Poslovni broj: Usž-42/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Biserke Kalauz i Lidije Vukičević, članica vijeća, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja V. R. iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi prava na starosnu mirovinu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2483/19-11 od 16. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2021.
p r e s u d i o j e
I Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 2483/19-11 od 16. listopada 2020.
II Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II-140-02/19- 01/03207028897, urbroj: 341-99-05/3-19-003102 od 3. lipnja 2019.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2483/19-11 od 16. listopada 2020. poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II-140-02/19-01/03207028897, urbroj: 341- 99-05/3-19-003102 od 3. lipnja 2019. (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku da u roku od 60 dana od dostave presude donese odluku o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., klasa: UP/I-140- 02/16-01/OB, urbroj: 341-25-05/3-16-109769, broj: 344798 od 30. rujna 2016.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja.
3. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje prava na starosnu mirovinu.
4. Negativna rješenja tuženika temelje se, u bitnome, na utvrđenju da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 100. stavka 7. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., dalje: ZOMO), budući da tužitelj nije naknadno ostvario staž osiguranja po osnovi zaposlenja na drugom poslu ili obavljanju samostalne djelatnosti u ukupnom trajanju od najmanje jedne godine.
5. Tuženik pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS). U žalbi, u bitnome navodi da svojim rješenjem nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, jer je o zahtjevu odlučeno prema Zakonu koji je u vrijeme pokretanja bio na snazi (članak 100. stavak 7. ZOMO-a). Predlaže poništiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev.
6. Tužitelj se protivi razlozima žalbe. Predlaže žalbu odbiti.
7. Žalba je osnovana.
8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tuženik pobija presudu. Stoga je ovaj Sud poništio pobijanu presudu i sam riješio upravnu stvar.
9. Prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja utvrdio da je tim rješenjem, uz obrazloženje kakvo je dano, povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je poništio rješenje i predmet vratio tuženiku na ponovno odlučivanje.
10. Međutim, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, ovaj Sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
11. Naime, nije sporno da je tužitelj korisnik invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, te da je podnio zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu prema članku 100. stavku 7. ZOMO-a. Nije sporno ni da je tužitelj nakon priznavanja predmetnog prava (od 25. studenoga 2002.) proveo u osiguranju ukupno 5 mjeseci i 6 dana, kao i da je u razdoblju od 2005. do 2009. godine ostvario primitak po osnovi obavljanja tzv. "atipičnih poslova" na koje je plaćen doprinos za mirovinsko osiguranje i koje se razdoblje uračunava u staž osiguranja. Sporno je, može li se razdoblje staža osiguranja ostvareno na temelju obavljanja atipičnih poslova uzeti u obzir za priznavanje prava na starosnu mirovinu.
12. U odredbi članka 100. stavka 7. ZOMO-a propisano je, među ostalim, da se korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad ostvarene do stupanja na snagu ovoga Zakona, kao i korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 3. i 4. ovoga Zakona, koji je nastavio rad na drugom poslu prema preostaloj, odnosno smanjenoj radnoj sposobnosti ili naknadno stupio u osiguranje i po toj osnovi navršio najmanje jednu godinu staža osiguranja, može priznati pravo na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu, ako su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava propisanih člancima pobliže navedenim u toj odredbi.
13. Zbog toga, ostvareni staž osiguranja po osnovi drugog dohotka nije staž osiguranja koji bi bio osnova za priznavanje nove mirovine (starosne ili prijevremene starosne) u smislu citiranog članka 100. stavka 7. ZOMO-a, jer se ne radi o stažu osiguranja ostvarenog na temelju radnog odnosa odnosno obavljanja samostalne djelatnosti u smislu članka 9. do 17. ZOMO-a. Stoga nije ni prema ocjeni ovoga Suda bilo osnove da se razdoblje toga staža osiguranja uzme u obzir prilikom odlučivanja o predmetnom zahtjevu. S obzirom da je tužitelj nakon umirovljenja naknadno ostvario 5 mjeseci i 6 dana staža osiguranja po osnovi radnog odnosa, nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava na starosnu mirovinu u smislu članka 100. stavka 7. ZOMO-a.
14. Uzevši u obzir navedeno, a imajući na umu da je u ovoj upravnoj stvari sporna samo primjena materijalnog prava, osporeno kao i prvostupanjsko rješenje, ovaj Sud ocjenjuje zakonitim.
15. Na temelju odredbe članka 74. stavka 2., a u vezi s člankom 57. stavkom 1. ZUS-a trebalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 4. studenoga 2021.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić, v.r.
