za tu svrhu. Ocjenjujući izjave stranke, ovdje tužitelja, te ih uspoređujući s dokumentacijom priloženom spisu, tuženik je u potpunosti priklonio vjeru iskazima stranke da je bio zatečen od strane policijskih službenika PPiAP Z. u posjedu 5,1 gram droge „Amfetamin“ tzv. „Speed“ dana 14. lipnja 2020. oko 23:00 sati na Istarskoj obali u Z., držeći ga uvjerljivim, objektivnim i okolnosnim, a koji se uklapa i u službenu dokumentaciju. Posebno se ističe činjenica da je tužitelj vrlo dobro upoznat kroz do sada provedeno vrijeme u Oružanim snagama sa propisima kojima se uređuje služba i stega u OS, kao i sa svim pravilima života i rada vojnih osoba, njihovim prvima i obvezama, te odgovornostima. Zbog toga da mu je i moralo i trebalo biti jasno kako Oružane snage imaju nultu stopu tolerancije za posjedovanje, konzumiranje i općenito svaki dodir s opojnim drogama, te da je stegovna kazna koja se izriče za stegovne prijestupe vezana za opojne droge već dugi niz godina isključivo ona najteža, dakle prestanak službe.

22. Kod ovakvog stanja stvari, dakle u okolnostima kada tužitelj tijekom upravnog postupka niti ne spori činjenicu posjedovanja opojne droge „Amfetamina“, štoviše jednako iskazuje i na usmenoj raspravi pred tuženikom kao i u vlastoručno napisanoj i potpisanoj izjavi od 16. lipnja 2020. koja prileži spisu, odnosno priznaje da je kritične prigode posjedovao opojnu drogu „Amfetamin“, a da se radi upravo o navedenoj opojnoj drogi proizlazi i iz spisu priležeće službene bilješke o preliminarnom ispitivanju uzorka po testu MMC Opisates/Amphetamines od 15. lipnja 2020. (rezultat ukazuje na postojanje osnovane sumnje da je navedena tvar droga amfetaminskog tipa), te da je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja naveo koje je dokaze izveo te kojim dokazima i iz kojih razloga je poklonio vjeru, slijedom čega je ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, činjenicu posjedovanja opojne droge kod tužitelja kritične prigode, utvrdio kao dokazanu, a koje obrazloženje kao valjano prihvaća i ovaj sud.

23. Tužitelj, tek u tužbi i tijekom ovog spora spori činjenicu da je kritične prigode posjedovao opojnu drogu „Amfetamin“ odnosno drži da ova odlučna činjenica u provedenom upravnom postupku nije utvrđena, odnosno da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je uzeo kao dokazanu odlučnu činjenicu da se radilo o opojnoj drogi amfetamin tzv. „speed“.

24. U navedenom smislu tužitelj je tijekom ovog spora predložio sudu izvođenje dokaza toksikološkim vještačenjem materije oduzete od tužitelja, a koji dokaz je ovaj sud odbio kao suvišan i nepotreban, iz razloga jer spisu predmeta upravnog tijela koji je dostavljen ovom sudu uz odgovor na tužbu prileži nalog o vještačenju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijke uprave zadarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Z., broj: 511-18-16/05-5-6-1/2020 od 15. lipnja 2020. Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja, Odjelu za kemijsko-fiozikalna i Toksikološka vještačenja kojim je se na vještačenje dostavlja materija oduzeta od tužitelja (dvije prozirne PVC vrećice u kojim se nalazi praškasta tvar karakteristična za drogu amfetamin tzv., speed, ukupne težine 5,1 grama), s nalogom da se utvrdi je li dostavljena tvar sadrži drogu ili psihotropne tvari. Isto tako spisu predmeta upravnog tijela prileži i zapisnik o vještačenju Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I.V.“, Odjela za kemijsko-fiozikalna i Toksikološka vještačenja,

Klasa: NK-235-01/20-02/6143, Urbroj: 511-01-114-20-2 od 30. rujna 2020. provedenom na temelju gore navedenog naloga za vještačenje, a iz kojeg je razvidno da je primijenjenim metodama ispitivanja utvrđeno da grumenasto-praškasta materija bruto mase 4,93 g, ukupne mase 4,38 g, ostalo 4,07 g je amfetamin. Prema Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga, te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga (NN 13/19) amfetamin se nalazi na Popisu psihotropnih tvari i biljaka u Odjeljku 2.

25. Stoga, kod ovakvog stanja spisa predmeta, ovaj sud drži suvišnim i nepotrebnim izvođenje dokaza ponovnim toksikološkim vještačenjem tijekom ovog spora, te drži da iz podataka spisa predmeta, i to ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, nedvojbenim proizlazi da se je tužitelj nedolično ponašao na način kojim nanosi štetu ugledu Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske upravo na način kako se to navodi u izreci osporenog rješenja, a čime je povrijedio odredbu članka 36. stavka 1. Pravilnika i počinio stegovni prijestup iz članka 175. stavka 3. točke 25. Zakona o službi u OS RH, a kako je to pravilno utvrdio i tuženik u osporenom rješenju. Pri tome, za istaći je da je za počinjenje predmetnog stegovnog prijestupa sukladno gore citiranim odredbama dovoljno posjedovanje opojne droge, dakle se radi o nultoj toleranciji u odnosu na posjedovanje iste.

26. S tim u vezi, za istaći je da neosnovano tužitelj u tužbi drži da bi se ovdje radilo o presuđenoj stvari jer je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Z., Prekršajnog odjela, broj: 21 Pp J-…/2020 od 30. lipnja 2020. bio oslobođen optužbe da bi prilikom istog događaja od 14. lipnja 2020. koji je i predmet ovdje osporavane pojedinačne odluke, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. i st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga odnosno oslobođen optužbe da bi u toj prigodi posjedovao drogu. Ovo iz razloga jer su prekršajni i stegovni postupak odvojeni postupci u kojima se utvrđuje različite vrste odgovornosti, te tuženik nije formalno vezan odlukama prekršajnih sudova, a što proizlazi iz odredbe članka 172. stavka 3.

Zakona o službi u OS RH koji propisuje da se stegovni postupak vodi bez obzira na tijek prekršajnog postupka, dok prema stavku 2. istog članka prekršajna odgovornost ne isključuje stegovnu odgovornost ako djelo koje je predmet prekršajnog postupka predstavlja i kršenje vojne stege. Uzgredno, za navesti je da je ujedno gore citiranom presudom Općinskog suda u Z., Prekršajnog odjela tužitelj oslobođen optužbe iz razloga što iz optuženja ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz navedenog članka

54. stavka 3. i 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droge, pa je sud u fazi ispitivanja optužnog prijedloga donio odluku o oslobađanju istog, te je u obrazloženju predmetne presude navedeno da tužitelj ima mogućnost podnijeti novi optužni prijedlog kojim se okrivljeniku stavlja na teret posjedovanje konkretne opojne droge, a što u svezi navedenog prigovora tužitelja ističe i tuženik u odgovoru na tužbu.

27. Naposljetku, glede prigovora tužitelja da je za predmetni stegovni prijestup izrečena drakonska i aribtrarna kazna, za navesti je, da u vezi izbora stegovne kazne u konkretnom slučaju ista podliježe slobodnoj (diskrecijskoj ) ocjeni nadležnog tijela, u okviru zakonom dane ovlasti i u skladu sa svrhom radi koje je ta ovlast dana, dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana. Dakle, sam izbor vrste i mjere stegovne sankcije spada u domenu slobodne ocjene tuženika.

28. Nadalje, za navesti je da kod propisivanja stegovnih kazni intencija zakonodavca je da se spriječe i sankcioniraju ponašanja koja su nespojiva s određenim zvanjima, prije svega u državnoj službi. Kod zasnivanja radnog odnosa ili prijama u službu, kandidati moraju ispunjavati posebne uvjete iz kojih se može utvrditi da je riječ o osobi koja je, općenito s obzirom na svoje kvalifikacije i osobine, dostojna obavljanja državne službe pa je legitimno očekivati od te osobe da te uvjete ispunjava i za vrijeme trajanja službe. Stoga je u potpunosti irelevantno pozivanje tužitelja da predmetni stegovni prijestup, nije počinjen u službi, već izvan službe. Tuženik je po ocjeni ovog suda pravilno postupio kada je cijeneći sve otegotne i olakotne okolnosti na strani tužitelja, tužitelju izrekao stegovnu kaznu - prestanak djelatne službe, obrazlažući navedenu odluku kako jedino ovako izrečena, najstroža kazna, primjerena stegovnom prijestupu budući se radi o osobito teškom otklonu od vojne stege u kojem slučaju je prednost dana prevenciji takvih oblika postupanja u OS RH pred ciljevima individualne prevencije. Nadalje, obrazlaže kako je izrečena stegovna kazna primjerena svim značajkama počinitelja i počinjenog stegovnog prijestupa ističući da je posjedovanje i konzumiranje opojnih droga i supstanci apsolutno nespojivo s vojnom službom te predstavlja opasnost po vojnu stegu kao i da se radi o jednom od najtežih oblika kršenja vojne stege te je kao takvo nedostojanstveno, neprihvatljivo, a konačno i zabranjeno za vojnički poziv, radi čega navodi tužbe da je takva odluka nezakonita, odnosno da bi tuženik izašao izvan okvira propisanih zakonom, nisu osnovani.

29. Slijedom svega prethodno navedenoga, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim jer nema zakonske osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

30. Naposljetku, u okolnostima kada ovaj sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti zakonitim, to je valjalo odbiti prijedlog tužitelja za odgodom izvršenja osporenog rješenja u smislu odredbe članka 26. ZUS-a, pa je stoga riješeno kao u izreci rješenja.

U Splitu 4. studenog 2021.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba

se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 67. stavka 1. u svezi članka 26. ZUS-a.

DNA:

- Tužitelju, po opunomoćeniku, uz zapisnik o objavi

- Tuženiku, uz zapisnik o objavi i uz povrat spisa po pravomoćnosti

- U spis

RJ./

1. Tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

2. Spis u kalendar 30 dana.