Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1418/2019-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice L. Š. OIB: ... i II. tužitelja T. Š. OIB.: ..., oboje iz K., zastupani po punomoćniku D. Č., odvjetniku u P., protiv tuženice Republike Hrvatske OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvo u Pazinu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženice, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu, poslovni broj P-618/2017 od 24. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu, poslovni broj P-618/2017 od 24. prosinca 2018. u točkama I., II. i IV. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da su tužitelji stekli pravo vlasništva dijela nekretnine k.č. ... zk. ul. ... k.o. R. površine 765 m2 koji je na preglednoj skici iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka K. H. broj: ... od 24. kolovoza 2018. označen sivom i crvenom bojom, svaki od njih u 1/2 dijela, te se ovlašćuju tužitelji da po pravomoćnosti te presude izvrše cijepanje navedene nekretnine u skladu s preglednom skicom vještaka, a što je tuženica dužna trpjeti, te se ovlašćuju da po provedenom cijepanju izvrše uknjižbu prava vlasništva u cijelosti u svoju korist na novonastaloj nekretnini koja će svojim oblikom, položajem i površinom odgovarati naprijed opisanom dijelu predmetne nekretnine, a što je tuženica dužna trpjeti.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 20.781,25 kn sa zateznim kamatama od 24. prosinca 2018. do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.) u roku 15 dana, točkom III. izreke preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka je odbijen dok je u točki IV. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

3. Protiv presude sadržane u točkama I., II. i IV. izreke žalbu podnosi tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda ukine a tužba odbaci odnosno da se preinači i tužbeni zahtjev odbije te tužiteljima naloži naknada parničnih troškova uključujući i žalbeni trošak, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tužitelji su osporili osnovanost žalbenih navoda te predložili da se žalba tuženice odbije kao neosnovana uz zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su dosjelošću svaki u 1/2 dijela stekli pravo vlasništva dijela nekretnine pobliže označenog u izreci presude.

7. U provedenom postupku je utvrđeno da je susjedna nekretnina na kojoj se nalazi kuća koju koriste tužitelji oznake k.č. ... zgr. k.o. R. upisana kao vlasništvo I. tužiteljice L. Š. u 7/10 dijela, II. tužitelja T. Š. u 2/10 dijela i A. C. u 1/10 dijela a sporna nekretnina oznake k.č. ... k. o. R. da je bila upisana kao vlasništvo C. C. di C. (tijelo 116), 1948. je upisana u korist Općenarodne imovine a 2006. nekretnina je prenesena u novi zk.ul. ... k.o. R. u korist tuženice. Prema povijesnim katastarskim podacima utvrđeno je da sporna k.č. ... k.o. R. od osnutka katastarskog operata dolazi upisana kao općenarodna imovina s 19 120 m2, nastavno su slijedila cijepanja navedene čestice te je novonastala k.č. ... od 16 500 m2 ostala upisana kao općenarodna imovina a potom 1999. kao posjednik se upisuje tuženica.

8. Na temelju uviđaja, izvoda iz katastarskog plana, ortofoto karte, prijepisa posjedovnih listova i mišljenja mjerničkog vještaka, sud prvog stupnja utvrđuje da posjedovnu cjelinu u potpunosti ograđenu suhozidima i betonskim zidovima čini kuća na adresi R., pomoćna zgrada (konoba i štala), nadstrešnica, cisterna, lončarska peć, dvorište i vrt. Posjed se nalazi na k.č. ... zgr. k.o. R. koja je u vlasništvu tužitelja i dijelom na spornoj k.č. ... koja je upisana kao vlasništvo tuženice. Dalje je utvrđeno da je vrt kaskadne konfiguracije odvojen od dvorišta suhozidima s prolazima u zidovima, da se na posjed pristupa kroz ulaz (portun) koji se nalazi uz asfaltnu cestu, da sporni dio nekretnine iznosi 765 m2 te da je na skici vještaka prikazan sivom bojom (objekti) i crvenom bojom (dvorište i vrt).

9. Sud prvog stupnja otklanja kao neosnovan po tuženici istaknuti prigovor presuđene stvari pozivom na članak 333. stavak 2. ZPP-a, utvrđujući da je pravomoćnom presudom istog suda poslovni broj P-1659/2014 od 28. listopada 2016. (potvrđena presudom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-2581/2016 od 1. veljače 2017.) u postupku vođenom između istih stranaka u istim stranačkim ulogama, odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da su u jednakim dijelovima po osnovi dosjelosti stekli pravo vlasništva cijele k.č. ... k.o. R. Obrazloženje je suda da se ovaj postupak vodi radi utvrđenja prava vlasništva točno određenog dijela iste nekretnine te da ne postoji objektivni identitet spora.

10. Analizom i ocjenom rezultata provedenih dokaza, sud prvog stupnja utvrđuje da su u samostalnom posjedu predmetnog dijela nekretnine još od početka 20. stoljeća bili baka tužiteljice M. (M.) M. i njezin suprug P. M., da si isti živjeli u kući na k. č. ... zgr. k.o. R. koja je sagrađena krajem 19. ili početkom 20. stoljeća, da su već tada koristili cijeli sporni prostor odnosno objekte koji su već tada postojali, da su na spornom dijelu nekretnine imali dvorište, nadstrešnicu i lončarsku peć, da su u štali držali blago a vrt obrađivali, da je baka tužiteljice imala kćerke M. (majka I. tužiteljice L. Š.) i L. iz prvog braka, te kćerku F. iz braka s P. M., da je nakon smrti P. i M. M. kuću i sporni dio nekretnine naslijedila njihova kćerka F. V. koja je sporni dio parcele koristila zajedno s prvim suprugom I. L., a zatim i s drugim suprugom A. (A.) V., da je A. V. preminuo 1976. a F. V. 1986., da nisu imali djece, da je F. V. s tužiteljima sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 2. lipnja 1986. na temelju kojeg su tužitelji stekli svu njezinu pokretnu i nepokretnu imovinu, da su navedeni pravni prednici tužitelja sporni dio nekretnine posjedovali kao vlasnici, da u posjed nisu ušli silom, potajno, prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, te da nisu znali niti su imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed.

11. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud nalazi da su tužiteljevi pravni prednici bili su u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu prijepornog dijela zemljišta više od 40 godina još prije 1941. pa su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist bake tužiteljice M. (M.) M. dok da je poslije njezine smrti predmetni dio nekretnine stekla F. V. na osnovi nasljeđivanja a poslije njezine smrti taj su dio nekretnine stekli tužitelji na osnovi ugovora o doživotnom uzdržavanju, pri čemu se poziva na pravne učinke dosjelosti iz paragrafa § 1452. - 1477. austrijskog Općeg građanskog zakonika (nadalje OGZ) koji se je primjenjivao do 30. kolovoza 1980., kao i na odredbe koje reguliraju pojedine kvalitete posjeda predviđene paragrafima § 326. OGZ-a, § 328. OGZ-a i § 345. OGZ- a.

12. Osim toga, prvostupanjski sud smatra da i u slučaju utvrđenja da dosjedovni rok nije protekao prije 1941., već da je sporni dio nekretnine u posjedu pravnih prednika tužitelja bio tek od 30-ih godina 20. stoljeća, i tada da bi tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću bio osnovan. U tom pravcu smatra da iako prema članku 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91 - dalje ZOVO) na stvarima u društvenom vlasništvu nije se moglo steći pravo vlasništva dosjelošću, u članku 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje ZV) bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana a koja odredba je bila na snazi od 1. siječnja 1997. do 14. prosinca 1999. kada je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ broj: 137/99.). Prvostupanjski sud smatra da se tom odlukom ne može zadirati u stečena prava, pa da je u vrijeme dosjedanja potrebno uzeti u obzir i razdoblje kada je stvar bila u društvenom vlasništvu pa ako su na temelju toga ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do 14. prosinca 1999., tada da se navedenom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ne može negirati tako stečeno pravo, osim u slučaju iznimke koja postoji ako bi se time zadiralo u prava trećih osoba, no utvrđuje da ovdje to nije slučaj jer je tuženica jedina osoba koja polaže pravo vlasništva na predmetnu nekretninu.

13. Pritom se prvostupanjski sud poziva na pravni stav kojeg je zauzeo i Europski sud za ljudska prava u presudi T. protiv Republike pa kako se radi o stečenim pravima, smatra da se navedeno tumačenje treba primijeniti i u predmetima koji su pokrenuti nakon 20. prosinca 2001. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 114/01.) kojim je u članku 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dodan stavak 4. kojim je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

14. Stoga prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev dok o troškovima postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

15. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire u žalbi tuženice s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

16. Tuženica u žalbi ponavlja istaknuti prigovor presuđene stvari te ističe da su tužitelji tužbom u predmetu poslovni broj P-1659/2014 tražili utvrđenje vlasništva na k.č ... u površini od 16 500 m2, zatim tužbom u ovom postupku na istoj nekretnini u površini od 954 m2 a potom na 765 m2, pa kako se radi o istoj nekretnini i istim tužiteljima, smatra da se radi o subjektivnom i objektivnom identitetu spora.

17. Protivno ovim žalbenim navodima tuženice, kojima se sadržajno ukazuje da bi bila počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a, pravilno je sud prvog stupnja otklonio kao neosnovan ovaj prigovor tuženice s obrazloženjem da nije ispunjena pretpostavka objektivnog identiteta spora radi čega se ne bi radilo o presuđenoj stvari. Naime, u predmetu istog suda poslovni broj P-1659/2014 pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva na cjelokupnoj nekretnini k.č ... u površini od 16 500 m2. U ovome predmetu tužitelji su tužbeni zahtjev usmjerili na točno određeni, realni i u prostoru vidljiv dio nekretnine, koji je identificiran i opisan po vještaku mjerniku u skladu sa čijim nalazom i skicom lica mjesta su tužitelji postavili tužbeni zahtjev koji se u ovom postupku odnosi na dio predmetne nekretnine u površini od 765 m2 za koji dio je utvrđeno da predstavlja ograđeni i omeđeni dio posjeda tužitelja i čini sastavni dio sa drugom nekretninom u nespornom suvlasništvu i posjedu tužitelja. Stoga i prema mišljenju ovog suda ne postoji objektivni identitet spora, pa prigovor presuđene stvari nije osnovan.

18. Suprotno daljnjim žalbenim navodima tuženice, sud prvog stupnja dovoljno je ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju presude utvrdio potrebno činjenično stanje, stoga nije počinjena u žalbi tuženice istaknuta relativno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.

19. Ovaj sud u cijelosti prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, koje tuženica sadržajem žalbenih navoda bez uspjeha pokušava dovesti u pitanje, osporavajući u prvom redu pravilnost ocjene vjerodostojnosti iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja. U tom pravcu na okolnost posjedovnog stanja predmetnog dijela nekretnine saslušani su svjedoci R. P. (rođena 1960.), J. P. (rođen 1960.), A. C. (rođena 1926.), M. K. (rođena 1933.) i F. C. (rođena 1941.), te tužitelji. Sud prvog stupnja je iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja ocijenio istinitim budući da su iskazivali međusobno suglasno, na objektivan i uvjerljiv način uz daljnje utvrđenje da su svjedocima, s obzirom na vrijeme rođenja i s obzirom na mjesto prebivanja u neposrednoj blizini spornog dijela čestice, poznate pravno relevantne činjenice u ovom postupku odnosno okolnosti vezane za način stjecanja i korištenja tog dijela nekretnine, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o maloj sredini u kojoj su mještani međusobno povezani, radi čega sud zaključuje da je tim svjedocima na temelju vlastitog opažanja i na temelju pričanja njihovih pravnih prednika, dobro poznato posjedovno stanje spornog dijela parcele, uvažavajući da saslušani svjedoci nisu u srodstvu s tužiteljima te da nemaju poseban interes za ishod ovog postupka.

20. Osim što žalbenim navodima tuženice nije dovedena u pitanje vjerodostojnost iskaza saslušanih svjedoka koji su potvrdili činjenice kojima tužitelji dokazuju ispunjenost pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvalitete i trajanje posjeda), valja nadodati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više revizijskih odluka izrazio pravno shvaćanje da Zakon o parničnom postupku ne isključuje kao dokazna sredstva svjedoke koji imaju posrednih saznanja o pravno odlučnim činjenicama (na primjer u predmetu broj Rev-750/2016, Rev-1414/2014).

21. Daljnjim žalbenim navodima tuženica osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da su tužitelji dokazali da bi putem pravnih prednika bili u posjedu predmetnog dijela nekretnine u periodu od 30 godina prije 6. travnja 1941. Osim toga, s obzirom na trenutak podnošenja tužbe 5. svibnja 2017. ističe da u ovome predmetu nije primjenjivo stajalište iz predmeta T. protiv Republike Hrvatske jer da bi tužba tada trebala biti podnesena u periodu od 1. siječnja 1997. (stupanje na snagu ZV-a) do 17. studenog 1999. (kada je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-I-58/97 ukinuo članak 388. stavak 4. ZV-a), budući da je samo u tom vremenu zakon dopuštao sjecanje prava vlasništva na društvenom vlasništvu.

22. Odgovarajući na ove žalbene ukazuje se na već ustaljenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja se razvila nakon donošenja odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetima T. protiv Republike Hrvatske, R. protiv Republike Hrvatske, J. protiv Republike Hrvatske, u istovrsnim predmetima (primjerice u predmetima broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-1465/2017- 2 od 24. rujna 2020., Rev-158/2017-2 od 7. svibnja 2019., Rev-2230/2017 od 27. travnja 2021., Rev-1559/2017 od 21. travnja 2021.), u kojima je zauzeto slijedeće pravno shvaćanje, koje i prvostupanjski sud pravilno uzima u obzir:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

23. Stoga, kada se imaju u vidu činjenična utvrđenja provedenog postupka prema kojima su tužitelji putem pravnih prednika i osobno bili u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu prijepornog dijela zemljišta više od 40 godina još prije 1941. te kada se sukladno citiranom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske uvaži i vrijeme posjedovanja iste kvalitete proteklo prije 8. listopada 1991., a nije utvrđeno da postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, tada je i prema mišljenju ovoga suda pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev ocijenjen kao osnovan.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

25. Tužiteljima nije dosuđen trošak za sastav odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

26. Slijedom svega obrazloženog, odlučeno kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.

27. Presuda suda prvog stupnja u točki III. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 3. studenog 2021.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković