REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 808/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Č. iz Ž., OIB ..., koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K., C.-P. & P. j.t.d. u Z., protiv tuženog E. o. d.d. Z., OIB ..., koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & p. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1465/19-2 od 26. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1332/2016-34 od 29. studenog 2018., na sjednici održanoj 3. studenoga 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1465/19-2 od 26. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1332/2016-34 od 29. studenog 2018. s kojim nije uspio u žalbenom postupku, radi slijedećih pitanja:
- Je li drugostupanjski sud, prilikom odlučivanjima o žalbi stranaka protiv prvostupanjske presude u odnosu na dosuđenu visinu naknade neimovinske štete, dužan neposredno primijeniti pravno shvaćanje s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda (2/20) održane 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., Su-IV-47/2020 (o promjeni Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002., na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50 %)?,
- Treba li drugostupanjski sud, u slučaju podnesene žalbe tužitelja kao oštećenika na dosuđenu visinu naknade neimovinske štete, ako drugostupanjski sud ocijeni pravilnom primjenu materijalnog prava u pogledu dosuđene visine naknade neimovinske štete od strane prvostupanjskog suda, s obzirom na u međuvremenu (od trenutka donošenja prvostupanjske presude do trenutka donošenja drugostupanjske presude) zauzeto pravno shvaćanje s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda (2/20) održane 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., Su-IV- 47/2020 (o promjeni Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002., na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50 %), preinačiti prvostupanjsku presudu u korist tužitelja?
2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-563/2019, od 25. lipnja 2020., Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-58/2020 od 26. kolovoza 2020., Županijskog suda u Splitu broj Gž-1178/2020 od 3. kolovoza 2020. Županijskog suda u Zadru broj Gž-624/2020 od 12. listopada 2020., Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-64/2020 od 31. kolovoza 2020. i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1977/2018 od 24. lipnja 2020.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog nije dopušten.
5.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što tužitelj u postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (kako je odmjerena visina naknade neimovinske štete) je činjenične naravi i potpuno je vezano za utvrđene okolnosti svakog pojedinog slučaja. Pri tome valja reći da Orijentacijski kriteriji na koje se poziva predlagatelj nisu pravila niti kakva matematička formula koju sud primjenjuje automatizmom i od kojih se ne bi smjelo odstupati, već predstavljaju smjernice i parametre koji mogu biti od pomoći sudu pri ocjeni visine pravične novčane naknade, pritom uvijek prvenstveno uvažavajući sklop svih utvrđenih odlučnih činjenica u svakom pojedinačnom predmetu. Stoga, postavljena pitanja nisu važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, već samo za odluku u konkretnom sporu, pa to samo po sebi nije dostatan razlog za intervenciju revizijskog suda.
6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 3. studenoga 2021.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
