1              Poslovni broj: II Kž-79/2024-5

Poslovni broj: II Kž-79/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić Jergović i Sande Janković članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. K., zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 3. u vezi članka 34. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/2022. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-16/2024-4 (K-19/2023-41) od 6. veljače 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog M. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. K.¸ zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 3. u vezi članka 34. stavak 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. K. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.). Optuženiku se u istraži zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 31. ožujka 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. K. po braniteljici, odvjetnici Ž. M. bez posebnog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da žalbu prihvati i ukine istražni zatvor okrivljeniku, a podredno da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza iz članka 98. stavak 2. točka 4., 5. i 10. ZKP/08.

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pogrešno navodi žalitelj da prema stanju spisa nema "dovoljno osnovane sumnje da bi se inkriminirani događaj zbio na način kako je to opisano u činjeničnom supstratu optužnice i da bi okrivljenik bio osnovano sumnjiv za dva kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju", sugerirajući da bi unatoč potvrđenoj optužnici trebalo uzeti u obzir iskaz D. K., majke optuženika, koja poriče u svom iskazu da bi optuženik imao bilo kakvu namjeru napasti oca nožem. Ovim navodom žalitelj naime osim što osporava postojanje osnovane sumnje polemizira sa do sada izvedenim dokazima iznoseći svoje viđenje koje je dokazne snage pojedini dokaz, time zapravo optuženik iznosi obranu, te mu se skreće pozornost da prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ocjenjivati vjerodostojnost dokaza. Odluku o izvedenim dokazima donijeti će raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza. Prema tome, valjano je utvrđenje prvostupanjskog suda da je zadovoljena osnovna pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora koju ocjenu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud napominjući da ju u stadiju potvrđene optužnice nesumnjivo utvrđen dostatan stupanj osnovane sumnje da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, bez ulaženja u kaznenu odgovornost optuženika.

6. U daljnjim žalbenim navodima, žalitelj iznoseći kronologiju događaja sukladno svojem viđenju, također iznosi obranu, te stoga isti nisu relevantni prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru, pa ih ovaj sud kao takve nije niti razmatrao.

7. Nije u pravu žalitelj kada osporava postojanje izrazite upornosti i kriminalne volje na strani optuženika, jer je vrednovao prvostupanjski sud potpuno i pravilno vrednovao te okolnosti utvrdivši da ukazuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, te je za svoju ocjenu dao dostatne i neproturječne razloge. Imajući u vidu navedeno, uz nalaz vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi da je optuženik kaznena djela počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti, i da se kod njega radi o dugogodišnjem i teškom obliku ovisnosti o alkoholu uz prisutno oštećenje kapaciteta ličnosti čime je prognoza za održavanje apstinencije značajno snižena, te da kod optuženog zbog njegova alkoholizma postoji vjerojatnosti počinjenja sličnog ili istog kaznenog djela, zbog čega je prisutna opasnosti za okolinu, to je razvidno da na strani optuženog M. K. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

8. Slijedom navedenog, neosnovano žalitelj tvrdi da se istražni zatvor optuženiku može zamijeniti blažim mjerama. Posebice kada se gore navedenim okolnostima pridoda i da je optuženik prekršajno kažnjavan i da s roditeljima živi u istoj kući. Stoga, ocjena da je istražni zatvor jedina adekvatna mjera kojom se može prevenirati opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika, nije dovedena u pitanje navodima žalitelja da su i roditelji optuženika prekršajno kažnjavani na njegovu štetu, te da je nasilje u obitelji K. posljedica prekomjerne konzumacije alkohola.

9. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 5. ožujka 2024.