Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr-599/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Š. i P. iz Z., protiv ovršenika I. R. iz O., OIB: ..., radi naplate, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-44/2021 od 25. kolovoza 2021., 3. studenoga 2021.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-44/2021 od 25. kolovoza 2021.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbačen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 7. siječnja 2021.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje OZ), predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. U žalbi u bitnome navodi da je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu poslovni broj Ovr-1269/2010 od 26. ožujka 2010. ovršna sudska odluka pa da je, sukladno odredbi članka 23. OZ-a, ovršna isprava, kao i da je isto doneseno na temelju valjane ovršne isprave, Izjave o zapljeni ovjerenoj po javnom bilježniku R. V. iz O. pod poslovnim brojem OV-1744/07 od 28. ožujka 2007., koja isprava da je podobna za ovrhu. Također, ističe da je u konačnici sud bio obvezan pozvati ga na ispravak, odnosno dopunu prijedloga za ovrhu sukladno odredbi članka 109. ZPP-a, a što je sud propustio učiniti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je ovrhovoditelj 7. siječnja 2021. podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika na temelju ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu poslovni broj Ovr-1269/2010 od 26. ožujka 2010., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, na nekretnini ovršenika. Nadalje, utvrđuje da je u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu poslovni broj Ovr- 1269/2010, 26. ožujka 2010. doneseno rješenje o ovrsi kojim je, na temelju izjave ovršenika od 16. ožujka 2007., ovjerenoj po javnom bilježniku R. V. iz O. pod poslovnim brojem OV-1744/07 od 28. ožujka 2007., određena ovrha na pokretninama ovršenika, radi naplate predmetne novčane tražbine. Također, utvrđuje da je odredbom članka 22. OZ-a propisano da se ovrha određuje samo na temelju ovršne, odnosno vjerodostojne isprave, osim ako OZ-om nije drukčije propisano, a da su ovršne isprave taksativno navedene u odredbi članka 23. OZ-a.

6. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud zaključuje da rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu poslovni broj Ovr-1269/2010 od 26. ožujka 2010., na koje se ovrhovoditelj poziva, nije ovršna isprava u smislu navedene odredbe članka 23. stavka 1. OZ-a, budući da ne sadrži nalog ovršeniku da ovrhovoditelju isplati novčani iznos za koji predlaže određivanje ovrhe. Pri tome, ističe i da je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu poslovni broj Ovr-1269/2010 od 26. ožujka 2010. doneseno na temelju ovršne javnobilježničke isprave iz odredbe članka 23. stavka 5. OZ-a, odnosno Izjave o zapljeni od 16. ožujka 2007., ovjerene po javnom bilježniku R. V. pod poslovnim brojem OV- 1744/2007 od 28. ožujka 2007., ali da ovrhovoditelj istu ne navodi kao ovršnu ispravu temeljem koje predlaže donošenje rješenja o ovrsi u ovome postupku.

7. Pobijano rješenje je pravilno i zakonito.

8. Naime, iz stanja u spisu proizlazi da je ovrhovoditelj 23. prosinca 2020. podnio prijedlog za ovrhu, radi naplate novčane tražbine, u kojem je jasno naveo da predlaže određivanje ovrhe na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu poslovni broj Ovr-1269/2010 od 26. ožujka 2010., koje rješenje o ovrsi, kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 23. OZ-a, nije ovršna isprava, budući da ne sadrži kondemnaciju, odnosno nalog ovršeniku da ispuni tražbinu, slijedom čega takva isprava nije podobna da se na temelju nje odredi ovrha protiv ovršenika.

9. Neosnovani su žalbeni navodi ovršenika kojima ističe da je ovršna sudska odluka, na koju se isti pozvao u prijedlogu za ovrhu, donesena na temelju valjane ovršne isprave, Izjave o zapljeni ovjerenoj po javnom bilježniku R. V. iz O. pod poslovnim brojem OV-1744/07 od 28. ožujka 2007., pa da nije bilo mjesta odbačaju prijedloga za ovrhu, budući da je u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja jasno naveo da predlaže određivanje ovrhe na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu poslovni broj Ovr-1269/2010 od 26. ožujka 2010., koje iz gore navedenih razloga nije isprava podobna da se na temelju nje odredi ovrha protiv ovršenika, dok činjenica da je to rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave (Izjava ovršenika od 16. ožujka 2007., ovjerena po javnom bilježniku R. V. pod poslovnim brojem OV-1744/2007 od 28. ožujka 2007.) nije od utjecaja na drukčiju odluku u ovoj pravnoj stvari.

10. Također, nisu osnovani žalbeni navodi ovršenika da ga je sud, sukladno odredbi članka 109. stavka 1. ZPP-a, bio dužan pozvati na ispravak, odnosno dopunu prijedloga za ovrhu, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o neurednom i nepotpunom prijedlogom za ovrhu u kojem slučaju bi sud bio dužan, primjenom odredbe članka 109. ZPP-a, pozvati ovrhovoditelja na ispravak odnosno dopunu istog. Naime, prijedlog ovrhovoditelja da se ovrha odredi na temelju isprave koja nije podobna da se na temelju nje odredi ovrha protiv ovršenika, ne čini prijedlog za ovrhu neurednim ili nepotpunim, već neosnovanim.

11. Slijedom obrazloženog, žalbu ovrhovoditelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i rješenje prvostupanjskog suda potvrditi, te primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

12. S obzirom da ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

U Rijeci, 3. studenoga 2021.

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.