1                             Poslovni broj: I Kž-458/2023-4

Poslovni broj: I Kž-458/2023-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene I. F. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljene I. F. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Kov-34/2023-15 od 9. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljene I. F. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, odbijen je prijedlog okrivljene I. F. za izdvajanjem kao nezakonitih dokaza navedenih i točno označenih pod brojevima 1-32 izreke (svih dokaza priloženih uz optužnicu).

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljena I. F., po braniteljici V. D. L. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži navode žalbe i ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza pobliže specificiranih u izreci pobijanog rješenja.

 

6. Ponajprije nije osnovan žalbeni prigovor kako je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva jer ne sadrži zakonsku osnovu odlučivanja pa da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. To zato jer je potpuno razvidno iz cjeline rješenja da je prvostupanjski sud postupao sukladno svojim zakonskim ovlaštenjima iz članka 351. ZKP/08. u fazi ispitivanja optužnice. Nedostatak  naznake zakonske osnove odlučivanja ne čini zato rješenje nerazumljivim i nejasnim da ne bi moglo biti ispitano. Posljedično, nije ostvaren niti drugi vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. niti bitna povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., zbog izostanka izričitog navođenja zakonske osnove u obrazloženju rješenja.

 

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. okrivljenica ponavlja razloge na kojima je utemeljila svoj prijedlog za izdvajanjem dokaza, te smatra da su joj neakceptiranjem tih razloga grubo povrijeđena ustavna i konvencijska prava na pravično suđenje.

 

7.1. Međutim, s pravom je prvostupanjski sud otklonio sve žaliteljičine primjedbe u pogledu nepristranosti i neovisnosti državnog odvjetništva. Tome treba dodati da pojam „sud“ u konvencijskom smislu obuhvaća tijelo pozvano odlučiti o optužbi za kazneno djelo, dok državno odvjetništvo provodi istragu te u postupku pred sudom u kojem se odlučuje o optužbi sudjeluje kao stranka (usporedi, Europski sud za ljudska prava (dalje ESLJP), Kontalexis protiv Grčke, Haarde protiv Islanda, Thiam protiv Francuske).

 

7.2. Nadalje, nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da je ispitivanjem svjedoka pred državnim odvjetništvom povrijeđeno pravo na obranu, jer obrani nije bilo omogućeno prisustvovati ispitivanju tih svjedoka i jer je prema njoj postupano diskriminatorno s obzirom na to da ima saznanja da je u nekim predmetima obrani omogućeno sudjelovanje tijekom takve vrste ispitivanja.

 

7.3. Slučajevi kada se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku propisani su u članku 300. ZKP/08. U ovoj odredbi, sa taksativno navedenim razlozima kada se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti, nije propisan slučaj kada su svjedoci ispitani bez nazočnosti okrivljenika ili njegovog branitelja. 

 

7.4. Sukladno članku 38. ZKP/08., provođenje dokaznih radnji te pokretanje i vođenje istrage povjereno je državnom odvjetniku. U tom stadiju, pa sve do optuženja, ZKP/08. ne poznaje tzv. „ravnopravnost oružja“ između stranaka, jer u stadiju istrage dominira tzv. inkvizitorno načelo, a tek na raspravi tzv. akuzatorno načelo. Takvom zakonskom regulativom nije povrijeđena odredba članka 29. stavka 2. podstavka 6. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01. - ispravak, 76/10. i 5/14.), ni odredba članka 6. stavka 3. točke d). Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; dalje Konvencija), niti je povrijeđeno pravo na ispitivanje svjedoka optužbe. Aktualna postupovna kaznenopravna regulativa, naime, propisuje da se tek u stadiju rasprave mora poštivati načelo „ravnopravnosti oružja“ između stranaka, pa će u tom stadiju, bude li optužnica potvrđena obrani morati biti na raspolaganju isti onaj arsenal sredstava ispitivanja svjedoka koji je na raspolaganju i državnom odvjetniku. No, povrh toga, prema odredbi članka 431. stavka 2. ZKP/08., osuđujuća presuda ne može se isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti na nekonfontiranom iskazu svjedoka. Zato ovdje nema riječi o dokazima koji bi bili nezakoniti zbog povrede žaliteljičinog prava na obranu u smislu odredbe članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08.

 

8. Konačno, žaliteljica prigovara kako su oba vještačka nalaza nezakoniti dokazi jer su ih sačinile stručne osobe koje je odabralo državno odvjetništvo kao druga strana u postupku te im nedostaje potrebna kvaliteta nepristranosti koja je pak usko povezana s pravom na jednakost oružja valja navesti slijedeće.

 

8.1. Međutim time što je vještake odredila „druga strana u postupku“ provedena vještačenja nisu nezakoniti dokazi prema članku 10. stavku 2. točki 2. ZKP/08.

 

8.2. Zahtjevi nepristranosti i neovisnosti sadržani u članku 29. Ustava, odnosno članku 6. Konvencije, ne odnose se na vještake. Upotreba nalaza vještaka kojeg je inicijalno odredila druga strana može izazvati bojazan u pogledu neutralnosti vještaka, ali ta bojazan, iako ima određenu važnost, nije presudna. Odlučujući je, međutim, položaj koji su vještaci zauzimali tijekom cijelog postupka, način na koji su obavljali svoje dužnosti i način na koji su suci ocjenjivali mišljenje vještaka. (ESLJP, J.M. i drugi protiv Austrije, br. 61503/14, Shulepova protiv Rusije, br. 34449/03, Poletan i Azirovik protiv Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije, br. 26711/07, 32786/10 i 34278/10 i dr.). Osim toga, žaliteljica nije navela niti jednu konkretnu primjedbu u pogledu pristranosti vještaka, osim tvrdnje da ga je „izabrala druga strana u postupku“.

 

8.3. Nadalje, oba vještačka nalaza izradile su osobe koje ispunjavaju sve uvjete za obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka propisane člankom 2. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (Narodne novine broj 38/14, 123/15, 29/16, 61/19.) i to po nalogu državnog odvjetnika i u odnosu na koje za sada, ne postoji ni jedan od razloga za izuzeće odnosno otklon od obavljanja te dužnosti propisan člankom 311. u vezi sa člancima 37. i 32. ZKP/08. Stoga ne postoji niti jedan razlog za izdvajanjem tih dokaza propisan odredbom članka 10. stavka 2. točka 3. ZKP/08., a niti odredbama ZKP/08. koje se odnose na vještačenje (članci 308. – 328. ZKP/08.), zbog kojeg se na njemu ne bi mogla temeljiti sudska odluka. Drugo je pitanje vjerodostojnosti tih dokaza o kojem će sud voditi računa prilikom ocjene dokazne snage činjenica utvrđenih samim vještačenjem, ukoliko dođe do rasprave, a kada će obje stranke imati priliku osporavati utvrđenja koja proizlaze iz tog dokaza, stavljati prigovore na iste i neposredno ispitati vještaka, te predložiti da se vještačenje obnovi (članka 317. ZKP/08.) ili da se zatraži mišljenje drugog vještaka (članak 318. ZKP/08.).

 

8.4. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti žalbenim prigovorima kako ovlašteni sudski procjenitelj V. J. više nije sudski vještak jer je imenovan za stalnog sudskog vještaka rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Su-91/2019 od 3. travnja 2019. na vrijeme od četiri godine. Naime, predmetno stručno mišljenje izrađeno je 28. veljače 2023., a ovlašteni tužitelj koji je naložio izradu istog zaprimio ga je 3. ožujka 2023., dakle prije isteka spomenutog roka od četiri godine. Međutim, neovisno o toj činjenici, žaliteljici se napominje kako V. J., i u slučaju da mu je, u međuvremenu eventualno, prestao status stalnog sudskog vještaka, i nadalje posjeduje stručno znanje i kompetencije da razjasni stavove koje je iznio u svom mišljenju ukoliko to bude potrebno na raspravi, u slučaju potvrđivanja optužnice. Osim toga, u pogledu zakonitosti tog stručnog mišljenja kao dokaza u konkretnom slučaju, valja navesti da je člankom 311. ZKP/08. određeno kada se na nalazu i mišljenju vještaka ne može temeljiti sudska odluka, a okolnost da je vještaku, nakon izrade mišljenja prestalo svojstvo vještaka, ne nalazi se među tim razlozima.

 

9. S obzirom da žalbom okrivljenice nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 5. ožujka 2024.