REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 131/2019-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. Č. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 293. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine‟ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta ( dalje: državni odvjetnik), optuženog J. Č. i optuženog I. J. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2019. broj K-Us-13/2017., u sjednici održanoj 4. studenog 2021., kojoj su nazočili, branitelj optuženog J. Č., odvjetnik D. S. te optuženi I. J. i njegova braniteljica, odvjetnica S. V.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženi J. Č. zbog kaznenog djela iz članka 293. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11., na temelju tih zakonskih odredbi, osuđuje na kaznu zatvora od 3 (tri) godine.

II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika, a u cijelosti žalbe optuženog J. Č. i optuženog I. J. odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi J. Č. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti, primanja mita iz članka 293. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. za koje je, na temelju tih zakonskih odredbi, osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i osam mjeseci, a optuženi I. J. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti, davanja

I Kž-Us 131/2019-6

mita iz članka 294. stavka 1. KZ/11., za koje je, na temelju te zakonske odredbe, osuđen na kaznu zatvora od jedne godine. Na temelju članka 560. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine‟ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), u vezi sa člankom 557. ZKP/08. i člankom 77. KZ/11. utvrđeno je da novčani iznos od 10.000,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti na dan donošenja presude predstavlja imovinsku korist koju je optuženi J. Č. ostvario kaznenim djelom iz članka 293. stavka 1. u vezi sa člankom 52. KZ/11., a koji novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske, pa mu je naloženo da navedeni iznos isplati u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženom J. Č. i optuženom I. J. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. i to paušalne svote u iznosu od 4.000,00 kn, svakome.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik, optuženi J. Č. i optuženi I. J..

3. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana preinači i optuženici osude na kaznu zatvora "u znatno duljem trajanju".

4. Optuženi J. Č. u žalbi podnesenoj po branitelju, odvjetniku D. S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici žalbenog vijeća.

5. Žalbu je podnio optuženi I. J. po braniteljima, odvjetniku D. P. i odvjetnici S. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a podredno i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno preinači "u pogledu krivnje". Zatražena je obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

6. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbe optuženog J. Č. i optuženog I. J., predloživši da se iste odbiju kao neosnovane, dok je optuženi I. J. odgovorio na žalbu državnog odvjetnika, uz prijedlog da se ista odbije kao neosnovana.

7. Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je u roku vratilo.

8. Sjednici drugostupanjskog vijeća pristupili su branitelj optuženog J. Č., odvjetnik D. S. optuženi I. J. i njegova braniteljica, odvjetnica S. V.. Nazočne osobe iznijele su sadržaj svojih žalbi, kao i odgovora na žalbu. Iako uredno obaviješteni, državni odvjetnik, optuženi J. Č. i branitelj optuženog I. J., odvjetnik D. P., sjednici nisu pristupili pa je ista, sukladno članku 475. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine‟ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08-I), održana u njihovoj odsutnosti.

I Kž-Us 131/2019-6

9. Na temelju članka 475. stavka 5. ZKP/08., isključena je javnost s drugostupanjske sjednice vijeća u skladu s člankom 388. stavkom 2. točkama 1. i 2. ZKP/08. radi zaštite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske te radi zaštite tajne kojoj bi štetila javna sjednica.

10. Žalbe optuženika nisu osnovane, dok je žalba državnog odvjetnika djelomično osnovana.

11. Optuženi I. J. ističe u žalbi da je ostvarena bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su proturječni, a postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku te samih tih isprava i iskaza. Osim uopćenog parafraziranja, žalitelj dalje navodi da "obrazloženje presude sadrži niz proturječnosti u odnosu na izreku i između prikupljenih dokaza i njihove interpretacije", a osobito u odnosu na ocjenu iskaza svjedoka iz kojih proizlazi da optuženi J. Č. nije mogao niti pokušao utjecati na odluke povjerenstva čiji je bio član. Ističe da prvostupanjski sud nije odredio način, mjesto i u kojem trenutku je sklopljen korupcijski sporazum između optuženog J. Č. i optuženog I. J.. S tim u vezi, tvrdi da nije jasno koje su to točno radnje optuženici počinili tijekom inkriminiranog razdoblja, zbog čega je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna. Konačno, smatra da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na primanje mita od strane optuženog J. Č., već da prvostupanjski sud u tom dijelu donosi zaključke samo na temelju pretpostavki i nagađanja.

11.1. Nije u pravu optuženi I. J. kada tvrdi da je pobijanom presudom počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

11.2. Naime, činjenični opis kaznenih djela primanja mita iz članka 293. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. i davanja mita iz članka 294. stavka 1. KZ/11. iz izreke pobijane presude u svemu je jasan i razumljiv jer sadrži naznaku svih činjenica i okolnosti koje čine obilježja kaznenih djela zbog kojeg su optuženici proglašeni krivima. Sukladno tome, sud prvog stupnja je pravilno interpretirao i ocijenio sve provedene dokaze, a onda i iscrpno obrazložio sve utvrđene odlučne činjenice zbog kojih smatra da je optuženi I. J. počinio kazneno djelo davanja mita, a optuženi J. Č. produljeno kazneno djelo primanja mita, a tako navedeni razlozi, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, su u potpunom suglasju s izvedenim dokazima. S tim u vezi sud prvog stupnja dao je razloge zbog kojih smatra da je u konkretnom slučaju postignut korupcijski sporazum između optuženika J. Č. i I. J., pojašnjavajući uvjete i okolnosti pod kojima se, tijekom duljeg inkriminiranog razdoblja, sklopio njihov dogovor o predmetu i cijeni. Jednako tako, dao je valjane i jasne razloge zbog kojih smatra da novac koji je optuženi I. J. u dva navrata predao optuženom J. Č. predstavlja upravo realizaciju ranije postignutog sporazuma između obojice optuženika danom na ime mita, a ne zahvale ili eventualno kupoprodaje motocikla. Prema tome, prvostupanjski je sud u obrazloženju svoje presude dao jasne i argumentirane razloge u odnosu na sve odlučne činjenice temeljem kojih se njegovi zaključci mogu uspješno ispitati, a drugo je pitanje što se žalitelj s tim zaključcima ne

I Kž-Us 131/2019-6

slaže. Stoga se ovim navodima žalbe, u stvari, pobijaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda o čemu će nastavno biti riječi.

12. Osporavajući pogrešno utvrđeno činjenično stanje, optuženi J. Č. i optuženi I. J. u bitnome ističu identične razloge, ne osporavajući pritom da je optuženi J. Č. tijekom inkriminiranog razdoblja, kao službena osoba Ministarstva obrane Republike Hrvatske (dalje: MORH), bio član različitih povjerenstava MORH-a koja su obavljala audit te tehničku provjeru potencijalnih izvršitelja za obavljanje poslova remonta. Međutim, smatraju da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je optuženi J. Č. tijekom tih postupaka imao mogućnost ili doista vršio utjecaj na ostale članove povjerenstva kako bi se donijelo pozitivno mišljenje i dala prednost onome tko mu pristane dati mito, ističući da su se te odluke donosile isključivo konsenzusom. U tom smislu upiru da u spisu nema dokaza da je on bilo koga favorizirao u postupcima koji su prethodili odluci o javnoj nabavi, što potvrđuju iskazi svjedoka I. S., I. Š., V. M., K.

V., V. M., G. V. i Ž. N., pa je očito da je prvostupanjski sud njegov autoritet precijenio i nepotrebno potencirao. Napominju da je odlučujući faktor kod odabira najpovoljnijeg ponuditelja bila cijena, dok zaključak tehničkog povjerenstva u kojem je sudjelovao optuženi J. Č. nije bio presudan. Nadalje, obojica žalitelja tvrde da se nakon prvog audita u O. krajem 2011. nije znalo da će se donijeti odluka o remontu, a kamoli da bi se obavljao audit u rumunjskom remontnom zavodu.

13. Pored iznesenog, optuženi J. Č. u svojoj žalbi osporava i vjerodostojnost iskaza svjedoka G. i Đ. S., pojašnjavajući razloge njihovog susreta, kao i slanja SMS poruka. Ponavlja da je primljeni novac od optuženog I. J. predstavljao novčanu pomoć za saniranje zdravstvenih problema koji se realizirao putem kupoprodaje oldtimera. S druge strane, optuženi I. J. dodatno ističe da je prvostupanjski sud naveo niz pretpostavki i nagađanja o predaji mita od strane optuženog I. J. samo na temelju dvije isplate u siječnju i veljači 2016., bez ikakvih dokaza o njihovom susretu, SMS poruka ili telefonske komunikacije, kao što je to utvrđeno u slučaju zahtijevanja mita od svjedoka G. i Đ. S..

14. Suprotno žalbenim tvrdnjama, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je sa sigurnošću našao dokazanim da su optuženi J. Č. i optuženi I. J. počinili kazneno djelo na način kako ih tereti optužba.

15. Prije svega svako treba pojasniti da samo postojanje stvarnog optuženikovog „utjecaja“ na mogućnost poduzimanja nezakonite radnje (u konkretnom slučaju utjecaj na povjerenstvo ili favoriziranje jednog remontnog zavoda na štetu drugog), u stvari, nije od odlučnog značaja za opstojnost kaznenog djela primanja mita, a kako to ističu žalitelji. Bit neprava tog kaznenog djela je u spremnosti počinitelja da za nagradu nezakonito postupa, time što se dao „kupiti“. Pri tome, samo počinjenje radnje, od strane službene osobe, nije više dio zakonskog opisa tog kaznenog djela, pa za njegovo postojanje nije odlučno je li došlo do poduzimanja radnje za koju se prima mito. Osim toga, u biće kaznenog djela ta radnja ulazi samo kao predmet korupcijskog sporazuma primatelja i davatelja. Neovisno o tome, a nasuprot žalbenim tvrdnjama optuženog J. Č. i I. J., pravilan je zaključak prvostupanjskog

I Kž-Us 131/2019-6

suda, da je u konkretnoj situaciji optuženi J. Č., u svojstvu službene osobe MORH-a, a kao član raznih tehničkih povjerenstava MORH-a, obavio službenu radnju koja se nije smjela obaviti, odnosno zauzeo se da navedena povjerenstva daju pozitivno mišljenje i prednost za obavljanje poslova remonta aviona, onome tko mu pristane dati mito, a bez obzira na stvarnu tehničku sposobnost potencijalnih izvršitelja za obavljanje tih poslova. Taj zaključak prvostupanjski sud pravilno izvodi na temelju personalnih i materijalnih dokaza.

15.1. Naime, da je upravo optuženi J. Č. bio je najstručnija i najškolovanija osoba za obavljanje poslova auditora remontnih zavoda proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Tako je voditelj stručnog tima za audit tijekom 2011., svjedok V. M. iskazao da je optuženik bio jedini stručno osposobljen za utvrđivanje tehničke sposobnosti i izdavanje certifikata remontnom zavodu, a navedeno su suglasno iskazali i svjedok K. V., S. H., I. Š. i D. P.. Od osobite su važnosti i iskazi svjedoka A. K., tadašnjeg ministra MORH-a, a koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio vjerodostojnim, da optuženika nije „uklonio“ od obavljanja tog posla, ni nakon određenih dojava o optuženikovim kontaktima s različitim rumunjskim, ukrajinskim i ruskim lobijima, upravo zato jer je on bio jedina stručna osoba koja ima znanja koja su im bila potrebna, a nije bilo drugih osoba s takvim kvalifikacijama. I sam svjedok B. P., načelnik Sektora za javnu nabavu, što prvostupanjski sud s pravom cijeni, odlučio je zadržati optuženika na obavljanju poslova vezanih za remont upravo zbog njegove stručnosti, a nakon što mu je optuženik obećao da se „uzimanje novaca i laptopa“ iz ranijih poslova više neće ponoviti. Osim toga, optuženik je i sam dovoljno iskazivao o svojoj stručnosti opisujući kako je on jedini sastavljao pitanja za audit, zaokruživao odgovore na pitanja koja su dobivena od predstavnika remontnih zavoda tijekom audita, provjeravao i ocjenjivao dokumentacijski sustav remontnih zavoda, a potom i izdavao cetrifikate o osposobljenosti za obavljanje remonta. Navedenu obranu potvrđuju svjedoci Ž. Š., D. P. i V. M.. Ujedno je svjedok V. M. vrlo jasno iskazao da se optuženiku ništa nije moglo sugerirati, on je bio glavni za audit, "njegova je bila zadnja", neovisno što je i sam svjedok prilikom jednog audita bio voditelj stručnog tima. Osim toga, on je dodatno pojasnio kako je svatko mogao iznijeti mišljenje prilikom audita, ali da je optuženik bio taj koji je najbolje poznavao tehnologiju remonta i njemu se moralo vjerovati jer nitko od njih nije bio toliko kvalificiran. Prema tome, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik raspolagao sa određenim stručnim kvalitetama i autoritetom koji su mu davali mogućnost da određuje smjer audita, a time sposobnost i uvjete potencijalnih izvoditelja remontnih zavoda za obavljanje poslova kapitalnog remonta i nadogradnje, a ujedno i položaj ključne, utjecajne osobe za obavljanje poslova audita.

15.2. Pravilno je prvostupanjski sud te dokaze doveo u vezu s materijalnim dokazima. Da je tome tako potvrđuje činjenica da je nakon obavljenih audita u rumunjskom i ukrajinskom remontnom zavodu tijekom 2013., a nakon što su svjedoci G. i Đ. S. kao predstavnici rumunjskog izvoditelja remonta odbili, a optuženi I. J. kao ukrajinski predstavnik izvoditelja remonta pristao mu dati mito, upravo ukrajinska ponuda proglašena kao ponuda s boljim uvjetima za obavljanje poslova remonta. Upravo je s ukrajinskom ponudom u postupku javne nabave i sklopljen ugovor 9. srpnja 2013., koja je tijekom daljnje dvije godine obavljala remont borbenih aviona

I Kž-Us 131/2019-6

MiG-21. S druge strane, rumunjska ponuda nakon provedenog audita u kojem je sudjelovao optuženik diskvalificirana je tako da ju se moglo odmah i isključiti iz tog postupka. Stoga su promašeni žalbeni navodi da nema niti jednog dokaza da je optuženik favorizirao nekog od potencijalnih izvoditelja remonta tijekom obavljanja poslova audita, odnosno da se zauzimao za nekog od njih, a osobito je, kraj takvog stanja stvari, bez značaja činjenica na koji način su povjerenstva u kojima je optuženik bio član donosila odluke.

15.3. S tim u vezi, nisu osnovani ni žalbeni navodi optuženog I. J. da je optuženi J. Č. imao samo čin bojnika pa nije mogao biti imenovan voditeljem povjerenstva, a što opet umanjuje njegov autoritet i mogućnost utjecaja na ostale članove povjerenstva. Naime, ovdje treba samo dodati da je kazneno djelo primanja mita vezano uz službenu radnju službene osobe, a to su one radnje koje je počinitelj poduzeo kada je pri obavljanju službe došao u priliku da ih učini. Pri tome nije važno treba li tu radnju, za koju se prima mito, po unutarnjem službenom rasporedu obaviti druga službena osoba, s istim službenim položajem i ovlastima, a ne ona koja je podmićena. U tom smislu vojni čin nije bio odlučan za ocjenu stručnosti i važnosti pojedinog člana povjerenstva, već su od utjecaja bila isključivo stručna znanja iz područja remonta i tehnologije aviona, a kojima je optuženik, kao službena osoba MORH-a, jedini nedvojbeno raspolagao, a posljedično i iskoristio za vlastite interese. Upravo je to ovdje i pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Prema tome, okolnost što je optuženik bio "samo" jedan od članova različitih povjerenstva MORH-a, u čijem sastavu su bile službene osobe različitih vojnih činova, a ne njihov voditelj, nema nikakvog utjecaja na zaključak da je on doista i poduzeo nezakonitu službenu radnju.

15.4. Pored svega iznesenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženi J. Č. bio jedini predstavnik MORH-a koji je sudjelovao u svim stadijima provođenja remonta borbenih aviona (stručna povjerenstva, sastavljao analizu izvodljivosti i ocjene kvalitete remonta, sudjelovao na sjednicama povjerenstava za javnu nabavu, nadzirao i tijek remonta), što proizlazi iz opsežne materijalne dokumentacije koja prileži spisu. Navedena okolnost mu je omogućila da iskoristi poziciju ključne i ujedno najstručnije osobe za obavljanje takvih poslova i aktivno sudjeluje u svim stadijima postupka. Osim toga, iz materijalne dokumentacije proizlazi da je optuženi J. Č. sudjelovao kao član povjerenstva na sastanku 10. svibnja 2013. na kojem su se pregledavale pristigle ponude te procjena dokaza sposobnosti rumunjskog i ukrajinskog ponuditelja pa nije točna tvrdnja optuženog J. Č. da nije sudjelovao niti u završnim pripremama za sam postupak javne nabave. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tog optuženika da je pogrešno protumačena i dana prevelika važnost njegovoj poziciji koju je imao tijekom cijelog postupka koji je prethodio postupku javne nabave, a i samom postupku javne nabave. Samo pitanje cijene koja je postignuta u postupku javne nabave, a nije sporno da je ukrajinska ponuda bila povoljnija od rumunjske, nije od značaja za ranije poduzimanje nezakonite radnje koju optuženik nije smio obaviti. Ovo tim više što se optuženik niti ne tereti da je utjecao na izbor one ponude koja bi bila financijski povoljnija, već da ponuda onog koji da mito dobije pozitivno mišljenje i prednost za obavljanje posla kapitalnog remonta, nabavke i nadogradnje borbenih aviona MiG-21 u postupku javne nabave, a što je ukrajinska ponuda već u samom startu, upravo aktivnošću optuženika, imala osigurano. Važnost zaključaka i mišljenja MORH-ovih Povjerenstava, čiji je optuženik bio član, potvrđuju i svjedoci A. K. i B. P.

I Kž-Us 131/2019-6

jer su oni, temeljem tih zaključaka mogli bez problema donijeti odluku da se ide u postupak pregovaranja samo s društvom U., a da se društvo A. isključi iz daljnjeg postupka, ali da je ministar odlučio da se ide u postupak s oba ponuditelja samo iz razloga natjecanja i dobivanja niže cijene remonta.

15.5. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi oboje optuženika da se uopće nije znalo da će se obavljati remont borbenih aviona MiG-21, a kamoli da će se provesti audit u rumunjskom remontnom zavodu, slijedom čega onda optuženik ne bi imao razloga zahtijevati mito od svjedoka S., odnosno primiti mito od optuženog I. J.. Prije svega, općepoznato je da su u inkriminirano vrijeme istjecali resursi borbenih aviona MiG-21 i da je trebalo donijeti odluku o njihovom remontu, dok uvođenje aviona drugog tipa zahtijeva višegodišnje pripreme, obuke pilota i tehničara kao i financijske izdatke. Međutim, navedenu okolnost prvostupanjski sud pravilno dodatno potvrđuje iskazima svjedoka A. K., V. M., V. M., Ž. N., M. K. i D. V. koji su suglasno iskazali da se tijekom 2012., a i prije, razgovaralo o istjecanju životnog vijeka borbenih aviona MiG- 21 i potrebi njihovog remonta. Iako je točno da je tijekom 2011. prvo obavljen audit u ukrajinskom remontnom zavodu, činjenica je da je već u travnju 2012. obavljena Analiza izvodivosti i isplativosti remonta i produženja životnog vijeka aviona MiG-21, kojom su ocjenjivane tehničko komercijalne ponude, kako rumunjskog, tako i ukrajinskog ponuditelja, a član tog povjerenstva bio je optuženik. Pored navedenog, a što pravilno prvostupanjski sud cijeni, svjedok A. K. je naveo, da se unatoč tome što je ukrajinski zavod imao prednost nakon obavljenog audita, htjelo krenuti u postupak nabave sa oba društva kako bi se mogla postići povoljnija ponuda. U tom smislu, on je naveo da je rumunjsko društvo moglo do kraja postupka ukloniti nedostatke na koje mu je ukazano i osigurati aktivnu liniju za remont aviona, pa da se htjelo i s njima obaviti pregovarački postupak javne nabave. Stoga je potpuno promašena tvrdnja oboje optuženika da bi se u konkretnom slučaju trebalo vezati za sam formalni datum Odluke ministra od 26. studenog 2012. jer se tek tada znalo da će se krenuti u remont borbenih aviona. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su te pripreme za poslove remonta obavljane tijekom cijelom inkriminiranog razdoblja, o čemu je optuženik itekako imao saznanja, što potvrđuje prvo audit u O. tijekom 2011., a potom i provedena Analiza iz travnja 2012., na temelju rumunjske i ukrajinske komercijalno-tehničke ponude, a nastavile su se i tijekom kolovoza 2012. kada je osnovano Povjerenstvo za prijedlog izbora višenamjenskih borbenih aviona za Oružane snage Republike Hrvatske. Prema tome, ne stoje tvrdnje da optuženi J. Č. nije znao da će doći do postupka remonta aviona, a osobito da će u postupku biti uključen i rumunjski remontni zavod. 15.6. S pravom je prvostupanjski sud prihvatio iskaze svjedoka G. i Đ. S. koji su suglasno, uvjerljivo i konzistentno opisali da ih je optuženi J. Č., a koji je po njihovom mišljenju bio jedan od najstručnijih ljudi u MORH-u zadužen za audit tehničkih sposobnosti pojedinog remontnog zavoda, prvi kontaktirao, nakon čega su se susreli s njim u ožujku 2012. u kafiću u B.. Tom prilikom im je optuženik objasnio da unutar MORH-a postoji ukrajinski lobi koji favorizira ukrajinski remontni zavod, a da on može povjerenstvo okrenuti u njihovu korist, zahtijevajući pritom za takvo postupanje iznos od 50.000,00 eura. Oni su potvrdili da se u to vrijeme već znalo da će se obavljati remont borbenih aviona i da ih je upravo iz tog razloga zvao optuženik. Osim toga, da su svjedoci govorili istinu potvrđuju i poslane im SMS poruke optuženog J. Č. koje

I Kž-Us 131/2019-6

je prvostupanjski sud detaljno analizirao („mislim da je to ulaznica za remont MiG- ova“, „malo pogurajte stvari da budu uspješne“) i s pravom zaključio da je optuženi J. Č. od navedenih svjedoka doista zahtijevao mito, a na što oni nisu pristali. U tom smislu potpuno je neuvjerljiva obrana optuženog J. Č. da se susreo sa svjedocima jer im je htio predložiti posao sa obnovom proizvodnje lampi za označavanje pista za potrebe otočnih lokanih zajednica, a koji su ti svjedoci već obavljali od 1998. S druge strane, još je neuvjerljivija obrana tog optuženika da im je slao provocirajuće SMS poruke jer je bio uvjeren da je netko od njih poslao anonimnu predstavku MORH-u žaleći se na postupanje povjerenstva čiji je član bio optuženik. Takvu obranu u cijelosti su opovrgnuli svjedoci G. i Đ. S. opisujući da su oni tek u svibnju 2013. slali dopis MORH-u uz koji su priložili navedene SMS poruke, ali da nisu shvaćeni ozbiljno. Osim toga, svjedok G. S. je i u medijima iznosio nepravilnosti vezane za postupak javne nabave i namještanje natječaja. Uz to, optuženi Đ. S. je razgovarao sa svjedocima A. K. i B. P., spominjući im da je već u ranijim postupcima davao novac optuženom J. Č., ali da ništa nije poduzeto. Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi optuženog J. Č. da svjedoci nisu podnijeli kaznenu prijavu protiv njega i da nisu podnosili žalbu protiv odluke kojom je odabrana ukrajinska ponuda ne dovode u sumnju zaključak da je optuženik od njih zahtijevao mito, a na što oni nisu pristali. Treba reći da njihove tvrdnje potvrđuje i okolnost da je već iz prve Analize izvodivosti i isplativosti remonta i produženja životnog vijeka aviona MiG-2 bilo očito da ukrajinska ponuda stoji bolje u odnosu na rumunjsku, a to je bilo još očitije nakon audita obavljenog tijekom veljače 2013., nakon što ti svjedoci nisu pristali dati mito. 15.7. Žalitelji osporavaju i postojanje koruptivnog sporazuma, dajući svoju verziju razloga predaje novca na ime mita, relativizirajući pritom pitanje zahvale i njezine ne/logične otplate u ratama. Međutim, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su obrane optuženog J. Č. i I. J. nevjerodostojne, a ujedno da se optuženici u obranama danim tijekom istrage u bitnome razlikuju, dok su tijekom rasprave bezuspješno nastojali ih uskladiti. Prije svega, optuženi J. Č. je u obrani danoj tijekom istrage tvrdio da mu je optuženi I. J. u dva navrata predao po 5.000,00 eura kao znak zahvale za korektno obavljeni posao. U drugom ispitivanju tijekom istrage pojasnio je da on nije znao da takvo primanje novca može biti nezakonito "jer nisu tijekom obuke imali edukaciju iz Kaznenog zakona". Na raspravi je pak izmijenio obranu i potvrdio da je točno ono što je optuženi I. J. iskazivao tijekom istrage i da se u stvari radilo o kupoprodaji motocikla oldtimera kojom je optuženi I. J. htio njemu pomoći kako bi sanirao njegovo teže zdravstveno stanje. Kao razlog drugačijeg iskazivanja u istrazi neuvjerljivo je objasnio da je bio u strahu jer su mu prilikom ispitivanja kod Vojne policije prijetili nečasnim otpustom, a potom i oduzimanjem motora Vespe. S druge strane, točno je da je obrana I. J. bila konzistentna, kako tijekom istrage, tako i rasprave (osim što je promijenio mjesto predaje novca), ali i tako dana obrana je potpuno nelogična i neuvjerljiva. Optuženici su pokušali osnažiti uvjerljivost svojih obrana pa su naknadno sklopili kupoprodajni ugovor, ali tek nakon prve sudske rasprave (23. svibnja 2017.), a nije sporno da predaja tog motora uopće nije realizirana. Prvostupanjski je sud stoga pravilno zaključio da je predaja novca od strane optuženog I. J. u dva navrata tijekom siječnja i veljače 2016. optuženom J. Č. bila upravo rezultat koruptivnog sporazuma ovih optuženika, za koji se nije moglo utvrditi u kojem točno trenutku se odvijao, s obzirom da duljinu inkriminiranog razdoblja od pet godina, ali da se svakako dogodila tijekom vremena kada je

I Kž-Us 131/2019-6

optuženi J. Č. zahtijevao mito i od svjedoka S.. Naime, korupcijski sporazum se smatra sklopljenim pristajanjem na zahtjev tražitelja mita, a njegovo postojanje pretpostavlja određenje cijene i predmeta kojim se „trguje“. U konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje funkcionale veze između zatraženog i primljenog mita, a što proizlazi iz činjenice da je, nakon takvog dogovora, ukrajinska ponuda ocijenjena povoljnijom i dana joj je prednost u svim tehničkim aspektima, pa je sukladno tome i predaja novca uslijedila kao rezultat tog dogovora. S tim u vezi potpuno su promašene tvrdnje optuženog I. J. da se mito ne isplaćuje u ratama, kao protuargument za zaključak suda da to ne vrijedi ni za davanje zahvale, kao i tvrdnje optuženog J. Č. da je novac primio kao zahvalu optuženog I. J. za korektno obavljeni posao

15.8. Konačno, ne radi se niti o kaznenom djelu naknadnog podmićivanja iz članka 293. stavka 3. KZ/11., a kako to u žalbi sugerira optuženi I. J.. Naime, za počinjenje takvog djela traži se da je počinitelj poduzeo neku nezakonitu radnju za koju naknadno traži mito, pri čemu mito nije prethodno niti zahtijevano. O tome se ovdje ne radi, jer je utvrđeno kako je ukrajinska ponuda imala prednost pred rumunjskom, a što potvrđuje ranije sklopljeni koruptivni sporazum, dok primanje i davanje mita u konkretnom slučaju slijedi kao rezultat tog dogovora.

16. Budući da žalbenim navodima optuženog J. Č. i optuženog I. J. pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena s uspjehom u sumnju, to je osuđujuća presuda protiv optuženika u svemu osnovana i zakonita.

17. Osporavajući odluku o kazni, državni odvjetnik smatra da prvostupanjski sud nije cijenio sve postojeće otegotne okolnosti na strani optuženog J. Č., dok utvrđenim otegotnim okolnostima nije dao dovoljan značaj, time da su olakotne okolnosti na strani optuženika precijenjene. Optuženi J. Č. tu žalbenu osnovu ne ističe pa je pobijana presuda u tom dijelu, u odnosu na tog optuženika, ispitana u smislu članka 478. ZKP/08-I jer žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni.

17.1. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da utvrđene otegotne okolnosti na strani optuženog J. Č. nisu našle dovoljnog odraza u visini izrečene kazne. Naime, svakako je trebalo više voditi računa o tome da se koruptivne radnje optuženog J. Č. odvijaju u specifičnim okolnostima izuzetno važnim za interese Republike Hrvatske. Radi se o razdoblju u kojem ističu dozvoljeni resursi borbenih aviona MiG-21 iz sastava eskadrile borbenih aviona Republike Hrvatske, a to je jedina eskadrila borbenih aviona kojima Republika Hrvatske raspolaže i koja može zaštititi hrvatski zračni prostor. Upravo o uspjehu obavljenog remonta ovisi mogućnost Republike Hrvatske da ispunjava obveze preuzete iz NATO saveza, pa bi neuspješno obavljen remont imao niz posljedica za Republiku Hrvatsku, od narušavanja njezinog međunarodnog ugleda, financijskih izdataka, trošak za "osiromašeni" državni proračun, a ujedno i gašenje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. U takvim okolnostima optuženik, koji je ujedno i vojna osoba, a kojoj je kao takvoj, časno i pošteno služenje vojnim interesima države trebao biti jedini cilj u službi, čini produljeno kazneno djelo primanja mita samo zato da bi se nezakonito bogatio, a to je dosta značajna otegotna okolnost koju je prvostupanjski sud nedovoljno cijenio. Osim toga, takvim

I Kž-Us 131/2019-6

koruptivnim ponašanjem optuženik je naškodio ugledu tijela državne uprave koja su po definiciji dužna postupati savjesno i zakonito te svojim djelovanjem stvarati povjerenje građana u vladavinu prava i jednakost svih pred zakonom. Doista, takvim postupanjem optuženik je iskazao visok stupanj kriminalne volje, upornosti i ustrajnosti, a što potvrđuje da se nije suzdržao od počinjenja djela niti nakon naputaka ministra obrane K. o potrebi etičkog ponašanja tijekom posla, niti nakon što je dao obećanje B. P. da neće uzimati nikakve poklone, kao što je to činio ranije. U konačnici, optuženik je takvim svojim postupanjem ozbiljno narušio povjerenje, i to ne samo države koja mu je povjerila takvu dužnost, već i građana u zakonito postupanje vojnih institucija te time izazvao sumnje u sam posao i sve ostale sudionike koji su u istome pošteno sudjelovali.

17.2. Zbog navedenog, a imajući u vidu optuženikovu zreliju životnu dob, pravilnom ocjenom olakotnih i otegotnih trebalo ga je osuditi na kaznu zatvora u trajanju od tri godine za počinjeno kazneno djelo primanja mita iz članka 293. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. jer će se samo tako odmjerenom kaznom izraziti odgovarajući prijekor društva prema ovakvim odioznim ponašanjima. Korupcija, posebno u tijelima državne uprave, izrazito je štetna jer podriva temelje uređenog demokratskog društva kakvim Republike Hrvatske teži biti, a to nije dopustivo. Prema tome, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da se će tako izrečenom kaznom zatvora ostvariti sve zakonom predviđene svrhe u smislu članka 41. KZ/11.

17.3. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da na strani optuženog I. J. nema otegotnih okolnosti, a da su olakotne okolnosti precijenjene. S druge strane, optuženi I. J. tvrdi da prvostupanjski sud nije vodio računa o svim olakotnim okolnostima, smatrajući da je bilo mjesta blažem kažnjavanju.

17.4. Međutim, nisu u pravu, kako državni odvjetnik, tako ni optuženi I. J., kada predlažu strože, odnosno blaže kažnjavanje ovog optuženika.

17.5. Prvostupanjski je sud olakotne okolnosti konkretnog slučaja valjano i dostatno cijenio te je osnovano zaključio da, dosadašnja neosuđivanost, odnosno činjenica da optuženi J. nije ranije dolazio u sukob sa zakonom, kao i njegova zrela životna dob opravdavaju izricanje kazne u okvirima zakonskog minimuma, pa nema mjesta blažem kažnjavanju. S druge strane, optuženik je doista iskazao kriminalnu volju i upornost prilikom predaje mita u dva navrata, kako to tvrdi državni odvjetnik u žalbi, a ujedno je bio motiviran isključivo interesom osiguranja obavljanja posla remonta društvu kojeg je zastupao, ali sve te okolnosti već su našle dovoljnog odraza u kazni zatvora odmjerenoj po sudu prvog stupnja pa ne opravdavaju niti strože kažnjavanje.

17.6. Zbog navedenog, imajući u vidu sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja te cijeneći opasnost koruptivnih kaznenih djela, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da će se upravo kaznom zatvora od jedne godine za počinjeno kazneno djelo iz članka 294. stavka 1. KZ/11. na optuženog I. J. u potrebnoj mjeri utjecati da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, te će se takvom kaznom upozoriti i drugi građani da se klone sličnih koruptivnih ponašanja.

I Kž-Us 131/2019-6

18. Budući da ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08-I, ovaj žalbeni sud ne nalazi povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08-I, odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

Zagreb, 4. studenog 2021.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.