1                 Poslovni broj: II Kž-75/2024-5

 

Poslovni broj: II Kž-75/2024-5

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić Jergović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog H. K., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv-I-6/2024. od 29. siječnja 2024., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog H. K. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv-I-6/2024. od 29. siječnja 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-12/2023. od 24. svibnja 2023., protiv okrivljenog H. K., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 2. KZ/11. i drugih, na temelju odredbe članka 124. stavak 1. u vezi članka 127. stavak 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni H. K. po braniteljici, odvjetnici D. K., "iz svih žalbenih razloga", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine istražni zatvor okrivljeniku i istog pusti na slobodu, a podredno da mu istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

 

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud odlukom o produljenju istražnog zatvora okrivljeniku u cijelosti zanemaruje presumpciju nevinosti. Naime, uvidom u pobijano rješenje razvidno je da je prvostupanjski sud valjano i na zakonu osnovano ocijenio sve relevantne okolnosti na strani okrivljenika koje ukazuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora, bez ulaženja u kaznenu odgovornost okrivljenika, te je za svoju odluku dao valjane, dostatne i neproturječne razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

6. Umanjujući značaj okolnosti što je okrivljenik poslao 10 poruka oštećenici u drugom predmetu koji se vodi protiv istog, a koje ponašanje okrivljenika nesumnjivo, između ostalih okolnosti, ukazuje na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, žalitelj uz polemiziranje da li je u drugom predmetu prekršena mjera opreza ili ne, pogrešno ističe da navedena okolnost prvostupanjskom sudu predstavlja osnovu za odluku o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika. Naime, uvidom u pobijano rješenje razvidno je da je prvostupanjski sud za svoju odluku naveo i druge, doduše šture, ali valjane i dostatne razloge koji ukazuju na i nadalje postojeću opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika zbog čega je valjano primijenio odredbu članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

 

6.1. Naime, navedenu ocjenu u potpunosti prihvaća i drugostupanjski sud jer se radi o okrivljeniku koji je osnovano sumnjiv da je na štetu svoje (sada bivše) supruge K. K., dakle na štetu bliske osobe sa kojom je okrivljenik dijelio životnu zajednicu, počinio čak tri kaznena djela s elementima nasilja, od kojih je jedno teško kazneno djelo protiv spolne slobode. Razmatrajući način počinjenja djela za koje je osnovano sumnjiv, kako je to opisano u činjeničnom opisu optužnice, ovaj drugostupanjski sud također nalazi da je okrivljenik iskazao iznimnu upornost u protupravnom ponašanju i znatan stupanj kriminalne volje te agresivnost prema osobi s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu.

 

6.2. Osim izloženog inkriminiranog načina počinjenja i naravi djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, pravilno je prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, uzeo u obzir raniju osuđivanost okrivljenika i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra S. B. dr.med. Naime, okrivljenik je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-658/2021. od 24. travnja 2023. proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11. na štetu iste žrtve, dok iz rezultata provedenog vještačenja proizlazi kako je okrivljenik osoba s dominantnim elementima emocionalne nestabilnosti, impulzivnosti, paranoidnog i narcističkog obilježja u strukturi osobnosti te da postoji opasnost da bi okrivljenik ubuduće mogao počiniti isto ili slično djelo s obilježjima nasilja pa se preporuča sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana radi otklanjanja okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje navedenih djela.

7. Sve izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj logičnoj povezanosti i prema ocjeni drugostupanjskog suda, govore o postojanju konkretne i predvidive opasnosti od ponavljanja djela u slučaju puštanja okrivljenika na slobodu. Ujedno, težina i značaj iznijetih okolnosti upućuju na zaključak da se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora, a to je odvraćanje okrivljenika od počinjenja istog ili istovrsnog kaznenog djela, a i nekog drugog kaznenog djela ne može s uspjehom ostvariti primjenom mjera opreza, zbog čega se daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Hrvoja Krznarića ukazuje nužnom i zakonski opravdanom.

 

8. Žalitelj se nadalje neosnovano upušta u ocjenu nalaza i mišljenja vještaka psihijatra uz prigovor da je nalaganje vještačenja nezakonito, te mu se skreće pozornost da vijeće koje odlučuje o istražnom zatvoru nije ovlašteno upuštati se u ocjenu dokazne snage i zakonitosti izvedenih dokaza, uslijed čega su žalbeni navodi kojima se analiziraju i ocjenjuju utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka, odnosno polemizira s zakonitošću tako izvedenih dokaza promašeni.

 

9. Prigovori kojima se ističe da primjena mjere istražnog zatvora treba biti opravdana i nužna te da u skladu s člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine-Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10. dalje: Konvencija), valja poštivati presumpciju nevinosti i načelo razmjernosti, otklonjeni su jer nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika.

 

9.1. U odnosu na načelo razmjernosti valja istaći da prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti okrivljenik, kazni, koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

 

10. Kraj svih utvrđenih okolnosti na strani optuženika, žalbeni navod da "svijest optuženika o postojanju spora roditeljske odgovornosti i interes optuženika za njegovim ishodom, te najboljim interesom zajedničke djece jasno govori o tome da zaista ne postoji bojazan da bi boravkom na slobodi ponovio isto ili počinio slično ili bilo koje drugo kazneno djelo" nije od značaja, te njime pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje.

 

11. U daljnjim navodima žalitelj se poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava. Međutim, takovo pozivanje u žalbi na pojedinu presudu zapravo se svodi samo na iznošenje pojedinih načelnih stavova izraženih u istoj, no takovim pukim navođenjem žalitelj zapravo ne dovodi u konkretnu vezu sadržaj pobijanog rješenja i stav izražen u navedenim odlukama, posebice stoga što žalitelj, evidentno smatra da je riječ o sličnim situacijama, te mu se skreće pozornost da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

12. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

U Zagrebu, 5. ožujka 2024.