Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 50 Gž R-2205/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku u Ž., protiv tuženika Hrvatskih šuma d.o.o., Zagreb, Lj. F. Vukotinovića 2, Uprava šuma Vinkovci, OIB: 69693144506, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-80/2016-42 od 16. srpnja 2021., dana 2. studenog 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-80/2016-42 od 16. srpnja 2021. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 45.301,72 kn sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci prvostupanjske presude dok je u preostalom dijelu za iznos od 14.698,28 kn sa zatraženim zateznim kamatama zahtjev tužitelja odbijen. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 18.191,49 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.
– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući ukidanje iste u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta u tom dijelu sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s naslova prekovremenog rada, koji mu tuženik nije isplatio a koji rad se sastoji od preuzimanja sredstava za rad prije početka redovnog radnog vremena i odlaska na radno mjesto u šumi te rada izvršenog kod kuće i to oštrenja lanca za motornu pilu koja predstavlja njegovo sredstvo rada, nakon radnog vremena, u periodu od 1. veljače 2011. do 15. studenog 2015.
5. U ovoj žalbenoj fazi nije sporno da je u utuženom razdoblju tužitelj temeljem ugovora o radu kod tuženika obavljao poslove i radne zadatke radnog mjesta „šumarski radnik sjekač“, da prilikom obavljanja tih radnih zadataka tužitelj kao osnovno sredstvo rada upotrebljava motornu pilu, da je za upotrebu pile potrebno redovito oštrenje lanca pile te da u opis poslova radnog mjesta tužitelja ulazi i „redovno održavanje sredstva za rad uz otklanjanje manjih kvarova priručnim alatom“. Isto tako nije sporno da tuženik kao poslodavac tužitelja, kao i ostale radnike, prevozi na posao vlastitim prijevozom i to prvo do sabirnog mjesta gdje radnici zadužuju potrebnu opremu te nakon toga i do radnog mjesta-šume.
6. Pošavši od utvrđenja da tužitelj nije prošao obuku za oštrenje lanca motorne pile kao niti ostali radnici koji kod tuženika obavljaju poslove šumskog radnika sjekača, da tužitelj, kao i ostali radnici koji obavljaju poslove radnog mjesta šumski radnik sjekač, od poslodavca zadužuju samo turpiju kao alat za oštrenje lanca motorne pile, da je tužitelj, kao i ostali radnici tuženika koji obavljaju iste radne zadatke kao i tužitelj, sam kupio stroj za oštrenje lanaca motorne pile, da se isti nalazi u kući tužitelja, da tužitelj kod kuće, izvan svog redovnog radnog vremena, lance motorne pile koje upotrebljava prilikom obavljanja svojih radnih zadataka kod tuženika, opere-odmasti, osuši i nakon toga lance motorne pile oštri na navedenom stroju, da te poslove obavi u vremenu od jedan i pol sat, da navedeni stroj predstavlja prikladno sredstvo za oštrenje lanaca jer je postavljen i učvršćen na prikladnom postolju koje omogućava da tužitelj prilikom izvođenja rada oštrenja lanaca pile sjedi na prilagođenom sjedalu, da oštrenje, s obzirom na teško postolje odnosno ukupnu težinu stroja, radnici sa tim stroju nisu u mogućnosti obavljati na licu mjesta u šumi, da navodi tuženika kako se naoštriti lanac može izvršiti i u šumi nisu osnovani jer kada se vodilica sa lancem ureže u panj ili kladu tada nije moguće pomjerati lanac na vodilici jer je vodilica priklještena pa time i lanac, da se turpijom radnik u šumi u oštrenju lanaca može samo malo pomoći kako bi nastavio raditi a ne kvalitetno naoštriti a u prilog čemu upravo ide i činjenica da tuženik kao poslodavac dozvoljava radnicima da lance nose kući radi oštrenja a motorne pile ne, da je odmašćivanje lanaca obvezna pripremna faza prije oštrenja a da tuženik nije dao sredstva tužitelju ili bilo kojem drugom šumarskom radniku sjekaču da uspješno provede postupak odmašćivanja lanca sud prvog stupnja utvrdio je da vrijeme koje tužitelj provede kod kuće oštreći lanac predstavlja prekovremeni rad koji mu je poslodavac dužan platiti. Nadalje pošavši od daljnjeg utvrđenja da tužitelj pola sata prije početka redovnog radnog vremena utroši na zaduživanje opreme i sredstava za rad te nakon što iste zaduži i na put od mjesta preuzimanja do neposrednog mjesta rada sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj u utuženom razdoblju radio dnevno prekovremeno 2 sata te je temeljem utvrđenja iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, koji je kao stručno i objektivno prihvatio, utvrdivši da je u utuženom razdoblju tužitelj radio 1220 sati prekovremeno neovisno o eventualnim zastojima u radu jer je tužitelj sigurno ostvario pola sata prekovremenog radi ranijeg dolaska a prethodni dan je oštrio dva lanca i nije njegova odgovornost što je naredni dan došlo do zastoja u radu za što bi mu pripalo pravo na isplatu iznosa od 48.084,12 kn međutim pozvavši se na odredbu čl. 139. a u svezi s čl. 232. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 u daljnje tekstu ZR) umanjio je navedeni iznos za potraživanje koje datira prije 7. kolovoza 2014. koje je u zastari, naložio tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće isplati iznos od 45.301,72 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
7. S ovakvim utvrđenjima slaže se i ovaj sud drugog stupnja.
8. Sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi. Iz obrazloženja pobijane odluke jasno proizlazi da je sud svjedocima M. L., J. G., M. P., I. C., J. S. i Z. V. povjerovao te koje je odlučne činjenice utvrdio temeljem njihovih iskaza kao i iskaza tužitelja koji je također prihvatio, dok iskaze svjedoka B. T. i M. B. nije prihvatio u dijelu koji su suprotni iskazima naprijed navedenih svjedoka. Činjenica da sud nije svaki iskaz pojedinačno reproducirao te naveo pojedinačno da je svakog prihvatio odnosno ne prihvatio ne dovodi do zaključka da sud nije dao valjane razloge o odlučnim činjenicama odnosno da bi u tom dijelu presuda bila nerazumljiva ili proturječna. I za svoje utvrđenje zašto smatra da je očevidom na licu mjesta kod kuće tužitelja utvrdio relevantne činjenice te da očevid u šumi nije potreban, zašto je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te iz kojih razloga nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenje vještačenja po fakultetu, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja dao je jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
9. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja. Tako je pravilno utvrdio i za ta svoja utvrđenja dao valjane razloge da je tuženik, kao poslodavac, dao tužitelju u zadatak da prilikom obavljanja svojih radnih zadataka, a što proizlazi iz opisa njegovog radnog mjesta, između ostalog i redovno održava sredstva za rad uz otklanjanje manjih kvarova priručnim alatom u koje redovno održavanje upravo ulazi i svakodnevno oštrenje lanca motorne pile, da tuženik tužitelju u svojim prostorijama (radioni) nije osigurao adekvatno sredstvo odnosno aparat na kojem bi tužitelj lance odmastio i naoštrio već je tužitelj navedene radnje obavljao kod svoje kuće na aparatu koji nije zadužio od tuženika, da je tuženik kao poslodavac znao da tužitelj odražava svoje sredstvo rada (odmašćuje i oštri lanac pile) kod kuće s obzirom da mu je dozvoljavao da lance nosi kući dok mu nije dozvoljavao da kući nosi motornu pilu koju je morao ostavljati u prostorijama tuženika s time da tužitelj turpijom, koju je jedino zadužio od alata za oštrenje lanaca od strane tuženika, nije mogao u šumi kvalitetno naoštriti (niti odmastiti) lanac. Posljedično navedenom radnje odmašćivanja i oštrenja lanca kod kuće tužitelj je radio po nalogu tuženika kao poslodavca a budući je iste obavljao nakon završenog redovnog radnog vremena takav rad predstavlja prekovremeni rad koji je tuženik kao poslodavac tužitelju dužan platiti.
10. Na žalbene navode valja reći da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Sud prvog stupnja ocijenio je provedene dokaze u ovoj pravnoj stvari sukladno čl. 8. ZPP te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Okolnosti na koje se poziva tuženik u svojoj žalbi, a koji se svode isključivo na njihovu ocjenu neadekvatnosti nalaza i mišljenja vještaka strojarske struke A. M. jer nije šumarske struke i neadekvatnosti provođenja očevida kod kuće tužitelja (smatrajući da je isti trebao biti proveden u šumi), nisu odlučne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je sud prvog stupnja, suprotno navodima žalbe, prihvativši nalaz i mišljenje vještaka A. M., ocijenivši ga stručnim i objektivnim kao i njegova iscrpna dopunska očitovanja, koje utvrđenje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja te uzevši u obzir i sadržaj vještačenja provedenog po fakultetu u Z. u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-28/17 a iz kojeg također proizlazi da tuženik nije šumskim radnicima sjekačima osigurao adekvatno sredstvo kojim bi isti mogli uspješno i na siguran način obaviti svoje radne zadatke oštrenja lanca te uzevši u obzir i sadržaj po tuženiku dostavljenog nalaza i mišljenje Moto inga od 31. siječanja 2021. izrađenog po vještaku D. J. u smislu ocjene argumentacije tuženika u tom pogledu, koje je ocijenio neosnovanim, pravilno utvrdio da tuženik tužitelju nije osigurao adekvatno sredstvo za odmašćivanje i oštrenje lanaca na kojem bi tužitelj mogao svoje redovne radne zadatke (održavanja sredstva rada) obaviti tijekom svog radnog vremena u prostorijama tuženika odnosno na mjestu rada – u šumi već je iste tužitelj morao a da bi mogao obaviti poslove svog radnog mjesta šumskog radnika sjekača, odraditi izvan redovitog radnog vremena i to kod kuće. Žalbeni navod da je tužitelj oštrenju lanaca kod kuće pristupio samoinicijativno nelogično je i neargumentirano imajući u vidu da u opis poslova radnog mjesta tužitelja upravo ulazi i održavanje sredstva rada (motorne pile), pa je isto tužitelj bio dužan raditi a poslodavac mu je upravo i dozvoljavao da lance iznosi sa mjesta rada i nosi ih kući (radi oštrenja) dok pri tome nije dozvoljavao tužitelju da motornu pilu odnosi s posla. Prema tome tužitelj je radnju oštrenja vršio kod kuće po nalogu poslodavca.
11. Pri tome žalitelju valja reći da je obaveza poslodavca da radniku omogući adekvatna sredstva za rad odnosno ona za obavljanje poslova određenog radnog mjesta, osim kada radnik potpisom ugovora o radu preuzme na sebe obvezu da će o istima sam brinuti, što ovdje nije slučaj s time da radnik, ukoliko zaista mora u slobodno vrijeme, kod kuće, van redovnog radnog vremena, pripremati alate koji su mu neophodni za radni proces, ima pravo da mu se ti utrošeni sati priznaju kao prekovremeni rad.
12. Također valja reći da je sud prvog stupnja, pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka A. M., jer navedeni vještak raspolaže potrebnim stručnim znanjem vezanim za utvrđenje odlučnih okolnosti zbog kojih je određeno provođenje vještačenja, a koji je u svojim dopunskim očitovanjima dodatno i iscrpno obrazložio svoj nalaz i otklonio prigovore tuženika, te slijedom navedenog pravilno odbio prijedlog tuženika za provođenjem vještačenja po fakultetu s obzirom da nisu bili ostvareni uvjeti iz čl. 261. st. 2. i 3. ZPP te za isto dao jasne i uvjerljive razloge.
13. Isto tako za utvrđenje da je tužitelj svaki dan dolazio pola sata prije početka redovnog radnog vremena koje vrijeme je utrošio na zaduživanje opreme i sredstava za rad te nakon toga na odlazak u šumu sa zaduženim sredstvima rada sud prvog stupnja dao je valjane i logične razloge a da pravilno pri tome vrijeme puta od kuće do posla sud nije uračunao u radno vrijeme.
14. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP).
15. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 94. ZR kada je utvrdio da je tuženik dužan tužitelju isplatiti uvećanu plaću za 1220 sati odrađenog prekovremenog rada u utuženom razdoblju umanjeno za dio potraživanja koje je u zastari.
16. Neosnovani su i žalbeni navodi kojim osporava visinu dosuđene razlike plaće odnosno broja odrađenih prekovremenih sati. Naime suprotno navodima žalitelja sud je temeljem podataka iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, koji nije imao razloga ne prihvatiti, prihvatio obračun po kojem su obuhvaćeni dani u kojima je tužitelj bio prisutan na radu (u kojima nije bilo zastoja ili je bilo zastoja ali je on bio manji od dva sata dnevno), u kojim danima je tužitelj odradio dva sata prekovremenog rada (pola sata uslijed ranijeg dolaska na posao i sat i pol čišćenja i oštrenje lanaca kod kuće) jer zastoj do dva sata ne znači da tužitelj toga dana nije obavljao svoje radne zadatke.
17. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14 i 118/14).
18. Slijedom svega iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženog odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu.
U Zagrebu 2. studenog 2021.
Sudac:
Vlatka Fresl Tomašević, v.r.
