Broj: Ppž-10001/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. J.M., zbog prekršaja iz čl. 16. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“, broj 144/12., 158/13. i 115/14.), odlučujući o žalbi tužiteljice A.S., podnesenoj protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 26. kolovoza 2021., broj: 8. Pp-13780/2021, u sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2021.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se osnovanom žalba tužiteljice A.S., ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 26. kolovoza 2021., broj: 8. Pp-13780/2021 na temelju čl. 239. st. 7. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) odbačen je optužni prijedlog tužiteljice A.S. podnesen protiv okr. J.M., zbog prekršaja iz čl. 19. Zakona o prebivalištu.

2. Protiv tog rješenja tužiteljica A.S. po opunomoćenici odvjetnici M.B.R. pravodobno je podnijela žalbu ne navodeći zakonske žalbene osnove, u bitnom osporavajući da Naslovljeni sud ne bi bio nadležan za postupanje u ovom prekršajnom predmetu.

2.1. Žalba je osnovana.

3. Razmotrivši predmet, uz ocjenu navoda žalbe, odlučujući sukladno odredbi čl. 211. st. 3. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da nisu postojale zakonske osnove za donošenje pobijanog rješenja.

4. Naime, prvostupanjski je sud odbacio optužni prijedlog tužiteljice pozivajući se na odredbu čl. 239. Prekršajnog zakona, kojim je, između ostalog, propisano za ovlaštenog tužitelja izdavanje obaveznog prekršajnog naloga za prekršaje propisane zakonom za koje je kao kazna propisana samo novčana kazna do 5.000,00 kuna za fizičku osobu, a kako je za predmetni prekršaj propisana novčana kazna od 500,00 do 5.000,00 kuna, sud smatra da je A.S. trebala podnijeti prijavu tijelu koje je ovlašteno izdati obavezni prekršajni nalog.

5. Čl. 239. st. 1. Prekršajnog zakona, kojim su propisani opći uvjeti za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga glasi:

„(1) Ovlašteni tužitelji iz članka 109. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona prije pokretanja prekršajnog postupka protiv počinitelja prekršaja obvezno će izdati prekršajni nalog (obavezni prekršajni nalog) za:

1. prekršaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave,

2. prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 5.000,00 kuna za fizičku osobu, do 10.000,00 kuna za počinitelja prekršaja fizičku osobu obrtnika i osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, do 15.000,00 kuna za pravnu osobu i do 5.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi. Kod prekršaja pravne osobe i u njoj odgovorne osobe, obavezni prekršajni nalog izdat će se kada je uvjet iz ove točke ostvaren u odnosu na počinitelja pravnu osobu“ , dok je čl. 239. st. 7. Prekršajnog zakona propisano:

„(7) Ako je ovlašteni tužitelj umjesto prekršajnog naloga iz stavka 1. ovoga članka podnio optužni prijedlog, sud taj će optužni prijedlog odbaciti.“

5.1. Ovlašteni tužitelj iz čl. 109 st. 1. t. 1. Prekršajnog zakona je državni odvjetnik, a ovlašteni tužitelj iz t. 2. istog članka Zakona je tijelo državne uprave. Iz navedenih zakonskih odredbi nedvojbeno proizlazi da sud u ovom slučaju nije mogao primijeniti odredbe čl. 239. st. 1. Prekršajnog zakona, budući A.S. nema svojstvo ovlaštenog tužitelja iz čl. 109. st. 1. t. 1. i 2. Prekršajnog zakona, niti je sud na temelju čl. 239. st. 7. Prekršajnog zakona imao ovlasti za odbačaj optužnog prijedloga.

6. Stoga, je u ovom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 240. Prekršajnog zakona kojom je regulirano obavezno izdavanje prekršajnog naloga kada je tužitelj pravna osoba s javnim ovlastima ili oštećenik.

6.1. Čl. 240. st. 4. Prekršajnog zakona propisuje:

„(4) Ako je prekršaj propisan zakonom, a ovlašteni tužitelj je pravna osoba s javnim ovlastima ili oštećenik, ne primjenjuju se odredbe o obaveznom izdavanju prekršajnog naloga.“

7. U smislu čl. 113. st. 1. Prekršajnog zakona oštećenik, kojim je prekršajem povrijeđeno ili ugroženo kakvo imovinsko ili osobno pravo, ovlašten je sudu za taj prekršaj podnijeti optužni prijedlog.

8. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud trebao ispitati optužni prijedlog u smislu odredbe čl. 161. st. 5. i 6. Prekršajnog zakona i prvenstveno utvrditi da li A.S. ima svojstvo oštećenika tužitelja u smislu čl. 113. st. 1. Prekršajnog zakona, odnosno da li su joj nepostupanjem okr. Joze Matoševića u smislu odredbi Zakona o prebivalištu povrijeđena ili ugrožena kakva prava, te zavisno od utvrđenja, dalje postupiti po Zakonu.

9. Iz izloženih razloga nije bilo osnove za odbačaj optužnog prijedloga na temelju čl. 239. st.7. Prekršajnog zakona, te je pobijano rješenje trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu, da postupi u smislu razloga ovog drugostupanjskog rješenja, te ukoliko ne donese odluku u smislu odredbe čl. 161. st.

5. i 6. Prekršajnog zakona, postupajući po optužnom prijedlogu provede prekršajni postupak protiv okr. J.M. zbog prekršaja iz čl. 16. Zakona o prebivalištu.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 211. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. listopada 2021.

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, tužiteljicu i opunomoćenicu.