REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-331/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.-I. d.o.o., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB …, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-565/19 od 11. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-565/19 od 11. listopada 2019. u pobijanom točkama I., II., III. i IV. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-565/19 od 11. listopada 2019. utvrđen je pogrešnim upis uknjižbe prava vlasništva tuženika na nekretninama koje su predmet spora (točka I. izreke), utvrđeno je vlasništvo tužitelja na tim nekretninama (točka II. izreke), naložen je ispravak upisa i uknjižba prava vlasništva tužitelja uz istovremenu uknjižbu brisanja prava vlasništva tuženika (točka III. izreke), tuženiku je naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 44.720,00 kn (točka IV. izreke), dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu troškova u daljem iznosu od 14.140,00 kn (točka V. izreke). U bitnome prvostupanjski sud navodi kako je vlasništvo spornih nekretnina pravni prednik tužitelja bivše poduzeće P. stekao izgradnjom, te kako je cjelokupna imovina tog poduzeća prodana u stečajnom postupku. Naime, rješenjem Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 2. ožujka 1992. odobrena je prodaja 11 poduzeća P. te je 3. ožujka 1992. zaključen Ugovor o prodaji kojim su Z. d.d. i I. s.p.o kupili navedena poduzeća kao pravne osobe, pri čemu su svi stečajni dužnici brisani iz sudskog registra zbog međusobnog spajanja u društvo I. d.d. (kasnije I. d.d.). Tijekom kasnijih podjela tog društva sporne nekretnine prešle su u vlasništvo tužitelja, sukladno planu podjele. Kako društvo I. d.d. nije osnovano kao društveno poduzeće, nad istim nije niti proveden postupak pretvorbe i privatizacije, jednako kao što taj postupak nije proveden niti u odnosu na njegove sljednike. Stoga prvostupanjski sud smatra kako je na tužitelja, kao pravnog sljednika poduzeća P., prodajom imovine u stečajnom postupku te kasnijim podjelama, prešlo i pravo vlasništva na spornim nekretninama. Nadalje, u obrazloženju presude navodi i kako se tužitelj nalazi u zakonitom, poštenom, istinitom i samostalnom posjedu predmetnih stanova od najkasnije 2004. godine, slijedom čega je tužitelj stekao pravo vlasništva i temeljem instituta dosjelosti, prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09; dalje: ZVDSP).

2. Protiv točaka I.-IV. navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi kako u spisu nema dokaza koji bi nesumnjivo ukazivao na to da je upravo prednik tužitelja, poduzeće P., izgradio sporne nekretnine, pa stoga nije bio niti nositelj prava korištenja. Nadalje, osporava i da bi planom podjele društva I. d.d. na tužitelja prešlo vlasništvo spornih stanova, jer to ne proizlazi iz isprava u spisu, pa tužitelj nije dokazao niti neprekinuti niz stjecanja. Posebno ukazuje na odredbu čl. 390.a ZVDSP-a, te na to da nekretnine nisu ušle u postupak pretvorbe i privatizacije. Smatra kako prvostupanjski sud nije valjano obrazložio razloge zbog kojih smatra da je tužitelj bio kvalificirani posjednik, te da nisu ispunjene niti pretpostavke za stjecanje vlasništva po toj osnovi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Nadalje, pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi obrazloženja su jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Presuda je donesena uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a i u svom obrazloženju sadrži sve propisano čl. 338. st. 4. ZPP-a.

7. Sporni stanovi odmah nakon izgradnje nisu bili upisani u zemljišne knjige, kao ni u knjige položenih ugovora, već je po prijedlogu Z. h. d.o.o., Podružnica G. od 24. svibnja 2011. pokrenut postupak za povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, a u kojem postupku je i tužitelj podnio dokumentaciju radi upisa predmetna dva stana. Temeljem zaprimljenih prijedloga Zemljišno knjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu je upisao sve posebne dijelove u zemljišne knjige, dok je tužitelja odbio s prijedlogom da ga se uknjiži kao vlasnika te kao vlasnika uknjižio tuženika. Protiv takvog upisa tužitelj je podnio prigovor sukladno čl. 188. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13; dalje: ZZK) koji je zemljišnoknjižni sud odbio rješenjem od 10. listopada 2016. poslovni broj Z-34991/15 te je tužitelj upućen da svoje pravo ostvaruje u parnici.

8. Dakle, u ovom je predmetu tužitelj, sukladno odredbi čl. 195. st. 5. ZZK-a, tužbom tražio da se izmijeni upis vlasništva tuženice na dva stana koja su predmet ovog spora, a nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud zahtjev smatrao osnovanim.

9. Prvostupanjski sud ukazuje da je nad pravnim prednicima tužitelja 1991. godine otvoren i proveden stečajni postupak sukladno Zakonu o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji („Službeni list SFRJ“ broj 84/89, „Narodne novine“ broj 53/91) te da je tijekom stečaja svih tih društava rješenjem Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 2. ožujka 1992. odobrena njihova prodaja kao pravnih osoba. Tom prodajom prodana su društva kao pravne osobe, a time je prodana i njihova cjelokupna imovina, pri čemu novonastalo društvo nije trebalo biti podvrgnuto postupku pretvorbe i privatizacije, jer je već imalo poznate vlasnike.

10. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako, nakon završetka stečajnog postupka, nije preostala nikakva imovina iza stečajnih dužnika pa nije moglo ni doći do primjene čl. 5. Zakona o preuzimanju zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji, odnosno čl. 135. st. 2. Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji te čl. 39. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj 19/91; dalje: ZPDP), prema kojima bi ta imovina bila prenesena fondu odnosno tuženiku.

11. Samim time, u ovakvoj situaciji nije moguće primijeniti niti odredbu čl. 390.a ZVDSP-a, jer novonastalo društvo nije sljednik društvenih poduzeća čiju je imovinu kupilo u stečajnom postupku.

12. U odnosu na pitanje stjecanja vlasništva odlukom suda, valja ukazati i na postojeću praksu Europskog suda za ljudska prava (dalje ESLJP). Naime, u svojim odlukama ESLJP ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes (vidi predmete Trgo protiv Hrvatske, predmet broj 3528/04 od 11. lipnja 2009., vezano za raniji predmet Gashi protiv Hrvatske, predmet br. 32457/05, stavak 40. od 13. prosinca 2007., a sve vezano za raniju odluku ESLJP Radchinov protv Rusije, br. 65582/01, stavak 50., od 24. svibnja 2007.). Pri tome se pojam „država“ u smislu odluka ESLJP ne odnosi samo na Republiku Hrvatsku odnosno njena ministarstva, već da su njime obuhvaćena i postupci svih tijela javne vlasti, što uključuje i sudove.

13. Dakle, kupnjom cjelokupne imovine ranijih društvenih poduzeća u stečajnom postupku, sukladno odluci suda, novoosnovano društvo I. d.d. steklo je i vlasništvo na spornim stanovima. Iz ovoga jasno proizlazi kako tuženik nije imao nikakve pravne osnove za upis prava vlasništva na stanovima koji su predmet ovog spora.

14. Što se tiče prijelaza vlasništva na tuženika, ono proizlazi iz nespornog pravnog sljedništva društva I. d.d. (kasnije I. d.d.) i njegove podjele, potvrđene iskazima svjedoka.

15. Nadalje, neosnovan je i žalbeni navod prema kojemu bi činjenica da je ugovorom između pravnih sljednika društva I. d.d. tužitelju ustupljeno pravo vlasništva nekretnina koje nisu predmet ovog spora, odnosno stan u prizemlju površine 52,83 m2 i stan na IV katu površine 55,41 m2 u V., koji uopće nisu predmet ovog postupka. Naime, čl. 4. st. 4. tog istog Ugovora, prijenos prava vlasništva na tužitelja odnosio se i na stanove koji su prodani prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a koji budu proglašeni ništavim, pri čemu nije sporno da su dva stana, koja su predmet spora, u posjedu tužitelja i njegovih prednika.

16. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude jasno obrazlaže razloge zbog kojih, temeljem priloženih isprava (odluka radničkog savjeta, obračuna amortizacije, rješenja SIZ-a Općine T., rješenja Skupštine općine T. od 28.12.1965. itd.) zaključuje kako su i ti stanovi prešli u vlasništvo tužitelja u smislu čl. 4. st. 4. Ugovora između pravnih sljednika društva I. d.d., a te razloge prihvaća i ovaj sud.

17. Pri tome se dodatno ukazuje i na iskaz M. C., ranije djelatnice Z. b. d.d., koji dodatno potvrđuje sve ono što se može zaključiti iz isprava u spisu - da je P. kupljena od Z. b. i I. i da je novo društvo I. d.d. (kasnije I. d.d.) osnovano sa svom materijalnom imovinom P., da je kasnije I. d.d. podijeljen u 4 društva od kojih je jedno društvo bilo I.-I. d.o.o. u kojeg su ugovorom o diobi imovine prenijeli između ostalog i stanove iz P. naselja te da su oni bili u vlasništvu I.-I. d.o.o.

18. Stoga u pitanju vlasništva spornih stanova postoji kontinuitet, od kupnje imovine poduzeća u stečajnom postupku, do podjele društva I. d.d. na nova društva, s prijenosom spornih stanova u imovinu tužitelja.

19. Pri tome se ukazuje kako je, zbog duljine i kvalitete posjeda, pravilan i zaključak prvostupanjskog suda kako bi tužitelj, kao zakonit, istinit i savjestan posjednik, u svakom slučaju stekao nekretnine dosjelošću, primjenom čl. 159. ZVDSP-a, čak i da iste nije stekao kupnjom u stečajnom postupku te podjelama društva. Naime, sve do upisa tuženika kao vlasnika spornih stanova, tužitelju nitko nije osporavao zakonitost, istinitost i savjesnost posjeda, niti njegovo pravo vlasništva.

20. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je tužitelj dokazao svoje vlasništvo nad predmetnim stanovima te da je izvršen pogrešan upis prava vlasništva na predmetnim stanovima u korist Republike Hrvatske, zbog čega je presuđeno kao u točkama I.-III. izreke presude.

21. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

22. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredaba, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

23. Slijedom navedenog, tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana, a pobijana presuda potvrđena u pobijanim točkama I.-IV. njene izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 3. studenog 2021.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas