Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-1435/2021-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužiteljice J. F. iz O., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku iz O., protiv tuženika Z. iz Z., OIB: ..., zastupanog po ravnatelju A. L., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 99. Pr-1839/2021-4 od 09. rujna 2021. godine, dana 03. studenoga 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 99. Pr-1839/2021-4 od 09. rujna 2021. godine u točki I. izreke.

Obrazloženje

Presudom zbog ogluhe prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici ukupan iznos od 5.444,97 kuna bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice od njihove dospjelosti do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve pobliže naznačeno u toj točki izreke.

U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka.

Protiv te presude zbog ogluhe, koju sadržajno pobija u točki I. izreke, pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih zakonom predviđenih razloga.

U žalbi u glavnome navodi kako je uvidom u sustav e-komunikacija Ministarstva, kroz koji je istome pokušana dostava tužbe, utvrdio kako unatoč činjenici da je u sustavu zabilježeno preuzimanje tog pismena dana 07. srpnja 2021. godine on nije bio u mogućnosti uredno preuzeti tužbu i izvršiti uvid u njezin sadržaj, i to radi tehničkih poteškoća u radu sustava, koje su i zabilježene u izvješću Ministarstva u vidu obavijesti o nedostupnosti e-komunikacije tog dana.

Nastavno ističe da je u potonjem izvješću navedeno kako su spomenute tehničke poteškoće postojale dana 07. srpnja 2021. godine u razdoblju od 16,59 sati pa do idućeg dana, ali da su se poteškoće u radu sustava pojavljivale već ranije tog dana, te su uzrokovale nemogućnost urednog preuzimanja pismena od strane tuženika, uslijed čega je došlo do propuštanja roka za odgovor na tužbu.

Stoga navodi kako je pogrešno utvrđenje suda da je isti bio uredno pozvan na dostavu odgovora na tužbu, te da nisu postojale općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, pa da je propuštanjem navedene dostave onemogućen u raspravljanju pred sudom, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, u nastavku teksta: ZPP).

Iz navedenih razloga predlaže da se presuda zbog ogluhe u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, a uz žalbu prilaže izvješće Ministarstva o nedostupnosti e-komunikacije i odgovor na tužbu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije utvrđuje da je predmet ovog parničnog postupka zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika radi isplate razlike plaće u ukupnom iznosu od 5.444,97 kuna bruto, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose glavnice od dospjelosti do isplate, sve kako je navedeno u točki I. izreke pobijane presude zbog ogluhe.

U vezi toga utvrđuje da se navedeni tužbeni zahtjev temelji na tvrdnjama tužiteljice da je u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu stručnog suradnika za zapošljavanje, te da isti kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama i javnim službama („Narodne novine“ br. 27/01 i 39/09), a da je u utuženom razdoblju plaća tužiteljice definirana potonjim Zakonom, dok je osnovica plaće regulirana Zakonom o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 39/09 i 124/09), kojim je u članku 2. propisano da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom.

Tužiteljica da ističe kako su u navedenom razdoblju na snazi bili Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 115/10), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 141/12, 150/13 i 153/13) i Sporazumi Vlade RH i sindikata koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama, pri čemu se ista poziva na Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. godine kojim je u članku I. osnovica za obračun plaće od 2009. godine iznosila 5.415,37 kuna, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine kojim je u članku II. određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini sa 5.415,37 kuna na 5.108,84 kune i u čl. III. vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a, te na Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama od 26. listopada 2011. godine, kojim je u članku III. određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS u RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).

Osim toga, utvrđuje kako tužiteljica navodi kako su Izmjene dodatka Sporazumu usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 27. prosinca 2011. godine, te da je sukladno članku XI. stavak 4. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama ugovoreno trajanje istog 5 godina, te da je sukladno pravilima o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14) primjena Izmjene Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. godine, a da je dana 27. studenoga 2015. godine DZS RH objavio priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDP-a iznosio 1,2 %, a da je u trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP-a iznosio 2,8 %, slijedom čega je razvidno da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%, čime su ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice plaće temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

Tužiteljica da ističe kako nakon objave služenih podataka DZS Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za obračun plaće za 2016. godinu, jer su na snazi bili Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br. 141/12) i Sporazumi o osnovici kojima je visina osnovice za obračun plaće za utuženo razdoblje bila određena na 5.415,37 kuna, a da je unatoč tome tuženik obračunao tužiteljici sve plaće u utuženom razdoblju sa osnovicom od 5.108,84 kuna, osim plaće za mjesec siječanj 2017. godine, gdje je istu obračunao sa osnovicom od 5.211,02 kuna.

Stoga da je tuženik obračunom plaće sa nižom osnovicom pogrešno obračunao svaki element tužiteljičine plaće za rad za utuženo razdoblje, pa da ukupan dug tuženika prema tužiteljici s osnove razlike u plaći iznosi 5.444,97 kuna za sve plaće u utuženom razdoblju, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene plaće, slijedom čega predlaže donošenje presude opisanog sadržaja.

Prvostupanjski sud utvrđuje da su tuženiku tužba i njezini prilozi uredno dostavljeni na odgovor dana 07. srpnja 2021. godine, jer da to proizlazi iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena, te da je isti upozoren na pravne posljedice izostanka pisanog odgovora na tužbu u ostavljenom roku, a da tuženik nije u tom roku odgovorio na tužbu.

Isto tako, utvrđuje kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su općepoznate, niti postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu u ostavljenom roku, pa pozivom na odredbu članka 331.b ZPP-a odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude zbog ogluhe.

Pozivom na odredbu članka 164. stavak 2. i 3. ZPP-a odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog parničnog postupka.

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijane presude zbog ogluhe nije počinjena neka od tih povreda.

Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su tuženiku predmetna tužba i njezini prilozi uredno dostavljeni elektroničkim putem dana 07. srpnja 2021. godine, jer ta činjenica proizlazi iz priložene potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena, čiji sadržaj nije doveden u dvojbu time što bi iz izvješća Ministarstva koje prileži žalbi proizlazilo da bi tog dana u razdoblju od 16,59 sati pa do dana 08. srpnja 2021. godine do 09,30 sati bila nedostupna e-komunikacija, budući da je navedena dostava putem e-komunikacije dana 07. srpnja 2021. godine bila moguća sve do 16,59 sati (tuženik ničim ne dokazuje tvrdnje da su se poteškoće u radu sustava pojavljivale već ranije tog dana), do kada su prema sadržaju potonje potvrde tuženiku očito dostavljeni na odgovor tužba i prilozi.

Budući je, dakle, dostava navedenih pismena tuženiku uredno izvršena, to su neosnovane njegove tvrdnje da je onemogućen u raspravljanju pred sudom (davanju pravovremenog odgovora na tužbu), pa da bi time bila počinjena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

Isto tako, neosnovano tuženik sadržajem žalbe ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 5. ZPP-a, budući da iz pravilnog utvrđenja suda proizlazi da su za donošenje pobijane presude zbog ogluhe bile ispunjene i ostale pretpostavke propisane odredbom članka 331.b stavak 1. ZPP-a, jer tuženik nije podnio odgovor na tužbu u ostavljenom roku od 15 dana računajući od dana prijema tužbe (članak 434. stavak 2. ZPP-a), a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, pri čemu činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela ili s činjenicama koje su općepoznate, niti postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

Stoga je pravilnom primjenom potonje odredbe ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke pobijane presude zbog ogluhe.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi ožalbenu odluku u pobijanom dijelu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1.

ZPP-a.

Presuda zbog ogluhe prvostupanjskog suda u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 03. studenoga 2021. godine

S U D A C:

Alen Perhat