REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1165/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TF, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zoran Kralj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1748/19-2 od 10. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1036/2019-13 od 26. srpnja 2019., u sjednici održanoj 3. studenoga 2021.,

p r e s u d i o  j e :

Prihvaća se revizija tuženice, preinačuju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1748/19-2 od 10. prosinca 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1036/2019-13 od 26. srpnja 2019., te sudi:

1.) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska OIB: 52634238587 da tužitelju TF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 18.978,69 kn neto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućom na iznos od:

- 3.179,97 kn od 01.01.2014. godine do isplate

- 3.030,32 kn od 01.01.2015. godine do isplate

- 3.030,32 kn od 01.01.2016. godine do isplate

- 3.027,04 kn od 01.01.2017. godine do isplate

- 3.027,04 kn od 01.01.2018. godine do isplate

- 3.684,00 kn od 01.01.2019. godine do isplate

u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 7.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. srpnja 2019. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“.

2.) Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 7.500,00 kn u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 18.978,69 kn i naknadu troška postupka u iznosu od 7.500,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-526/2020 od 14. srpnja 2020., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1. Je li tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/14), koji propisuju što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?

2. Može li tužitelj ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine” broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), koje propisuju da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar pravilnikom iz čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine” broj 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica protiv navedene presude podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode tuženice i predlaže odbiti reviziju uz naknadu troška odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu 18.978,69 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabave građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2013. do 2018. godine.

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

- da je rješenjem tuženika od 21. prosinca 2012. godine tužiteljica kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova u zvanju samostalni policijski inspektor, raspoređena u Ravnateljstvo policije, Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vućetić, Služba kemijsko fizikalnih i toksikoloških vještačenja na radno mjesto samostalni vještak za rukopise i dokumente;

- da prema opisu poslova radnog mjesta samostalnog vještaka za rukopise i dokumente policijski inspektor raspoređen na to radno mjesto obavlja složena vještačenja rukopisa, potpisa, dokumenata i druga vještačenja, skrbi o pohranjenim anonimnim pismima, u slučajevima kad bi njegova prisutnost bila korisna za davanje nalaza i mišljenja na poziv nadležnih tijela sudjeluje u radu na mjestu događaja, predlaže i uvodi nove metode i unaprjeđuje postojeće metode rada, neposredno sudjeluje u primjeni i poboljšavanju sustava upravljanja kvalitetom, vodi brigu o povjerenoj mu opremi i potrošnom materijalu, te predlaže njihovu nabavu, obavlja i druge poslove po nalogu nadređenog rukovoditelja;

- da je iskazom tužiteljice utvrđeno da zadužuje zaštitnu odjeću i obuću koja služi za rad u laboratoriju i da poslove obavlja u vlastitoj odjeći te da je u obavljanju poslova zadužena službenom iskaznicom i značkom i da obavlja poslove sprečavanja kaznenih dijela i prekršaja te poslove njihovog otkrivanja i prikupljanje podataka o time djelima i počiniteljima;

- da tužiteljica (dakle, prema ocjeni nižestupanjskih sudova) obavlja policijske ovlasti;

- da tuženik nije tužiteljici izdao narudžbenicu za nabavku građanskog odijela u utuženom razdoblju.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna tužitelju isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakon o policiji („Narodne novine” broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015 i 121/2016 - dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11 – dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna.

10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer smatra da je pravilno utvrđeno da je tužitelj kao policijski službenik (čl. 2. st. 1. toč. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima „Narodne novine“ broj 76/2009 i 92/2014 - dalje: ZPPO) obavljao policijske poslove primjenom policijskih ovlasti jer je obavljao posao u skladu s ovlastima koje propisuje zakon, a prilikom obavljanja poslova, neovisno od toga je li riječ o redovitim ili posebnim poslovima u izvanrednim okolnostima, zadužuje oružje, streljivo, službenu značku i iskaznicu, te po ocjeni tog suda tužitelju pripada pravo na utuženu naknadu, i u smislu odredbe čl. 15. st. 1. ZOP-i koja propisuje da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz ZOP-i.

10.1. Pritom je iz obrazloženja drugostupanjske odluke jasno da taj sud smatra da činjenica da rukovoditelj nije izdao narudžbenicu kako bi se ostvarilo pravo na građansko odijelo nije odlučna jer tužiteljica već na temelju samog propisa ima pravo na građansko odijelo.

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

13. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu za nabavu građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.

14. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO-a, čl. 28. st. 5. ZOP-i i čl. 3. Pravilnika tužena analizira sadržaj poslova policijskog službenika – samostalni vještak za rukopise i dokumente, a koje je tužiteljica obavljala u utuženom razdoblju, te odredbu čl. 3. ZPPO-a i tuženica ističe da tužiteljica ne obavlja nikakve policijske poslove već poslove koji nisu policijski.

14.1. Uz navedeno poziva se i na jedinstvenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je u nizu svojih odluka (primjerice poslovni broj Usž-1474/15- 2 od 23. rujna 2015., poslovni broj Usž-1473/15-2 od 25. studenoga 2015. i dr.) pravomoćno utvrdio da neki (dakle, ne svi) policijski službenici prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova, ne obavljaju poslove primjenom policijskih ovlasti na temelju ZPPO-a i ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo.

15. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

16. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-i propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

17. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

18. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

19. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

20. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP-i način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP-i – dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti i isključivo u građanskom odjelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP-i ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao o prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP-a.

20.1. Među strankama nije sporno da ravnatelj policije nije izdao/odobrio popis u smislu prethodne točke ovoga obrazloženja kojim bi se u odnosu na tužiteljicu ili njezino radno mjesto utvrdilo što se navodi u prethodnoj točki obrazloženja (tijekom postupka tužena taj prigovor ističe, a tužiteljica ne tvrdi suprotno, nego, u biti, svoje pravo smatra neovisnim o toj činjenici (dakle, sasvim sigurno nije dokazano postojanje elemenata koji se navode u toč. 20.).

21. Stoga je sud u pobijanoj odluci pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev u pogledu spornoga prava, ne uzimajući pritom pravno shvaćanje gore izraženo.

22. S obzirom da tužiteljica i ne tvrdi da je stavljen na takav popis (toč. 20.), očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužiteljica predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i slijedom čega tužitelju nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

23. Budući da su slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su unatoč činjenici da o pravu tužiteljice na troškove nabave građanskog odijela nije odlučeno u upravnom postupku ovom dosudili te troškove, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

24. Kako je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 142/2012, 103/14 i 118/14), prema vrijednosti predmeta spora (18.978,69 kn) i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, trošak podneska od 27. lipnja 2019. u istom iznosu, trošak zastupanja na ročištima održanima 13. svibnja 2019., 17. lipnja 2019. i 10. srpnja 2019. u iznosima od po 1.000,00 kuna, trošak žalbe u visini 1.250,00 kuna, kao i trošak revizije u iznosu 1.250,00 kn, dakle, ukupno 7.500,00 kn. Zagreb, 3. studenoga 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan