1

                            Poslovni broj: Gž R-160/2023-2

 

Poslovni broj: Gž R-160/2023-2

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

I

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. S. iz R., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika klinika iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10701/2020-21 od 30. siječnja 2023., 5. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o    j e   i    r i j e š i o j e

 

I. Žalba tužiteljice uvažava se, a žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10701/2020-21 od 30. siječnja 2023.:

- potvrđuje u točki I.

- preinačuje u točki II. izreke u odluci o visini parničnog troška tako da se sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka od 1.260,72 EUR (tisuću dvije stotine šezdeset eura i sedamdeset dva centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. ožujka 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate.

 

II. Nepobijana točka III. izreke nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.

 

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka od 31,25 eura (trideset jedan euro i dvadeset pet centi).

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 531,79 eur / 4.006,77 kn sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na iznos od:

- 37,50 eur / 282,52 kuna od 16.01.2016. pa do isplate,

- 38,18 eur / 287,64 kn od 16.02.2016. pa do isplate,

- 33,12 eur / 249,51 kn od 16.03.2016. pa do isplate,

- 37,81 eur / 284,87 kn od 16.04.2016. pa do isplate,

- 40,79 eur / 307,33 kn od 16.05.2016. pa do isplate,

- 46,88 eur / 353,18 kn od 16.06.2016. pa do isplate,

- 37,47 eur / 282,31 kn od 16.07.2016. pa do isplate,

- 41,61 eur / 313,48 kn od 16.08.2016. pa do isplate,

- 39,97 eur / 301,15 kn od 16.09.2016. pa do isplate,

- 36,88 eur / 277,90 kn od 16.10.2016. pa do isplate,

- 36,47 eur / 274,77 kn od 16.11.2016. pa do isplate,

- 33,98 eur / 256,05 kn od 16.12.2016. pa do isplate,

- 39,51 eur / 297,71 kn od 16.01.2017. pa do isplate,

- 31,63 eur / 238,35 kn od 16.02.2017. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.194,51 eur / 9.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 99,54 eur / 750,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama."

 

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu te obveže tužitelja da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka, podredno da je ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Tužiteljica se žali protiv odluke o parničnom trošku u dijelu kojim je odbijen njen zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu preko dosuđenog i predlaže da drugostupanjski sud u tom dijelu preinači prvostupanjsku presudu i dosudi daljnji iznos parničnog troška sukladno troškovniku, podredno da ukine odluku o parničnom trošku i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužiteljice je osnovana.

 

6. Tuženik se žali navodeći da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19; dalje: ZPP) paušalno navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni, neobrazloženi i proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, ne navodeći pobliže u čemu bi se konkretno te povrede sastojale.

 

6.1 Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a zbog kojih se u smislu članka 467. stavka 1. ZPP-a može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti.

 

6.2. Ispitujući prvostupanjsku presudu na taj način ovaj sud utvrdio je da sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da su razlozi koji su navedeni jasni i da ne postoje proturječnosti, valjano je  obrazložena i može se ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a zbog koje se žali tuženik te da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, zbog kojih se u smislu članka 467. stavka 1. ZPP-a može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti.

 

7. Tužiteljica je stupnjevitom tužbom zatražila na temelju članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene i dopune 2011.) i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. (dalje: Arbitražna odluka iz 2011.) isplatu razlike manje isplaćenih plaća od siječnja 2016. do zaključno s plaćom za siječanj 2017. Tvrdi da je u tom periodu bila zaposlenik tuženika i da je tuženik pogrešno obračunavao plaću primjenjujući osnovicu od 5.108,84 kn umjesto 5.415,37 kn. Nakon provedenog financijskog vještačenja po sudskom vještaku P. B. (list 124-129), konačno specificiranim tužbenim zahtjevom zatražila je isplatu od 531,79 eura/ 4.006,77 kn bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose razlike plaće (list 135-136).

 

8. Sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće:

- tuženik je u utuženom razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. tužiteljici plaću obračunavao i isplaćivao prema osnovici za obračun plaće od 5.108,84 kn,

- Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: sindikat1, sindikat2, sindikat3, sindikat4, sindikat5, sindikat6, sindikat7, te sindikat8 zaključili su 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6 % u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1.1. svake godine,

- Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama na temelju kojeg su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, a u članku III. utvrdili su način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn utvrđuje nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u članku IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po sindikatu5, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka, te članak IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u člancima III. do V. tih Izmjena i dopuna,

- Arbitraža odluka iz 2011., sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži utvrdila je  sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- Vlada RH i Sindikati javnih službi, koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu,

- u drugom tromjesečju 2015. zabilježen je rast BDP-a u 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8 %, što daje aritmetičku sredinu od 2,0 %, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015.,

- Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017.koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

 

8.1. Polazeći od tih činjenica, sud prvog stupnja nadalje utvrđuje da su pravno valjane Izmjene i dopune 2011. jer je Vlada RH kao potpisnik istih izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom iz 2011., TKU/12 te Vjerodostojnim tumačenjem, da su uvjeti za povećanje osnovice na temelju članka III. Izmjena i dopuna iz 2011. ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., da  sukladno članku VII. st. 1. Izmjena i dopuna iz 2011., ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do IV. Izmjena i dopuna iz 2011., da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine pa u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu tog članka jer je iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima koje je objavio zavod vidljivo da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, razvidno je da je BDP stalno rastao, da se članak VII. stavak 1. Izmjena i dopuna iz 2011. ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena i dopuna iz 2011. Dodatka Sporazumu, a iz članka III. proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje tj. ubuduće, da odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala proizlazi iz članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna iz 2011. i Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna iz 2011. bilo ugovoreno ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje.

 

8.2. Na temelju tih svih navedenih činjenica, pozivom na podatke koje je objavio zavod o realnom tromjesečnom stanju BDP-a iz kojih proizlazi da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a i da je BDP stalno rastao te da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prema aritmetičkoj sredini od 2 %, zaključak je suda prvog stupnja da je tuženik bio u obvezi tužiteljici obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici od 5.415,37 kn te je stoga sud usvojio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da plati tužiteljici razliku plaće obračunatu po osnovici od 5.415,37 kn od ukupno 531,79 eura/4.006,77 kn bruto (točka I. izreke) i parnični trošak od 194,51 eura/9.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke), a odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži naknadu troškova parničnog postupka od 99,54 eura/750,00 kn za sastav podneska od 1. srpnja 2022. (točka III. izreke).

 

9. Na žalbu tuženika:

Tuženik izjavljenom žalbom u bitnom navodi da Izmjene i dopune 2011. ne predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Ističe da Izmjene i dopune iz 2011. nisu potpisane od sindikata5 i da nije bio na zakonit način sklopljen kolektivni ugovor te da se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava koji je kao takav ništetan. Smatra da je time i kolektivni ugovor ništetan te da nisu nastupile pretpostavke za usvajanje tužbenog zahtjeva na temelju članka 3. Izmjena i dopuna iz 2011., odnosno za primjenu osnovice od 5.415,37 kn bruto za obračun plaća u javnim službama.

 

9.1. Prema članku 467. stavak 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog taksativno navedenih apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

9.2. Prije svega, suprotno žalbenim navodima tuženika, na pravnu valjanost Izmjena i dopuna iz 2011. i sklopljeni Kolektivni ugovor na koji se poziva sud prvog stupnja nema utjecaja okolnost da navedene Izmjene i dopune iz 2011. nisu potpisane od sindikata5. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revr-408/12 od 3. travnja 2013. i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III/3535/12. od 5. ožujka 2015. zauzeli su pravno shvaćanje, koje prihvaća i ovaj sud, da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora te da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Budući da niti jedan od potpisnika Izmjena i dopuna iz 2011. nije osporio valjanost istih u zakonom predviđenom postupku niti je tuženik tijekom postupka dokazao da je sindikat5 bio isključen iz samog pregovaranja o predmetnim Izmjenama i dopunama iz 2011., proizlazi da je sindikat5 bio u pregovorima pravilno zastupljen unatoč tome da u pregovorima nije potpisao Izmjene i dopune iz 2011. S tim u vezi, što se tiče predmetnog Kolektivnog ugovora, u pravnom sustavu Republike Hrvatske, prema odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17.; dalje: ZR), kolektivni ugovor obvezuje osobe koje su ga sklopile (članak 194. ZR) i obvezujući je za korisnike državnog proračuna – javne službe, a nije sporno da je tuženik javna služba u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama.

 

9.3. Prema tome, Izmjene i dopune iz 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno članku 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama na temelju kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, a članak 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Naime, prema članku 192. ZR-a kolektivni ugovor uređuje prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa te druga pitanja iz radnog odnosa pa, budući da su plaće svakako važan dio radnog odnosa, upravo članak 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama.

 

9.4. Slijedom toga, obzirom na to da se i po ocjeni ovog suda članak VII. Izmjena i dopuna iz 2011. ne odnosi na odgodu primjene članka III., jer iz teksta i smisla članka VII. u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., Arbitražne odluke iz 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na uskladbu, odnosno, način usklađivanja pariteta određenog člankom IV., dok članci III. do V. samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a te da sukladno navedenom nije došlo do odgode primjene članka III. kojim je uređen način povrata osnovice, sud prvog stupnja pravilno je primijenio mjerodavno materijalno pravo utvrdivši da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu na temelju koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju.

 

10. Zbog navedenih razloga, žalba tuženika je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati 531,79 eura/ 4.006,77 kn bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

 

11. Na žalbu tužiteljice:

Tužiteljica osporava odluku o parničnom trošku u dijelu točke II. izreke kojom joj nije dosuđen trošak postupka za pristup na ročište za objavu presude od 30. siječnja 2023. žalbenim navodima da joj na temelju članka 155. stavak 2. ZPP-a pripada naknada tog zatraženog parničnog troška.

 

11.1. Trošak za pristup ročištu za objavu presude propisan je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa) i stoga u smislu članka 155. stavak 2. ZPP-a trošak zatražen za pristup ročištu za objavu presude održanom 30. siječnja 2023. (list 143-144) tužiteljici pripada na temelju Tbr. 9. toč. 3. Tarife.

 

11.2. Iz tih razloga je žalba tužiteljice uvažena i na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a preinačena odluka o parničnom trošku u točki II. izreke kojom je tužiteljici dosuđen trošak od 1.194,51 eura/9.000,00 kn na način da je tužiteljici za pristup na ročište za objavu presude održano 30. siječnja 2023. dosuđen daljnji trošak parničnog postupka od 66,21 eura.

 

12. Budući da je prvostupanjska odluka preinačena i tužiteljici dosuđen daljnji trošak postupka od 66,21 eura, ovaj sud je u smislu članka 151. stavak 3. ZPP-a naložio tuženiku da plati zakonske zatezne kamate od 29. veljače 2024. kao dana donošenja ove odluke kojom je naloženo plaćanje parničnih troškova, do isplate.

 

13. Tužiteljica je u cijelosti uspjela sa žalbom i zatražila trošak za sastav žalbe od 78,13 eura. Na temelju Tbr. 10. točka 4. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa/23), koja se primjenjuje u ovom žalbenom postupku na temelju Tbr. 52 stavak 3. Tarife/23, tužiteljici pripada parnični trošak za sastav žalbe od 31,25 eura pa je stoga odlučeno kao u točki III. izreke.

 

14. Obzirom da je prema Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatske (“Narodne novine“ broj 85/22.) euro postao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj na dan 1. siječnja 2023., a fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450, u izreci ove drugostupanjske odluke naloženo je tuženiku da tužiteljici plati parnični trošak u eurima.

 

Koprivnica, 5. ožujka 2024.