REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4543/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marijani Anđelić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženice NS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jakovu Alaču, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ob- 1/2020-3 od 24. lipnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1680/14-55 od 26. ožujka 2020., u sjednici održanoj 3. studenoga 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je prijedlogom za dopuštenje revizije predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ob-1/2020-3 od 24. lipnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1680/14-55 od 26. ožujka 2020., ističući deset pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Tuženica nije odgovorila na tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da niti jedno naznačeno pitanje u prijedlogu nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
4.1. Tužiteljica je u prijedlogu naznačila sljedeća pravna pitanja:
„1. Da li se vrijednost posebne imovine sa osnova bračne stečevine, konkretno zemljišta, kao udjela u bračnoj stečevini, u odnosu na sagrađeni dio, ima oduzeti isključivo od ulaganja jednog bračnog druga te teretiti vrijednost ulaganja jednog bračnog druga ili se vrijednost zemljišta kao posebnog dijela treba oduzeti od vrijednosti ukupno učinjenih ulaganja, nakon čega se ulaganje dijeli ovisno o udjelu bračnih supružnika u bračnoj tečevini, pa se od utvrđenog dijela vrijednosti udjela uračunava suvlasnički omjer u odnosu na cijelu nekretninu?
2. Odnosno, da li se prilikom utvrđenja omjera udjela posebne imovine u bračnoj tečevini, vrijednost posebne imovine ima oduzeti od vrijednosti ulaganja isključivo od drugog bračnog druga ili se ima oduzeti od vrijednosti ukupnog ulaganja?
3. Da li se omjeri ulaganja u bračnu tečevinu u odnosu na posebnu imovinu imaju utvrđivati na način da se od ukupne vrijednosti ulaganja kao bračne tečevine, oduzme vrijednost posebne imovine, ili se od ukupne vrijednosti ulaganja, najprije ima utvrditi udio svakog od bračnih supružnika, pa se nakon podjele vrijednosti prema udjelima od bračnog supružnika?
4. Da li u situacijama kada nekretnina u naravi predstavlja stambeni i poslovni dio koji su oboje sagrađeni na istoj katastarskoj čestici i u odnosu na koje je utvrđeno da oboje predstavljaju suštinsku izmjenu vrijednosti nekretnine i novonastali objekt, je Sud ovlašten, određene vrijednosti smatrati osnovom za obveznopravni zahtjev, a druge osnovom za stvarnopravni zahtjev, polazeći od pretpostavke legalnosti objekta?
5. Ukoliko vještak u svom vještvu utvrdi da bi ulaganja u poslovni objekt i pomoćni objekt predstavljali novonastalu cjelinu, je li Županijski sud ovlašten jedan dio tretirati kao osnov za usvajanje stvarnopravnog zahtjeva, a drugi odbiti i tretirati kao osnov za pro futuro obveznopravni zahtjev, ako je pravna osnova ulaganja i doseg oba ulaganja determiniran kao novonastala cijelina?
6. Je li Županijski sud ovlašten odbiti dio stvarnopravnog tužbenog zahtjeva u dijelu stambenog objekta, koji je nadograđen u dijelu kuhinje, sobe, verande i zimskog vrta, bez navođenja razloga takve odluke, odnosno uz pretpostavku nedostatka građevinske dozvole, što tužiteljica zaključuje komparirajući nalaz vještaka s drugostupanjskom odlukom?
7. Da li legalnost građevine/objekta ima utjecaja na stvarnopravni zahtjev, odnosno da li u slučajevima kada za sagrađene nekretnine ne postoji podatak o građevinskoj i /ili uporabnoj dozvoli, stranka koje je ulagala u objekt ima pravo i na stvarnopravni i/ili na obveznopravni zahtjev ili samo na obveznopravni zahtjev?
8. Da li od utjecaja na osnovanost stvarnopravnog zahtjeva može biti legalnost građevine izgrađene na određenom zemljištu?
9. Da li naznaka GS kao investitora na građevinskoj dozvoli znači i upis iste kao isključivog vlasnika dograđenog dijela? Koji je odnos označenog investitora u odnosu na stvarnopravni zahtjev?
10. Je li drugostupanjski Sud ovlašten mijenjati ocjenu izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda te preinačiti sudsku prvostupanjsku odluku, ako nije proveo raspravu?“
4.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja 1. – 6., predlagateljica ukazuje na pravna shvaćanja iz odluka odluke revizijskog suda poslovni broj Rev-2042/2012 od 25. siječnja 2017. te drugih drugostupanjskih sudova u postupcima vođenima u vezi utvrđivanja bračne tečevine i to Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 18/06 od 23. veljače 2006. i Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž Ob-35/19 od 25. veljače 2019., dok u vezi 7. i 8. pitanja na odluke revizijskog suda poslovni broj Rev-2784/1990 od 20. ožujka 1991., Rev-279/94 od 18. veljače 1998., te odluku istog Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Rev-425/90 od 11. listopada 1990., kao i na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Depalle protiv Francuske (zahtjev broj 34044/02). Konačno, u vezi 10. pitanja, kao razlog važnosti navodi shvaćanje iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2049/2005 od 30. Siječnja 2008. i sl. u kojima je izraženo pravno shvaćanje o povredi prava na pošteno suđenje u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Opširno pak ukazuje na razloge zbog kojih su naznačena pitanja važna za odluku u konkretnom sporu, kao i razloge zbog kojih bi pobijanom presudom bila povrijeđena tuženikova temeljena ustavna prava.
5. Međutim, nisu ispunjeni zakonom propisani razlozi za dopuštenje revizije u konkretnom slučaju. To iz razloga što odgovor na postavljena pitanja 1. - 3. ovisi o utvrđenim odlučnim okolnostima svakog pojedinog slučaja, pitanja 4. – 7. i 9. vrlo su usko vezana za okolnosti konkretnom slučaja pa u odnosu na tako postavljena činjenična pitanja nije moguće izraziti načelno pravno shvaćanje, jer po svom sadržaju nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, koja bi mogla biti važna, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanje 8. nije važno za odluku u sporu, jer djelomično odbijanje zahtjeva tužiteljice se ne temelji samo na činjenici da građevina koja je građena nije legalna te naposljetku pitanje 10. se, u suštini odnosi na to je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
Dakle, tužiteljica navodima prijedloga u suštini preispituje je li u ovom konkretnom slučaju (i u činjeničnim okolnostima koje navodi u pitanjima) pravilno primijenjeno postupovno, odnosno materijalno pravo pa su takva pitanja sasvim usko vezana samo za okolnosti ovog konkretnog slučaja i ne radi se stoga o važnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP koja bi opravdavala intervenciju revizijskog suda.
6. Kako nisu zbog iznesenih razloga kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.
Zagreb, 3. studenoga 2021.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
