Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-428/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Radničko vijeće K. d.o.o. V., kojeg zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u S., protiv tuženika K. d.o.o., V., OIB: ..., radi poništenja Pravilnika o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-134/2019 od 27. lipnja 2019., u sjednici vijeća 4. studenog 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-134/2019 od 27. lipnja 2019.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se oglasi pravno nevažećim Pravilnik o radu tuženika od 16. studenog 2017. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

2. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se oglasi pravno nevažećim (ništetnim) Pravilnik o radu tuženika od 16. studenog 2017.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

8. Tužitelj u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud odbio tužbeni zahtjev su jasni, te u skladu s činjenicama koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni pogrešne primjene materijalnog prava jer je i prema shvaćanju ovog suda, s obzirom na izvedene dokaze prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Tužitelj u žalbi, kao i tijekom prvostupanjskog postupka ustraje kod prigovora zbog kojih smatra da je Pravilnik o radu ništetan, te u vezi s tim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda smatra da se tuženik o donošenju Pravilnika o radu nije savjetovao s tužiteljem na način i u postupku propisanim odredbom čl. 150. st. 1. u vezi čl. 27. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 – dalje ZR), a uz to smatra i da je odredba čl. 60. st. 3. Pravilnika o radu kojom je regulirano da će osnovicu za izračun plaće u mjesečnom iznosu utvrđivati posebnom odlukom direktor tuženika, ništetna.

11. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZR-a o donošenju pravilnika o radu poslodavac se mora savjetovati s Radničkim vijećem u slučaju na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, stavak 2. propisuje da se u pravilniku o radu mora naznačiti dan stupanja na snagu, stavak 3. propisuje da pravilnik o radu ne može stupiti na snagu prije isteka roka od osam dana od dana objave, dok stavak 6. propisuje da Radničko vijeće može od nadležnog suda tražiti da nezakoniti pravilnik o radu ili neke njegove odredbe oglasi ništetnima.

12. Prema odredbi čl. 150. st. 1. ZR-a prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac se mora savjetovati s Radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora Radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, stavak 2. propisuje da je u slučaju iz stavka 1. ovog članka poslodavac, Radničkom vijeću na njegov zahtjev prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje, stavak 4. propisuje da podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti Radničkom vijeću potpuno i pravodobno tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga kako bi rezultati rasprave mogli utjecati na donošenje odluke.

13. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je tuženik Pravilnik o radu donio 16. studenog 2017., kada je isti objavio na oglasnoj ploči te da je Pravilnik o radu stupio na snagu protekom roka od osam dana, 25. studenog 2017.

14. U odnosu na sporno pitanje je li tuženik prije donošenja Pravilnika o radu proveo zakonom propisani postupak savjetovanja s Radničkim vijećem u smislu citiranih odredbi čl. 150. u vezi čl. 27. st. 1. ZR-a prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza, iskaza M. D., izabranog člana Radničkog vijeća, te iskaza zz tuženika utvrdio da je tuženik dopisom broj 305-1/17-273 od 3. studenog 2017. obavijestio Radničko vijeće – jedinog člana M. D. da namjerava donijeti novi Pravilnik o radu, te je istome uz dopis dostavljen prijedlog Pravilnika uz poziv na očitovanje. Također je utvrđeno da je direktor tuženika još i ranije s M. D. održao sastanak 24. listopada 2017. na kojemu je prezentirao da namjerava donijeti novi Pravilnik o radu te ga upoznao s bitnim promjenama koje se Pravilnikom unose u rad i organizaciju tuženika, da je potom direktor tuženika organizirao u dva navrata skupove radnika na kojima je radnicima prezentirao sve bitne odredbe iz prijedloga Pravilnika o radu i dao potrebna objašnjenja koja su radnici tražili. Također je utvrđeno da je na zahtjev Radničkog vijeća (M. D.) tuženik održao sastanak 15. studenog 2017., iako da prethodno Radničko vijeće nije dostavilo pisane primjedbe i prijedloge te da je na istom sastanku M. D. ponovio već ranije iznesene primjedbe i to na odredbu čl. 60. st. 3. prijedloga Pravilnika o radu koje je tuženik ocijenio neutemeljenima te je narednog dana 16. studenog 2017. Pravilnik o radu objavio na oglasnoj ploči.

15. U postupku je također utvrđeno da je direktor tuženika nakon stupanja na snagu Pravilnika o radu, 27. studenog 2017. donio odluku kojom je utvrdio osnovicu za izračun plaće u iznosu od 5.000,00 kn, te također da su tuženik i tužitelj 19. prosinca 2017. sklopili sporazum kojim je regulirano da se osnovica može mijenjati samo uz prethodno pribavljenu suglasnost Radničkog vijeća.

16. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik sporni Pravilnik o radu donio u postupku i na način propisan citiranim odredbama čl. 150. ZR-a, odnosno nakon zakonito i potpuno provedenog savjetovanja s Radničkim vijećem.

17. Nadalje, ocijenio je da odredba čl. 60. st. 3. Pravilnika nije ništetna pa je zbog tih razloga tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. čl. 155. ZPP-a.

18. Pravilnost svih opisanih činjeničnih utvrđenja žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u sumnju, jer je prvostupanjski sud odlučne činjenice o načinu i provođenju postupka savjetovanja o prijedlogu Pravilnika o radu te pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza pravilno zaključio da je tuženik Pravilnik o radu donio u zakonito i potpuno provedenom postupku savjetovanja s Radničkim vijećem.

19. Tužitelj u žalbi ponavlja da je M. D. u postupku savjetovanja s tuženikom iznio opravdane razloge o tome da su koeficijenti složenosti poslova sniženi, a osnovica umjetno povećana, da se visina osnovice određuje zakonom te da direktor tuženika nije ovlašten određivati osnovicu plaće, a uz to da je i zatražio da mu se dostave podaci o financijskom poslovanju tuženika do čega nije došlo.

20. Tužitelj također navodi da je tuženik nakon donošenja Pravilnika o radu otvorio jedno potpuno novo radno mjesto koje da do sada u strukturi tuženika nije postojalo.

21. Opisani žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom dokumentacije u spisu, te iskaza M. D. i zz tuženika, koje je pravilno ocijenio, pravilno utvrdio da je tuženik savjetovanje s Radničkim vijećem proveo na zakonit i potpun način u skladu s citiranim odredbama čl. 150. ZR-a.

22. U vezi s tim prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik dopisom od 3. studenog 2017. obavijestio Radničko vijeće o namjeri donošenja novog Pravilnika o radu, te je Radničkom vijeću uz poziv na očitovanje dostavljen nacrt (prijedlog) Pravilnika o radu. Također proizlazi da je tuženik još i ranije 24. listopada 2017. održao sastanak s Radničkim vijećem na kojem je M. D. prezentirano da namjerava donijeti Pravilnik o radu, te da je direktor tuženika upoznao M. D. s bitnim izmjenama u vezi organizacije i rada tuženika kao i to da je direktor tuženika nakon toga u dva navrata na održanim skupovima radnika, radnicima prezentirao sve bitne odredbe iz prijedloga Pravilnika i dao potrebna objašnjenja koja su radnici tražili. Također je pravilno utvrđeno da je tuženik, na zahtjev Radničkog vijeća održao sastanak 15. studenog 2017., povodom kojeg sastanka tužitelj (M. D.) nije prethodno dostavio nikakve pisane primjedbe i prijedloge, osim što je isticao da je odredba čl. 60. st. 3. Pravilnika ništetna.

23. U odnosu na prigovore tužitelja da je odredba čl. 60. st. 3. Pravilnika o radu ništetna treba reći da i prema shvaćanju ovog suda se ne radi o ništetnoj odredbi. Citiranom odredbom Pravilnika regulirano je da direktor društva posebnom odlukom utvrđuje osnovicu za izračun mjesečne osnovne plaće, koje ovlaštenje direktora tuženika nije u suprotnosti s pozitivnim zakonskim propisima. Konačno u vezi s tim ukazuje se da su direktor tuženika i M. D. 19. prosinca 2017. sklopili pisani sporazum prema kojem se osnovica plaće može mijenjati samo uz prethodno pribavljenu suglasnost Radničkog vijeća, koji predstavlja svojevrsni zaštitni mehanizam od eventualne samovolje direktora tuženika u politici plaća.

24. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

25. Pobijana presuda pravilna je i zakonita i u odluci o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

26. Zbog tih razloga žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 4. studenog 2021.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić