REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz 19/2020-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u upravnom sporu tužitelja HI iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Ostoji, odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 26a, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja porezne obveze, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj Gž-DO-181/2020-5 od 17. studenoga 2020. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3132/19 od 30. siječnja 2020., na sjednici održanoj 3. studenoga 2021.
p r e s u d i o j e
Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3132/19 od 30. siječnja 2020. odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar, Klasa: UP/I- 410-23/13-01/3, Urbroj: 513-07-17-09-13-2 od 12. prosinca 2013. tužitelju je za 2009. godinu utvrđen dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 77.035,10 kn, drugi dohodak u iznosu od 142.607,25 kn, ukupni godišnji dohodak u iznosu od 219.642,35 kn, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 21.600,00 kn, godišnja poreza osnovica u iznosu od 198.042,35 kn, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 50.872,31 kn te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 41.142,76 kn.
2. Rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-18/14-02/46, Urbroj: 513-04-18-2 od 10. prosinca 2018. odbijena je žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/II-410-18/14-02/46, Urbroj: 513-04-18-2 od 10. prosinca 2018.
4. Drugostupanjskom presudom usvojena je žalba tužitelja i suđeno je
„ I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsIpor-45/19-6 od 6. svibnja 2019. i sudi:
II. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-18/14-02/46, Urbroj: 513-04-18-2 od 10. prosinca 2018.
III. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Supetar, Klasa: UP/I-410-23/13-01/3, Urbroj: 513- 07-17-09-13-2 od 12. prosinca 2013.“.
5. Protiv drugostupanjske presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude uz tvrdnju da je pobijanom presudom pogrešno primijenjena prijelazna odredba čl. 197. st. 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20-OPZ/16), a posljedično tome i daljnje odredbe OPZ/16 koje uređuju pitanje zastare. Predlaže da ovaj sud prihvati zahtjev, preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tužitelja protiv prvostupanjske presude.
6. Na zahtjev nije odgovoreno.
7. Zahtjev nije osnovan.
8. Suprotno tvrdnji podnositelja zahtjeva pravilno je drugostupanjski sud, doduše ne sasvim iz razloga navedenih u presudi, zaključio da je nastupila relativna zastara utvrđivanja porezne obveze, zbog čega da nema mjesta primjeni iznimke predviđene odredbom čl. 197. st. 2. OPZ.
8. Odredbe članka 197. st. 1. i 2. OPZ/16 glase:
(1) Postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.), osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., dovršit će se prema odredbama toga Zakona.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.
9. Iz postupka koji je prethodio tužbi proizlazi
- da je prvostupanjskim rješenjem od 12. prosinca 2013. tužitelju za 2009. godinu utvrđen dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 77.035,10 kn, drugi dohodak u iznosu od 142.607,25 kn, ukupni godišnji dohodak u iznosu od 219.642,35 kn, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 21.600,00 kn, godišnja poreza osnovica u iznosu od 198.042,35 kn, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 50.872,31 kn te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 41.142,76 kn;
-da je rješenje dostavljeno tužitelju 23. prosinca 2013.;
- da je o žalbi tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja odlučeno 10. prosinca 2018.
10. Općim poreznim zakonom iz 2008. („Narodne novine“ broj 147/08, 81/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16 - dalje OPZ/08) zastara uređena je odredbama čl. 94., 95. i 96. a mjerodavne odredbe koje treba primijeniti u ovoj upravnoj stvari glase
„Pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći“ (čl. 94. st. 1.);
„Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate“ (čl. 94. st. 3.); „Tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku“ (95. st. 1. );
„Nakon poduzetih radnji iz stavka 1. ili 2. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći.“ (članak 95. st. 3.).
11. Predmet utvrđivanja porezne obveze je porez na dohodak za 2009., koji se utvrđuje i plaća za kalendarsku godinu (čl. 7. st. 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 125/13, 148/13 i 143/14).
12. Prema odredbi čl. 86. OPZ/08 porezno rješenje koje se donosi na temelju godišnje porezne prijave mora se dostaviti poreznom obvezniku čim je to moguće, a najkasnije u roku od godine dana nakon isteka roka za podnošenje godišnje porezne prijave (dva mjeseca od isteka zakonom određenog razdoblja oporezivanja (čl. 62. st. 4. OPZ/08)).
13. Dakle, u konkretnoj situaciji, sukladno odredbi čl. 94. st. 1. i 3., u vezi čl. 86. OPZ/08 porezna zastara počela je teći istekom 2012., konkretno 1. siječnja 2013.
14. Donošenjem prvostupanjskog rješenja od 12. prosinca 2013., koje je dostavljeno tužitelju 23. prosinca 2013., prekinuto je zastarijevanje te je zastara ponovno počela teći 24. prosinca 2013., a ne kako to neosnovano smatra podnositelj zahtjeva s danom 1. siječnja 2014. Budući da upravno tijelo do 24. prosinca 2016. nije poduzimalo službene radnje usmjerene na utvrđivanje poreza i kamata s tim danom nastupila je relativna zastara utvrđivanja porezne obveze.
15. Slijedom iznesenog, budući da je pobijanom presudom pravilno primijenjeno materijalno pravo valjalo je na temelju čl. 78. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10, 143/12, 152/14, 29/17 i 110/21) zahtjev odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 3. studenoga 2021.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić
