REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 927/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Z., OIB: ..., protiv tuženika A. o. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. i P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6922/2019-3 od 27. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3386/2012 od 21. prosinca 2018., u sjednici održanoj 3. studenoga 2021.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija se prihvaća, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6922/2019-3 od 27. listopada 2020. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3386/2012 od 21. prosinca 2018. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, a time i u odluci o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima revizije se ostavlja za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6922/2019-3 od 27. listopada 2020. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 3386/2012 od 21. prosinca 2018. kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 46.777,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama, sve kako je to pobliže naznačeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude, a za daljnjih 15.468,10 kn s pripadajućim zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbijen (toč. II. izreke prvostupanjske presude), te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 2.205,10 kn. 2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je sukladno rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o dopuštenju podnošenja revizije broj Revd 223/21 od 10. ožujka 2021., a pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) podnio reviziju zbog pravnog pitanja: "Ima li račun tužitelja o pruženoj usluzi liječenja njegova osiguranika u bolničkoj ustanovi značaj javne isprave u dijelu u kojem je sam tužitelj naznačio da je račun plaćen?",
smatrajući rješenje tog pitanja važnim ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, smatrajući da je o tom pitanju pravno shvaćanje iz pobijane presude suprotno već izraženom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske odnosno da o tom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.
Predloženo je preinačenje pobijane presude u njezinom dosuđujućem dijelu odbijanjem čitavog tužbenog zahtjeva tužitelja, odnosno ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija je dopuštena i osnovana.
5. Postupajući prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u dijelu kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika kao osiguratelja štetnika koji je odgovoran za nastanak prometne nezgode u kojoj su ozlijeđeni osiguranici tužitelja potražuje naknadu troškova s osnova plaćenih zdravstvenih (bolničkih) usluga osiguranicima.
7. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i baš za iznos 46.777,25 kn na ime troškova liječenja i naknade za bolovanje za osiguranika tužitelja, a na temelju interne evidencije tužitelja i izdanih računa na kojima je naznačeno da su plaćeni, i pritom izrazivši pravno shvaćanje: "Točno je da se veritet i bonitet tražbine ne dokazuje internom evidencijom, no dokumentacija koju je tužitelj dostavio u spis kao dokaz da je doista imao štetu u visini koju potražuje, nije interna evidencija, nego su to potvrde o plaćanju koje je tužitelj izdao prilikom obavljanja povjerenih mu javnih ovlasti ...".
8. Takvo pravno shvaćanje drugostupanjski sud je potvrđivanjem prvostupanjske presude prihvatio kao pravilno.
9. Osporavajući pravilnost tako izraženog pravnog shvaćanja, a na kojem se uz ostalo temelje nižestupanjske presude, a zbog čega je i podnesena ova revizija, tuženik suprotstavlja pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenom pravnom pitanju izraženom u rješenju Rev 977/16-2 od 29. studenoga 2019.
10. U tom rješenju Vrhovni sud Republike Hrvatske, a odlučujući o istovjetnom pravnom pitanju u istovjetnoj vrsti predmeta spora izrazio pravno shvaćanje, a sve polazeći od odredbe čl. 230. ZPP, čl. 8. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine", broj 78/15, 134/15 i 120/16), čl. 78. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14 i 115/16), čl. 62. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 15/16) i čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14), da račun kao jednostrani akt poslovnog subjekta odnosno kao knjigovodstvena isprava koju poslovni subjekt izdaje isključivo zbog svog odnosa sa drugim subjektom, time isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava drugom subjektu isporučena dobra i obavljene usluge, na kojoj je sam izdavatelj naznačio da mu je po njoj izvršeno plaćanje, nema u odnosu na sadržaj (potvrda o plaćenom) značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP. Naime u smislu odredbe čl. 230. ZPP određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojem je ta isprava donesena u odnosu na specifične poslove iz nadležnosti njezinog izdavatelja i o kojima ona vodi službenu evidenciju ili u dijelu u kojem posebni propisi toj ispravi daju takav značaj, a koji značaj se ne može dati dijelu izdanih računa tužitelju o trošku liječenja njegovih osiguranika sa naznakom da je plaćen.
11. Dakle naznaka na računu da je plaćen, je podatak koji služi za potrebe tužitelja, a bez da time takav račun stječe značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP.
12. Polazeći od tako izraženog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pitanju zbog kojeg je revizija podnesena, ocijeniti je da su obje nižestupanjske presude utemeljene na shvaćanju koje je suprotno već izraženom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, što znači da su iste donesene na temelju pogrešne primjene materijalnog prava, a na što revident i upire.
Zbog takvog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova, a time i pogrešnog pravnog pristupa predmetu spora za sada je činjenično stanje odlučno za odluku u ovom sporu, a glede osnovanosti zahtjeva tužitelja ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega je, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP obje nižestupanjske presude u dosuđujućem dijelu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. i 3. ZPP.
Zagreb, 3. studenoga 2021.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
