Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 14 Gž-399/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Težak-Škrbina, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., Podružnica Z., Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku L. M., odvjetniku u O. d. Ž. & P. d.o.o., protiv tužene A. K. iz Z., …, OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2795/2019-20 od 28. siječnja 2021., 4. studenog 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene A. K. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2795/2019-20 od 28. siječnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po javnom bilježniku K. V. iz Z., poslovni broj Ovrv-1456/2019 od 19. ožujka 2019. kojim se tuženoj A. K. (dalje: tužena) nalaže isplatiti tužitelju Z. h. d.o.o., Podružnica Z., Z., (dalje: tužitelj) iznos od 500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2018. do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tuženoj nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 800,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. siječnja 2021. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužena ističući u žalbi sadržajno žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno „da se ukine i tužba odbaci“.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom troškova premještanja nepropisno parkiranog vozila.

5. S obzirom na vrijednost predmeta spora (manja od 10.000,00 kn) u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u ovom slučaju se radi o sporu male vrijednosti.

6. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. (osim toč. 3. ) ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).

7. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, razlozi u presudi su jasni te stoga sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju opisno ukazuje žaliteljica, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, a u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

8. Sud je u provedenom postupku utvrdio slijedeće bitne činjenice:

- da je sporno vozilo registarske oznake …, kojeg je vlasnica tužena, 18. listopada 2018. bilo nepropisno zaustavljeno odnosno parkirano u Z., …,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pp P- 3073/2019 od 25. rujna 2019. osoba M. K. proglašen krivim za prekršaj opisan u čl. 82. st. 1. toč. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17; dalje: ZSPC) jer je navedenog dana zaustavio predmetno vozilo na navedenoj lokaciji,

- da je temeljem naredbe od 18. listopada 2018. navedeno vozilo premješteno te da je tužitelj imao troškove tog premještaja koji su iznosili 500,00 kn.

9. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pozivajući se na odredbu čl. 86. ZSPC kojom je propisano da troškove premještaja u slučaju iz čl. 84. toga Zakona snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila, utvrđuje da je tužena kao vlasnica vozila obveznik plaćanja utuženog potraživanja. Sud pritom utvrđuje da iako navedena odredba predviđa da je obveznik plaćanja troškova premještaja pored vlasnika i korisnik vozila, u konkretnom slučaju to nije od utjecaja, budući da tužena u predmetnom postupku niti ne tvrdi niti dokazuje da je ugovorom prenijela pravo korištenja svog vozila na drugu osobu. Sud zaključuje da tužena, ukoliko smatra da je osoba koja je upravljala vozilom u obvezi podmiriti utuženo potraživanje, ima mogućnost regresne naplate od korisnika vozila. Zbog navedenog da nije od utjecaja niti okolnost da je osoba koja je upravljala vozilom proglašena krivom u prekršajnom postupku.

10. Navedena pravna utvrđenja ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilna.

11. Suprotno žalbenim prigovorima, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 86. st. 1. ZSPC kada je predmetni platni nalog održao na snazi za glavnicu u iznosu od 500,00 kn.

12. Jednako tako, pravilna je pobijana odluka i u pogledu zateznih kamata na glavno potraživanje budući da tužena svoju novčanu obvezu nije ispunila po dospijeću, pa ista na temelju čl. 183. st. 1. ZOO i čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) duguje tužitelju pored glavnice i iznos zatezne kamate i to od dospijeća predmetne tražbine tj. od 1. prosinca 2018. do isplate.

13. I odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP), a koju žaliteljica izričito i određeno niti ne pobija.

14. Žalbeni navodi predstavljaju iznošenje vlastitih pravnih shvaćanja koja, međutim, nemaju uporišta u navedenim relevantnim materijalnopravnim odredbama. U pogledu primjene materijalnog prava sud je iznio valjane i potpune razloge koje ovaj sud u cijelosti prihvaća.

15. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 4. studenog 2021.

Sutkinja

Vesna Težak-Škrbina, v.r.