Poslovni broj: 105-Pn-2785/19-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista Dubravke Romac, u pravnoj stvari tužiteljice I. A. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik iz Z., protiv tuženika L. d.d., K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. listopada 2021. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja I. Ž. i zamjenika punomoćnika tuženika J. R., odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika K. P. iz Z., dana 29. listopada 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 13.625,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. studenog 2019. godine do isplate, kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2021. godine do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.900,00 kuna sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, te zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 11.11.2019. godine podnijela tužbu pred ovim sudom radi naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 29.500,00 kn. Iz navoda u tužbi proizlazi da je tužiteljica dana 08.09.2016.g. stradala na radu kod tuženika kao žrtva nasilnog razbojstva i kojom prilikom je došlo do tjelesnih ozljeda pobliže opisanih u priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Kako je imenovana u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede uslijed kojih je trpila fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti te je trebala tuđu pomoć i njegu, to imenovana smatra da ostvaruje pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje s osnova fizičkih i duševnih bolova kao i straha te tuđe pomoći i njege, to tužiteljica potražuje ovom tužbom naknadu štete od 29.500,00 kn (27.000,00 kn s naslova neimovinske štete a 2.500,00 kn s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu), sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja.

2. Tužiteljica podneskom od 31.01.2021.g. precizira tužbeni zahtjev sukladno vještačkom nalazu i mišljenju na način da tužiteljica potražuje od tuženika s naslova imovinske i neimovinske štete platež iznosa od 16.125,00 kn sa pripadajućom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate (i to iznos od 15.000,00 kn s naslova neimovinske štete po kriteriju pretrpljenih bolova, straha i psihičkih boli zbog smanjenja životne aktivnosti te iznos od 1.125,00 kn s naslova imovinske štete za naknadu za tuđu pomoć i njegu po cijeni sata od 25,00 kn), uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

3. Tužiteljica nastavno na ročištu održanom dana 12.10.2021.g. precizira tužbeni zahtjev na način da tužiteljica potražuje od tuženika s naslova imovinske i neimovinske štete platež iznosa od 13.625,00 kn sa pripadajućom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate (i to iznos od 12.500,00 kn s naslova neimovinske štete po kriteriju pretrpljenih bolova, straha i psihičkih boli zbog smanjenja životne aktivnosti te iznos od 1.125,00 kn s naslova imovinske štete za naknadu za tuđu pomoć i njegu po cijeni sata od 25,00 kn), uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da se dana 08.09.2016.g. dogodio ekces u prodavaonici mješovite robe tuženika na adresi Švearova 9, Zagreb pri čemu je tužitelja nepoznata treća osoba odgurnula te se potom udaljila iz prodavaonice. U smislu odredbe čl. 25 Zakona o zaštiti na radu tuženik ističe kako je poslodavac objektivno odgovoran za ozljedu na radu ili profesionalnu bolest koju bi radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, a u ovom slučaju tužitelj nije niti jednim predloženim dokazom iz tužbe dokazao da bi zadobio ozljedu na radu ili profesionalnu bolest obavljajući poslove za tuženika, odnosno nije dostavio rješenje nadležnog tijela koje utvrđuje nastanak ozljede na radu ili profesionalnu bolest, a također nema dokaza da bi eventualna ozljeda tužitelja predstavljala razlog za nemogućnost rada obzirom da u spisu predmeta ne postoji dokaz da je tužitelj koristio bolovanje zbog ozljede koju je eventualno pretrpio u štetnom događaju. Nadalje iskazuje kako je tuženik poduzeo sve odgovarajuće mjere zaštite na radu koje je bio dužan poduzeti u skladu s pozitivnim propisima koji su bili na snazi u vrijeme štetnog događaja u smislu čl. 25 ZZR-a budući da je iz opisa dinamike štetnog događaja koji se dogodio u prodavaonici tuženika nedvojbeno da bi šteta koja je eventualno nastala tužitelju nastala namjernom radnje treće osobe na koju tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati i čije posljedice tuženik nije mogao izbjeći kao ni otkloniti. Navodi da je nedvojbeno da je nepoznata treća osoba namjernom radnjom, guranjem tužitelja uzrokovala udarac u kvaku na ulaznim vratima prodavaonice te je na taj način nepoznata treća osoba postupala s namjerom kako bi izvršila kazneno djelo razbojničke krađe i napustila prostor prodavaonice tuženika, te navedeno ponašanje nepoznate treće osobe predstavlja radnju za koju tuženik kao poslodavac ne odgovara, te je u vezi s time tuženik ekskulpiran od odgovornosti za nastanak štete koja u ovom slučaju ne postoji. Također osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

5. Iako je tužiteljica tužbenim zahtjevom postavljenim podneskom od 31.01.2021.g. potraživala iznos od 16.125,00 kn sa pripadajućom kamatom, a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ročištu od 12.10.2021.g. iznos od 13.625,00 kn sa pripadajućom kamatom, te obzirom da tuženik u daljnjem tijeku postupka nije iskazao protivljenje snižavanju tužbenog zahtjeva izvršenog podneskom od 31.01.2021.g., kao niti snižavanju istog izvršenog na ročištu održanom dana 12.10.2021.g., a obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazan na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održane 26. travnja 2021 kojim je izražen stav da snižavanje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe i da je za isto potreban pristanak tuženika, sud je nastavio postupak po tužbenom zahtjevu konačno preciziranom na ročištu za glavnu raspravu od 12.10.2021.g. obzirom na neprotivljenje tuženika.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka V. D. te je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list 7-9, 19-20 spisa), presliku prijave ozljede na radu povodom štetnog događaja (list 10-13 spisa), dopis tuženika od 04.10.2016.g. uz potvrdu i izjavu tužiteljice (list 14-17 spisa), potvrdu MUP-a od 19.09.2016.g. (list 18 spisa), dopis HZZO-a od 15.02.2021.g. sa prilozima (list 52-64 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, dr. Ž. R., kirurgu koji je dana 08.01.2021. godine dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

7. Člankom 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 dalje: ZR) koji je bio na snazi u vrijeme ozljeđivanja, je određeno da ako zaposlenik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan zaposleniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Pored tog općeg propisa, specifično je za štete uzrokovane ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom odredba čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN broj 71/14; dalje: ZZR) propisuje da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Pri tome se u smislu čl. 1067 ZOO-a poslodavac može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta posljedica više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, kao što se može i djelomično osloboditi odgovornosti ako je tužitelj djelomično pridonio nastanku štete, a koje je činjenice dužan dokazati sam poslodavac. U tom slučaju na tužitelju kao oštećenom zaposleniku je teret dokaza nastanka štetnog događaja, štete te uzročne veze između štetnog događaja i štete.

8. Analizom provedenih dokaza, sud je neprijeporno utvrdio je da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika na stalnom radnom mjestu u poslovnici tuženika na adresi u Z., dana 08. rujna 2016. godine kada je u okviru radnog

vremena tužiteljice izvršena razbojnička krađa, od strane nepoznate muške osobe i kojom je prilikom tužiteljica zadobila tjelesne ozljede, i koje su činjenice razvidne iz prijave o ozljedi na radu (list 10-13 spisa), potvrde MUP-a koja prileži listu 18 spisa, kao i iz iskaza tužiteljice i svjedokinje V. D., a čije je iskaze kao istinite sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne i poklonio vjeru, budući su i tužiteljica i imenovana svjedokinja iskazivale životno, logično, uvjerljivo i bez zastajkivanja, te su u suglasju sa ostalim provedenim dokazima.

9. Tužiteljica je u odnosu na nastanak štetnog događaja u svojem iskazu navela da se sporni događaj zbio 08.09.2016. g., ona je tog dana radila na delikatesama i posluživala kupce kad je odjedanput ugledala dečka za kojeg je zapamtila da se prošlog dana bio sa grupicom prijatelja i od početka joj je bio čudan i sumnjiv. Prvo se motao po dućanu odnosno šetao po njemu i onda je otišao do police sa dezodoransima, napomenuvši da čim je vidjela tog dečka, ona je pozvala voditeljicu poslovnicu V. D. i rekla joj je da obrati pažnju na njega. Kad je tužiteljica završila sa posluživanjem kupca, došla je do police sa dezodoransima, njega više tamo nije bilo, no vidjela je da fali dezodorans te je tada pitala Višnjicu da li ga je vidjela da li je nešto uzeo, odnosno da li je nešto išao platiti a ona je rekla da nije. U to vrijeme se on šetao po dućanu, vidjela je da je sav nervozan, pretpostavljala je da smišlja način kako izaći iz dućana pa je ona došla do njega i pitala ga "Gdje je dezodorans?". Nije joj ništa odgovorio, postao je sve nervozniji i krenuo prema izlazu. U međuvremenu je V. stala u predvorje dućana da mu zapriječi izlaz da ne može izaći te se taj dečko krenuo povlačiti vrata, a ona je povukla njega i htjela se je nasloniti na vrata da ne može izaći i tada je on nju gurnuo na kvaku od vrata i onda na rub štoka i onda je pobjegao s time da dok je izlazio, još ju je i vrijeđao i psovao. Taj dečko nije odgurnuo V. jer se ona u tom naguravanju uspjela njemu izmaknuti. Tužiteljica je nakon toga odmah osjetila jake bolove, nije se mogla sagnuti, pa je po završetku smjene otišla na hitnu u Draškovićevu gdje su joj dali tablete i strogo mirovanje, kao i terapiju, kao i preporuku da poslije toga ide na fizikalnu. Ona se još slijedeći dan se vratila na posao no ipak nije uspjela raditi tako da je morala ići na bolovanje, dodajući da je prije toga preboljela streptokoknu anginu, tjedan dana prije toga je bila na bolovanju pa joj nije bilo svejedno. Radi ovih ozljeda je bila 2 mjeseca na bolovanju koliko se može sjetiti. Trebala je biti još ali nije radi posla, napomenuvši da je u to vrijeme bio manjak ljudi i nije htjela dobiti premještaj u neki drugi dućan pa se je iz toga razloga vratila sa bolovanja i nije išla na fizikalnu terapiju. Kojih mjesec i pol dana nakon ozljeđivanja svakodnevno su joj pomagali roditelji koji su joj dolazili jer ona nije mogla ništa, nije se mogla sagnuti, nije mogla niti leći kako treba. Oni su joj radili kućanske poslove, znali su joj skuhati, s time da joj je mama u početku trebala pomagati sa osobnom higijenom. Zadobivene ozljede priznate su joj kao ozljede na radu te joj je bilo plaćeno 100% bolovanje.

10. Nadalje, iz iskaza svjedokinje V. D. proizlazi da se ne može sjetiti datuma kad se zbio štetni događaj jer se to dogodilo davno, a to je bilo kada su ona i tužiteljica zajedno radile u poslovnici tuženika u Š. u Z,

napomenuvši da ona i dalje tamo radi, a tužiteljica ne radi. Njih je inače u toj poslovnici radilo 4, kao i danas s time da se to dogodilo u vrijeme međusmjene pa ih je bilo u tom trenutku troje u dućanu. Tužiteljica je bila zadužena za frižidere, druga kolegica S. je bila na blagajni a svjedokinja je bila zadužena za obilazak dućana budući da je ona voditeljica poslovnice i njezin je zadatak "da uskače gdje treba". U jednom trenutku joj je došla tužiteljica koja joj je rekla da obrati pažnju, jer da misli da jedan dečko koji je bio kod odjela kozmetike da krade, i kad su obje obratile pozornost, vidjele su da je ukrao dezodorans te je krenuo prema izlazu. Tužiteljica je krenula sa jedne strane, svjedokinja sa druge strane kako bi ga zaustavile, taj dečko je došao već do vrata dućana, i ona i tužiteljica su krenule zatvarati vrata, odnosno pojašnjava da su vrata bila zatvorena no htjele su dodatno pritisnuti vrata da ne može izaći van. Taj dečko je na to odgurnuo nju na jednu stranu, tužiteljicu na drugu stranu, otvorio vrata i otišao van. Nju taj dečko nije jako odgurnuo, no tužiteljicu jest jer ju je odgurnuo na "čošak" i tužiteljica se odmah poslije požalila da ju boli s time da je odradila još tu smjenu. Koliko se svjedokinja sjeća, tužiteljica je došla je i drugi dan na posao, a možda i dan poslije toga, ne može to sad sa sigurnošću tvrditi radi proteka vremena pa je tek onda otišla na bolovanje, napomenuvši da su postupili po protokolu tako da je ona incident odmah prijavila svojoj voditeljici. Tužiteljica se nakon bolovanja vratila u njihov dućan a nakon toga je otišla raditi u drugu poslovnicu što je kod njih uobičajeno da se rotiramo, pa je ona zaboravila na incident dok nije dobila poziv sa suda.

11. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja, stav je ovog suda da u konkretnom slučaju postoji odgovornost poslodavca sukladno čl. 1067 ZOO-a koja propisuje odgovornost u slučaju bavljenja opasnom djelatnošću, slijedom čega se tuženik neosnovano poziva na djelovanje treće osobe, oružane pljačkaše, kao razlog isključenja njegove odgovornosti, budući da je čl. 1067 st. 2 ZOO-a propisano da se imatelj opasne stvari, odnosno kao osoba koja se bavi određenom djelatnosti može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Dikcija istog propisa ukazuje na obavezno kumulativno postojanje tih dvaju uvjeta, da djelovanje te treće osobe nije bilo moguće predvidjeti niti izbjeći ili otkloniti. Sud smatra da su upravo ovakve razbojničke krađe radi prisvajanja materijalnih dobara od strane pljačkaša predvidljivi događaji s kojima se svaka osoba koja se bavi kupoprodajom robe susreće kao stvarnom opasnošću, a suprotno navodima tuženika da takvo djelovanje treće osobe nije mogao predvidjeti. Tuženik prigovara da nije odgovoran tužiteljici za štetu, jer je šteta nastala na način da je "kupac zadao tužiteljici (prodavačici) tjelesnu ozljedu, jer smatra da je šteta nastala djelovanjem treće osobe. Priroda posla prodavača je takova, da je pored ostaloga u obvezi i spriječiti krađu robe, radi čega postoji mogućnost nasilničkog ponašanja kradljivaca robe prema prodavaču i takvo ponašanje kradljivca robe ne može se smatrati radnjom treće osobe, već je to profesionalni rizik u obavljanju rada prodavača i ako se dogodi za njega odgovara poslodavac. Takav stav je zauzela i mnogobrojna sudska praksa (primjerice odluka Vrhovnog suda RH broj Rev-1279/1999 od 09.06.1999.g.)

12. Slijedom iznijetoga, a obzirom da je sud ocijenio djelovanje treće osobe, pljačkaša, pravno irelevantnim u smislu citiranih zakonskih propisa, sud zaključuje da je tuženik u cijelosti odgovoran tužiteljici za štetu pretrpljenu u predmetnom štetnom događaju, temeljem čl. 111 st. 1 ZR-a i čl. 25 ZZR.

13. Također je u cijelosti otklonjen prigovor tuženika da tužiteljica nije dokazala da bi zadobila ozljedu na radu jer nije dostavila rješenje nadležnog tijela koje utvrđuje nastanak ozljede na radu ili profesionalnu bolest, odnosno da nema dokaza da bi eventualna ozljeda tužitelja predstavljala razlog za nemogućnost rada obzirom je uvidom u dopis HZZO-a od 15.02.2021.g. sa prilozima (list 52-64 spisa) nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica ozljeda iz štetnog događaja priznata kao ozljeda na radu s time da se u konkretnom slučaju nije donijeto rješenje povodom ozljede na radu već je ovjerena tiskanica prijave ozljede na radu i u kojem se slučaju ne donosi rješenje.

14. Sud je također utvrdio povezanost štetnog događaja sa procesom rada obzirom je sud neprijeporno utvrdio da je tužiteljica navedenog dana u sklopu radnog mjesta prodavačice obavljala radne zadatke u predmetnoj poslovnici.

15. Kako je među parničnim strankama sporna ujedno osnov i visina tužbenog zahtjeva, to je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, dr. Ž. R., kirurgu.

16. Iz nalaza i mišljenja imenovanog vještaka proizlazi utvrđenje da je tužiteljica stradala u štetnom događaju kada je zadobila natučenje slabinske kralježnice i istegnuće mišića slabinske kralježnice. Nakon štetnog događaja pregledana je po kirurgu te se učinila odgovarajuća RTG obrada, bez prijeloma. Pregledana od strane fizijatra koji ordinira provođenje fizikalne terapije. Tužiteljica je u navedenom štetnom događaju zadobila natučenje slabinske kralježnice i istegnuće mišića slabinske kralježnice. Liječenje je završeno nakon, odnosno stanje se stabiliziralo 3 mjeseca nakon predmetnog štetnog događaja. Bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 4 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 30 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 4 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana. U navedenom štetnom događaju tužiteljica zadobila je istegnuće i natučenje slabinskog dijela kralješnice. Navedena ozljeda kralješnice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 2%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti slabinskog dijela kralješnice, te bolovima kod dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama, rada u nefiziološkom položaju tijela npr. sagnuti položaj. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzete su u obzir opisane degenerativne promjene slabinske kralješnice, te se ocjena smanjenja životnih aktivnosti odnosi isključivo na stanje po predmetnom štetnom događaju. Degenerativnim procesom oštećena kralješnica vulnerabilnija je na nova oštećenja. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske

17. Nalaz i mišljenje imenovanog vještaka, sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju od strane specijalista koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a koju činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbi na isti.

18. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

19. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, a u svezi čl. 1089 istog zakona, stav je ovog suda da tužiteljica ima pravo od tuženika potraživati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpe zbog povrede prava osobnosti.

20. Obzirom na intenzitet bolova i njihovo trajanje te neugodnosti koje je tužiteljica pretrpjela tijekom liječenja, višekratnih vršenja RTG obrade, uzimanja analgetika i analgetske kreme, potrebe mirovanja, te odlaske na kontrolu u vertebrološkoj ambulanti i preglede po fizijatru i kirurgu (a koje okolnosti proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka, sud je u smislu zakonske odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 6.500,00 kuna, uzevši u obzir pritom pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%., a koja se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadom neimovinske štete u tijeku, odnosno od 05.03.2020.g. i 15.06.2020.g.

21. S obzirom na jačinu i trajanje straha koje je ocijenio vještak, a posebno uzevši u obzir da je tužiteljica pretrpjela primarni i sekundarni strah, te cijeneći sve okolnosti nastanka štetnog događaja, ovaj sud je ocijenio da navedene okolnosti predstavljaju podlogu za dosuđenje pravične novčane naknade u visini od 6.000,00 kn po kriteriju pretrpljenog straha, uzevši pritom u obzir izmijenjene Orijentacijske kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

22. Imajući u vidu trajni intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti u ukupnom omjeru od 2% trajno, u kojem će omjeru tužiteljica morati ulagati pojačane napore u svakodnevnim životnim aktivnostima (a koje se tegobe očituju u ograničenoj pokretljivosti slabinskog dijela kralješnice, te bolovima kod dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama, rada u nefiziološkom položaju tijela npr. sagnuti položaj, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka) te obzirom na njezinu životnu dob (rođena 1981.g.) i zanimanje (prodavačica), sud je u smislu zakonske odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.500,00 kuna, na osnovi odredbe čl. 1100 ZOO-a uzevši pritom u obzir izmijenjene Orijentacijske kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

23. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja, a temeljem čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a sud je ocijenio kao osnovano potraživanje tužiteljice u iznosu od 16.000,00 kn s naslova neimovinske štete po kriteriju fizičkih i duševnih bolova te pretrpljenog straha, no kako je sud vezan tužbenim zahtjevom u smislu čl. 2 ZPP-a, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev iz tužbe kojim tužiteljica potražuje platež iznosa od 12.500,00 kn s naslova neimovinske štete i odlučiti kao u točci I izreke presude.

24. Kako je tužiteljici zbog pretrpljene ozljede bila potrebna pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 45 sati (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka), sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.125,00 kuna, smatrajući pritom da 25,00 kn za jedan sat tuđe pomoći i njege predstavlja primjerenu cijenu iste u mjestu Zagrebu i okolici (obzirom je u to vrijeme imenovana živjela u Zagrebu prema stanju spisa), u vrijeme kada je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila pružana, sukladno traženju imenovane, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev iz tužbe kojim tužiteljica potražuje platež iznosa od 1.125,00 kn s naslova imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege i odlučiti kao u točci I izreke presude, slijedom čega sud nalazi da je potraživanje tužiteljice u ukupnom iznosu od 13.625,00 kn s naslova imovinske i neimovinske štete u cijelosti osnovano.

25. Zakonskom odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Da bi kamate počele teći, šteta mora biti nastala, što znači da moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje. Neimovinska šteta u pravilu nastupa kada se završi liječenje oštećenika, kada se zdravstveno stanje oštećenika stabiliziralo i postalo definitivno, a što znači da, uz adekvatne mjere liječenja, nema mogućnosti daljnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja, a niti da postoji mogućnost daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja.

26. Kako tužiteljica ostvaruje pravo na zateznu kamatu u smislu čl. 1103 ZOO- a, a u svezi čl. 29 st. 1 istog zakona, a obzirom da je iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno da se njezino zdravstveno stanje stabiliziralo 3 mjeseca nakon štetnog događaja, dakle nakon 08.12.2016.g. i prije podnošenja tužbe koja je podnijeta dana 11.11.2019.g., to je sud dosudio zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete počev od dana podnošenja tužbe do isplate, imajući u vidu pritom da je i potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom prestala 30 dana nakon štetnog događaja, dakle prije podnošenja tužbe, po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

27. U odnosu na snižavanje tužbenog zahtjeva izvršeno tijekom postupka, sud ističe da se u konkretnom slučaju radi o preciziranju tužbenog zahtjeva u odnosu na vidove štete za pretrpljene fizičke i psihičke boli, strah i tuđu pomoć i njegu, slijedom čega sud isto nije cijenio u smislu čl. 158 st. 1 ZPP-a na način da bi tuženiku dosudio parnični trošak za sniženi dio tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na naknadu neimovinske i imovinske štete, budući je stav ovog suda kako tužiteljica sve do provedenog vještačenja i zaprimanja vještačkog nalaza nije niti mogla znati konkretne posljedice svog ozljeđivanja, odnosno intenzitet i duljinu trajanja fizičkih boli, straha te eventualnih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, slijedom čega sud nije utvrđivao uspjeh stranaka u odnosu na visinu predmeta spora u pojedinoj fazi spora u odnosu na navedeno. U protivnome, provedeno vještačenje ne bi imalo smisao jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi mogao utvrditi opseg i visinu štete (čl. 250 ZPP-a), isto to je potrebno i tužiteljici da bi mogla urediti tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima provedenog vještačenja. Također je cijenjena činjenica da je tuženik za cijelo vrijeme trajanja postupka otklanjao svoju odgovornost prema tužiteljici, osporavajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva, slijedom čega nije isplatio tužiteljici niti jedan nesporni dio naknade štete koju je tužiteljica potraživala u ovom postupku, iako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti.

28. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a obzirom je u cijelosti uspjela s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podnesaka od 28.07.2020.g. i od 31.01.2021.g. temeljem Tbr 8 toč. 1, svaki u iznosu od 1.000,00 kn, na trošak pristupa na ročišta održane na dane 09.06.2020.g., 13.10.2020.g. i 12.10.2021.g., svaki u iznosu od 1.000,00 kn temeljem Tbr 9 toč. 1, što iznosi 5.000,00 kn. Tužiteljici je također priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn, obzirom je isti bio nužan za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva te trošak pristojbe na tužbu i na presudu, svaku u iznosu od 500,00 kn sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 126/03) sukladno dijelu tužbenog zahtjeva s kojim je uspjela u sporu, slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 7.500,00 kn. Na tako određeni trošak tužiteljici je temeljem čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki I izreke presude u odnosu na trošak postupka.

29. Sud je odbio zahtjev tužiteljice za trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn budući je tužiteljica sama sastavljala tužbu a ne njezin punomoćnik pa nema pravo na navedeni trošak temeljem Tbr 7 toč. 1 Tarife. Također joj nije priznat trošak pristojbi na tužbu i presudu, svaku u iznosu od 200,00 kn budući joj je priznat navedeni trošak prema visini tužbenog zahtjeva s kojim je uspjela u sporu, svaki u iznosu od 500,00 kn. Nije joj niti priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kn budući isti nije bio potreban u smislu čl. 155 st.1 ZPP-a zbog funkcionalne e-oglasne ploče suda te obzirom da na ročište za objavu presude nije nužno da pristupi punomoćnik stranke, već može i sama stranka. Slijedom iznijetoga, valjalo je odlučiti kao u točci II izreke presude.

30. Kako je tuženik izgubio spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točci II izreke presude.

U Zagrebu, 29. listopada 2021. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna:

1. tužiteljici po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 500,00 kn 2. tuženiku putem punomoćnika

Rj:

1. Presuda nepravomoćna

2. kalendar 30 dana

U Zagrebu, 29. listopada 2021.g.