Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 50 Gž R-88/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu ovog suda Vlatki Fresl Tomašević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku u Osijeku, Frane Krežme 11, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-9/2020-21 od 11. prosinca 2020., dana 3. studenog 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-9/2020-21 od 11. prosinca 2020. u dijelu izreke kojim je tužitelju dosuđena razlika plaće u iznosu od 11.658,31 kn zajedno sa zateznim kamatama od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i u odluci o troškovima postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 11.658,31 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata od 6-tog do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec kao i za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Nadalje naloženo je tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 8.250,00 kn dok je zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u iznosu od 6.625,00 kn odbijen.
2. Protiv prvostupanjske presude pravodobno se žali tuženica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka. Traži naknadu troška žalbe.
3. Žalba tuženice nije osnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. studenog 2014. do 1. kolovoza 2019.
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice kao policijski službenik, da je bio raspoređen na radno mjesto policijskog službenika za zaštitu granice u PP Vukovar te da mu je tužena u tom razdoblju isplatila plaću po rješenjima od 8. siječnja 2013., 19. ožujka 2013., 01. svibnja 2016., 27. srpnja 2016., 13. siječnja 2017., 30. svibnja 2017. i 17. siječnja 2018. Nije sporna niti prisutnost tužitelja na radu evidentirana u evidenciji tuženice koja prilaže spisu.
9. Sporno je da li je tuženica tužitelju trebala obračunati plaću po Uredbi o plaćama policijskih službenika (u daljnjem tekstu Uredba) ili po odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 114/2013 u daljnjem tekstu KU/13 i „Narodne novine“ broj 112/2017 u daljnjem tekstu KU/17) te posljedično tome da li je tuženica u spornom razdoblju uslijed obračuna izvršenog po Uredbi tužitelju isplatila umanjenu plaću.
10. Počevši od utvrđenja da je Uredbom propisano da se osnovna plaća dobije na način da se osnovica pomnoži sa koeficijentom složenosti poslova i sve uveća za minuli rad, a koeficijent složenosti poslova da se sastoji od osnovnog koeficijenta i njegovog uvećanja s time da se uvećanje koeficijenta računa od osnovice te tako izračunato uvećanje ne znači da se primjenjuje na osnovicu, da je odredbom čl. 41. KU/13 koja je identična čl. 35. st. 1. i 2. KU/17 pripisano da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodatak na osnovnu plaću te da je osnovna plaća umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik i namještenik i osnovica za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće, da se sukladno odredbi čl. 192. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14 u daljnjem tekstu ZR) pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju neposredno i obvezno na sve osobe na koje se sukladno odredbama tih Zakona primjenjuje kolektivni ugovor, dok je odredbom čl. 194. st. 1. ZR propisano da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor sud prvog stupnja utvrdio je da se u konkretnom slučaju na tužitelja, kao policijskog službenika, u utuženom razdoblju, imaju primijeniti odredbe KU/13 i KU/17 a sve sukladno čl. 1. st. 3. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19) te da tužitelj osnovano potražuje od tužene isplatu razlike plaće koje mu je tužena isplatila u umanjenom iznosu zbog pogrešnog obračuna izvršenoj po Uredbi a ne po odredbama KU te mu istu dosudila sa pripadajućim zateznim kamatama.
11. Takvo utvrđenje prvostupanjskog suda kao pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
12. Naime, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 90. st. 1., čl. 192. st. 2. i čl. 194. st. 1. ZR kada je ocijenio da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike plaće jer isti ima pravo na plaću obračunatu u visini određenoj Kolektivnim ugovorom. Naime, tužena je, i po stavu ovog suda drugog stupnja, u utuženom razdoblju tužitelju bila dužna obračunati plaću sukladno odredbama važećih KU a što, suprotno žalbenim navodima nije u suprotnosti sa odredbama Zakona o policiji (čl. 1. st. 3. istog).
13. Žalbeni navod tuženice kojim osporava naprijed navedeno utvrđenje prvostupanjskog suda navodeći da je obračun plaće tuženica vršila kroz jedinstveni sustav MUP i Centralnog obračuna plaće (COP-a) ne dovodi u pitanje osnovanost i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.
14. Na daljnje žalbene navode valja reći da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Sud prvog stupnja ocijenio je provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Okolnosti na koje se poziva tuženica u svojoj žalbi, a koji se svode na njezinu ocjenu vještačkog nalaza i mišljenja odnosno predmetne pravne situacije, nisu odlučne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je sud prvog stupnja, suprotno navodima žalbe, prihvativši nalaz i mišljenje financijskog vještaka, pravilno utvrdio visinu razlike plaće tužitelja.
15. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da niti činjenica da tužitelj nije uložio žalbu na rješenje o plaći odnosno pokrenuo upravni spor nije odlučna. To iz razloga što tužitelj u ovom postupku niti ne tvrdi da bi istim bilo povrijeđeno neko njegovo pravo iz radnog odnosa već tvrdi da je tuženik zbog pogrešnog obračuna tužitelju isplaćivao umanjenu plaću od one koja mu pripada.
16. Također pravilno je sud na dospjele tražbine na osnovi razlike plaća tužitelja, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) dosudio zatezne kamate tekuće od trenutka kad je tuženik pao u zakašnjenje odnosno onog dana kada je tuženik tužitelju trebao isplatiti plaću pa do isplate izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez na dohodak.
17. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
18. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14 i 118/14).
U Zagrebu 3. studenog 2021.
Sudac:
Vlatka Fresl Tomašević
