1              Poslovni broj: I Kž-eun-9/2024-4

Poslovni broj: I Kž-eun-9/2024-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe D. K., zbog kaznenog djela iz članka 183. stavaka 1. i 2. njemačkog Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Kv-eun-6/2023-6 od 19. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Varaždinu, broj Kv-eun-6/2023-6 od 19. prosinca 2023., pod točkom I izreke rješenja, na temelju odredbe članka 20. stavka 2. točke 4. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19. i 141/20., dalje: ZPSKS-EU) odbijeno je izvršenje europskog uhidbenog naloga Prvostupanjskog suda u Freisingu broj 4 Ds 403 VRs 25627/21 od 6. lipnja 2023. izdanog u svrhu izvršenja kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 183. stavka 1. i 2. njemačkog Kaznenog zakona, protiv tražene osobe D. K., rođenog …, državljanina Republike Slovačke, rođenog u T., sa prijavljenim prebivalištem u …, Republika Slovačka.

1.1. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja na temelju članka 125. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) ukinut je istražni zatvor protiv tražene osobe D. K. koji ima odmah biti pušten na slobodu.

2. Protiv navedenog rješenja žali se državni odvjetnik zbog "odluke kojom se odbija izvršenje europskog uhidbenog naloga", s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

3. U skladu s člankom 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Državni odvjetnik u žalbi navodi da nije bilo osnovano donijeti rješenje o odbijanju izvršenja europskog uhidbenog naloga protiv tražene osobe D. K. te posljedično i ukinuti istražni zatvor traženoj osobi jer se "elementi kaznenog djela iz članka 183. stavka 1. njemačkog Kaznenog zakona mogu podvesti pod elemente kaznenog djela iz članka 147. stavka 1. KZ/11. odnosno elemente simboličke uvrede", obzirom da je u konkretnom slučaju simbolički čin odnosno egzibicionističko ponašanje tražene osobe bilo upućeno konkretnoj osobi te je aktom tražene osobe bilo izraženo nepoštovanje ljudskog dostojanstva te osobe, koja je bila uznemirena i nije željela tu vrstu kontakta pa da se radi o kontaktu koji je uvredljiv za osobu koja je uznemirena egzibicionističkim djelom za koje je izdan europski uhidbeni nalog.

6. Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet dvostruke kažnjivosti iz članka 20. stavka 2. točke 4. ZPSKS-EU jer se činjenični opis kaznenog djela egzibicionističke radnje iz članka 183. stavaka 1. i 2. njemačkog Kaznenog zakona ne može podvesti pod kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.). Uvredu iz članka 147. stavka 1. KZ/11. moguće je ostvariti riječima, znacima ili djelima, a sadržaj uvrede sastoji se u omalovažavanju, u negativnom sudu o vrijednosti druge osobe, a što ovdje nije slučaj. Naime, iz činjeničnog opisa kaznenog djela egzibicionističke radnje iz članka 183. stavaka 1. i 2. njemačkog Kaznenog zakona jasno proizlazi da je tražena osoba svojom radnjom željela sebe spolno uzbuditi, a ne izraziti negativan stav o osobi koja gleda i nju omalovažiti, dakle, to je različito od cilja koji se želi postići kaznenim djelom uvrede prema našem domaćem pravu zbog čega kazneno djelo egzibicionističke radnje ne sadrži bitna obilježja kaznenog djela uvrede (niti verbalne, niti one učinjene konkludentnim činom) po domaćem pravu. Naime, propisima Republike Hrvatske ovakvo ponašanje se sankcionira Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" 41/77., 55/89., 5/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.) čiji je zaštitni objekt, između ostalog, sankcioniranje ponašanja kojim se na nedozvoljen način remeti mir, rad ili normalan način života građana, stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost, vrijeđa moral ili se na drugi način narušava javni red i mir građana. Dakle, konkretno ponašanje tražene osobe, opisano činjeničnim opisom Europskog uhidbenog naloga, predstavlja prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira - ponašanje na javnom mjestu kojim se na naročito drzak i nepristojan način vrijeđaju građani ili narušava njihov mir, kako to prvostupanjski sud ispravno zaključuje.

6.1. Valja napomenuti da je prije donošenja odluke o žalbi državnog odvjetnika od strane drugostupanjskog suda, 22. veljače 2024. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama ZPSKS-EU (dalje: ZPSKS-EU/24.) prema kojem pitanje izostanka dvostruke kažnjivosti predstavlja fakultativni razlog odbijanja izvršenja europskog uhidbenog naloga (članak 21. stavak 1. točka 1. ZPSKS/24.).

6.2. Slijedom navedenog, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je izvršenje konkretnog europskog uhidbenog naloga razmatrao rukovodeći se propisanim načelima u članku 21. stavku 1. ZPSKS-EU/24. i to načelima učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pošteno suđenje, vodeći računa o sprečavanju nekažnjavanja, suzbijanju kriminaliteta i jamstvu pravne sigurnosti tražene osobe pri čemu nalazi da u konkretnom slučaju izvršenje europskog uhidbenog naloga nije opravdano, a sve u svijetlu prakse Suda Europske unije.  U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije, kako bi se utvrdio doseg uvjeta dvostruke kažnjivosti djela, valja uzeti u obzir kontekst i ciljeve koji se žele postići propisom kojeg su te odredbe dio (presuda od 28. siječnja 2021., Specializirana prokuratura (Obavijest o pravima), C‑649/19, EU:C:2021:75, t. 42.). Iz teksta članka 2. stavka 4. Okvirne odluke 2002/584 proizlazi da ocjena uvjeta dvostruke kažnjivosti djela zahtijeva provjeru predstavljaju li djela zbog kojih je izdan europski uhidbeni nalog kazneno djelo u skladu s pravom države članice izvršenja i to „bez obzira na elemente ili opis kaznenog djela” te nije nužno da kaznena djela budu identična u dvije dotične države članice (presuda od 11. siječnja 2017., Grundza, C‑289/15, EU:C:2017:4, t. 34.). Tekst „bez obzira na elemente ili opis” kaznenog djela kako je predviđeno u državi članici izvršenja jasno ukazuje da zakonodavac Unije nije zahtijevao potpuno podudaranje ni između sastavnih elemenata kaznenog djela, kako je kvalificirano u pravu države članice koja izdaje nalog i u pravu države članice izvršenja, ni u nazivu ili klasifikaciji tog kaznenog djela prema tim nacionalnim pravima (presuda od 11. siječnja 2017., Grundza, C‑289/15, EU:C:2017:4, t. 35.).

6.3. Cijeneći gore navedeno, drugostupanjski sud je utvrdio da opisano ponašanje ne predstavlja kazneno djelo prema domaćem pravu temeljeno na činjeničnom opisu djela, dakle, neovisno o nazivu i klasifikaciji tog djela prema pravu države izdavanja naloga. Nadalje, uzeto je u obzir i da se radi o kaznenom djelu u državi izdavanja za koje je propisana kazna do 1 godine zatvora ili novčana kazna te da se u pravilu goni po prijedlogu, a izuzetak je počinjenje djela na takav način da javni interes za kazneni progon zahtijeva intervenciju po službenoj dužnosti. Stoga se zaključuje da se ne radi o težem kaznenom djelu i da odbijanje izvršenja konkretnog naloga predstavlja iznimku u pravosudnoj suradnji čija je svrha pridonošenje ostvarenju cilja dodijeljenog Europskoj uniji da postane područje slobode, sigurnosti i pravde i koja iznimka se usko tumačila sukladno stavovima Suda Europske unije (presuda od 22. veljače 2022., Openbaar Ministerie (Zakonom ustanovljen sud u državi članici izdavateljici naloga), C‑562/21 PPU i C‑563/21 PPU, EU:C:2022:100, t. 44.).

7. Slijedom svega navedenog, žalbenim navodima državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke pa tako ni onog dijela koji se odnosi na ukidanje istražnog zatvora tražene osobe, te kako ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene ni povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. ožujka 2024.