Poslovni broj: 16 UsIrs-110/20-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje V. M. kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice T. B. iz S.,
P. . L. ., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (ranije: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku) Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi nedonošenja odluke o zahtjevu za priznavanje inozemne stručne kvalifikacija, temeljem članka 36. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS), 2. studenog 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Usvaja se tužbeni zahtjev te se naređuje tuženiku u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti presude donijeti rješenje kojim se tužiteljici priznaje inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje određene regulirane profesije u Republici Hrvatskoj i to iz područja edukacijsko rehabilitacijske djelatnosti magistra defektologije ili da presudom sam riješi stvar na način da donese presudu kojom se zamjenjuje rješenje tuženika.".
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 21. srpnja 2020. tužiteljica traži upravnosudsku zaštitu radi propuštanja postupanja tuženika da u propisanom roku donese rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje određene regulirane profesije u Republici Hrvatskoj iz područja edukacijsko – rehabilitacijske djelatnosti – magistra defektologije, sukladno Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. U tužbi, dalje, u bitnome opisuje kronologiju postupka koji je pokrenula 27. prosinca 2018., kada je tuženiku podnijela zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije, i navodi da je 1. lipnja 2019. zaprimila dopis tuženika kojim joj se daje na znanje da je njezin zahtjev delegiran Komori edukacijskih rehabilitatora. U trenutku podnošenja zahtjeva na snazi je, kao posebni zakon, bio Zakon o edukacijsko – rehabilitacijskoj djelatnosti (Narodne novine, br. 124/11) kojim nije propisan postupak o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija niti nadležno tijelo. Kako posebni zakon nije propisao postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija, tužiteljica smatra da se ovdje ima primijeniti Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 82/15). Prema tom Zakonu (članak 19. stavak 1., 2., 7.) tuženik je bio dužan, kako to i sam potvrđuje u e-mail od 10. svibnja 2019., donijeti rješenje kojim se utvrđuje da tužiteljičin zahtjev usvojen. Smatra da nisu bili ispunjeni uvjeti za delegaciju predmeta jer je člankom 20. Zakona o edukacijsko – rehabilitacijskoj djelatnosti (Narodne novine, br. 124/11) propisano da se njime dovršavaju postupci koji nisu bili dovršeni do dana stupanja na snagu tog Zakona, a ovaj je postupak pokrenut zahtjevom od 27. prosinca 2018., kada je nadležno tijelo bio tuženik. Zbog takvog nezakonitog postupanja tuženik je u propisanom roku propustio odlučiti o pravu koje je tužiteljica stekla ex lege.
2. U odgovoru na tužbu tuženik napominje da je prije donošenja rješenja o predmetnoj stvari na snagu stupio Zakon izmjenama i dopunama Zakona o edukacijsko – rehabilitacijskoj djelatnosti (Narodne novine, br. 16/19) kojim je propisano da o zahtjevu za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane djelatnosti – edukacijski rehabilitator rješenjem odlučuje Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora. Zakon o edukacijsko – rehabilitacijskoj djelatnosti (Narodne novine, br. 124/11) nije regulirao pitanje priznavanja inozemne stručne kvalifikacije u području socijalne skrbi – edukacijski rehabilitator, zbog čega u konkretnoj pravnoj stvari nije bilo osnove za primjenu odredbe članka 20. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o edukacijsko – rehabilitacijskoj djelatnosti. Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.
3. U podnesku kojim se očituje na odgovor na tužbu od 27. listopada 2020. tužiteljica uzvraća kako tuženik pogrešno tumači materijalne propise te se propušta očitovati o činjenicama koje su meritum spora. Nesporno je da Zakonom o edukacijsko – rehabilitacijskoj djelatnosti (Narodne novine, br. 124/11), koji je bio na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva, nije bio uređen postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija, jer je takav postupak uređen isključivo Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, pa nije bilo prepreke da tuženik odluči o tom zahtjevu. U prilog navedenom ističe da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja provodilo postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije upravo temeljem Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. Isti podatak da se može naći i na web strancima Agencije za znanost i visoko obrazovanje. To što je posebni zakon bio sadržajno manjkav, ne znači da se takvi postupci ne mogu provoditi, osobito jer je opći zakon ( lex generalis) sasvim cjelovito uređivao navedeni postupak i utvrdio nadležna tijela, među kojim je i tuženik. 4. Tužiteljica je kao tuženika pod 2) u tužbi naznačila Hrvatsku komoru edukacijskih rehabilitatora prema kojem je usmjerila tužbeni zahtjev kojim, također, traži da se naloži donošenje rješenja kojim se tužiteljici priznaje inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije u Republici Hrvatskoj iz područja edukacijsko rehabilitacijske djelatnosti – magistra defektologije.
5. Rješenjem ovog suda poslovnog broja 16 UsIrs-110/20-9 od 28. listopada 2021. razdvaja se spis ovog suda na način da se u odnosu na tuženika upravni spor nastavlja pod gornjim poslovnim brojem, a u odnosu na tuženika Hrvatsku komoru edukacijskih rehabilitatora pod novim poslovnim brojem.
6. S obzirom na sadržaj tužbe i činjenicu da stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, to je primjenom odredbe članka 36. stavak 1. točka 4. ZUS odlučeno spor riješiti bez rasprave.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u spis kojeg je uz odgovor na tužbu dostavilo tuženo tijelo te onu priloženu uz tužbu kojom je pokrenut ovaj spor.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Stranke ovog pora imaju suprotstavljeno stajalište o propisu koji se u konkretnom slučaju ima primijeniti te s tim u vezi osnovanost tužbenih navoda je li propuštanjem tuženika da odluči o tužiteljičinom zahtjevu za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica tuženiku 27. prosinca 2018. podnijela zahtjev za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije – edukacijski rehabilitator.
11. Nadalje, među strankama nije sporno da je u vrijeme podnošenja zahtjeva na snazi bio Zakon o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti (Narodne novine, br. 124/11) koji nije sadržavao posebne odredbe o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti (Narodne novine, br. 16/19), koji je na snagu stupio 23. veljače 2019., ovaj je postupak stavljen u nadležnost Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora koja rješenjem odlučuje o zahtjevu za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije – edukacijski rehabilitator.
12. Kod izloženog, prema stavu suda, pravilno je tuženik u konkretnoj upravnoj stvari tužiteljičin zahtjev 5. lipnja 2019. dostavio na rješavanje za to nadležnom tijelu. Sud primjećuje kako tužiteljica opravdano iznosi o proturječnom postupanju službenih osoba tuženika koji se tužiteljici obraćaju na način koji kod nje stvara dojam da su stekli uvjeti za pozitivno rješavanje o njezinom zahtjevu. To, međutim, ne utječe na rješavanje konkretne uprave stvari, jer primjena odredbe članka 19. stavak 7. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine 82/15, 70/19, 47/20) općenito podrazumijeva da je postupak pred nadležnim tijekom pokrenut urednim zahtjevom, dok se ovdje radi o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti na koju se odnosi poseban zakon koji propisuje nadležnost Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora.
13. Stoga, sud zaključuje da postupanjem tuženika tužiteljica nije uskraćena u pravu koje joj po zakonu pripada, niti nalazi povredu zakona na koje ukazuje tužiteljica, pa je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. istog Zakona tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
U Splitu 2. studenog 2021.
S U T K I N J A
Miranda Gulišija Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužiteljici
- tuženiku
- u spis
Rj:
I/ Na temelju članka 22. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18) ne plaće se sudska pristojba.
II/ Kal. 30 dana
